Poslovni broj: Usž-3589/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Hrvoja Miladina, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja AK, državljanina Turske, kojeg zastupa opunomoćenik Jere Matić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Matić&Poljak d.o.o., Split, domovinskog rata 61, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Imotski, u upravnoj stvari povratka državljanina treće zemlje, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1088/2025-5 od 15. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2026.
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1088/2025-5 od 15. svibnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda od 15. svibnja 2025. odgađa se izvršenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Imotski, klasa: UP/I-216-04/25- 02/642, urbroj: 511-12-27-25-1 od 10. svibnja 2025. do pravomoćnog okončanja upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika od 10. svibnja 2025. utvrđeno je da tužitelj nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj te da je dužan napustiti EGP u roku od 7 dana računajući od dana dostave navedenog rješenja.
3. Tuženik u žalbi navodi da je 10. svibnja 2025., tijekom obavljanja redovne zadaće, sukladno radnom nalogu, od strane policijskih službenika Postaje granične policije Imotski na osnovu utvrđenih podataka uvidom u IS UP-a, kao i uvidom u evidencije utvrđenih kategorija stranaca (EOS), utvrđeno da je za tužitelja, državljanina Republike Turske, poslodavac VARLIMONT GRAĐENJE I MONTAŽA d.o.o. podnio 7. veljače 2025. zahtjev za zapošljavanje te dobio pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, međutim da je na traženje toga poslodavca 14. travnja 2025. obustavljen postupak izdavanja dozvole za boravak i rad. Tuženik dalje navodi da je, imajući u vidu navedeno kao i činjenicu da tužitelj u međuvremenu nije podnio novi zahtjev za izdavanje dozvole boravka i rada u Republici Hrvatskoj, temeljem članka 184. stavka 4. Zakona o strancima (Narodne novine, broj: 133/20, 151/22. i 40/25.) doneseno rješenje o povratku. Smatra da ne postoje razlozi za određivanje odgode izvršenja rješenja o povratku.
4. Tužitelj u odgovoru na žalbu u cijelosti osporava navode tuženika. Navodi da je poslodavac podnio zahtjev za njegovim zapošljavanjem i dobio potrebnu suglasnost Zavoda za zapošljavanje, međutim da nije zaprimio dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da je postupak zapošljavanja obustavljen. Predlaže odbiti žabu i potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijano rješenje u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24 - dalje: ZUS), ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje pobija, odnosno da navodi žalbe ne utječu na donošenje drukčije odluke.
7. Prema podacima iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj uz tužbu podnesenu protiv rješenja tuženika od 10. svibnja 2025. podnio i prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe smatrajući da bi izvršenjem toga rješenja za njega nastala teško nadoknadiva šteta jer bi ostao bez zaposlenja u Republici Hrvatskoj a radi čega je iz Turske i došao raditi u Republiku Hrvatsku, te bi time bila ugrožena njegova egzistencija. Uz tužbu i prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe, tužitelj je priložio i ugovor o radu na određeno vrijeme u trajanju od godinu dana sklopljen između tužitelja i poslodavca Varilimont građenje i montaža d.o.o. (kod kojeg je radio i u vrijeme izdavanja rješenja koje tužitelj osporava u pokrenutom upravnom sporu) dana 21. veljače 2025. i ugovor o najmu stana od 1. veljače 2025.
8. Odredbom članka 42. stavka 1. ZUS-a propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kad je za to zakonom propisano. Stavkom 2. istog članka propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu. Stavkom 6. istog članka propisano je da odgodni učinak tužbe i privremene mjere vrijede do pravomoćnog okončanja spora ili drugačije odluke suda.
9. Imajući na umu predmet upravnog spora te citiranu odredbu članka 42. ZUS-a, pravilno je u konkretnom predmetu prvostupanjski sud odlučio o odgodi izvršenja rješenja tuženika od 10. svibnja 2025. Sud je osnovano zaključio da su ispunjeni uvjeti iz članka 42. ZUS-a, jer je tužitelj učinio vjerojatnim da bi izvršenjem rješenja tuženika za njega nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti u vidu otkaza ugovora o radu, dok je odgoda izvršenja rješenja, privremenog karaktera, te sukladno odredbi članka 42. stavka 6. ZUS-a vrijedi do pravomoćnog okončanja spora ili drugačije odluke suda te ista nije protivna javnom interesu, niti bi se njome nanijela veća nenadoknadiva šteta tuženiku.
10. Zatraženi trošak za sastav odgovora na žalbu tužitelju nije priznat, jer se ne radi o opravdanom trošku u smislu odredbe članka 144. stavka 1. ZUS-a, s obzirom na to da sadržaj podneska nije od utjecaja na odluku u ovom žalbenom postupku.
11. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a u vezi s odredbom članka 128. stavak 4. ZUS-a odlučeno je kao u točki I . izreke rješenja, dok je primjenom odredbe članka 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.
U Zagrebu, 10. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić
