REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3890/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Srđan Kalebota, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB 52508873833, sa sjedištem u Splitu, Domovinskog rata 61, kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici u Odvjetničkom društvu Anić & Anić d.o.o., sa sjedištem u Splitu, Lovretska 14, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1003/2023-2 od 9. siječnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 3083/2020-29 od 21. travnja 2023., u sjednici održanoj 10. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1003/2023-2 od 9. siječnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 3083/2020-29 od 21. travnja 2023. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17) i Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14). Pitanja koja je tužitelj naznačio u prijedlogu glase:
"1) Je li prema Zakonu o zaštiti potrošača kao i Zakonu o obveznim odnosima, a protumačeno u skladu s pravom Europske unije, odredba kojom se glavnica i otplata kredita, dakle cjelokupna kreditna obveza, obračunavaju uz valutu švicarski franak, bitan sastojak ugovora o kreditu/glavni predmet ugovora i kakav učinak na opstojnost cijelog ugovora o kreditu ima njeno utvrđenje nepoštenom i ništetnom;
2) Je li prema Zakonu o zaštiti potrošača kao i Zakonu o obveznim odnosima, a protumačeno u skladu s pravom Europske unije, odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi po odluci banke bitan sastojak ugovora o kreditu/glavni predmet ugovora i kakav učinak na opstojnost cijelog ugovora o kreditu ima njeno utvrđenje nepoštenom i ništetnom;
3) Je li prema Zakonu o zaštiti potrošača kao i Zakonu o obveznim odnosima, a protumačeno u skladu s pravom Europske unije, odredba kojom se tečaj strane valute švicarski franak u odnosu na nacionalnu valutu kuna, obračunavaju po tečajnoj listi banke, bitan sastojak ugovora o kreditu/glavni predmet ugovora i kakav učinak na opstojnost cijelog ugovora o kreditu ima njeno utvrđenje nepoštenom i ništetnom; 4) Je li je pri ocjeni nepoštenosti ugovora o kreditu, a sukladno Zakonu o zaštiti potrošača kao i Zakonu o obveznim odnosima, a protumačeno u skladu s pravom Europske unije, potrebno ocijeniti kumulativni učinak svih odredbi ugovora sklopljenog između prodavatelja robe ili pružatelja usluge i potrošača u smislu da se odredbe ugovora primjenjuju u njihovoj ukupnosti, i koji je kriterij za ocjenu o tome može li opstati na snazi ugovor o kreditu u kojem su gornje tri ili samo neka od gore navedenih, odredbi u Ugovoru o kreditu nepoštene i ništetne;
5) Je li sukladno Zakonu o zaštiti potrošača kao i Zakonu o obveznim odnosima, a protumačeno u skladu s pravom Europske unije, sud pri ocjeni nepoštenosti i ništetnosti ugovorne odredbe ovlašten ulaziti u sadržaj i preispitivanje ugovora, odnosno ugovorne odredbe, te vlastitim tumačenjem i interpretacijom modificirati sadržaj, pa i na način da utvrđuje ništetnim samo dijelove pojedinih nepoštenih ugovornih odredbi koje čine ugovornu cjelinu ili je obveza suda, po utvrđenju nepoštenosti i ništetnosti, isključiti iz primjene cijelu nepoštenu ugovornu odredbu o kojoj je riječ, a ako ugovor bez nje, a bez ikakvog dodatnog tumačenja ne može opstati, onda i cijeli ugovor o kreditu utvrditi bez pravnog učinka, i kakav značaj u tome ima interes potrošača, a kakav značaj specifične činjenične okolnosti kao što je okolnost da je tužitelj imao mogućnost podignuti samo kredit u švicarskim francima, a banka tužitelju nije ništa objasnila o valutnom riziku?".
2. Tužitelj kao razlog važnosti navodi da pravna shvaćanja iz pobijane odluke odstupaju od pravnih shvaćanja revizijskog suda izraženih u odlukama broj Gzz- 105/2002-2, Rev-907/2002 od 27. veljače 2003., Rev-3740/2017-7 od 4. ožujka 2020., Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i dr., kao i da je praksa drugostupanjskih sudova o ovim pravnim pitanjima neujednačena.
3. Tuženik nije odgovorio na prijedlog tužitelja.
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je drugostupanjska odluka u pobijanom dijelu utemeljena na pravnom shvaćanju koje je podudarno shvaćanju ovog suda iznesenom u odluci Rev-820/2023-2 od 23. travnja 2024. U takvim okolnostima naznačena pitanja tužitelja ne mogu osnovano biti temelj za ujednačavanje sudske prakse, pa time ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Imajući na umu da predlagatelj ističe i da potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu opravdavaju dopuštenje revizije, valja odgovoriti da, prema ocjeni revizijskog suda, potrebe razvoja prava ne opravdavaju intervenciju revizijskog suda putem dopuštenja revizije jer pobijana odluka nije u suprotnosti s dostignutim standardima zaštite ljudskih prava u suvremenim društvenim okolnostima koji su uspostavljeni u praksi europskih i domaćih sudova. Slijedom navedenog, u odnosu na naznačena pitanja, prijedlog je tužitelja valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavka 1. ZPP i riješiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
4.1. Nadalje, nasuprot navodima tužitelja, kako je to već naglašeno i u presudi ovog suda broj Rev-820/2023-2 od 23. travnja 2024., ovakvo tumačenje nije suprotno sadržaju, značenju ni pravnom domašaju odredbe članka 6. stavka 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima koje je izrazio i Sud Europske unije u predmetu broj C-118/17 (Zsuzsanna Dunai protiv ERSTE Bank Hungary Zrt, ECLI:EU:C:201:207). Kod ovakve ocjene, revizijski sud ustraje u svojoj praksi (primjerice, Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018.) odnosno u pristupu suđenju prema kojem su hrvatski sudovi obvezni tumačiti nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i njene sveopće pravne stečevine, što uključuje, uz ostalo, i praksu Suda Europske unije.
4.2. S tim u vezi ocjena je ovoga suda da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima, a kako to tvrdi u prijedlogu, zbog teške povrede materijalnog prava povrijeđeno pravo na pravično suđenje, odnosno pravo na pristup sudu i pravo na mirno uživanje imovine (vlasništva). Pravo tužitelja na raspravljanje pred sudom ostvareno je upravo omogućavanjem iznošenja činjenica i predlaganja dokaza te su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva, slijedom čega se donesene presude ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima, slijedom čega je prijedlog tužitelja u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava valjalo odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavaka 4. i 5. ZPP i riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 10. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
