REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-145/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, mr. sc. Senija Ledić i Renate Šantek, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Hrvoju Zdilaru, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, poslovni broj Gž-183/2025-5 od 27. kolovoza 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj Pn-56/2023-16 od 3. prosinca 2024., u sjednici održanoj 10. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, poslovni broj Gž-183/2025-5 od 27. kolovoza 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj Pn-56/2023-16 od 3. prosinca 2024., zbog razloga iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te je u prijedlogu naznačila pravna pitanja koja glase:

„1. Može li boravak zatvorenika u spavaonici neodgovarajuće kvadrature i volumena u cijelosti kompenzirati mogućim i stvarnim boravkom u drugim prostorima kaznionice (npr. na radnom mjestu, prilikom korištenja slobodnih aktivnosti, kod korištenja pogodnosti boravka u zajedničkim i vanjskim prostorima, kod dopuštenih izlazaka iz kaznionice i sl.)?

2. Može li se samo utvrđenje povrede prava na dostojanstvo zbog boravka u spavaonici neodgovarajuće kvadrature i volumena bez dosuđenja pravične novčane naknade moglo smatrati dostatnom zadovoljštinom obzirom na utvrđenu kompenzaciju i pogodnosti omogućene zatvoreniku?

2. 1. U prijedlogu tvrdi da je riječ o pravnim pitanjima u odnosu na koja pobijana odluka odstupa od pravnih shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-1744/2014-2 od 3. travnja 2019., Rev 1072/2016-3 od 15. lipnja 2021., Rev 230/2022-2 od 28. veljače 2023., Rev-32/2023-2 od 22. studenoga 2023. Rev-2354/2017-2 od 26. svibnja 2021.), i od pravnog shvaćanja Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-III- 5261/2019, U-III-2388/15 od 26. veljače 2018., U-III-5725/2016 od 19. prosinca 2017., odluke broj: U-IIIB-890/2012 od 4. svibnja 2016.), kao i pravnih shvaćanja Europskog suda za ljudska prava u predmetima: Muršić protiv Hrvatske br 7334/13 od 20. listopada 2016., predmetu Nurmagomedov v. Russia (dec.), br. 30138/02, 16. rujna 2004., (gdje je utvrđeno da povrede prava iz čl. 3. Konvencije nema kada je ograničenost prostora u zatvorskim spavaonicama bila nadoknađena slobodom kretanja što su je zatvorenici uživali tijekom dana), Nevmerzhitsky v. Ukraina od 5. travnja 2005., (prema kojoj kod utvrđivanja povrede prava iz čl. 3. Konvencije, tijekom izvršavanja kazne zatvora, treba uzeti u obzir kumulativni učinak svih uvjeta u kojima se takva kazna izvršava, a ne samo kvadraturu i prostranost ćelije u koju je zatvorenik smješten), Štitić protiv Republike Hrvatske (Zahtjev br. 29660/05) od 8. studenog 2007., (u kojoj se navodi kako kod razmatranja o tome je li određeno postupanje „ponižavajuće“ u smislu članka 3., valja uzeti u obzir je li cilj tog ponašanja bio poniziti i omalovažiti žrtvu i je li, kad je riječ o njegovim posljedicama, ono negativno utjecalo na žrtvinu ličnost na način nespojiv s člankom 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda), te Županijskog suda u Bjelovaru Gž-95/2018-2 od 4. srpnja 2019., Županijskog suda u Rijeci u presudi Gž-480/2017 od 19. studenog 2018. Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-7/2021-2 od 22. travnja 2021., pa i samim odlukama istog suda – Županijskog suda u Varaždinu – Gž-6/2021-2 od 28. listopada 2021., i Gž- 2648/15-2 od 11. svibnja 2017., Gž-374/15-2 od 18. studenog 2015.

2. 2. Tuženica posebno naglašava da je zbog pitanja pod brojem. 1. već i dopušteno podnošenje revizije i to rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. broj: Revd-614/2025-2 od 19. veljače 2025.

3. U odgovoru na prijedlog tužitelj osporava osnovanost prijedloga, smatra da pobijana presuda ne odstupa od prakse revizijskog suda, Ustavnog suda RH , niti od shvaćanja SLJP-a, te predlaže isti odbiti.

4. Prijedlog je neosnovan.

5. Predmet tužbe je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog neprimjerenih uvjeta za vrijeme boravka u zatvoru.

6. Drugostupanjski sud je ocjenom provedenih dokaza u smislu čl. 8. ZPP-a utvrdio da tuženica nije uspjela oboriti prvu od čvrstih pretpostavki povrede čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer da razdoblja u kojima je tužitelj imao manje od 3 m2 prostora nisu bila kratka i povremena, čime je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti te je ocijenio da mu pripada pravo na naknadu štete i to pravične novčane naknade primjenom odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a, a sve bez obzira na činjenicu da je tuženica poduzela niz mjera kako bi upravo zbog smanjenih kapaciteta olakšala boravak zatvorenicima na izdržavanju kazne, pri čemu je uvažio činjenicu da je tužitelju dana mogućnost da radi, što je isti odbio, te da se bavi nizom aktivnosti koje nisu bile vezane uz prostor sobe u kojoj je bio smješten i mogućnost slobode kretanja unutar Kaznionice u Lepoglavi na svježem zraku, pa da stoga primjeren iznos novčane naknade koja mu pripada iznosi 11.840,00 EUR . Utvrđujući da je Kaznionica u Lepoglavi kroz neka razdoblja boravka u zatvoru tužitelju omogućila boravak u sobama u kojima je imao dovoljno prostora ili u sobama u kojima nije imao dovoljno prostora ali je boravak u istim bio kratkotrajan i jer je nedostatak prostora kompenziran svim drugim mogućnostima koje je Kaznionica u Lepoglavi osigurala zatvorenicima za boravak izvan prostora soba, pa da za navedena razdoblja ne bi imao pravo na naknadu štete.

7. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. ZPP-a vijeće revizijskog suda je ocijenilo da postavljena pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - a, jer prema obrazloženju postavljenih pitanja i sadržaju samih pitanja i obrazloženju drugostupanjskog suda, tuženica zapravo tim pitanjima osporava po drugostupanjskom sudu primjenu materijalnog prava vezano za visinu dosuđene naknade, a osim toga pitanja polaze i od pogrešne pretpostavke da je tuženica nedostatak prostora uspjela kompenzirati drugim pogodnostima koje je imao tužitelj za vrijeme boravka u predmetnoj Kaznionici, jer je ta pretpostavka suprotna utvrđenjima nižestupanjskih sudova.

8. 1. Naime, prvo pitanje „Može li boravak zatvorenika u spavaonici neodgovarajuće kvadrature i volumena u cijelosti kompenzirati mogućim i stvarnim boravkom u drugim prostorima kaznionice (npr. na radnom mjestu, prilikom korištenja slobodnih aktivnosti, kod korištenja pogodnosti boravka u zajedničkim i vanjskim prostorima, kod dopuštenih izlazaka iz kaznionice i sl.?“, je i činjenično pitanje i zavisi od okolnosti svakog pojedinog slučaja, zbog čega u odnosu na tako stipulirano pitanje nije moguće dati odgovor koji bi se odnosio na sve takve slučajeve.

8. 2. Drugo pitanje „Može li se samo utvrđenje povrede prava na dostojanstvo zbog boravka u spavaonici neodgovarajuće kvadrature i volumena bez dosuđenja pravične novčane naknade moglo smatrati dostatnom zadovoljštinom obzirom na utvrđenu kompenzaciju i pogodnosti omogućene zatvoreniku?“, također je činjenično pitanje jer i odgovor na to pitanje zavisi od okolnosti svakog pojedinog slučaja, pa se ni u odnosu na tako stipulirano pitanje ne može dati odgovor koji bi se odnosio na takve slučajeve.

9. Nasuprot navodima tuženice, drugostupanjski sud je, prema shvaćanju ovoga suda, u pobijanoj presudi poštovao pravno stajalište i Ustavnog suda RH u odluci broj: U-III- 2722/2018, od dana 11. svibnja 2023., i shvaćanje ESLJP -a u predmetu Muršić, u kojem je utvrđeno da se površina prostorije koja je manja od 3m2 po zatvoreniku smatra nedostatkom osobnog prostora koja ima za posljedicu čvrstu pretpostavku povredu čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i shvaćanja Ustavnog suda izneseno u brojnim odlukama (broj: U-III-2722/2018, od 11.5.2023., U- III-2722/2018, od 11. svibnja 2023., U-III-4719/2017 od 14. veljače 2019., U-III- 2493/2017 od 19. listopada 2022. U-III-4573/2016 od 14. srpnja 2022. i dr.

10. Drugostupanjski sud je precizno utvrdio duljinu boravka tužitelja u prostorijama neodgovarajuće kvadrature ispod 3 m2, te je ocijenio da duljim boravkom u takvim prostorima i predstavlja sama po sebi povredu konvencijskog prava zbog nedostatka osobnog prostora, no kako je tužitelj od 1. lipnja 2011. do 29. rujna 2014., 184 dana boravio u sobi u kojoj je imao na raspolaganju manje od 3 m2, te je tijekom boravka u zatvoru bio izložen trpljenju i poniženju koje nadilazi stupanj trpljenja i poniženja koji je u takvim slučajevima neizbježan, s obzirom na ukupnu duljinu boravka u neodgovarajućim prostorijama, ocijenio je da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti iz članka 19. stavak 2. ZOO-a i to pravo na dostojanstvo te mu osnovano pripada pravo na naknadu štete i to pravične novčane naknade primjenom odredbe članka 1100. stavak 1. ZOO-a. S obzirom da Europski sud za ljudska prava u svojim odlukama polazi od toga da se ne može definitivno utvrditi određeni broj kvadrata koji treba biti dodijeljen zatvoreniku kako bi bio u skladu s Konvencijom, već je dužnost suda da uzme u obzir sve odlučne okolnosti određenog predmeta prilikom procjene na temelju čl. 3. Konvencije, a koje shvaćanje zastupa i revizijski sud, ocjena o tome je li došlo do povrede čl. 3. Konvencije ne može svesti na numerički proračun kvadratnih metara dodijeljenih zatvoreniku, već je potreban sveobuhvatni pristup uvjetima boravka u zatvoru u svakom pojedinačnom slučaju, što je u ovom slučaju drugostupanjski sud i ispoštovao u cijelosti.

11. Odluka ovoga suda, broj Revd-614/2025-2 od 19. veljače 2025., na koju se pozvala tuženica nije pravno relevantna iz razloga što je ovaj sud, odlučujući o reviziji tuženice, podnesenoj po dopuštenju iz navedenog rješenja, presudom broj Rev-721/2025-2 od 22. srpnja 2025., odbio reviziju tuženice, kao neosnovanu, a koja se temeljila upravo na istim pravnim pitanjima.

12. Kako je odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, vezano za postavljena pitanja, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 385.a st. 1. ZPP -a, te je na temelju odredbe čl. 385.a u svezi čl. 389.b st. 1. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 10. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić