REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3663/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana cvijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grad Bakar, OIB 31708325678, Bakar, Primorje 39, kojeg zastupa punomoćnik Goran Marjanović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Goran Marjanović, Lana Perčić i Iva Bilandžija iz Rijeke, protiv tuženika IND- EKO d.o.o., OIB 60067885527, Rijeka, Korzo 40/2, kojeg zastupa punomoćnik Neven Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Knežević i partneri j.t.d. u Rijeci, radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1531/2023-3 od 18. veljače 2025. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-379/2020-40 od 27. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije, u odnosu na postavljena pravna pitanja, se odbija.
II. Tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije, u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava, se odbacuje.
III. Odbija se tuženikov prijedlog za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1531/2023-3 od 18. veljače 2025. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-379/2020- 40 od 27. siječnja 2023., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Tužitelj je postavio pet pravnih pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
"Može li se posjednik (tuženik) koji je na temelju ranije zaključenog ugovora o kupoprodaji stekao pravo vlasništva nad nekretninom, a zatim istu opteretio fiducijarnim pravom vlasništva u korist banke, pozivati se na pravo zadržanja nekretnine do ispunjenja obveze povrata kupoprodajne cijene, u situaciji kada je kupoprodajni ugovor pravomoćnom sudskom odlukom utvrđen ništetnim?
Je li posjednik koji odbija predati nekretninu nakon pravomoćne presude o vraćanju u posjed (ali prije nego što mu je vraćen iznos kupoprodajne cijene) pošten ili nepošten posjednik?
Da li pravo zadržanja iz čl. 72. Zakona o obveznim odnosima omogućuje vjerovniku zadržanje nekretnine i nakon pravomoćnosti presude kojom je naložen povrat iste vlasniku, iako je time onemogućeno izvršenje pravomoćne sudske odluke?
Može li pravo zadržavnja iz čl. 72. Zakon o obveznim odnosima imati prioritet u odnosu na pravomoćnu i ovršnu sudsku odluku o vraćanju nekretnine u posjed vlasniku?
Kako se određuje trenutak nastanka nepoštenog posjeda kada tuženik zadržava nekretninu temeljem prava zadržanja, unatoč postojanju pravomoćne presude o povratu posjeda?".
1.1. Tužitelj smatra da su mu povrijeđena i temeljna ljudska prava i to pravo na jednakost svih pred zakonom, pravo na pravično suđenje i pravo na žalbu.
2. Tuženik u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije ističe da ne postoji presuda o vraćanju nekretnine u posjed. Postoji presuda kojom je kupoprodajni ugovor utvrđen ništetnim i naložena uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja te presuda kojom je tužitelj obvezan vratiti tuženiku isplaćenu kupoprodajnu cijenu na temelju ništetnog kupoprodajnog ugovora. Nadalje ističe da u prijedlogu nisu jasno naznačeni razlozi važnosti zbog kojih bi trebalo tužitelju dopustiti reviziju. Predlaže tužiteljev prijedlog odbaciti podredno odbiti. Traži trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
4. Predmet spora u fazi revizijskog postupka je naknada imovinske koristi koju je tuženik ostvario kao nepošteni posjednik nekretnine.
5. Tužbeni zahtjev odbijen je iz razloga što je drugostupanjski sud zauzeo stajalište da je tuženik u utuženom razdoblju bio pošteni posjednik te imao pravo retencije.
6. Na temelju odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. ZPP, ovaj revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, jer tuženik nije naznačio odgovarajuće razloge važnosti.
7. Naime, u ovoj pravnoj stvari, odlučno je, je li tuženik bio pošten ili nepošten posjednik u slučaju kada je utvrđena ništetnost kupoprodajnog ugovora pa je svaka strana u obvezi vratiti ono što je primila, a tuženik ističe prigovor retencije za vraćanje u posjed nekretnine sve dok mu tužitelj ne vrati plaćeni iznos kupoprodajne cijene. Naznačeni razlozi važnosti (Rev-4063/19, Rev-722/21, Rev-1930/21, Rev-x-181/11 i odluka Županijskog suda u Varaždinu Gž-608/19-3) ne predstavljaju odgovarajuće razloge važnosti jer se ne odnose na istu činjeničnu i pravnu situaciju. Ovdje se radi o ništetnosti dvostrano obveznog ugovora, a u kojem slučaju je svaka strana dužna vratiti ono što je primila, a takva obveza je istovremena. Tužitelj kao razlog važnosti nije naznačio niti jednu odluku višeg suda ili Vrhovnog suda Republike Hrvatske u kojoj bi bila problematizirana situacija da uslijed osnovanog prigovora retencije posjednik postaje nepošteni posjednik.
8. S obzirom da postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
9. Tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo na jednakost svih pred zakonom, pravo na pravično suđenje i pravo na žalbu, jer je sud drugog stupnja u pobijanoj odluci dao razloge o svim odlučnim činjenicama, a koji razlozi su jasni i dostatni, pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
10. Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer je isti bio nepotreban (čl. 155. st. 1. ZPP), pa je odlučeno kao u točki III. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 10. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
