REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-203/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Maja Vojnić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić i Partneri u Zagrebu, Pisarnica Split, protiv tuženika Lovačko društvo „Konavle“ Gruda, Grude, Gruda 152, OIB 99403038400, kojeg zastupa punomoćnik Dario Obradović, odvjetnik u Dubrovniku, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1285/2025-2 od 18. rujna 2025. kojim su potvrđeni presuda i rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P- 10/2024-63 od 23. siječnja 2025., u sjednici održanoj 10. veljače 2026.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1285/2025-2 od 18. rujna 2025. se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1285/2025-2 od 18. rujna 2025. kojim su potvrđeni presuda i rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P- 10/2024-63 od 23. siječnja 2025. u točkama I. izreke.
1.1. Prijedlog podnosi zbog jednog pravnog pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
1.2. Kao razlog važnosti postavljenog pitanja predlagatelj se poziva na rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-127/2024-2 od 1. veljače 2024., Rev-x 620/16 od 3. siječnja 2017., Rev-329/2023 od 29. kolovoza 2023., Rev 224/09 od 16. ožujka 2011., Revr 54/2018 od 20. svibnja 2020. i Revr 938/2016 od 5. travnja 2023. i dr., uz tvrdnju da shvaćanje iz pobijane drugostupanjske presude odstupa od prakse revizijskog suda. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dopustiti podnošenje revizije.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da postavljeno pitanje nema značaj važnog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Postavljenim pitanjem predlagatelj ukazuje na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredaba parničnog postupka počinjenu pred nižestupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu odredbe čl. 382. ZPP, jer i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, osobito u situaciji kada takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5. Tvrdnje tuženika kojima pokušava dokazati osnovanost (ali ne i važnost) postavljenog pitanja se u potpunosti svodi na preispitivanje vlastitih, ranijih, žalbenih navoda. Ponavljanje žalbenih razloga nedvojbeno upućuje na to da tuženik nije obrazložio zašto bi postavljena pitanja bila važna za jedinstven primjene pravu i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a posebice razloge zbog kojih bi odluka o postavljenom pravnom pitanju bila važna za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Naime, ako se u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelj iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorom na određeno postavljeno pravno pitanje, zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda. Naime, iz sadržaja prijedloga za dopuštenje revizije proizlazi da tuženik prijedlog podnosi ne zato jer smatra da bi odluka revizijskog suda bila važna za jedinstvenu primjenu prava ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, već isključivo zato što nije zadovoljan odlukom drugostupanjskog suda koja ne ide u njegovu korist.
7. Nadalje, sadržajem prijedloga za dopuštenje revizije i postavljenim pitanjem predlagatelj polazi od pogrešne pretpostavke jer su nižestupanjski sudovi prihvatili nalaz i mišljenje vještaka kao stručan, objektivan, i sačinjen u skladu s pravilima struke i u skladu sa dokumentacijom koja prileži u spisu, a sve to u smislu odredbe čl. 252.- 260. ZPP.
8. Pogrešno je shvaćanje tuženika da su odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenog pitanja poziva u opravdanju postavljenog pitanja usporedive s pobijanom drugostupanjskom presudom u smislu da bi se radilo o pravnim pitanjima u kojima ona odstupa od prakse revizijskog suda. Naime, u svakom od predmeta na koje se poziva tuženik odluka o tužbenom zahtjevu obrazložena je specifičnim činjeničnim okolnostima s kojima se ne može usporediti činjenična situacija u predmetnom slučaju. Naime, odluka o sporu o postavljenom pitanju ovisi o načinu vođenja postupka izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni pa stoga te odluke ne daju značaj važnosti postavljenom pitanju niti je pozivanjem na navedene odluke tuženik opravdao značaj važnosti postavljenog pitanja.
9. S obzirom na izloženo, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljeno pitanje i riješiti kao u izreci rješenja.
Zagreb, 10. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
