REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3826/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dinko Rebrović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska radiotelevizija, OIB 68419124305, sa sjedištem u Zagrebu, Prisavlje 3, kojeg zastupa punomoćnik Nevio Svilar, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž R-46/2025-2 od 5. lipnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskoga radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 716/2023-19 od 4. ožujka 2025., u sjednici održanoj 10. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž R-46/2025-2 od 5. lipnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskoga radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-716/2023-19 od 4. ožujka 2025. Prijedlog je podnesen zbog pravnog pitanja za koje podnositelj navodi da je važno za odluku i sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer o tom pravnom pitanju nema prakse revizijskog suda. Reviziju je također predloženo dopustiti i zbog povrede temeljnoga ljudskog prava na jednakost svih pred zakonom kao zasebne osnove za dopuštenje.
2. Pitanje koje je tužitelj naznačio u prijedlogu glasi:
„Može li sud utvrditi pravu volju stranaka bez provođenja dokaznog prijedloga saslušanja stranaka, u slučaju kada je sporan sadržaj pregovora koje su stranke vodile?“
3. Tuženik je odgovorio na prijedlog tužitelja ocijenivši ga neprihvatljivim i predložio ga odbaciti kao nedopušten, podredno odbiti kao neosnovan
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije ne udovoljava temeljnim pretpostavkama dopustivosti najprije zbog toga što predlagatelj u prijedlogu ne navodi nijedan indikator važnosti primjerice naveden u odredbi članka 385.a stavka 1. ZPP poput neujednačenosti sudske prakse drugostupanjskih sudova ili nepodudarnosti prakse nižestupanjskih sudova s praksom Vrhovnog suda, Suda Europske unije ili Europskog suda za ljudska prava ili neki drugi opravdani razlog, a potom ne navodi ni relevantne razloge zbog kojih bi nepostojanje prakse revizijskog suda bilo osnova za dopuštenje revizije.
4.1. Predlagatelj, naime, nalazi da bi indikator važnosti naznačenog pitanja mogao biti u činjenici što o tom pitanju nema prakse revizijskog suda. Međutim, razlozi kojim obrazlaže ovaj indikator, u bitnom, ukazuju na neprihvaćanje, inače jasnih i uvjerl jivih, razloga na kojima je utemeljena pobijana presuda. Tužitelj je zatražio isplatu otpremnine i jubilarne nagrade od tuženika kao svog poslodavca. Zahtjev za isplatu otpremnine je, u bitnom, odbijen na temelju odredbe članka 126. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 - dalje: ZR) zato što tužitelju ugovor o radu nije otkazan (tuženik je 4. veljače 2014. bio donio Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužitelju, ali je ta odluka u sudskom postupku utvrđena nedopuštenom te je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na rad, ali se tužitelj na rad nije vratio). Zahtjev za isplatu jubilarne nagrade je odbijen zbog osnovanosti prigovora zastare (članak 139. ZR). Pritom je ocijenjeno neodlučnim što su stranke bezuspješno pokušale spor riješiti mirnim putem jer sam pokušaj rješavanja spora mirnim putem strankama ne stvara obveze.
5. Imajući na umu da je reviziji po dopuštenju po važećem konceptu koji je prihvaćen u domaćem parničnom postupku, u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP, primarna svrha donošenje presuda s precedentnim učinkom, a u skladu s njezinom javnom funkcijom, najviši sud ocjenjuje da sadržaj prijedloga i njegovih priloga ne ukazuju da bi, u skladu s naprijed navedenom funkcijom revizije, bilo potrebno uskladiti pobijanu presudu s ustaljenom sudskom praksom, niti da bi sudsku praksu u vezi s naznačenim pitanjem bilo potrebno uskladiti sa suvremenim društvenim okolnostima, standardima zaštite ljudskih prava uspostavljenima u praksi europskih ili domaćih sudova ili da postoje drugi razlozi na temelju kojih bi dopuštenjem revizije bila ostvarena javnopravna funkcija revizije koja se očituje u osiguranju jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6. Jednako tako, sadržaj prijedloga i njegovih priloga ne ukazuje ni na povredu temeljnoga ljudskog prava na jednakost svih pred zakonom zajamčenog odredbom članka 14. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) jer tužitelj i ne tvrdi da je nekoj stranci u podudarnim činjeničnim i pravnim okolnostima bila pružena pravna zaštita koju on u ovom postupku nije uspio ishoditi. S druge strane, sudovi su odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva opravdali ozbiljnim, razumnim i dostatnim razlozima.
7. U takvim je okolnostima na temelju odredbe članka 389.a stavaka 3. i 4. u vezi sa stavkom 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije valjalo odbaciti i riješiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
8. Odlučujući na temelju odredbe članka 166. stavka 1. ZPP o zahtjevu tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, ovaj sud ocjenjuje da taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP jer je o prijedlogu na jednak način moglo biti odlučeno i bez odgovora. Stoga je ovaj zahtjev tuženika odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u točki II. izreke.
Zagreb, 10. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
