REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-130/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, mr. sc. Senija Ledić i Renate Šantek, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mateu Barbiru, odvjetniku u Vrgorcu, protiv tuženice Srednje škole Tina Ujevića, Vrgorac, Matice hrvatske 8, OIB: 74767303756, zastupane po punomoćniku Mislavu Poliću, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž Zk - 306/2024-3 od 15. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj P-112/2024-26 od 25. rujna 2024., u sjednici održanoj 10. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž Zk-306/2024-3 od 15. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj P-112/2024-26 od 25. rujna 2024., zbog razloga iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te je u prijedlogu naznačio pravna pitanja koja glase:
„1. Može li sud polazeći od premise da se tužitelj suprotstavio financijskoj dokumentaciji tuženika, predlažući knjigovodstveno financijsko vještačenje poslovnih knjiga tuženika, takav dokazni prijedlog odbiti i zaključiti da tužitelj na temelju p ravila o teretu dokazivanja nije dokazao visinu potraživanja;
2. Je li dokazni prijedlog knjigovodstveno financijskog vještačenja podobno dokazno sredstvo u parnicama radi utvrđenja postojanja određenog duga/tražbine? 3. Je li parnični sud, u situaciji kada tužitelj, kao parnična stranaka koju tereti dokazivanje osporene činjenice ne postojanja duga, tijekom cijelog postupka predlaže, a sud odbija provoditi dokaze radi utvrđenja činjenice visine duga, može sukladno čl. 221 a ZPP-a primijeniti pravilo o teretu dokazivanja?“
2. U prijedlogu tvrdi da je riječ o pravnim pitanjima u odnosu na koja pobijana odluka odstupa od pravnih shvaćanja drugostupanjskih sudova, konkretno od odluke Visokog trgovačkog suda RH broj Pž 1751/24 i Županijskog suda u Varaždinu broj Gž 217/25.
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. Prijedlog je neosnovan.
5. Predmet tužbe je zahtjev tužitelja za donošenje presude, kojom će se utvrditi da ne postoji dug tužitelja naspram tuženici, a sve s naslova isplate kupoprodajne cijene temeljem Ugovora o kupoprodaji stana, zaključenog između stranaka dana 24. svibnja 1994, te odredi brisanje hipoteke upisane u korist prednika tužene (srednjoškolski centar „Tin Ujević“ Vrgorac, Vrgorac) za iznos od 1.456.063,00 HRD na nekretnini vlasništvo tužitelja, upisana u Knjizi položenih ugovora za k. o. [katastarska općina], u [broj poduloška].
6. Nižestupanjski sudovi su utvrdili da su stranke dana 24. svibnja 1994. sklopile Ugovor o kupoprodaji stana, kojim je tužitelj od tuženika kupio predmetni stan u [adresa], te da iz članka 3. istog Ugovora o kupoprodaji proizlazi da će kupac prodavatelju cijenu stana plaćati u obrocima, a cijena stana da je utvrđena u ukupnom iznosu od 48.535.435 a koji obrok kupac da je dužan platiti u roku od 8 dana od sklapanja ugovora, dok ostale obroke u iznosu od 152.020 HRD kupac da će plaćati najkasnije do svakog 8. u mjesecu počev od kalendarskog mjeseca koji slijedi mjesecu u kojem je plaćen prvi obrok, te iz članka 7. tog Ugovora o kupoprodaji da proizlazi, da kupac dopušta da prodavatelj bez ikakvog daljnjeg pitanja ili odobrenja kupca ishodi u ZK ili drugoj javnoj knjizi uknjižbu založnog prava (hipoteku) na nekretninama iz članka 1. ovog ugovora za cijenu u iznosu od 48.535.435,- HRD, a rok otplate da je 30 godina.
7. Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužitelja jer iz izvedenih dokaza i rezultata kompletne raspravne građe proizlazi da tužitelj sudu nije dokazao da ne postoji njegov dug prema tuženici osnovom predmetnog Ugovora o kupoprodaji. Prema ocjeni drugostupanjskog suda žalbenim navodima tužitelja ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom, a u odnosu na njegove žalbene prigovore, odgovorio je „da u okolnostima kada iz kartice konta tužene (list 89 spisa), a koja kartica konta je, kako je iz iste vidljivo, izdana od strane tužene, proizlazi, da stanje duga tužitelja na dan 2. siječnja 2009. godine, odnosno 31. prosinca 2009. godine, iznosi 49.614,64 kune, tada, u tim okolnostima, je evidentno da dug tužitelja prema tuženoj postoji, pa imajući u vidu tu činjenicu nije bilo potrebe da sud od tužene traži financijsku dokumentaciju iz osnova predmetnog Ugovora o kupoprodaji, (ne i da provede financijsko vještačenje), te je tužitelju i za navesti, da je u ovoj pravnoj stvari na tužitelju teret dokaza da dug tužitelja prema tuženoj iz osnova predmetnog Ugovora o kupoprodaji ne postoji, a ne na tuženoj, kako to pogrešno tužitelj smatra svojom žalbom.“
8. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. ZPP-a vijeće revizijskog suda je ocijenilo da postavljena pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - a, jer prema obrazloženju postavljenih pitanja i sadržaju samih pitanja i obrazloženju drugostupanjskog suda, tužitelj zapravo tim pitanjima samo osporava po nižestupanjskim sudovima utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava vezano za (ne)postojanje duga po osnovi isplate kupoprodajne cijene, a osim toga pitanja polaze i od pogrešne pretpostavke da je tužitelj predlagao provođenje financijskog vještačenja, i da je taj dokazni prijedlog odbijen. Za takvu tvrdnju, da bi je ovaj sud u ovom postupku ispitivanja osnovanosti prijedloga za dopuštenje revizije, tužitelj je trebao dokazati prilaganjem odgovarajućih dokaza (tužbe, zapisnika i dr.), što nije učinio, kako bi dokazao te tvrdnje, što je bio dužan u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a. Tužitelj je prema sadržaju nižestupanjskih odluka predlagao samo pribavljanje, od tuženice, financijske dokumentacije iz osnova predmetnog Ugovora o kupoprodaji. Iz navedenih razloga naznačena pravna pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a.
11. Kako je odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, vezano za naznačena pitanja, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 385.a st. 1. ZPP -a, te je na temelju odredbe čl. 385.a u svezi čl. 389.b st. 1. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 10. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
