REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-147/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GRAD VODNJAN – DIGNANO, Vodnjan – Dignano, Trgovačka 2., OIB 15554218499, kojeg zastupa punomoćnik Tiziano Sošić, odvjetnik u Puli, protiv prvotuženika G.U. BARBARIGA d.o.o. Pula, Amfiteatarska 2., OIB 56945563848, kojeg zastupa punomoćnik Igor Belić, odvjetnik u Puli i drugotuženika B. PARKING d.o.o. Pula, Giardini 3., OIB 95782048960, kojeg zastupa punomoćnik Marko Kuzmanović, odvjetnik u Puli, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o prijedlozima za dopuštenje revizije prvo i drugotuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-4978/2022-2 od 26. srpnja 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu, poslovni broj P- 140/2022-20 od 24. listopada 2022., u sjednici vijeća 10. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e :

I. Odbijaju se prijedlozi za dopuštenje revizije.

II. Odbija se zahtjev za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđen je ništetan ugovor o zakupu od 15. svibnja 2013., kojeg su zaključili prvotuženik i drugotuženik (točka I izreke) te je naloženo tuženicima da tužitelju solidarno naknade parnični trošak od 23.750,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka II izreke).

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije, prvotuženik postavlja pet pitanja a drugotuženik dva pitanja za koja ističu da je riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlažu dopustiti reviziju uz naknadu troška sastava prijedloga.

4. U odgovoru na prijedloge za dopuštenje revizije tužitelj ističe da postavljena pitanja nisu pravna pitanja važan za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu pa predlaže odbaciti prijedloge tuženika. Traži trošak sastava odgovora.

5. Prijedlozi tuženika nisu dopušteni.

6. Predmet postupka je zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovora o zakupu kojeg su zaključili tuženici, a kojim je ugovoreno da prvotuženik da je u zakup drugotuženiku nekretninu iz ugovora radi obavljanja radi organiziranja sustava i provođenja naplate parkiranja te uređenja mirujućeg prometa.

7. Nižestupanjski sudovi prihvaćaju tužbeni zahtjev zaključujući da je predmetni ugovor ništetan zbog nedopuštene činidbe, odnosno protivan prisilnim propisima kojima je dana ovlast tužitelju kao jedinici lokalne samouprave. Ističu da bi drugotuženik mogao valjano obavljati javnu uslugu pružanja parkiranja morao je prethodno ishoditi od nadležnog tijela Grada Vodnjana odluku o tome da je prostor koji je on namijenio za pružanje te javne usluge određen kao prostor određen za parkirališne površine, način parkiranja, zabrana parkiranja i mjesta ograničenog parkiranja (čl. 5. st. 1. toč. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama "Narodne novine", broj 67/08, 18/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20 - dalje: ZOSPC). Budući da pružanje javne usluge nije dopušteno prije nego što su ispunjene pretpostavke propisane zakonskim odredbama, ugovor kojim je prvotuženik dao drugotuženiku u zakup određene nekretnine radi organiziranja sustava i provođenja naplate parkiranja kako je ugovoreno je ništetan jer je činidba iz tog ugovora nedopuštena.

8. Prvotuženik u prijedlogu postavlja sljedeća pitanja;

1. “Je li ugovor o zakupu ništetan pozivom na protivnost činidbe koja je njime uglavljena prisilnim propisima, konkretno članku 5. st. 1. t. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, iako glavne činidbe toga ugovora – davanje nekretnina na korištenje i plaćanje zakupnine same po sebi nisu protivne prisilnim propisima a istodobno je ugovoreno da djelatnost radi koje se nekretnine daju u zakup, se mora obavljati u skladu sa zakonom?“

2. “Je li ugovor o zakupu ništetan pozivom na protivnost činidbe koja je njime uglavljena prisilnim propisima, konkretno članku 5. st. 1. t. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, iako glavne činidbe toga ugovora – davanje nekretnina na korištenje i plaćanje zakupnine same po sebi nisu protivne prisilnim propisima a istodobno je ugovoreno da djelatnost radi koje se nekretnine daju u zakup, se mora obavljati u skladu sa zakonom, ako tu djelatnost obavlja samo jedna od strane (zakupnik) toga ugovora i on mora ishoditi potencijalne dozvole i/ili odobrenja za njeno obavljanje, pa je samo njemu eventualno zabranjena?“

3. “Je li ugovor o zakupu parkirališta ništetan ako u vrijeme njegova sklapanja se nekretnine koriste kao parkiralište u skladu s prostornim planom a nije niti jednim propisom nije parkiranje zabranjeno?“

4. “Je li ugovor o zakupu nekretnina (parkirališta) na kojima se i inače obavlja parkiranje vozila – ništetan, samo zašto što su ugovorom o zakupu iste namijenjene djelatnosti organiziranja i naplate parkiranja i ugovoreno je da se ta djelatnost mora obavljati u skladu sa zakonom?“

5. “Može li se utvrditi da je čitav ugovor o zakupu ništetan, pozivom na protivnost činidbe koja je njime uglavljena prisilnim propisima, konkretno članku 5. st. 1. t. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koja se odnosi na sigurnost parkirališta, iako se dio nekretnina u zakup ne daje u svrhu djelatnosti parkiranja, već ograđivanja zelenih površina i površina koje nisu namijenjene mirujućem prometu te zaštite istih od uzrupacije i neovlaštenog korištenja u bilo koje svrhe, dakle čak i u odnosu na potonju djelatnost?“

8.1. U odnosu na postavljena pitanja prvotuženik kao razloge navodi odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-3482/2021 od 16.12.2021., Pž-8176/12 od 20.1.2016., Pž-1477/2013 od 6.7.2016., i presudu Županijskog suda u Zagrebu, Gž- 7717/16 od 13.3.2018.

9. Drugotuženik je postavio sljedeća pitanja;

1. “Postoji li pravni interes tužitelja kao javnopravnog tijela (koji nije ugovorna strana) za utvrđenjem ništetnosti ugovora zaključenog između dva privatna trgovačka društva, 1. i 2. tuženika, koji je ugovor u trenutku kada je tužitelj podnio tužbu za utvrđenjem ništetnosti već bio raskinut sporazumom o raskidu ugovora?“

2. “Utječe li dopuštenost bavljenja određenom djelatnosti jedna od ugovornih strana na valjanost zaključenog ugovora o zakupu nekretnine, kada se navedena djelatnost obavlja na zakupljenoj nekretnini?“

9.1. Kao razloge u odnosu na postavljena pitanja drugotuženik se poziva na odluku Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usoz-105/19 od 30. studenoga 2020.

10. Odluke na koje se poziva prvotuženik ne odnose se na pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci, odnosno; „da bi drugotuženik mogao valjano obavljati javnu uslugu pružanja parkiranja morao je prethodno ishoditi od nadležnog tijela Grada Vodnjana odluku o tome da je prostor koji je on namijenio za pružanje te javne usluge određen kao prostor određen za parkirališne površine, način parkiranja, zabrana parkiranja i mjesta ograničenog parkiranja (čl. 5. st. 1. toč. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama)“. To stoga što se u ni jednoj priloženoj odluci ne ističe pravno shvaćanje suprotno navedenom, odnosno da je moguće pružati uslugu pružanja parkiranja bez da se prethodno ishodi od nadležnog tijela Grada odluku o tome da je prostor koji je on namijenio za pružanje te javne usluge određen kao prostor određen za parkirališne površine.

11. Nadalje, odluka na koju se poziva drugotuženik (odluka Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usoz-105/19 od 30. studenoga 2020.) ne odnosi se na pitanja koja je on postavio u prijedlogu.

12. Pored navedenog, za istaknuti je da su se nižestupanjski sudovi u svojim odlukama pozvali na Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-885/2017 od 20. siječnja 2022. u kojoj je na jasan i nedvojben način odlučeno upravo o pitanju nedopuštenosti obavljanja djelatnosti iz Ugovora o zakupu, odnosno o tome da je nedopušteno obavljati djelatnost organiziranja sustava i provođenja naplate parkiranja upravo na području turističkog naselja Barbariga.

13. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 389.b stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

14. Budući da odgovor na prijedloge za dopuštenje revizije nije bio potreban za vođenje parnice, to je na temelju članka 155. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao pod točkom II izreke ovog rješenja.

Zagreb, 10. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil