REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-483/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Marko Ljubičić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubičić, Vrdoljak i partneri u Splitu, protiv tuženice DK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Krokar, odvjetnik u Splitu, radi uznemiravanja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-763/2024-4 od 26. ožujka 2025., kojom je dijelom potvrđena presuda i rješenja Općinskog suda u Splitu broj P-4067/2018-63 od 30. rujna 2024, na sjednici održanoj 10. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude citirane u uvodu ove odluke, zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Tužitelj je naznačio pitanja:
"1. Je li pobijana drugostupanjska presuda protivna odredbi članka 7. Zakona o prometu zemljišta i zgrada iz 1954. (“Službeni list”, broj 26/54, 19/55, 52/57, 18/58, 48/58, 30/62, 15/65, 43/65, 57/65, 17/67 i 17/74 – u daljnjem tekstu: Zakon o prometu zemljišta i zgrada iz 1954.)?
2. Dopušta li članak 7. Zakona o prometu zemljišta i zgrada iz 1954. da se dio stana (npr. soba, balkon ili dio terase) bude predmetom pravnog prometa kao pripadak stana? Kakav je pravni učinak ugovorne odredbe iz 1995. kojom se kupcu stana ustupa i fizički dio terase, s obzirom na to da je u vrijeme sklapanja ugovora bila na snazi zabrana prometa takvih dijelova (prema čl. 7 navedenog Zakona)?
3. Je li sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a ako njegova presuda ne sadrži jasne, uvjerljive, logične ili razumne razloge o odlučnim činjenicama i (time) ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, tako da se ne vidi koje činjenice je sud uopće utvrđivao i cijenio, odnosno koje je činjenice našao utvrđenim i kojim dokazima je stvorio određeni zaključak i takvog uzeo relevantnim za odluku o predmetu spora?
4. Je li drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a time što u obrazloženju nije raspravio odlučne činjenice i dokaze – osobito činjenicu da je tužitelj pravomoćnom presudom i ovrhom stekao posjed sporne terase, te pravnu valjanost ugovora iz 1995. – već je svoju odluku temeljio na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i proturječnim zaključcima?
5. Može li osoba koja je pravomoćnom presudom lišena posjeda određenog dijela nekretnine (i protiv koje je provedena deložacija) i dalje imati pravnu zaštitu kao “pošteni posjednik” odnosno predmnijevani vlasnik tog dijela? Utječe li provedena ovrha na prestanak eventualnih posjedovnih prava tužene, te može li se tužena pozivati na posjedovno stanje prije pravomoćne presude kako bi ograničila tužiteljeva vlasnička prava?
6. Je li sud prilikom utvrđenja dali sporni dio terase (realno određeni dio nekretnini koji se koristi kao sporedni) predstavlja vlasništvo tužitelja u predmetu radi prestanka uznemiravanja dužan uzeti u obzir smještaj, namjenu, mogućnost pristupa terasi i mogućnost korištenja terase te nedvojbenu činjenicu da se na navedenu terasu može pristupiti samo iz stana tužitelja (salona) kako sud navodi u presudi, a tužena u svoj stan može pristupiti iz drugih dijelova nekretnine?“.
3.1. Kao razloge važnosti poziva se na odluke ovog suda Rev-548/00 od 26. srpnja 2000., Rev-187/2023 od 7. ožujka 2023., Rev-483/2020 od 31. siječnja 2023., Rev- 1595/2019-2 11. siječnja 2023. te Županijskog suda u Varaždinu Gž-3280/11-2 od 12. listopada 2011.
4.1. Predmet spora je zahtjev tužitelja za prestanak uznemiravanja i to salona i pripadajuće terase sa pristupnim stepenicama zgrade.
4.2. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje da je tužiteljica u posjedu predmetnog dijela terase s jačim pravnim temeljem posjedovanja, na temelju ugovora o kupoprodaji od 1995. te da je kupoprodajni ugovor kojeg je ona sklopila pravno valjan jer da je Zakon o preuzimanju Zakona o prometu zemljišta i zgrada („Narodne novine“, 53/91) određivao da u prometu mogu biti i pojedini fizički dijelovi zgrada u privatnom vlasništvu, a da je ovdje sporni dio terase prodan kao pripadak stana. Pored toga da tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao da je knjižni ili izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine te je utvrđeno da je tužitelj u ovršnom postupku uveden u posjed predmetnog salona i terase, na temelju presude Po-163/13 od 9. rujna 2015., a koja presuda je donesena u odnosu na tamo tuženice GKŽ i KK, a da se tuženica i nakon provedene ovrhe koristi dijelom predmetne terase.
4.3. Drugostupanjski sud prihvaća utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, naglašavajući da tuženica ima jači pravni temelj za posjedovanje predmetnog dijela terase, jer da je u posjedu od 1995., što da je tužitelj znao, i da on nije dokazao svoje pravo vlasništva na spornom dijelu terase i da nije dokazao da njega, kao predmnijevanog vlasnika tuženica bespravno uznemirava, a da na salonu nije ni utvrđeno nikakvo uznemiravanje.
5. Postupajući prema odredbama čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je ocijenio da u pogledu pitanja naznačenih pod odlomkom 3. nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
6. Da bi se pitanje smatralo važnim ono se treba odnositi na određeno pravno shvaćanje u primjeni konkretne (postupovne ili) materijalnopravne norme koje je izraženo u pobijanoj odluci. Ono mora imati i opći karakter u smislu da odgovor na njega mora biti primjenjiv na neograničeni broj budućih slučajeva, tako da se ono treba odnositi na općenito tumačenje primjene određene (postupovne ili) materijalnopravne norme u identičnim ili sličnim činjeničnim i pravnim situacijama.
7. Kada nižestupanjski sudovi polaze od utvrđenja da tužitelj nije dokazao da je knjižni ili izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine, onda od naznačena pitanja pod 1. i 2. ne utječu na njegov uspjeh u sporu, jer predlagatelj polazi od pogrešne premise da je on predmnijevani vlasnik predmetnog dijela terase. S tim u vezi nisu od utjecaja preostala procesna pitanja jer se uočava da su o svim odlučnim okolnostima nižestupanjski sudovi dali jasne i potpune razloge, pa tako i u odnosu na činjenicu provedene ovrhe, posjeda terase i ostalih okolnosti vezanih uz relevantne primijenjene materijalne odredbe. Pitanja kako ih je naznačio predlagatelj ne govore u prilog tome da bi sudovi izrazili pravno shvaćanje u primjeni konkretne pravne norme koje bi bilo dvojbeno. Isto tako odluke na koje se poziva predlagatelj ne koincidiraju predmetnoj pravnoj situaciji. Iznesenim razlozima u prijedlogu za dopuštenje revizije predlagatelj zapravo izražava svoje nezadovoljstvo pobijanom odlukom. To nisu adekvatni razlozi važnosti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
8. Stoga naznačena pitanja nemaju zahtijevanu važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP te je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije odbijen.
Zagreb, 10. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
