Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-50/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ksenije Grgić kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Gordane Držaić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, Područna služba u Varaždinu, Kolodvorska 20c, Varaždin, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković&Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Pn-89/2019-13 od 8. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 10. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Pn-89/2019- 13 od 8. studenog 2021. te se predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tuženika Croatia osiguranja d.d. za naknadu troška žalbenog postupka bit će odlučeno u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Pn-89/2019-13 od 8. studenog 2021. pod stavkom I. izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 24.178,44 kune/3.209,03 EUR[1] zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine utužene iznose kako je to pobliže navedeno pod stavkom I. izreke prvostupanjske presude. Stavkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.293,97 kuna/437,18 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. svibnja 2016. pa do isplate. Stavkom III. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove predmetnog postupka.

2. Protiv navedene presude pod stavkom II. izreke žali se tužitelj zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda.

3. Protiv navedene presude pod stavkom I. izreke te pod stavkom III. izreke u dijelu u kojem je određeno da tuženik snosi svoje troškove predmetnog postupka žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 2.812,50 kuna/373,28 EUR, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Žalbe su osnovane.

5. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku na ime naknade štete koju je tužitelj pretrpio isplatama invalidske mirovine svom osiguraniku JJ u razdoblju od 2015. do 2018. u ukupnom iznosu od 27.472,41 kunu/3.646,22 EUR.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanih dijelova prvostupanjske presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

7. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Prvostupanjski sud je u predmetnom postupku utvrdio sljedeće:

- da je osiguranik tužitelja JJ, rođena **.**.1982., stradala u prometnoj nezgodi koja se dogodila 14. svibnja 2006., a koju je skrivio osiguranik tuženika RJ,

- da je u predmetnoj prometnoj nezgodi JJ zadobila teške tjelesne ozljede zbog kojih je istoj priznato pravo na invalidsku mirovinu,

- da među strankama nije sporno da je štetu koja je tužitelju nastajala isplatom invalidske mirovine tuženik mirnim putem podmirivao za razdoblje do 31. prosinca 2014., odnosno do trenutka kada je tužitelj potraživao naknadu štete nastale isplatom invalidske mirovine u razmjernom dijelu,

- da tužitelj zahtijeva od tuženika da mu podmiri i daljnju štetu za 2015., 2016. i 2017. u ukupnom iznosu od 27.472,41 kunu/3.646,22 EUR,

- da je između stranaka sporno po kojem propisu iz mirovinskog osiguranja tužitelj ima pravo potraživati štetu.

9. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude zauzeo stav da šteta za tužitelja nastaje prilikom isplate svake invalidske mirovine, te da se stoga u konkretnom slučaju, za utvrđivanje osnove i visine nastale štete, primjenjuje kao lex specialis Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. i 62/18., dalje: ZOMO). Prvostupanjski sud je nadalje zauzeo stav da su u konkretnom slučaju mjerodavne odredbe ZOMO-a koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014., i to odredba čl. 192. navedenog, uzimajući u obzir razdoblje nastanka štete, odnosno kako je prethodno opisano, trenutak isplate invalidske mirovine tužitelju.

10. Sukladno navedenom, prvostupanjski sud smatra da se u pogledu obračuna opsega štete primjenjuju odredbe ZOMO-a (čl. 161. st. 1. i 2.), koje definiraju stvarnu štetu kao štetu koja predstavlja novčano davanje isplaćeno na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu. Pritom prvostupanjski sud smatra da se u konkretnom slučaju primjenjuje trogodišnji zastarni rok u smislu čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO), u svezi čl.165. st. 1. ZOMO-a.

11. Međutim, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020., za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tako npr. u odluci broj Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020.

12. Prema tome, prvostupanjski sud je zauzeo drugačije pravno shvaćanje glede primjene propisa koji se ima primijeniti na konkretno potraživanje tužitelja - izdatak za isplate na ime invalidske mirovine na temelju odredbe čl. 161. ZOMO-a, a u predmetnom postupku ima se primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje: ZOOP), koji je bio na snazi u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.

13. Odredbom čl. 27. ZOOP-a propisano je:

„(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

(5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“.

14. Prema ocjeni ovog suda, a sukladno jasnom izričaju odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP- a, društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).

15. No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno st. 2. i 3. čl. 27. ZOOP-a, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.

16. Kako je, dakle, zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda u predmetnom postupku činjenično stanje ostalo nepotpuno i pogrešno utvrđeno u pogledu visine mirovine koja bi bila isplaćena osiguraniku tužitelja u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a, tako je valjalo, imajući pritom u vidu i da odluka o trošku parničnog postupka u ovom predmetu ovisi o uspjehu stranaka u pogledu glavne stvari u smislu odredaba iz čl. 154. st. 1., 2. i 5. ZPP-a, primjenom odredbe iz čl. 370. ZPP-a odlučiti kao pod stavkom I. izreke ove odluke.

17. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će ispraviti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, sve kako bi mogao donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku, pri čemu se ističe da, suprotno stavu prvostupanjskog suda, predmetna regresna tražbina zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina u smislu čl. 225. ZOO-a, s time da zastarijevanje teče od svake pojedinačne isplate koju je tužitelj izvršio svom osiguraniku, a koju potražuje od tuženika.

18. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troška žalbenog postupka donesena je na temelju odredbe iz čl. 166. st. 3. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 10. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Grgić