Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-362/2026-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Milene Frankić kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Gabrijele Topić Kordej kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mate Puljiz, odvjetnik iz Novske, protiv tuženika Zagrebačke banke Zagreb d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv dijela presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P- 414/2019-30 od 3. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 10. veljače 2026.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-414/2019-30 od 3. prosinca 2025. u t. I i III izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-414/2019- 30 od 3. prosinca 2025. u t. II, IV i VI izreke i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja koji glasi:

„II Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci Zagreb d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 da tužitelju PF iz [adresa] isplati iznos od 2.148,24 € (dvije tisuće sto četrdeset osam eura i dvadeset i četiri cent), sa zakonskom zateznom kamatom od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1.8.2015.do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne 2 operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to: - na iznos od 10,20 € od 1.2.2010., - na iznos od 69,23 € od 1.3.2010., - na iznos od 70,60 € od 1.4.2010., - na iznos od 70,00 € od 1.5.2010., - na iznos od 62,10 € od 1.6.2010., - na iznos od 65,77 € od 1.7.2010., - na iznos od 64,70 € od 1.8.2010., - na iznos od 67,77 € od 1.9.2010., - na iznos od 65,84 € od 1.10.2010., - na iznos od 64,35 € od 1.11.2010., - na iznos od 47.77 € od 1.12.2010., - na iznos od 49,29 € od 1.1.2011., - na iznos od 47,90 € od 1.2.2011., - na iznos od 47,91 € od 1.3.2011., - na iznos od 46,87 € od 1.4.2011., - na iznos od 46,96 € od 1.5.2011., - na iznos od 49,74 € od 1.6.2011., - na iznos od 49,96 € od 1.7.2011., - na iznos od 42,89 € od 1.8.2011., - na iznos od 41,78 € od 1.9.2011., - na iznos od 40,14 € od 1.10.2011., - na iznos od 39,94 € od 1.11.2011., - na iznos od 39,61 € od 1.12.2011., - na iznos od 39,98 € od 1.1.2012., - na iznos od 40,39 € od 1.2.2012., - na iznos od 40,24 € od 1.3.2012., - na iznos od 39,69 € od 1.4.2012., - na iznos od 39,67 € od 1.5.2012., - na iznos od 39,70 € od 1.6.2012., - na iznos od 39,30 € od 1.7.2012., - na iznos od 39,14 € od 1.8.2012., - na iznos od 38,76 € od 1.9.2012., - na iznos od 38,18 € od 1.10.2012., - na iznos od 38,47 € od 1.11.2012., - na iznos od 38,45 € od 1.12.2012., - na iznos od 38,20 € od 1.1.2013., - na iznos od 37,33 € od 1.2.2013., - na iznos od 37,60 € od 1.3.2013., - na iznos od 37,52 € od 1.4.2013., - na iznos od 37,12 € od 1.5.2013., - na iznos od 36,32 € od 1.6.2013., - na iznos od 35,74 € od 1.7.2013., - na iznos od 35,89 € od 1.8.2013., - na iznos os 35,91 € od 1.9.2013., Poslovni broj: P-414/2019.- 30. 3 - na iznos od 36,28 € od 1.10.2013., - na iznos od 35,76 € od 1.11.2013., - na iznos od 35,69 € od 1.12.2013., - na iznos od 35,59 € od 1.1.2014. do isplate, sve u roku 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci Zagreb d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 da tužitelju PF iz [adresa] isplati iznos od 8.493,65 € (osam tisuća četiristo devedeset i tri eura i šezdeset i pet cent), sa zakonskom zateznom kamatom od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to: - na iznos od 1,58 € od 1.1.2008., - na iznos od 6,69 € od 1.2.2008., - na iznos od 11,81 € od 1.3.2008., - na iznos od 1,36 € od 1.4.2008., - na iznos od 2,59 € od 1.6.2008., - na iznos od 1,25 € od 1.9.2008., - na iznos od 31,27 € od 1.10.2008., - na iznos od 9,23 € od 1.11.2008., - na iznos od 33,59 € od 1.12.2008., - na iznos od 37,01 € od 1.1.2009., - na iznos od 38,68 € od 1.2.2009., - na iznos od 34,71 € od 1.3.2009., - na iznos od 34,13 € od 1.4.2009., - na iznos od 27,91 € od 1.5.2009., - na iznos od 22,43 € od 1.6.2009., - na iznos od 24,34 € od 1.7.2009., - na iznos od 29,22 € od 1.8.2009., - na iznos od 26,84 € od 1.9.2009., - na iznos od 24,51 € od 1.10.2009., - na iznos od 29,95 € od 1.11.2009., - na iznos od 34,90 € od 1.12.2009., - na iznos od 40,22 € od 1.1 2010., - na iznos od 38,82 € od 1.2.2010., - na iznos od 47,78 € od 1.3.2010., - na iznos od 45,47 € od 1.4.2010., - na iznos od 49,98 € od 1.5.2010., - na iznos od 74,35 € od 1.6.2010., - na iznos od 68,65 € od 1.7.2010., - na iznos do 90,02 € od 1.8.2010., - na iznos od 78,75 € od 1.9.2010., - na iznos od 70,27 € od 1.10 2010., - na iznos od 96,05 € od 1.11.2010., - na iznos od 108,83 € od 1.12.2010., - na iznos od 97,60 € od 1.1.2011., - na iznos od 99,25 € od 1.2.2011., - na iznos od 91,18 € od 1.3.2011., - na iznos od 93,67 € od 1.4.2011., - na iznos od 121,10 € od 1.5.2011., - na iznos od 124,95 € od 1.6.2011., - na iznos od 155,31 € od 1.7.2011., - na iznos do 142,50 € od 1.8.2011., - na iznos od 125,54 € od 1.9.2011., - na iznos od 125,10 € od 1.10.2011., - na iznos od 123,24 € od 1.11.2011., - na iznos od 129,40 € od 1.12.2011., - na iznos od 136,18 € od 1.1.2012., - na iznos od 136,38 € od 1.2.2012.,

- na iznos od 132,12 € od 1.3.2012., - na iznos od 133,85 € od 1.4.2012., - na iznos od 136,39 € od 1.5.2012., - na iznos od 133,65 € od 1.6.2012., - na iznos od 133,89 € od 1.7.2012., - na iznos od 131,36 € od 1.8.2012., - na iznos do 126,68 € od 1.9.2012., - na iznos od 132,38 € od 1.10.2012., - na iznos od 134,45 € od 1.11.2012., - na iznos od 133,63 € od 1.12.2012., - na iznos od 125,30 € od 1.1.2013., - na iznos od 131,07 € od 1.2.2013., - na iznos od 132,39 € od 1.3.2013., - na iznos od 129,80 € od 1.4.2013., - na iznos od 122,13 € od 1.5.2013., - na iznos od 117,36 € od 1.6.2013., - na iznos do 121,59 € od 1.7.2013, - na iznos od 124,50 € od 1.8.2013., - na iznos od 131,93 € od 1.9.2013., - na iznos od 127,84 € od 1.10.2013.,

- na iznos od 129,67 € od 1.11.2013., - na iznos od 131,17 € od 1.12.2013., - na iznos od 134,02 € od 1.1.2014., - na iznos od 123,63 € od 1.2.2014., - na iznos od 122,24 € od 1.3.2014., - na iznos od 119,54 € od 1.4.2014., - na iznos od 118,33 € od 1.5.2014., - na iznos od 118,86 € od 1.6.2014., - na iznos od 122,25 € od 1.7.2014., Poslovni broj: P-414/2019.-30. 5 - na iznos od 125,72 € od 1.8.2014., - na iznos od 125,41 € od 1.9.2014., - na iznos od 127,16 € od 1.10.2014., - na iznos od 129,66 € od 1.11.2014., - na iznos od 128,64 € od 1.12.2014., - na iznos od 130,05 € od 1.1.2015., - na iznos od 130,05 € od 1.2.2015., - na iznos od 130,05 € od 1.3.2015., - na iznos od 130,05 € od 1.4.2015., - na iznos od 130,05 € od 1.5.2015., - na iznos od 130,05 € od 1.6.2015., - na iznos od 130,05 € od 1.7.2015., - na iznos od 130,05 € od 1.8.2015., - na iznos od 130,05 € od 1.9.2015. do isplate, sve u roku 15 dana.

VI Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.053,00 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući ovu od 3.12.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.“

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 3210470380 koji su 6. kolovoza 2007. sklopili tužitelj PF iz [adresa] kao korisnik kredita i tuženik Zagrebačka banka Zagreb d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 kao kreditor u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno Odluci o kamatnim stopama, a preko ugovorene kamatne stope od 4,90 % godišnje, odnosno odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva na osnovu jednostrane odluke tuženika o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

II Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci Zagreb d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 da tužitelju PF iz [adresa] isplati iznos od 2.148,24 € (dvije tisuće sto četrdeset osam eura i dvadeset i četiri cent), sa zakonskom zateznom kamatom od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1.8.2015.do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne 2 operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to: - na iznos od 10,20 € od 1.2.2010., - na iznos od 69,23 € od 1.3.2010., - na iznos od 70,60 € od 1.4.2010., - na iznos od 70,00 € od 1.5.2010., - na iznos od 62,10 € od 1.6.2010., - na iznos od 65,77 € od 1.7.2010., - na iznos od 64,70 € od 1.8.2010., - na iznos od 67,77 € od 1.9.2010., - na iznos od 65,84 € od 1.10.2010., - na iznos od 64,35 € od 1.11.2010., - na iznos od 47.77 € od 1.12.2010., - na iznos od 49,29 € od 1.1.2011., - na iznos od 47,90 € od 1.2.2011., - na iznos od 47,91 € od 1.3.2011., - na iznos od 46,87 € od 1.4.2011., - na iznos od 46,96 € od 1.5.2011., - na iznos od 49,74 € od 1.6.2011., - na iznos od 49,96 € od 1.7.2011., - na iznos od 42,89 € od 1.8.2011., - na iznos od 41,78 € od 1.9.2011., - na iznos od 40,14 € od 1.10.2011., - na iznos od 39,94 € od 1.11.2011., - na iznos od 39,61 € od 1.12.2011., - na iznos od 39,98 € od 1.1.2012., - na iznos od 40,39 € od 1.2.2012., - na iznos od 40,24 € od 1.3.2012., - na iznos od 39,69 € od 1.4.2012., - na iznos od 39,67 € od 1.5.2012., - na iznos od 39,70 € od 1.6.2012., - na iznos od 39,30 € od 1.7.2012., - na iznos od 39,14 € od 1.8.2012., - na iznos od 38,76 € od 1.9.2012., - na iznos od 38,18 € od 1.10.2012., - na iznos od 38,47 € od 1.11.2012., - na iznos od 38,45 € od 1.12.2012., - na iznos od 38,20 € od 1.1.2013., - na iznos od 37,33 € od 1.2.2013., - na iznos od 37,60 € od 1.3.2013., - na iznos od 37,52 € od 1.4.2013., - na iznos od 37,12 € od 1.5.2013., - na iznos od 36,32 € od 1.6.2013., - na iznos od 35,74 € od 1.7.2013., - na iznos od 35,89 € od 1.8.2013., - na iznos os 35,91 € od 1.9.2013., Poslovni broj: P-414/2019.-30. 3 - na iznos od 36,28 € od 1.10.2013., - na iznos od 35,76 € od 1.11.2013., - na iznos od 35,69 € od 1.12.2013.,

- na iznos od 35,59 € od 1.1.2014. do isplate, sve u roku 15 dana.

III Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 3210470380 koji su 6. kolovoza 2007. sklopili tužitelj PF iz [adresa] kao korisnik kredita i tuženik Zagrebačka banka Zagreb d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

V Za iznos od 2.491,51 € tužbeni zahtjev se odbija.

2. Protiv dijela citirane presude u t. I, II, III, IV i VI izreke žalbu je podnio tuženik i to iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio presude preinači sukladno žalbenim razlozima uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijani dio presude po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, ali je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli kojom je otplata kredita vezana uz tečaj švicarskog franka te promjenjivosti kamatne stope koja se tijekom otplate mijenja sukladno tečaju jer je također vezana za valutu kredita, zahtjev za povrat preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem navedenih ništetnih odredbi kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

7. U postupku pred sudom prvog stupnja su utvrđene sljedeće odlučne činjenice:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor-banka sklopili 6. kolovoza 2007. Ugovor o namjenskom kreditu kojim tuženik stavlja tužitelju na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 68.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita,

- da je odredbom članka 2. Ugovora ugovoreno kako je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. i na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,50% godišnje,

- da je odredbom članka 1. Ugovora određeno kako se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen Ugovorom,

- da je odredbom članka 7. Ugovora ugovoreno kako korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem na dan plaćanja za CHF,

- da su stranke 20. siječnja 2016. sklopile Dodatak ugovoru kojim su provele konverziju kredita u kredit uz valutnu klauzulu u euro,

- da tuženik nije tužitelja upoznao sa rizikom ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom i promjenljivom kamatnom stopom tj. da tužitelju nije objasnio taj rizik pa tužitelj nije bio upoznat i svjestan činjenice da povećanje tečaja valute koja je određena valutnom klauzulom kao i povećanje kamatne stope vodi ka povećanju glavnice duga, pripadajućih kamata i u konačnici povećanju anuiteta, koje odredbe su nerazumljive i nedorečene,

- da iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Jasmine Fijačko proizlazi razlika u otplati kredita između redovne početne kamatne stope i kasnijih kamatnih stopa uz primjenu tečaja na dan dospijeća svakog anuiteta u iznosu od 2.730,49 € i uz primjenu tečaja na dan isplate kredita razlika iznosi 2.406,41 €, da razlika uslijed valutne klauzule po tečaju na dan korištenja kredita i to razlika u odnosu na početni otplatni plan iznosi 8.094,77 €, a razlika u odnosu na provedeni otplatni plan iznosi 8.467,18 €,

- da je Dodatkom Ugovora o kreditu utvrđena preostala neotplaćena glavnica kredita s valutnom klauzulom u EUR na 30.9.2015. u iznosu od 24.727,09 €,

- da usporedbom sa neotplaćenom glavnicom kredita na 30. rujna 2015. po početnim uvjetima proizlazi razlika više neotplaćene glavnice po konvertiranom kreditu u iznosu od 19.376,78 kn,

- da je temeljem konverzije utvrđena preplata u iznosu od 5.160,09 €.

- da je u slučaju prijeboja sa razlikom neotplaćene glavnice preostali iznos preplate prebijen sa razlikom više plaćene kamate, te je ostalo potraživanje na ime razlike uslijed promjene kamatne stope uz primjenu tečaja na dan dospijeća svakog anuiteta u iznosu od 2.148,24 €, a uz primjenu tečaja na dan isplate kredita u iznosu od 1.568,34 €,

- da je preostalo i potraživanje za razliku uslijed promjene tečaja i to u odnosu na početni otplatni plan u iznosu od 8.119,82 €, odnosno u varijanti provedenog otplatnog plana u iznosu od 8.493,65 €,

- da je tužitelj stoga djelomično obeštećen konverzijom.

8. Za razliku od žalbenih navoda, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer je presuda razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati. Ujedno se u prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Sud prvog stupnja je u odnosu na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo iz čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 2. ovdje mjerodavnog Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 – dalje: ZZP/03) i u vezi čl. 3., čl. 4. i čl. 12. te čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 - dalje: ZOO) kada je utvrdio da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe o promjenjivosti redovne kamatne stope i valutnoj klauzuli predmetnog Ugovora o kreditu. I izreke prvostupanjske presude.

10. Međutim, iz činjenica koje je utvrdio, prvostupanjski je sud izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljio kondemnatorne odluke. Žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 19.a- 19.e Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj: 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15., 102/15, 52/16, 128/22, 156/23 - dalje: ZPK) i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 , 156/22, 145/23 i 155/23 – dalje: ZOO) na koji upućuje odredba čl. 2. st. 2. ZZP/03 ostvaren je u dosuđujućoj odluci iz stavka II i IV izreke presude suda prvog stupnja.

11. Kada je pozivanjem na direktni učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa utvrdio ništetnost odredbi prethodno citiranog Ugovora o kreditu kojima je ugovoren jednostran način promjene kamatne stope sukladno odluci kreditora i valutna klauzula vezana uz valutu Chf kao u stavku I izreke osporene presude, prvostupanjski je sud pravilno primijenio čl. 502.c ZPP.

12. Slijedom pravnog shvaćanja iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 18/2018-2 od 26. svibnja 2020. (a tako i u prethodnim odukama br. Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020.) tužitelj prihvatom ponude konverzije i zaključenjem Aneksa ugovora o kreditu od 20. siječnja 2016. nije izgubio pravni interes za utvrđenje ništetnosti.

13. Kao što je navedeno, u predmetnom Ugovoru o kreditu ugovorena je jednostrana promjenjivost kamatne stope bez posebnog zaključivanja dodatka ugovoru i valutna klauzula u valuti Chf, tako da ne stoje žalbene tvrdnje o tome kako u ovom postupku ne bi bila primjenjiva utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/12 o ništetnosti odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u Chf. Za razliku od žalbenih navoda tuženika, prvostupanjski je sud odgovarajućom primjenom čl. 502.c ZPP u vezi čl. 81. st. 2. i 4. ZZP/03 prihvatio utvrđenje odlučne činjenice uzrokovanja značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer je, na tragu utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012, prednik tuženika u unaprijed sastavljenom ugovoru unio odredbe o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj njegovim jednostranim odlukama o kojima se nije posebno pregovaralo pri čemu je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prešutio odnosno umanjio rizike time što je propustio potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi (duty of disclosure) a njemu su s obzirom na profesionalnu djelatnost ti rizici bili poznati, prebacivši ih u potpunosti na potrošača. Navedenim je načinom ugovaranja prednik tuženika maksimalno zaštitio svoje trgovačke interese a svaki njemu poznat i prešućen rizik povećanja mjesečnih anuiteta prebacio je na neobaviještenog tužitelja kao potrošača, narušivši time ugovornu ravnotežu.

14. Nema dvojbe da su sporne odredbe predmetnog ugovora u dijelovima koji se odnose na valutnu klauzulu u Chf i kamatnu stopu promjenjivu jednostranim odlukama tuženika nedovoljno određene i za prosječnog potrošača neodredive dakle nisu jasne ni lako razumljive, tako da nema mjesta primjeni čl. 84. ZZP/03.

15. U okolnostima u kojima tuženik, suprotno odredbi čl. 81. st. 4. ZZP/03, nije dokazao činjenice navodne pune obaviještenosti tužitelja kao potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora i njegovog pristanka na takav ugovor a da je bio potpuno obaviješten o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi, nije moguće zaključiti da je prekoračen okvira utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama kreditora u postupku po kolektivnoj tužbi za zaštitu potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je obuhvaćen i tuženik i za koju je u ovom postupku sud vezan temeljem čl. 502.c ZPP.

16. Slijedom navedenog i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP u vezi čl. 81. st. 1., 2. i 4. i čl. 87. st. 1. ZZP/03 odlučeno je kao u stavku I izreke presude.

17. U odnosu na osporene dosuđujuće odluke iz stavka II i IV izreke presude suda prvog stupnja u kojima je naložena isplata preplaćenog iznosa, a koji iznos se odnosi na preplatu kredita zbog nedopuštenih promjena visine kamatne stope i tečaja za CHF, valja reći kako zbog, između stranaka sklopljenog Aneksa od 20. siječnja 2016., obveza isplate razlike po osnovi tih ništetnih odredbi i navedenih zateznih kamata ne potpada pod direktni učinak navedene presude P-1401/12 za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

18. Naime, iako su stranke suglasnošću volja zaključile Aneks uz ugovor o kreditu u kojem su se sporazumjele o pretplati i uvjetima otplate preostale glavnice kredita jer su primjenom izračuna konverzije denominiranjem uz valutnu klauzulu u valuti euro i uz kamatne stope primijenjene na kredite uz valutnu klauzulu u euru izjednačile tužiteljev položaj s položajem ostalih potrošača – korisnika kredita s valutnom klauzulom u euru, prvostupanjski je sud vještačenjem utvrdio razliku plaćenih anuiteta prema prvom otplatnom planu i početnom tečaju kao posljedice ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi promjenjivoj prema odlukama tuženika.

19. Kada je naložio isplatu iznosa s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na početni otplatni plan i iznosa s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u Chf u odnosu na početni tečaj, prvostupanjski je sud zaključio kako je tuženik navedene razlike naplatio bez valjane pravne osnove, koji zaključak je u suprotnosti sa Aneksom uz ugovor o kreditu koji u sadržaju izračuna konverzije obuhvaća navedene razlike.

20. Odredbama čl. 19.a do čl.19.e ZPK je u cilju otklanjanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanja dužničke krize a na osnovu jednokratne i vremenski ograničene mjere u vidu konverzije kredita u valutu euro, predviđeno da se krediti vezani uz Chf konvertiraju u odgovarajuće kredite denominirane u eure i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima. Kreditne institucije odnosno banke su temeljem navedenih odredbi ZPK bile obvezne postupiti po navedenom Zakonu dok su potrošači mogli sklopiti navedeni sporazum prihvaćajući konverziju (ili prijedlog banke s izračunom konverzije ne prihvatiti već zadržati stari važeći kredit denominiran u Chf ili kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u Chf, u kojem slučaju se otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima).

21. Zbog odredbi čl. 19.a-19.e ZPK koje su zaključenjem Aneksa uz ugovor od 20. siječnja 2016. sukladno odredbi čl. 19.a tog Zakona primijenjene na predmetni ugovor o kreditu, nisu ostvarene pretpostavke vraćanja stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO.

22. Povodom pozivanja na pravo restitucije i pravo obeštećenja valja reći da važeće odredbe ZOO umjesto pojma restitucije (lat. restitutio; popravljanje, vraćanje na staro, uspostava prijašnjeg stanja) sadrže odredbe o obvezi vraćanja stečenog bez osnove (čl. 1111.-čl. 1120. ZOO). Isto se tako umjesto obeštećenja (nadoknade, namirenja štete), u odredbama ZOO koristi izraz naknade štete, koja šteta može nastati zbog povrede ugovora (npr. zbog neispunjenja iz čl. 360. ZOO ili u slučajevima iz čl. 30. st. 2., čl. 76. -79, čl. 280. st. 3., čl. 284. st. 3, čl. 332., čl. 342. st. 2. ZOO i dr.) ili kao izvanugovorna šteta (čl. 1045. -čl. 1110. ZOO), a moguća je i šteta kao posljedica ništetnosti (čl. 323. st. 2. ZOO). U predmetnom slučaju nisu ostvarene ni pretpostavke za povrat stečenog bez osnove niti za naknadu štete.

23. Za tuženika kao kreditora je sadržaj odredbi Aneksa uz ugovor određen ZID ZPK i za njega predstavlja ius cogens kojeg je unaprijed odredio zakonodavac dok je tužitelju kao potrošaču prepuštena odluka o tome hoće li ili ne prihvatiti ponudu s izračunom konverzije. Obzirom da je tuženik izvršio izračun konverzije na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZPK kojeg je tužitel prihvatio te je postignut sporazum o korištenju utvrđenih preplata, ne može se osporavati restitucijski učinak Aneksa uz ugovor o kreditu za tužitelja. Oni iznosi koje je tužitelj u anuitetima otplatio, a koji prema obračunu konverzije iz čl. 19.c ZPK predstavljaju pretplatu, vraćeni su u imovinu tužitelja tako da se njima podmiruju njegove obveze po novom, suglasno prihvaćenom otplatnom planu. Kao što je odgovoreno na postavljeno materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022.: Tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženim kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u Chf odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u Chf zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZID ZPK/15 stavka 1. uključuje i te uplate.

24. Slijedom navedenog Aneksa uz ugovor zaključenog tužiteljevim pristankom na ponudu konverzije i u skladu s pravnim shvaćanjem iznesenim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022., tužitelj i tuženik su konverzijom kredita za razdoblje od zaključenja ugovora na dalje ugovorili novu osnovu stjecanja u vidu nove valutne klauzule i kamatne stope. Pravo na restituciju odnosno na vraćanje stečenog bez osnove ovisi o tome ima li osnove za stjecanje ili nema. Budući da su iznosi koje je tužitelj platio na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u njegovom novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni Aneksom uz ugovor o kreditu, radi se o tome da su ti više plaćeni iznosi sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO vraćeni tužitelju da bi ih on potom očitovanjem svoje volje iskoristio za podmirenje obveza iz novog otplatnog plana kao u navedenom Aneksu uz ugovor o kreditu. Posljedično se ne radi o tome da bi banka bez osnove stekla nešto više od ugovorenog pa tako ni razliku između onog što je primila po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj odlukama banke jer te razlike nema ni da bi bila u obvezi plaćanja zateznih kamata s obzirom da je razdoblje primjene ništetnih odredbi zamijenjeno sporazumno ugovorenim odredbama Aneksa uz govor. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.

25. Zbog toga nije prihvatljiv zaključak suda prvog stupnja da postoji pravna osnova za isplatu razlike između početno ugovorene i primijenjenih kamatnih stopa te između početnog tečaja i primijenjenih tečaja Chf jer ta pravna osnova u vidu prava na vraćanje stečenog bez osnove ili na restitucijski zahtjev više ne postoji. Tužitelj nema pravo na povrat koristi koje je tuženik kao trgovac neopravdano stekao na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama tuženika nakon što su uplate koje čine te razlike uračunate u korist podmirenja tužiteljeve obveze pri konverziji kredita sporazumnim zaključenjem Aneksa uz ugovor, čime je obveza tuženika kako kreditora na povrat tih iznosa prestala.

26. Vrhovni je sud Republike Hrvatske u odluci br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. zaključio da sporazum o konverziji sklopljen sukladno odredbama ZPK predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. U predmetnom se slučaju ne može primijeniti pravilo općeg obveznog prava o tome da je obnova (novacija) bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna ili ugašena jer se opća pravila o ništetnosti sadržana u ZOO, slijedom načela lex specialis derogat legi generali, ne protežu na sporazum o konverziji odnosno na Aneks uz ugovor o kreditu zaključen temeljem odredbi posebnog ZPK.

27. Ujedno je vezano za naknadno pravomoćno utvrđenje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u Chf u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača nakon što je zaključen Aneks uz ugovor o kreditu otklonjena primjena općih pravila o nevaljanosti ugovora zbog nedopuštenosti pobude jer je pobuda kod naplatnih ugovora nedopuštena ako je zabranjena ili nemoralna jednoj ugovornoj strani i drugi ugovaratelj to zna ili mora znati, što kod konverzije kredita nije slučaj jer je ZPK naložio kreditorima odnosno bankama ponuditi izračun konverzije dok su korisnici kredita kao potrošači imali dispoziciju u ostavljenom roku prihvatiti konverziju u kredite vezane uz euro ili zadržati važeće stare kredite vezane uz Chf.

28. U tom smislu na ovaj slučaj nije primjenjivo pravno shvaćanje iz odluke Suda Europske Unije br. C-118/17 u predmetu LF protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019. o tome da ništetnost određenih ugovornih odredbi i njihova zamjena novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Za razliku od tog slučaja, u ovom se predmetu ne radi o tome da je zakonodavac zakonom koji se retrogradno primjenjuje izmijenio ugovor privatnog prava. Navedeno se shvaćanje iz odluke br. C- 118/17 tiče održanja ugovora izravnom zakonskom intervencijom u ugovorni odnos stranaka putem zakona za razliku od predmetnog slučaja utemeljenog na načelu slobode uređivanja obveznih odnosa iz čl. 2. ZOO.

29. U odnosu na zaključenje Aneksa uz ugovor o kreditu s prihvatom tuženikovog izračuna, valja ukazati na zakonske odredbe o nastanku obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te o učincima obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO. U okviru ocjene eventualne ništetnosti odredaba Aneksa uz ugovor o kreditu koju je moguće izvršiti samo u okviru činjenične osnove spora, valja ponoviti da će se ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo smatrati nepoštenom ako one, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl. 49. st. 1. Zakon o zaštiti potrošača, „Narodne novine“, broj: 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22).

30. Za razliku od utvrđenja iz postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/12 o uzrokovanju znatne neravnoteže time što su tuženici prešućivali ili umanjivali rizike time što su propustili potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi (duty of disclosure) koje su im s obzirom na njihovu profesionalnu djelatnost morale biti poznate a odnose se na opći rizik vezan uz svaku valutnu klauzulu koji proizlazi iz sustava „fluktuirajućih tečajeva“, a koji rizik je Međunarodni monetarni fond proglasio velikim, zatim o riziku vezanom uz činjenicu da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema Chf onako kako to čini u odnosu prema valuti euro te o tome da je izvjestan rast tečaja Chf u kontekstu najavljenog uvođenja euro-zone dok su kamatne stope mijenjali jednostrano i netransparentno do mjere da je ta odredba neodrediva i predstavlja nekorektno iznenađenje (“unfair surprise“) za potrošača, u predmetnom se Aneksu uz ugovor o kreditu takvi razlozi povrede načela savjesnosti i poštenja ne nalaze niti to tužitelj tvrdi. Ponudu s izračunom konverzije je tuženik predložio sukladno odredbama ZID ZPK, u odnosu na koji zakon Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem br. U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

31. Stoga je sklapanjem sporazuma o konverziji, na koju ponudu tuženika je tužitelj svojevoljno pristao, nastala nova pravna osnova temeljem koje su oni anuiteti koji su isplaćeni iskorišteni za namirenje anuiteta konvertiranih u euro, primjenom Aneksa uz ugovor od 20. siječnja 2016. U okolnostima predmetnog slučaja u kojima tužiteljica ne osporava pravilnost izračuna konverzije i ne dokazuje suprotno, a polazeći od sadržaja ugovora o konverziji iz Aneksa kao valjane osnove stjecanja, otklonjena je primjena odredbe čl. 1111. ZOO a time otpada i tvrdnja o osnovanosti zahtjeva za navodno obeštećenje tužitelja s obzirom na to da je njegovim pristankom na tuženikovu ponudu zaključen Aneks.

32 .Zbog prethodno navedenog je povodom žalbe tuženika u odnosu na odluke u dosuđujućem dijelu iz stavka II i IV izreke prvostupanjske presude odlučeno kao u stavku II izreke ove presude, primjenom čl. 373. t. 2. i 3. ZPP.

33. Na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP ovaj sud je odlučivao o troškovima cijelog postupka.

34. Imajući na umu činjenicu da je tužitelj u ovom postupku zatražio pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna stranka protiv trgovca kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu te činjenicu da domaća sudska praksa o pravima potrošača u slučaju izvršene konverzije nije ustaljena, usprkos činjenici što je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, po ocjeni ovog suda primjereno je bilo odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 4. ZPP.

35. Po ocjeni ovog suda tužitelj u specifičnim okolnostima spornog pravnog odnosa nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh obzirom da se praksa sudova drugog stupnja razlikuje zbog čega tužitelj nije mogao biti svjestan da njegov zahtjev nema razumne izglede za uspjeh zbog čega je, što je i sukladno praksi Europskog suda za ljudskih prava, utvrđeno kako postoje razlozi koji opravdavaju odstupanje od primjene čl. 154. st. 1. ZPP jer tužbeni zahtjev tužitelja nije bio lišen bilo kakvog sadržaja ili očigledno nerazuman.

36. Obzirom na odluku ovog suda kojom je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja na isplatu te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, nisu ocjenjivani žalbeni prigovori koji se odnose na preinaku tužbe i visinu troškova postupka, budući u ovom slučaju nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog dijela presude (čl. 375. st. 1. ZPP).

37. Stoga je odlučeno kao u t. III i IV izreke ove presude.

38. Nepobijani dio u t. V nije ispitivan.

U Zagrebu 10. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Milena Frankić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte