Poslovni broj: K-8/2025-20

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 29 a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca Tee Budimlić kao predsjednika vijeća, te sudaca porotnika Karmen Ganza i Dijane Barišić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Šućur kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženika GO zbog kaznenog djela spolnog odnošaja bez pristanka iz članka 152. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, - dalje: KZ/11) u povodu optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Splitu pod poslovnim brojem KO-DO-6/2025, nakon održane i zaključene rasprave dana 5. veljače 2026. u nazočnosti optuženika GO sa zamjenicom braniteljice Anom Franić, odvjetnicom u Splitu i zamjenika Županijskog državnog odvjetništva u Splitu – EO, a objavio je 10. veljače 2026. i

p r e s u d i o  j e

OPTUŽENI: GO, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. G i pok. E rođene Ć, rođen **.**.1950.  u [adresa], općina [adresa], s prebivalištem u [adresa], s boravištem u [adresa], otok Hvar, državljanin Republike Hrvatske,  drvoprerađivački  tehničar  u mirovini koja iznosi cca 640,00 eura, udovac, otac dvoje punoljetne djece, neosuđivan

k r i v  j e

što je od 1. lipnja 2014., do kraja rujna 2014., u Vrisniku, na otoku Hvaru, u četiri navrata, svjestan kako se radi osobi koja zbog blage mentalne retardacije ne može svojom voljom zrelo izraziti odbijanje seksualnog odnosa, a jednom i unatoč njenom izričitom verbalnom protivljenju, svojim spolovilom penetrirao u spolovilo ĆO,

dakle, četiri puta s drugom osobom bez njenog pristanka izvršio spolni odnošaj,

čime je počinio četiri kaznena djela protiv spolne slobode – spolni odnošaj bez pristanka – djela opisana i kažnjiva po članka 152. stavak 1. u vezi sa stavkom 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje KZ/11), sve u vezi sa člankom 51. KZ/11.

Stoga se optuženom GO najprije utvrđuju pojedinačne kazne zatvora za svako kazneno djelo iz članka 152. stavak 1. KZ/11, pa se na temelju članka 152. st. 1. KZ/11 izriču kazne zatvora od po 6 (šest) mjeseci za svako kazneno djelo, a potom se na temelju članka 51. st. 1. i 2. KZ/11

o s u đ u j e

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, nakon čega mu se na temelju članka 56. KZ/11 izriče

u v j e t n a  o s u d a

na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženi GO u roku od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24, 72/25 - dalje u tekstu: ZKP/08) dužan je optuženi GO u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude platiti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.594,55 eura, od čega se iznos od 294,11 eura odnosi na troškove provedenog sudsko-psihijatrijskog vještačenja i dopune istog, iznos od 22,30 eura na ime putnog troška svjedoka, iznos od 1.078,14 eura na trošak provedenog psihologijskog vještačenja oštećene, dok iznos od 200,00 eura predstavlja paušalnu svotu.

Obrazloženje

1 . Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred Općinskim sudom u Splitu optužnicu pod poslovnim brojem K-DO-903/2016 od 29. studenog 2016. protiv okrivljenika GO zbog četiri teška kaznena djela protiv spolne slobode, djela označenih i kažnjivih po članku 154. stavak 1. točka 2. u vezi sa člankom 152. stavak 1. KZ/11, sve u vezi sa člankom 51. KZ/11.

2. Pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-29/2019 od 27. rujna 2024. taj se sud proglasio stvarno nenadležnim za postupanje u navedenom kaznenom predmetu, te je spis dostavljen Županijskom sudu u Splitu kao stvarno i mjesno nadležnom za postupanje.

2.1. Potom je nadležno Županijsko državno odvjetništvo u Splitu pod poslovnim brojem KO-DO69/205 od 13. prosinca 2021. preuzelo kazneni progon protiv optuženika.

2.2. Podneskom od 10. prosinca 2025. Županijsko državno odvjetništvo u Splitu je u skladu sa utvrđenim činjeničnim stanjem tijekom dokaznog postupka, izmijenilo činjenični opis, pravni opis i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela na način da se optuženiku stavljaju na teret četiri blaža kaznena djela i to spolnog odnošaja bez pristanka iz članka 152. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15).

3. Pozvan da se u smislu odredbe članka 416. ZKP/08 očituje o optužbi, optuženik je izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se izmijenjenom optužnicom stavljaju na teret.

3.1. S obzirom na takvo očitovanje optuženika u odnosu na optužbu, vijeće je pristupilo izvođenju dokaza, pa je tako u dokaznom postupku ispitana oštećena/žrtva ĆO putem audio-video uređaja, te stalna sudska vještakinja mr. Danijela Didić.

3.2. Na temelju članka 431. stavak 1. točka 1. ZKP/08 pročitani i pregledani dopisi Centra za socijalnu skrb-Podružnica Hvar klasa:551-03/15-02/4 urbroj:2128-160-08- 66-15-2 od 24. ožujka 2015., 11. listopada 2021., 18. listopada 2022. i 26. srpnja 2024. (list 10, 164-164, 176, 191-193 spisa), liječnička dokumentacija za oštećenu ĆO (list 11-18, 179-180 spisa), nalog ODO Split broj:KR-DO-971/2015 od 28. travnja 2016. (list 37 spisa), te psihologijsko vještačenje oštećene ĆO sačinjeno po stalnoj sudskoj vještakinji mr. Danijeli Didić od 29. rujna 2025. (list 232- 250 spisa).

3.3. Na temelju članka 431. stavak 1. točka 6. ZKP/08 u dokazne svrhe je uz suglasnost stranaka pročitano sudsko-psihijatrijsko vještačenje dr. Sanje Batina za oštećenu ĆO od 2. svibnja 2016.(list 38 do 46 spisa).

3.4. Na temelju članka 431. stavak 1. točka 8. ZKP/08 u dokazne svrhe su pročitani iskazi svjedoka ispitanih na raspravama održanim pred Općinskim sudom u Splitu, i to ZO i UO sa rasprave održane dana **.**.2021., te VO sa rasprave održane 26. rujna 2024.

3.5. Na temelju članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP/08 odbijen je kao nevažan dokazni prijedlog zamjenice braniteljice optuženika za pribavljanjem izlista telefonskih poziva na broj okrivljenika radi utvrđivanja kontaktiranja oštećene sa optuženikom kako u inkriminiranom, tako i u daljnjem vremenskom periodu, sve imajući u vidu inkriminacije za koje se optuženik tereti, stoga se izlistima telefonskih poziva ne bi utvrdile nikakve odlučne činjenice u ovom postupku, a osim toga činjenično stanje je u dovoljnoj mjeri utvrđeno ostalim izvedenim dokazima za donošenje meritorne odluke i bez izvođenja tog dokaza.

3.6. Na temelju čl. 431. st 3. i 4. ZKP/08 iz spisa su izdvojene službene zabilješke PP Hvar na okolnost obavljenih obavijesnih razgovora sa ĐO, ĆO, UO od 23. ožujka 2015. (list 4-8), GO od 27. ožujka 2015. (list 27-29 spisa), NO i TO od 28. ožujka 2015. (list 30), AO od 2. travnja 2015. (list 31 spisa) i ZO od 12. travnja 2015. (list 32 spisa) jer se u konkretnom slučaju radi o pismenima na kojima se ne može temeljiti sudska odluka, stoga će se isti po pravomoćnosti biti izdvojena iz spisa u poseban omot i biti predana sucu istrage na čuvanje odvojeno od spisa.

3.7. Kako stranke nisu imale daljnjih prijedloga za nadopunu dokaznog postupka, osim odbijenog, na kraju dokaznog postupka, a prije ispitivanja optuženika pregledani su i pročitani izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika (list 218-220 spisa) iz kojih je utvrđeno da optuženik do sada nije prekršajno ni kazneno osuđivan.

3.8. Potom se pristupilo ispitivanju optuženika, koji je ostao kod obrane koju je iznio prilikom prvog ispitivanja u istrazi pred Općinskim državnim odvjetništvom u Splitu, te ponovio da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret izmijenjenom optužnicom i da nije učinio ništa nažao ĆO. Pojasnio je da je i prije njenog rođenja dolazio u kuću njezinih roditelja tako da zna da je bolesna, a s njom nije imao nikakvog osobnog kontakta jer je osim što je bolesna, sklona izmišljanju kao i njen otac, stoga ga ne čudi ova iskonstruirana optužba. Kako se radi o malom mjestu poznato mu je i da je bila na liječenju. Još od 1998. je u mirovini pa tako svake godine pola godine boravi na otoku [adresa] tijekom ljetnih mjeseci, odnosno do kraja rujna. Kuća oštećene se nalazi svega četiri kuće dalje od njegove, pa ju je doista znao susretati na ulici ali se nisu niti pozdravljali. Ona nikada nije bila u njegovoj kući, no znala je doći do terase ispred kuće i tražiti od da joj da sok i kekse, a nakon što bi joj to dao, ona bi se udaljila. Na isti takav način je dolazila i kod drugih susjeda tražiti isto. Neki susjedi su mu pričali da su joj zabranili da im više dolazi jer priča razne gluposti te su i njemu predlagali da i on to učini.

3.9. Upitan za motiv prijavljivanja oštećene za predmetno kazneno djelo ako nije imao nikakav kontakt s njome, optuženik je kazao da pretpostavlja da je oštećena prijavila kao počinitelja ovih kaznenih djela njega a ne nekoga drugog od susjeda zbog ljubomore, odnosno zato što je nakon što je imao automobil marke Corsa kupio VW Cabrio s kojim je došao na [adresa] pa mu je Jasnin otac nakon što ga je vidio u tom vozilu, komentirao odakle mu novac za njega.

3.10. U odnosu na svoje osobne i obiteljske okolnosti, kazao je da je udovac i da mu je supruga umrla prije 15 godina. Ima dvije kćerke od kojih je jedna u inkriminirano vrijeme bila maloljetna i pohađala je srednju školu, te je ljeti s njime dolazila na [adresa], dok je starija već bila punoljetna, živjela je u Zagrebu gdje se i udala, a tamo i danas živi. Mlađa kćer je nakon završetka škole radila u hotelu, a on se bavio i skupljanjem boca i radio na građevini jer mu mirovina nije bila dovoljna za život s obzirom da su mu iza smrti supruge ostali krediti. Mlađa kćer je prije tri godine otišla u Njemačku gdje živi i radi.

4. Nakon ovako provedenog postupka, vijeće na temelju pojedinačne, a zatim i ukupne ocjene dokaza smatra nedvojbeno utvrđenim da je optuženi GO počinio u stjecaju četiri kaznena djela spolnog odnošaja bez pristanka iz članka 152. stavak 1. u svezi sa člankom 51. KZ/11 na štetu oštećene ĆO, kako je to činjenično i pravno opisano te označeno u izreci presude.

4.1. Prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja sudu, a i strankama nije bilo sporno mjesto događaja u mjestu [adresa] na otoku [adresa], te da je oštećena ĆO osoba sniženih intelektualnih kapaciteta na nivou blage mentalne retardacije, a što nije osporavao ni sam optuženik, a potvrđuje liječnička dokumentacija za oštećenu ĆO (list 11-18, 179-180 spisa), te provedeno sudsko-psihijatrijsko vještačenje dr. Sanje Batina za oštećenu ĆO od 2. svibnja 2016.(list 38 do 46 spisa), kao i psihologijsko vještačenje oštećene ĆO sačinjeno po stalnoj sudskoj vještakinji mr. Danijeli Didić od 29. rujna 2025. (list 232-250 spisa).

4.2. Kako optuženik u svojoj obrani negira da je sa oštećenom ĆO imao bilo kakav kontakt pa tako ni spolne odnošaje na način kako ga se tereti izmijenjenom optužnicom, u postupku je trebalo na nedvojben način utvrditi je li između oštećene i optuženika inkriminiranih prigoda došlo do spolnog odnošaja.

4.3. Kod ovakvih kaznenih djela iskaz oštećene-žrtve je doista ključan dokaz, a što je slučaj i kod većine drugih tzv. seksualnih delikata budući da u njima, u pravilu, nema očevidaca samog događaja, pa je zbog navedenog odgovarajuća detaljna analiza i ocjena vjerodostojnosti iskaza samih sudionika događaja najvažnija, a vrlo često i jedina mogućnost za utvrđivanje dinamike i kronologije samog događaja.

4.4. Stoga je vijeće utvrđujući činjenično stanje, u tom smislu prosuđivalo iskaze optuženika a posebice pomno iskaz oštećene ĆO budući da se radi o osobi sniženih intelektualnih kapaciteta na nivou blage mentalne retardacije, te dovodeći ih u vezu sa iskazima posrednih svjedoka - oca oštećenice ZO i svjedokinje UO koji saznanja o inkriminiranom događaju imaju od same oštećene, slijedom čega je vijeće zaključilo da je optuženikova obrana neosnovana, neuvjerljiva i usmjerena na izbjegavanje krivnje u ovom postupku. Naknadno će se obrazložiti ista u pogledu te procjene.

5. Na prijedlog obrane tijekom postupka je ispitana svjedokinja VO, inače optuženikova izvanbračna partnerica, koja je kazala da je 10 godina sa optuženikom i da žive u [adresa], ali ljeti dolaze na [adresa] gdje je u više navrata bila prisutna u kući u [adresa] kada bi oštećena dolazila u Draginu kuću. Tih prigoda bi je oštećena pitala "gdje je Z", a kada joj je jedne prigode rekla da je otišao u trgovinu, ĆO joj je rekla da treba s njime razgovarati. Kada je došla drugi put, Z je bio u kući, te je ĆO kazala da želi pričati s njime nasamo, a kada joj je kazala da kaže ispred nje što želi pričati s U, oštećena je samo šutjela i nije htjela ništa pričati. Još jedne prigode je ĆO došla kod njih u kuću u [adresa] i tada joj je dala, nakon čega je ĆO kazala da mora krenuti kući kuhati ručak inače će dobiti batine od tate. Inače oca oštećene poznaje iz viđenja ali on nije dolazio u njihovu kuću u [adresa], te je kuća oštećene četiri kuće udaljena od Dragine kuće.

5.1. Bilo joj je neobično što ĆO tako dolazi kod nje i V u kuću u [adresa], te je tako u otprilike u vremenskom periodu od 10 godina u prosjeku dva puta tjedno u periodu od lipnja do rujna dolazila i tražila sok. Jedne prigode kada je ĆO došla kod njih u kuću, nakon što je Z od nje tražio kaže istinu, osobno je čula da je ĆO kazala da ju je tata nagovorio da kaže da ju je Z silovao, ali se nije mogla sjetiti kada je to točno bilo.

5.2. Iako navedena svjedokinja nema nikakvih osobnih saznanja o inkriminiranim događajima, ona je zapravo iskazivala suprotno od samog optuženika u pogledu poznanstva i čestih kontakata sa oštećenom ĆO, stoga navedeno ukazuje da je neosnovana obrana optuženika u dijelu u kojem negira da bi sa oštećenom imao bilo kakav kontakt i da bi ona ikada bila u njegovoj kući, već da joj je samo par puta dao sok na terasi.

6. S druge strane, svjedoci ZO i UO koji također nisu neposredni očevici inkriminiranih događaja, saznanja o njima imaju od same oštećenice.

6.1. Otac oštećene ZO je kazao da je njegova kćer-oštećena ĆO dijete s posebnim potrebama i da se u sedmom razredu počelo primjećivati da joj treba poseban školski program, te da je iznimno naivna i lakomislena. Oduzeta joj je poslovna sposobnost, te je on prema rješenju Centra za socijalnu skrb imenovan njenim skrbnikom. ĆO završila u Šibeniku posebnu srednju školu za pomoćnog kuhara, te je od strane Centra za socijalnu skrb utvrđeno da nije radno sposobna tako da on brine o njoj. Iako ĆO nema nikakve probleme s govorom ni kretanjem na njoj se odmah vidi da je dijete s posebnim potrebama. Optuženika GO poznaje iz viđenja jer ima kuću u [adresa], koje je malo mjesto ali nisu prijatelji ni poznanici. Jednog dana u ožujku 2015. kod njega je kući došlo brat njegove pokojne supruga sa svojom suprugom i kazali su mu da su čuli od ljudi u mjestu da njegova kćerka ĆO održava spolne odnose sa GO, te da ih viđaju kako sjede zajedno u restoranu na pizzi i na piću. To ga je jako šokiralo i bio je zabrinut za kćer, a kako mu je kao muškarcu bilo teško s kćerkom razgovarati na tu temu, pozvao je svoju susjedu UO, koja ima gotovo majčinski odnos prema njegovoj kćeri, da ona popriča s ĆO. Nakon toga, UO mu je rekla da joj je ĆO priznala da održava spolne odnose s GO. Čim je to čuo odmah je otišao prijaviti na policiju u [adresa] GO da spolno iskorištava njegovu kćerku ĆO koja je mentalno retardirana osoba i nesposobna za samostalan život.

6.2. Nikada osobno nije vidio svoju kćerku ĆO u društvu GO iako je Dragutinova kuća udaljena od njegove kuće sto metara, stoga želi da se utvrdi prava istina i zainteresiran je za kazneni progon protiv GO. Bio je u stalnom strahu da ĆO ne bi ostala trudna i molio je susjedu UO da mu pomogne pa je ona pratila je li ĆO redovito dobiva mjesečnicu, a od drugih prijatelja i susjeda je tražio da prate kuda se ĆO kreće i da ga odmah obavijeste ako je vide u društvu GO, ali nakon što je podnio kaznenu prijavu nije više čuo da se viđao s njegovom kćeri.

7. Svjedokinja UO je kazala da jako dobro poznaje oštećenicu ĆO i njenu obitelj, te je navela da je oštećena često dolazila u njenu kuću posebno nakon što joj je umrla majka Đ. Prisjetila se događaja iz prosinca 2014. kada je na blagdan N u njenoj kući među dosta ljudi bila i ĆO. Jedan mladić imena LO je iz zezancije pitao ĆO da mu kaže s kim je spavala jer da on ima slike u mobitelu o tome, iako nije imao nikakve slike već se samo šalio. Međutim, ĆO mu je tada ispred svih rekla da ju je to ljeto Z iz [adresa] pozvao da dođe u njegovu kuću u [adresa] na sok, te da ju je nakon što je došla u njegovu kuću dirao po grudima i da je spavala s njim u krevetu gdje su imali spolni odnos. Svi su bili šokirani jer je taj Z svima poznat, čovjek je star i ĆO može biti djed. Dok je to pričala ĆO je bila zadovoljna jer joj se na licu joj vidjelo da je to radila jer je htjela a ne zato jer ju je Z na to prisilio. Bilo joj je grozno to slušati jer je taj Z stari čovjek a ĆO je od rođenja bila dijete sa posebnim potrebama i završila je u Šibeniku posebnu školu. Nakon što im je ĆO to sve ispričala, rekli su joj da je on star čovjek, da može ostati trudna, čak su joj rekli da taj Z može umrijeti za vrijeme spolnog odnosa, međutim te riječi na nju nisu djelovale već im je odgovorila da neće ostati trudna jer da Z nakon spolnog odnosa spermu istrese na ručnik. Iz čitave njene priče je zaključila da je ona svojom voljom stupila u spolni odnos s tim U i da joj se to sviđa, što ju je posebno zabrinulo pa je htjela Jasninog oca upoznati s time. Nakon nekoliko dana ju je nazvao na telefon ZO, otac ĆO i zamolio je s njime i ĆO ode na policiju sve prijaviti što je i učinila.

8. S obzirom na promjene na psihičkom planu kod oštećene ĆO, tijekom postupka je provedeno psihijatrijsko vještačenje oštećene po stalnom sudskom vještaku dr. Sanji Batina (list 38 do 46 spisa) radi utvrđivanja njenog psihofizičkog stanja i utvrđenja je li s obzirom na isto, mogla svojom voljom donijeti zreli pristanak na spolni odnos, a potom i psihologijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji i mr. Danijeli Didić (list 70-85 spisa) na okolnost je li oštećena sklona izmišljanju i sugestibilnosti, može li ista dati objektivan iskaz, kakvo je bilo njeno psihološko stanje prije inkriminacije, odnosno nakon inkriminiranog događaja, te je li oštećena podložna utjecaju drugih osoba na možebitno kompromitirajuće iskazivanje.

9.1. Sudska vještakinja za psihijatriju dr. Sanja Batina je nakon uvida u medicinsku dokumentaciju i dokumentaciju Centra za socijalnu skrb, te pregleda same oštećene utvrdila da je oštećena ĆO osoba pojednostavljenog intelektualnog kapaciteta, čije je globalno intelektualno funkcioniranje na nivou lake mentalne retardacije sa smetnjama u psihičkom funkcioniranju. Ista je u višegodišnjem ambulantnom tretmanu psihijatra zbog manifesne psihotične simptomatologije nakalemljene na primarnu mentalnu insuficijenciju uz naglašenu paranoidnost, impulzivnost i anksioznost. Socijalno je regresivnog funkcioniranja, povremeno naglašeno agresivnog, brzih izmjena raspoloženja, nekritična u odnosu na svoje stanje. Pod terapijom je antipsihotika (lijekova za liječenje težih duševnih smetnji). U svim aktivnostima samozbrinjavanja je ovisna o pomoći drugih, nesamostalna je i potreban joj je stalan nadzor i poticaj iz okoline. Misaoni tijek joj je na razini jednostavnih pojmova, osiromašen, emocionalno je nestabilna, nezrela i površna, slabije kontrole impulsa, sklona impulzivnom i agresivnom reagiranju u situacijama pojačanih zahtjeva.

9.2. Zaključno je vještakinja utvrdila da oštećena ĆO zbog svog psihofizičkog stanja nije bila u stanju dati svojom voljom zreli pristanak za stupanje u spolni odnos ili njime izjednačenu spolnu radnju, niti je bila stanju donijeti i izraziti svoju odluku o stupanju u spolni odnos.

9.3. Tijekom postupka je provedeno i psihologijsko vještačenje oštećene po stalnoj sudskoj vještakinji psihologu mr. Danijeli Didić kojim je utvrđeno je da oštećena ĆO kognitivno funkcionira na razini lake mentalne retardacije, slabije usvojenih vremenskih koncepata, ali očuvanih prostornih koncepata. Na planu verbalizacije koristi jednostavne riječi i kraće rečenice. Govor je razumljiv, ali sadržajno siromašniji. Bez obzira na to, oštećena ima zadovoljavajući kapacitet pamćenja, razlikuje istinu od laži, moralne posljedice laži, činjenice od fantazija kao i obvezu govorenja istine na sudu te je sposobna adekvatno odgovarati na pitanja, zbog čega je utvrdila da ima moralnu i zadovoljavajuću kognitivnu kompetenciju da bi bila svjedok u sudskom postupku. No uzimajući u obzir da je inkriminirano razdoblje bilo od 2014. do 2015., vještakinja je naglasila da osobe s lakšim intelektualnim teškoćama imaju slabiju sposobnost preciznog pamćenja i često se oslanjaju na fragmentirana sjećanja, te da prirodno dolazi do zaborava detalja, miješanja događaja, čak i rekonstrukcije sjećanja prema tome kako im drugi postavljaju pitanja. Pritom je vještakinja naglasila da je vrlo važno voditi računa o tome da kod osoba s intelektualnim teškoćama pojam pristanka nije uvijek jasno razvijen, pa je tako oštećena u 2016. mogla reći da "nije pristajala" jer je imala osjećaj neugode, straha ili pritiska, dok je u 2025. mogla reći da je "pristajala", ali to se može odnositi samo na to da se nije fizički opirala ili da nije razumjela da "pristanak" znači svjesno i slobodno odlučivanje. Ta razlika ne znači nužno da je promijenila stav o događajima, nego da se mijenja njezina interpretacija iskustva, s naglaskom da osobe s intelektualnim teškoćama ne mogu davati jednako pouzdane i konzistentne iskaze kao osobe bez teškoća pa su razlike u detaljima, broju događaja i opisu okolnosti očekivane, te je kod takvih osoba najvažnije vrednovati dosljednost ključnih elemenata (npr. da je intimnih radnji uopće bilo, da je uključena starija osoba, da se događalo u određenom razdoblju), a ne inzistirati na potpunoj preciznosti.

9.4. U zaključku psihologijskog vještačenja je utvrđeno oštećena ima zadovoljavajuće kompetencije za vjerodostojno iskazivanje, događaje je opisala na konzistentan i kontekstualno uklopljen način, verbalizira o svojim emocionalnim stanjima i osjećaju odgovornosti i krivnje, te se sa psihologijskog aspekta može smatrati da su opisani događaji, na način na koji su prezentirani, rezultat stvarno proživljenih iskustava.

10. Sama oštećena ĆO je na raspravi ispitana putem audio video veze, no s obzirom na njen mentalni kapacitet, odnosno utvrđene teškoće u narativnom kazivanju i osiromašeni misaoni tijek, nije bilo moguće dobiti njen iskaz u slobodnoj formi, pa je ispitana uz pomoć sudskog vještaka psihologa Danijele Didić koja joj je postavljala pojedinačna pitanja, s time da se vodilo računa da pitanja budu u otvoreno-zatvorenoj formi i da joj se postavljenim pitanjima ne sugerira mogući odgovor.

10.1. Tako je oštećena kazala da poznaje GO iz [adresa] koji je živio sam a sada ima neku ženu. Navela je da je dolazila kod njega kući, a on joj je kupovao pizze. Nadalje, kazala je da su se njih dvoje seksali, pojašnjavajući da je to ono kada penis uđe u vaginu i zove se spolni odnos. Seksali su se više puta, tri puta su se seksali u njegovoj kući a jednom u njegovom autu. Prvi put su se seksali u autu, Z je tada položio siceve, polegao se na nju i seksao je. Tada su išli autom po pizzu u Vrbosku koju je on donio u auto. Pizze je stavio na sic iza i tada su se seksali.

10.2. Od ova tri puta kada su se seksali kod njega u kući, prvi put je bilo kod njega u sobi na katu. Sreli su se na putu i pozvao ju je idu kod njega kući. Nije znala što će se dogoditi kod njega a kad su došli kod njega kući, pitao ju je hoće li se seksati s njime i ja rekla je da može. Otišli su u njegovu sobu koja se nalazi na katu poviše kuhinje. Tada ju je mazio, ljubio, dirao i seksao je. Bili su bez odjeće, ona se skinula sama a on je skinuo sebe. Kada se dogodilo drugi put, prošlo je dosta dana nakon onog prvog puta. Tada ju je isto našao vani kada je išla baciti smeće. Bio je ispred svoje kuće i pitao je opet hoće li se seksati i pristala je i rekla da može, te su i taj drugi put bili kod njega u sobi. Treći put ju je isto sreo vani kada je išla baciti smeće i opet je pitao isto, a ovaj put su se seksali u prizemlju gdje se nalazi kuhinja gdje ima krevet. I ovaj put se sama skinula, a on je skinuo sebe.

10.3. Na upit kako se saznalo za ovo što se događalo, svjedokinja je kazala da je sama rekla tati i teti UO i oni su je odveli na sud, pa je tamo ispričala što se događalo. Nakon toga više nije viđala GO.

10.4. Na pitanje je li joj optuženik prijetio ili bio grub prema njoj u nekoj od ovih situacija, svjedokinja je kazala da nije bio baš dobar prema njoj, a upitana da to pojasni, kazala je zbog toga što ju je pitao je li za seks ili nije. Nije bio dobar zato što je ljubio, mazio i grlio a ona to nije baš voljela ali mu nije govorila da ne radi te stvari jer ju je bilo sram. Jedan put mu je rekla i da ne bi radila te stvari.

11. Nakon što je oštećena ispitana na raspravi, sudska vještakinja za psihologiju vještakinja Didić je navela da je tijekom provođenja psihologijskog vještačenja ĆO, između ostalog, proveden i forenzični intervju po svim pravilima struke i rezultati forenzičkog iskazivanja su dali dovoljnu količinu forenzički relevantnih informacija iz kojih se može zaključiti da je njezin iskaz konzistentan kroz vrijeme, oštećena se nije samoinicijativno odlučila na podnošenje prijave već su događaje prijavile druge osobe, na što ukazuje i njen otpor na razotkrivanje kojega je imala tijekom provođenja aktualnog vještačenja kada je kod iste bio izražen strah od osude i potencijalnog odbacivanja, pa kada u sve to integrira i informacije nakon ispitivanja oštećene na raspravi, sa nedvojbenom sigurnošću zaključuje da oštećena događaje opisuje na autentičan način to jest sa psihologijskog aspekta opisani događaji rezultat su stvarno proživljenog iskustva.

11.1. U odnosu na pitanje sugestibilnosti i mogućnosti modifikacije iskaza oštećene kod podnošenja prijave odnosno prilikom prvog njenog ispitivanja u ODO-u, vještakinja je kazala da ne može isključiti mogućnost sugestibilnog ispitivanja tijekom njezinog iskazivanja pred državnim odvjetnikom, ali obzirom da su okolnosti prijavljivanja bile inicirane od strane drugih osoba a ne od same oštećenice, kao i činjenicu da se forenzički relevantni detalji iz prvog ispitivanja ne razlikuju u bitnome i konzistentni su kroz vrijeme u odnosu na rujan 2025. kada je provedeno psihologijsko vještačenje te u odnosu na njen iskaz sa rasprave ročišta, na kojima je oštećena iznijela zadovoljavajuću količinu i konzistentno je govorila o nekim detaljima unatoč tome što su osobe sa intelektualnim teškoćama podložene sugestibilnosti zbog čega je potrebno vrlo pažljivo s njima razgovarati kako bi se isključila ili barem svela na najmanju moguću mjeru bila kakva vanjska sugestibilnost.

11.2. Kako su se događaji zbili prije više od 10 godina, moguće je da je kod iste došlo do zaboravljanja nekakvih specifičnih detalja, ali su ostali upamćeni i kasnije u zadovoljavajućoj mjeri je bila izražena i sposobnost njezine reprodukcije onih detalja koji su ispitanici zauzimali centralno mjesto u njezinom doživljavanju, dakle u kojima je bila emocionalno jako angažirana, dok su ostali detalji očito imali periferni aspekt i zbog toga su detalji perifernog aspekta nešto što je podložno promjenama i konfabulacijama.

12. Nalaze provedenih psihijatrijskog i psihologijskog vještačenja oštećene, vijeće je prihvatilo kao stručne i argumentirane jer su stalne sudske vještakinje dr. Sanja Batina i Danijela Didić sukladno nalogu suda po pravilima struke i stručnom znanju sačinile pisani nalaz i mišljenje, pri čemu su obje vještakinje odgovorile na sva relevantna pitanja, koje je vještakinja Didić nadopunila i na raspravi, u kojem je dala samo načelnu procjenu kredibiliteta i pouzdanosti oštećenice prema psihološkim kriterijima, te je na raspravi odgovorila na sva postavljena pitanja.

13. S obzirom da je u postupku utvrđeno da oštećena ĆO kao osoba koja intelektualno funkcionira na razini lake mentalne retardacije, no unatoč ima očuvanu sposobnost komunikacije i dovoljno razvijen moralni i kognitivni kapacitet za razlikovanje istine od laži odnosno ima dovoljne psihološke kapacitete za davanje istinitog iskaza, vijeće je prihvaćajući u cijelosti rezultate psihijatrijskog i psihologijskog vještačenja, iskaz oštećenice razmatralo u odnosu sa ostalim dokazima, a posebice obranom optuženika, pri čemu je ocjenjujući kvalitetu i pouzdanost njezinog iskaza, zaključilo da je oštećena-žrtva predmetne događaje u kontekstu svojih sposobnosti i nakon proteka vremena od 10 godine od samih događaja dovoljno konkretno, smisleno, životno i konzistentno opisala spolne odnose koje je imala s optuženikom i opisala njegovo ponašanje tijekom istih, koji se po ocjeni vijeća teško mogu smatrati izmišljenima i neuvjerljivima.

13.1. Takav zaključak vijeće je donijelo i na osnovu neposrednog opažanja ponašanja oštećenice prilikom iskazivanja na raspravi, odnosno odgovarajuće emocionalne pratnje koju je oštećena prezentirala prilikom iskazivanja, a koja je ukazivala na proživljavanje autentičnog iskustva.

13.2. Iskazi svjedoka ZO a posebice UO, iako nisu bili neposredni očevici spornih događaja, svakako govore u prilog vjerodostojnosti iskaza oštećene i sa istim se povezuju u jednu logičnu i povezanu cjelinu, posebice jer u postupku nije utvrđen niti jedan osnovan razlog koji bi ukazivao na njihovu motiviranost za lažnim terećenjem optuženika i iniciranja ovog kaznenog postupka kojim izlažu oštećenicu dodatnoj viktimizaciji.

13.3. Obranu optuženika vijeće je procijenilo kao neuvjerljivu, posebice u dijelu u kojem kao motiv prijave navodi ljubomoru oca oštećenice zbog činjenice da je na otok došao sa novim kabrioletom što nije životno ni logično da bi to bilo razlog podnošenja prijave za kazneno djelo silovanja, posebice uzimajući u obzir činjenicu da se radi o malom mjestu i da su susjedi za koje u postupku nije utvrđeno da bi bili u lošim odnosima.

13.4. Optuženikova obrana je neosnovana i u dijelu u kojem tvrdi da sa oštećenom nije imao nikakav neposredni kontakt, što je suprotno iskazu njegove partnerice VO koja je opisala da je oštećena u više navrata dolazila kod njih u kuću u [adresa] i tražila Z. Upravo prihvaćajući iskaz svjedokinje UO u pogledu načina na koji se doznalo da je oštećena imala spolne odnose sa optuženikom i kako je došlo do podnošenja kaznene prijave, vijeće procjenjuje dio iskaza svjedokinje VO kada navodi da je oštećenica ispred nje kazala da ju je otac nagovorio da prijavi optuženika za silovanje, neutemeljenim i usmjerenim na ekskulpiranje optuženika.

14. Naime, kod kaznenog djela spolnog odnošaja bez pristanka, za razliku od silovanja, nema primjene sile ili prijetnje, već žrtva uslijed stanja nemoći nije sposobna za otpor, a počinitelj takvo stanje žrtve iskorištava kako bi se seksualno zadovoljio. Kazneno djelo spolnog odnošaja bez pristanka sastoji se od objektivnog i subjektivnog dijela, s tim da se objektivni dio odnosi se na stanje žrtve i njenu sposobnost da pristane ili se protivi spolnom odnosu, a subjektivni dio odnosi se na počinitelja kod kojeg se kao oblik krivnje traži namjera koja mora obuhvatiti i svijest o stanju nemoći i iskorištavanja tog stanja nemoći.

14.1. Analizom obrane optuženika nesporno je utvrđeno da je isti bio svjestan sniženog intelektualnog razvoja oštećene kada navodi da je poznaje od rođenja i da zna da je bolesna, kao i da je bila na liječenju. Optuženik je s obzirom na svoje životno iskustvo imao potpuna znanja i razumio sve implikacije seksualnog odnosa, dok oštećena kao jedna prosta, intelektualno i kognitivno vrlo skučena djevojka sa smetnjama u psihičkom funkcioniranju to zasigurno nije imala.

14.2. Upravo činjenicu mentalne insuficijentnosti zbog koje oštećena nedostatno prepoznaje svoje i tuđe osjećaje, namjere i ponašanja, optuženik je iskoristio da bi istom imao spolne odnose znajući da ona neće moći razumno ocijeniti rizik da se s njom manipulira, te nema dostatan uvid u situaciju u kojoj se nalazi, što joj onemogućava adekvatno reagiranje a njegovo ponašanje bilo je usmjereno na vlastito seksualno zadovoljenje. Činjenica da je oštećena na njegovo traženje da imaju spolne odnose rekla „može“, ne predstavlja ustvari njenu stvarnu i pravu volju jer se uslijed nedovoljnog duševnog razvitka zapravo ne može oduprijeti niti je svjesna svoje uloge objekta/žrtve pa utoliko niti dati zreli pristanak na spolni odnos.

15. U skladu s navedenim, vijeće smatra utvrđenim da je optuženi počinio navedena kaznena djela kako mu se to stavlja na teret izmijenjenom optužnicom, čime su ostvarena obilježja četiri kaznena djela spolnog odnošaja bez pristanka sa oštećenom opisanih u članku 152. st. 1. u vezi sa čl. 51. KZ/11 za koja je i proglašen krivim.

16. S obzirom da je optuženik decidirano naveo da je samo tijekom ljetnih mjeseci boravio na otoku [adresa], što su potvrdili i ostali ispitani svjedoci, a oštećena se nije precizno izjasnila o vremenskom razdoblju u kojem je imala spolne odnose s optuženikom, to je vijeće korigiralo činjenični opis u dijelu koji se odnosi na vremenski okvir u kojem su se zbili inkriminirani događaji na način da je umjesto "do kraja ožujka 2015." stavljeno "do kraja rujna 2014.", kojom izmjenom nije diran objektivni identitet optužbe niti je ta izmjena na štetu optuženiku.

17. Što se tiče subjektivnog odnosa optuženika prema kaznenim djelima koja su predmet ovog postupka, a obzirom na sve ranije navedeno i utvrđeno, treba kazati da je optuženik isto počinio sa izravnom namjerom tj. bio je svjestan svih obilježja kaznenog djela i da je takvo ponašanje htio kao takvo i kao svoje, koja namjera u postupanju optuženika razvidna iz činjenice da je optuženik kao osoba zrele životne dobi od 64 godine i s time povezanog životnog iskustva bio svjestan zabranjenosti svojih postupaka, te je znajući da je oštećena osoba sniženih kognitivnih kapaciteta, koja je tada imala 24 godine, svjesno iskoristio to njeno stanje da bi s istom imao spolne odnose jer dobiveni pristanak oštećene nije odraz njene slobodne volje.

18. Vezano za ubrojivost optuženika u vrijeme počinjenja predmetnih kaznenih djela, potrebno je navesti kako ista tijekom postupka nije bila sporna, a niti je u bilo kojem trenutku postupka dovedena u pitanje, pri čemu je vijeće utvrdilo da optuženik nije postupao u zabludi kako o protupravnosti djela, biću djela ili o okolnostima koje isključuju protupravnost, niti na njegovoj strani utvrđeno postojanje bilo kakvog ispričavajućeg razloga, stoga ga smatra u cijelosti ubrojivim počiniteljem.

19. Nakon ovako utvrđene krivnje i protupravnog ponašanja optuženika, trebalo je odlučiti o kazneno-pravnoj sankciji koja će biti primjerena svim okolnostima počinjenog kaznenog djela, osobnosti optuženika kako bi shvatio društvenu neprihvatljivost i štetnost ranijeg načina ponašanja, te se ubuduće kloniti činjenja kaznenih djela, a pri tome opet voditi računa da se izabranom sankcijom ostvari i svrha kažnjavanja.

19.1. Prije odluke o kazni, vijeće je na strani optuženika kao olakotnu okolnost cijenilo njegovu dosadašnju neosuđivanost, dakle radi se o osobni u poznim životnim godinama koji do sada nije dolazio ni na koji način u sukob sa zakonom, a ni nakon počinjenja kaznenih djela, njegove uredne osobne i obiteljske prilike (udovac, otac dvoje punoljetne djece, u mirovini), činjenice što kod oštećene nisu utvrđene teže psihičke posljedice zbog kaznenih djela koja su nad njom počinjena, protek vremena od počinjenih kaznenih djela od preko 10 godina, dok mu je u određenoj mjeri kao otegotna okolnost uzeta u obzir činjenica da djela počinio prema osobi mlađoj od sebe punih 40 godina kojoj je mogao biti djed a ne intimni partner.

19.2. Uzimajući stoga u obzir sve gore utvrđene okolnosti, stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima su kaznena djela počinjena, kao i načelo individualizacije kazne, vijeće je najprije optuženom GO izreklo pojedinačne kazne zatvora za svako počinjeno kazneno djelo na temelju članka 152. stavak 1. KZ/11 od po 6 (šest) mjeseci za svako kazneno djelo, a potom ga je na temelju članka 51. st. 1. i 2. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, no zaključak suda je se svrha kažnjavanja u ovom slučaju može postići i bez izvršenja izrečene kazne, pa mu je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženi GO u roku od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

19.3. Vijeće smatra da kod optuženika nije došlo do takvih drastičnih promjena u ponašanju iz kojih bi se moglo zaključiti da je u tolikoj mjeri prihvatio nedopuštena pravila ponašanja koja bi zahtijevala izricanje bezuvjetne kazne zatvora, te da je izrečena kazna primjerena težini i posljedicama djela te stupnju krivnje optuženika i da se njome može ostvariti zakonom predviđena svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, odnosno izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te utjecati na počinitelja i druge osobe da ne čine kaznena djela, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela te da će ovakva sankcija imati konkretni utjecaj na optuženika da se kloni svakog budućeg kriminogenog ponašanja, te mu se daje prilika da korigira svoje ponašanje i nastoji se pravilno uklopiti u društvenu zajednicu.

19.4. Potrebno je istaknuti da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela koje se optuženiku GO u postupku stavlja na teret na snazi bio Kazneni zakon (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15), koji je nakon toga tijekom postupka mijenjan više puta, pri čemu je izmjenama i dopunama koje su stupile na snagu 1. siječnja 2020. (Narodne novine br. 126/19) brisan članak 152. KZ, n o neovisno o tome što je to kazneno djelo brisano, isto ima kontinuitet u kaznenom djelu iz članka 153. st. 1. u svezi s člankom 152. st. 1. Kaznenog zakona u kaznenom djelu iz članka 153. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19), ali je za to kazneno djelo sada propisana kazna zatvora od tri do deset godina, dok je prije tih izmjena bila propisana kazna od jedne do deset godina, pa je za optuženika po propisanoj kazni blaži Kazneni zakon prije navedene izmjene.

20. Kako oštećena ĆO nije istakla imovinskopravni zahtjev tijekom postupka, to sud nije donosio odluku u smislu članka 158. ZKP/08.

21. Na kraju valjalo je odlučiti i o troškovima nastalim tijekom postupka, pa je vijeće na temelju članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP/08 optuženog GO obvezalo na plaćanje nastalih troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.594,55 eura u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, od čega se iznos od 294,11 eura odnosi na troškove provedenog sudsko- psihijatrijskog vještačenja, iznos od 22,30 eura na ime putnog troška svjedoka, iznos od 1.078,14 eura na trošak provedenog psihologijskog vještačenja oštećene i dopune istog, dok iznos od 200,00 eura predstavlja paušalnu svotu. Prilikom odmjeravanja troškova, vijeće je vodilo računa duljini i trajanju kaznenog postupka u vidu broja održanih ročišta, kao i o obiteljskim i materijalnim prilikama optuženika koji je umirovljenik i nema zakonske obveze uzdržavanja drugih osoba, smatrajući da plaćanjem troškova u navedenom iznosu neće biti dovedena u pitanje njegova materijalna egzistencija.

U Splitu 10. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Tea Budimlić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi u tri primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- optuženiku GO

- braniteljici optuženika Vinki Ježini, odvj. u Splitu

- Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu

- žrtvi/oštećenoj ĆO

- u spis