REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3725/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EOS MATRIX d.o.o., OIB 76674680107, sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Sonja Šoštar, odvjetnica u Samoboru, protiv tuženika OMV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Marina Pezer, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž-283/2025-2 od 29. travnja 2025. kojim je potvrđena odluka o parničnom trošku sadržana u rješenju Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-2798/2023-31 od 28. veljače 2025., u sjednici održanoj 10. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž-283/2025-2 od 29. travnja 2025. kojim je potvrđena odluka o parničnom trošku sadržana u točki IV. izreke rješenja Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-2798/2023-31 od 28. veljače 2025. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku i sporu te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer o tim pravnom pitanjima Vrhovni sud Republike Hrvatske nije zauzeo pravno shvaćanje. Reviziju je također predloženo dopustiti i zbog povrede temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje u aspektu prava na obrazloženu odluku, kao zasebne osnove za dopuštenje revizije.
2. Pitanja koja je tuženik naznačio u prijedlogu glase:
„Je li drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 11. i 12. Zakona o parničnom postupku kada nije odlučio o žalbenim navodima tuženika u odnosu na odluku o odbijanju dijela zahtjeva za naknadu odvjetničkog troška temeljem stvarno poduzetih radnji i važeće odvjetničke tarife, kada nije odlučio o zahtjevu za naknadu plaćene sudske pristojbe i kada je odlučio o troškovima pribave klauzule pravomoćnosti, iako takav zahtjev nije postavljen, niti je bio predmet spora niti žalbe;
Je li drugostupanjski sud povrijedio odredbe Zakona o parničnom postupku kada nije odlučio o svim žalbenim navodima u vezi s odvjetničkim troškom, plaćenom sudskom pristojbom, a odlučio je o troškovima pribave klauzule pravomoćnosti koji nisu bili predmet spora?“.
3. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog tuženika.
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije ne udovoljavaju temeljnim pretpostavkama dopustivosti najprije zbog toga što predlagatelj u prijedlogu ne navodi nijedan indikator važnosti primjerice naveden u odredbi članka 385.a stavka 1. ZPP poput neujednačenosti sudske prakse drugostupanjskih sudova ili nepodudarnosti prakse nižestupanjskih sudova s praksom Vrhovnog suda, Suda Europske unije ili Europskog suda za ljudska prava ili neki drugi opravdani razlog, a potom ne navodi ni relevantne razloge zbog kojih bi nepostojanje prakse revizijskog suda bilo osnova za dopuštenje revizije.
4.1. Predlagatelj, naime, nalazi da bi indikator važnosti naznačenog pitanja mogao biti u činjenici što o tom pitanju nema prakse revizijskog suda. Međutim, razlozi kojim obrazlaže ovaj indikator, u bitnom, ukazuju na neprihvaćanje, inače jasnih i uvjerl jivih, razloga na kojima je utemeljeno pobijano rješenje. Radi se, naime, o tome da je pobijanim rješenjem odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška ročišta za objavu presude jer to ročište nije održano, zatim je odbijen i zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe zato što tuženik sudsku pristojbu nije platio. Pored toga, nije prihvaćen ni zahtjev za naknadu troška poreza na dodanu vrijednost jer je zatražen izvan roka iz članka 164. stavka 8. ZPP, dok trošak pribave klauzule pravomoćnosti nije dosuđen zato što tu klauzulu izdaje javni bilježnik po službenoj dužnosti.
5. Imajući na umu da je reviziji po dopuštenju po važećem konceptu koji je prihvaćen u domaćem parničnom postupku, u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP, primarna svrha donošenje presuda s precedentnim učinkom, a u skladu s njezinom javnom funkcijom, najviši sud ocjenjuje da sadržaj prijedloga i njegovih priloga ne ukazuju da bi, u skladu s naprijed navedenom funkcijom revizije, bilo potrebno uskladiti pobijano rješenje s ustaljenom sudskom praksom, niti da bi sudsku praksu u vezi s naznačenim pitanjem bilo potrebno uskladiti sa suvremenim društvenim okolnostima, standardima zaštite ljudskih prava uspostavljenima u praksi europskih ili domaćih sudova ili da postoje drugi razlozi na temelju kojih bi dopuštenjem revizije bila ostvarena javnopravna funkcija revizije koja se očituje u osiguranju jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6. Nadalje, prema ocjeni revizijskog suda, predlagatelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim ni da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom članka 6. stavka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14). Sadržaj predmetnog prijedloga za dopuštenje revizije kao i njegovih priloga ne upućuje na vjerojatnost povrede navedenog temeljnoga ljudskog prava stoga što su nižestupanjski sudovi svoje odluke opravdavali ozbiljnim, uvjerljivim, logičnim, razumnim, relevantnim i dostatnim razlozima zbog čega se one ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima, pa nije bilo moguće zaključiti da postoji vjerojatnost da predlagatelj nije imao pravično suđenje.
7. U takvim je okolnostima na temelju odredbe članka 389.a stavaka 3. i 4. u vezi sa stavkom 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije valjalo odbaciti i riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 10. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
