REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3842/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Marija Maričević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., OIB 02535697732, sa sjedištem u Zagrebu, Radnička cesta 50, kojeg zastupaju punomoćnici – odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i parteri d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Ulica kneza Domagoja 18, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3468/2023-2 od 17. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7395/2019 od 22. kolovoza 2022. i dopunska presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 7395/2019-34 od 12. lipnja 2023., u sjednici održanoj 10. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e :

I. Prijedlozi tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije se odbijaju u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.

II. Prijedlozi tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije se odbijaju u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Stranke su podnijele prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3468/2023-2 od 17. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 7395/2019 od 22. kolovoza 2022. i dopunska presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7395/2019-34 od 12. lipnja 2023. Prijedlog podnose zbog pravnih pitanja za koja navode da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija) i Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – dalje: Ustav).

2. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije, pozivom na odredbu članka 385.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), naznačuje pravno pitanje koje glasi:

"Je li drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 375. stavkom 1. i člankom 354. stavkom 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ako nije iznio konkretne razloge u vezi žalbenih navoda koji su od odlučnog značaja, već je otklonio žalbene navode samo ponavljanjem obrazloženja prvostupanjskog suda, bez navođenja konkretnih razloga iz kojih bi bilo jasno zbog čega drugostupanjski sud žalbene prigovore kojima se osporava takvo obrazloženje smatra neosnovanim?".

2.1. Tužitelj kao razlog važnosti navodi odstupanje od prakse revizijskog suda izražene u odlukama Revr-1769/11-2 od 25. ožujka 2014., Rev-341/1995-2 od 30. ožujka 1995, Rev-341/1995-2 od 30. ožujka 1995., Rev x-765/13-2 od 13. svibnja 2014., Revr- 1216/12-2 od 6. ožujka 2013. i dr.

2.3. Nadalje se tužitelj u prijedlogu poziva na povredu temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje zajamčeno odredbom članka 29. Ustava i članka 6. Konvencije te povredu prava na mirno uživanje imovine zajamčenog odredbom članka 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju.

3. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije, pozivom na odredbu članka 385.a stavak 1. ZPP, naznačuje pravna pitanja koja glase:

"1) Može li se smatrati da je zastara za potraživanja iz ugovora o kreditu u jednoj valuti tekla te je prekinuta pokretanjem spora za kolektivnu zaštitu potrošača, dok za potraživanja iz ugovora o kreditu u nekoj drugoj valuti zastara nije ni počela teći;

2) Smatra li se promjenjiva kamatna stopa nedovoljno određenom, preciznom i utvrđenom ukoliko do stupanja na snagu Zakona o izmjeni Zakona o potrošačkom kreditiranju nisu postojale zakonske obveza izmjene ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti?".

3.1. Kao razloge važnosti tuženik se pozvao na odstupanje pobijane odluke od pravnih shvaćanja revizijskog suda izraženih u odlukama broj Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2048. i Rev-895/2003 od 9. veljače 2005.

3.2. Tuženik također navodi da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava na jednakost pred zakonom i pred sudovima kao i pravo na nepristrano suđenje, zajamčena odredbama članka 14. stavak 2., članka 26., članka 29. stavak 1. Ustava te članka 6. stavak 1. Konvencije, te ističe da je došlo do povreda obveze sudova - suditi temeljem zakona sukladno članku 115. stavak 3. Ustava.

4. Tužitelj nije odgovorio tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije, a niti je tuženik odgovorio na tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije.

U odnosu na tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije

5. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. stavka 1. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te kao takvo ne opravdava dopuštenje revizije. Naime, u nižestupanjskim su presudama izneseni valjani, dostatni i uvjerljivi razlozi o ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva. Predlagatelju valja ukazati da su pravna shvaćanja na kojima je utemeljena pobijana presuda u skladu s pravnim shvaćanjima zauzetim u sada već stabilnoj, ustaljenoj i dosljednoj praksi revizijskog suda izraženoj primjerice u odlukama broj Rev-396/2021-3 od 24. siječnja 2023., Rev-1089/2020-2 od 25. travnja 2023., Rev-647/2021-2 od 5. rujna 2023., Rev-210/2023-2 od 20. rujna 2023., Rev-742/2023-2 od 5. lipnja 2024. i dr. U odlukama nižestupanjskih sudova dostatno je i jasno obrazloženo iz kojih se razloga, kod ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, među strankama ima primjenjivati početno ugovorena kamatna stopa.

6. Slijedom navedenog, u odnosu na naznačeno pitanje, prijedlog je tužitelja valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavka 1. i 2. ZPP i riješiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

7. Nadalje, prema ocjeni revizijskog suda, tužitelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim ni da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava na pravično suđenje te mirno uživanje imovine, u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP. To stoga što mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo omogućeno iznijeti svoje tvrdnje kao i odlučne činjenice, predložiti dokaze te se izjasniti o navodima suprotne stranke i na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U svojim presudama nižestupanjski su sudovi odgovorili na sve odlučne navode tužitelja, a njihove presude su dostatno obrazložene. Pravo tužitelja na raspravljanje pred sudom ostvareno je upravo omogućavanjem iznošenja činjenica i predlaganja dokaza te su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva, slijedom čega se donesene presude ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Glede tužiteljevih navoda u dijelu kojim tvrdi da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava treba istaknuti kako članak 29. Ustava i članak 6. stavak 1. Konvencije sadrže u pravilu samo procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

8. Stoga, kada tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava na pravično suđenje, na jednakost svih pred zakonom te na djelotvoran pravni lijek, zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, njegov je prijedlog u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava valjalo odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavka 3. ZPP i riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.

U odnosu na tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije

9. U odnosu na prvo naznačeno pitanje kojim tuženik problematizira tijek zastarnog roka predlagatelju, valja odgovoriti da su pravna shvaćanja na kojima je utemeljena pobijana odluka podudarna s pravnim shvaćanjem revizijskog suda zauzetim u sada već stabilnoj, ustaljenoj i dosljednoj praksi revizijskog suda izraženoj primjerice u odlukama broj Rev-953/2020-2 od 11. siječnja 2023., Rev-299/21 od 23. srpnja 2024., Rev-1379/2021 od 27. rujna 2023. i dr., koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO/05., kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

9.1. U odnosu na drugo naznačeno pitanje tuženiku valja ukazati da su pravna shvaćanja na kojima je utemeljena pobijana presuda u skladu s pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženim primjerice u odlukama broj Rev-396/2021-3 od 24. siječnja 2023., Rev-1089/2020-2 od 25. travnja 2023., Rev-647/2021-2 od 5. rujna 2023. i dr., prema kojem ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi po odluci banke u ugovorima o kunskom kreditu smatra se nedovoljno određenom, preciznom i utvrđenom, te je i do stupanja na snagu Zakona o izmjeni Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013. (ZID ZPK) postojala zakonska obveza glede preciznog definiranja parametara o promjenjivoj kamatnoj stopi, neovisno o tome što do stupanja na snagu ZID ZPK iz 2013. nije postojala zakonska obveze izmjene ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti.

9.2. U takvim okolnostima naznačena pitanja tuženika ne mogu osnovano biti temelj za ujednačavanje sudske prakse, pa time ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa je slijedom navedenog, u odnosu na naznačena pitanja, prijedlog tuženika valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavka 1. ZPP i riješiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

10. Nadalje, prema ocjeni revizijskog suda, tuženik navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim ni da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava na jednakost svih pred zakonom (članak 14. Ustava) i pred sudovima (članak 26. Ustava) te pravo na pravično suđenje u aspektu prava na nepristrano suđenje (članak 29. Ustava i članak 6. stavak 1. Konvencije), u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP. Tuženik nije učinio niti vjerojatnim da je došlo do povrede obveze sudova da sude temeljem zakona sukladno odredbi članka 115. stavak. 3 Ustava. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tuženika, a presude nižestupanjskih sudova su jasno i dostatno obrazložene. U nižestupanjskim su odlukama jasno i dostatno izneseni razlozi odnosno utvrđenja u pogledu kamatne stope kao i u pogledu (ne)osnovanosti prigovore zastare. Što se tiče pritužbe koja se odnosi na navodnu nejednakost protivnu odredbama članaka 14. i 26. Ustava, treba istaći da je ova pritužba nedovoljno obrazložena. Naime, tuženik niti ne navodi da bi nekoj stranci u činjenično i pravno podudarnoj situaciji bila pružena pravna zaštita koja je njemu navodno uskraćena.

11. Stoga, kada tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava na pravično suđenje, na jednakost svih pred zakonom te pravo na djelotvoran pravni lijek, zajamčena Ustavom i Konvencijom, njegov je prijedlog u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava valjalo odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavka 3. ZPP i riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 10. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil