Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-63/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mireli Mijoč Kramar, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HLO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mario Petanij, odvjetnik u Zadru protiv tuženika maloljetne NLO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa majka, zakonska zastupnica HL, koju zastupa punomoćnica Gordana Šimunov, odvjetnica u [adresa], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1993/2025-5 od 20. studenoga 2025., dana 10. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1993/2025-5 od 20. studenoga 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke odbačena je tužba tužitelja HLO, OIB: [osobni identifikacijski broj], podnesena 06. listopada 2025. kao nedopuštena. Pod točkom II. izreke odbačen je prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere kao nedopušten.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu tuženica se protivi navodima žalbe te predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenom ovrhe na temelju zahtjeva za izravnu naplatu od 25. kolovoza 2025, podnesenog od strane ovdje tuženice protiv ovdje tužitelja, radi naplate iznosa od 660,00 eura.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio:

-da je 6. listopada 2025. zaprimljena tužba tužitelja protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a u kojoj tužbi i tužbenim zahtjevom tužitelj traži da se proglasi nedopuštenom ovrha koja se vodi kod Financijske Agencije, povodom Zahtjeva za izravnu naplatu od dana 25. kolovoza 2025., primljeno kod FINA-e [adresa] dana 25. kolovoza 2025., od tuženice maloljetne KLO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci i zakonskoj zastupnici HL, kao ovrhovoditelja, spram tužitelja ĆLO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao ovršenika temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zadru, posl. br. P Ob-172/2020 od 17. listopada 2022., te radi donošenja prijedloga privremene mjere sve uz naknadu troškova postupka,

-da nije sporno da je 25 kolovoza 2025. od strane tuženice podnesen Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu na temelju presude pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zadra, poslovni broj Pob-172/2020 od 17. listopada 2022. radi naplate novčane tražbine u iznosu od 733,33 eura (list 13 spisa),

-da iz sadržaja odredbi čl. 52. st. 1. i 3. u vezi sa čl. 210. st. 1. i 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj:112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024. - dalje: OZ) proizlazi da je prethodno podnošenje prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te od strane ovršnog suda upućivanje na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom nužno, da bi se u parničnom postupku moglo tražiti utvrđenje da je ovrha nedopuštena.

7. Polazeći od utvrđenja da je procesna pretpostavka za podnošenje tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom upućivanje na parnicu (ovdje tužitelja) od strane ovršnog suda, pa pri nespornoj činjenici da je tužitelj podnio tužbu bez da je od strane ovršnog suda bio upućen u parnicu sukladno čl. 52. u vezi s čl. 210. OZ, to je prvostupanjski sud utvrdio da u konkretnom slučaju nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe, pa je tužbu odbacio kako je odlučeno izrekom rješenja pod točkom I. Nadalje, s obzirom da je u predmetnom postupku tužba odbačena kao nedopuštena, prvostupanjski sud je utvrdio da nema mjesta niti raspravljati o prijedlogu tužitelja o određivanju privremene mjere koju je tužitelj podnio uz tužbu od 6. listopada 2025. budući da prijedlog za određivanje privremene mjere ovisi o osnovanosti ili barem procesnoj dopuštenosti tužbe, pa ako je tužba nedopuštena nema ni pravnog interesa za odlučivanje i privremenoj mjeri, pa je odlučio kao pod točkom II. rješenja.

8. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ propisano je da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.). Postupak odlučivanja o žalbi propisan je odredbama čl. 51. i 52. OZ.

9. Pravilan je stav prvostupanjskog suda da je procesna pretpostavka za podnošenje tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom upućivanje na parnicu od strane ovršnog suda. Stoga, pri neosporenoj činjenici da je tužitelj podnio tužbu bez da je od strane ovršnog suda bio upućen u parnicu sukladno čl. 52. u vezi s čl. 210. OZ, to u konkretnom slučaju nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe pa je pravilno tužbu valjalo odbaciti. S obzirom da je odbačena tužba za utvrđenje ovrhe nedopuštenom pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da nema osnove za određivanje privremene mjere, u kojem dijelu tužitelj posebno niti ne osporava prvostupanjsko rješenje.

10. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) u vezi čl. 21. OZ odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

U Zagrebu 10. veljače 2026.

Sutkinja

Mirela Mijoč Kramar