REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-111/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana, vijeća u pravnoj stvari tužiteljice FJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zec i partneri d.o.o. iz Osijeka, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Stalna služba u Našicama, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužene protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž - 3289/2024-3 od 30. rujna 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama broj P-762/2023-20 od 23. listopada 2024., u sjednici održanoj 10. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužene se odbija.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-3289/2024-3 od 30. rujna 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama broj P-762/2023-20 od 23. listopada 2024.

2. U odgovoru na prijedlog tužiteljica osporava navode tužene.

3. Tužena u prijedlogu postavlja sljedeća pitanja:

„1. Jesu li pred drugostupanjskim sudom počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2. toč.11. Zakona o parničnom postupku, a u svezi sa čl.373.a Zakona o parničnom postupku, ukoliko drugostupanjski sud prilikom donošenja odluke uopće nije dao razloga o odlučnim činjenicama, niti je na bilo koji način ocijenio pravne osnove i dokaze utvrđene tijekom prvostupanjskog postupka?

2. Da li se u konkretnom slučaju radi o pogrešnom utvrđenju prvostupanjskog i drugostupanjskog suda da se Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta nije mogao raskinuti zbog recimo neznatnog dijela neispunjenja Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, odnosno da li se uopće u konkretnom slučaju radi o neznatnom dijelu neispunjenja Ugovora o zakupu ako tužiteljica nije od dana sklapanja Ugovora o zakupu 01. veljače 2013. pa do dana primitka obavijesti o raskidu Ugovora o zakupu 28. prosinca 2021., dakle, 8 (osam) godina, nije davala nikakve naznake da će uopće početi ostvarivati ciljeve Gospodarskog programa koji je sastavni dio Ugovora o zakupu?

3. Da li činjenica, što se tužiteljica samim Gospodarskim programom obvezala na osnivanje stočarske proizvodnje i govedarske proizvodnje u sastavu krava – tele, te na osnovu takvih činjenica i dobila poljoprivredno zemljište u zakup, može predstavljati neznatni dio Ugovora o zakupu?

4. Da li je osnovano to što su prvostupanjski i drugostupanjski sud olako zanemarili činjenicu da je i sama tužiteljica u svojoj tužbi navela odnosno priznala da od dana sklapanja Ugovora o zakupu pa sve do danas nije ostvarila ciljeve Gospodarskog programa?“.

4. Revizijski sud je ocijenio da ovako postavljena pravna pitanja ne predstavljaju pitanja u smislu odredbe čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. - dalje: ZPP) jer njima tužena zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje, što samo po sebi nije dopušten razlog za dopuštenje revizije (u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a), pa se u okviru takvih pitanja prijedlog ne može razmatrati. Naime, takva pitanja nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Osim što je doseg takvih pitanja ograničen samo na važnost za ovaj, konkretni slučaj, ovise o okolnostima svakog (tj. konkretnog) slučaja.

4.1. Upravo iz tog razloga niti razlozi važnosti na koje se tužena u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u odnosu na navedena pitanja nisu u dovoljnoj mjeri uspoređujući s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.

5. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

6. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).

Zagreb, 10. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug