Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-665/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joka Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SZTS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Cvjetku Rihteru, odvjetniku u Dubrovniku protiv tuženika Grand hotel Imperial d.d. OIB: 33981559350 Dubrovnik, S [adresa], koje zastupa punomoćnik Marijo Kaznačić, odvjetnik u Dubrovniku, radi zaštite od uznemiravanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-652/2022 od 18. prosinca 2023., dana 10. veljače 2026.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Dubrovniku , poslovni broj P-652/2022 od 18. prosinca 2023. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:"Utvrđuje se kako je tuženik GRAND HOTEL IMPERIAL d.d. iz [adresa], OIB:33981559350, uznemiravao tužitelja SZTS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na način da je sa čest. zgr. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uklonio staru arlu i prolaz, nasuo i popločao prolaz, napravio pižuo za sjedanje (kamenu klupicu dužine 30m) te izradio stepenice, pa se nalaže povrat u prijašnje stanje kakav je bilo prije uznemiravanja, te mu se zabranjuje svako takvo ili slično ponašanje u budućnosti."
II. Nalaže se tužitelju SZTS, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku Grand hotel Imperial d.d. OIB 33981559350 trošak postupka u iznosu od 2.500,00 Eur /18.836,25 kn, u roku od 15 dana.
2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba tužitelja je osnovana.
4. Tuženik je podnio odgovor na tužbu.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Međutim osnovano ukazuje tužitelj da je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da ga je tuženik uznemiravao u vlasništvu njegove nekretnine na način da je prilikom izvođenja radova bez njegove suglasnosti preuredio čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da je uklonio višestoljetnu arlu dužine tridesetak metara te širine oko jednog metra te je predmetni prostor popločao te napravio pižuo (kamenu klupu) za sjedenje, te izgradio silazne stepenice za ulaz u hotel.
8. Među strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik i posjednik nekretnina upisanih kao zgr. 265, 266, 267, 268, 269, kč. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] a da je tuženik vlasnik i posjednik 437/1 i 437/2.
9. Međutim ovdje je sporno je li ovdje tuženik vršio radove na kč. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i na taj način uznemiravao tužitelja u njegovom vlasništvu predmetne čestice te je sporna granica nekretnina stranaka.
10. Prema odredbi čl. 167. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 – dalje: ZV) je propisano da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane, st. 2. istog članka je propisano da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovoga članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari na njoj je da to dokaže.
11. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:
- da je proveden očevid na licu mjesta sa vještakom geodetske struke ABC te je sa strankama na očevidu izvršena identifikacija predmeta spora koji u naravi predstavlja dvorište ispred hotela Imperial u vlasništvu ovdje tuženika na kojem je izgrađena kamena klupica visine cca 50cm, te se na dijelu iste nastavlja zid visine cca 1m, na kojem je postavljena kovana ograda,
-da iza predmetnog zida leže kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kako je to prikazano na slici koja je sastavni dio nalaza i mišljenja vještaka (list spisa 60,61),
-da je vještak u pisanom nalazu i mišljenju prikazao č. zem. [katastarska čestica] i kč. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljem obavljenih terenskih snimanja dostupnih katastarskih podataka nadležnog ureda za katastar,
-da je vještak u odnosu na pronađene skice koje prikazuju granicu kč.zg. 269 s jedne strane i čes.zem. 2333/4 i 437/1 s druge strane u arhivi [obrt] zatekao detaljnu skicu broj 224 iz 1955.g., skica 2246 iz 2000.g., skicu broj 2506 iz 2003.g. te skicu iz 2005.g,
-da na svim navedenim skicama koje su izrađene prema podacima nove izmjere, a koja se odnosi na staru izmjeru, prikazana je granica č. zem. [katastarska čestica] i zgr. 269 k. o. [katastarska općina],a koja je u naravi zid na kojem se nalazi metalna ograda koja pripada č. zgr. [katastarska čestica] dok je kamena klupa izgrađena na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],kako je vještak prikazao na skici lica mjesta (list spisa 67) na kojoj je označio granice čestica zgr [katastarska čestica] i zem. 437/1 i 2333/4 crvenom linijom,
-da je tužitelj prigovarao nalazu i mišljenju vještaka jer isti nije odgovorio na zadatak suda koji mu je naložen na očevidu a to je da li nekretnine u staroj izmjeri odgovaraju nekretninama u novoj izmjeri kao i da fotografijama potkrijepi sporni dio nekretnine, te da se vještak očituje na stanje službenih mapa iz tužbe koje je tužitelj priložio kao dokaz,
-da je vještak na pitanje tužitelja da li skica iz 1943. dokazuje postojanje arle vještak se očituje da predmet te skice nije bio snimanje arle i u tom smislu nije prikazana ali da je na drugom listu skice br.5 iz 1943.arla postoji kao dio čestice 269, te je na skici samo naznačena te nije detaljno snimljena, da je vjerojatno postojala na terenu ali točna pozicija arle nije definirana u toj skici, da na pitanje tužitelja je li vještak koristio pri izradi nalaza i mišljenja stare skice koje je tužitelj priložio uz tužbu, vještak ističe da ih je pregledao ali nije svoj nalaz i mišljenje temeljio na tim starim skicama budući te skice u tehničkom smislu nisu relevantne, a na pitanje da li postoji razlika prikazane granice u nalazu i mišljenju vještaka i skice iz 1943. vještak odgovara da se to ne može uspoređivati budući da u skici iz 1943. nije utvrđivana granica nekretnina a da je na svim skicama koje su izrađene od ovlaštenih geodeta granica jasno prikazana, odnosno da je ta granica zid koji je prikazan na skici lica mjesta te kada se usporede skice koje je izradio Traser d.o.o. odnosno Geodet u kojima je osnovna namjena bila evidentiranje zgrada, a da su istovremeno utvrđene vanjske granice parcele te se svaka promjena u geodetskom smislu nastala na terenu u odnosu na prethodne, prikazuje se crvenom linijom, a granica čestice koje su kao takve već evidentirane i koje nisu izmijenjene prikazuju se crnom linijom u skicama u kojima je prikazano lice mjesta granica je prikazana crnom debljom linijom te je mjerenje granice u tim skicama izvršeno te utvrđeno, da je upravo zid granica između čestica.
12. Prvostupanjski sud, na temelju naprijed navedenih utvrđenja te prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke kao stručnog i obrazloženog izvodi pravni zaključak da je tužitelj činjeničnim supstratom tužbe zatražio zabranu uznemiravanja njegovog prava vlasništva, (actio negatoria) a s obzirom da se u ovom konkretnom slučaju ne radi o uznemiravanju prava vlasništva tužitelja već o oduzimanju stvari, izvodi pravni zaključak da je tužbeni zahtjev neosnovan u smislu odredbe čl. 167. ZV-a.
13. Međutim ovakav pravni zaključak prvostupanjskog suda je u potpunosti pogrešan i proizlazi iz pogrešnog tumačenja materijalnopravne odredbe pravnog instituta iz čl. 167. ZV-a.
14. Naime ovdje valja prvenstveno naglasiti da kada u pravnoj situaciji na nekretnini u vlasništvu tužitelja je uklonjena višestoljetna arla te je taj prostor popločan te je napravljena kamena klupa za sjedenje i silazne stepenice tada ukoliko se utvrdi da su te radnje poduzete na dijelu nekretnine u vlasništvu tužitelja tada se radi o uznemiravanju vlasništva u smislu odredbe čl. 167. st. 1. ZV-a stoga je sud u tom pravcu pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
15. Međutim ovdje osnovano ukazuje tužitelj da sud nije potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje u pogledu odlučnih činjenica za rješenje ovog spora.
16. Iz stanja spisa jasno proizlazi da je sud na očevidu na licu mjesta (list 54 spisa) u prisutnosti vještaka geodetske struke naložio vještaku da izradi svoj nalaz i mišljenje u skladu sa zadatkom suda na način da se očituje na kojoj čestici se nalazi kameni zid te da odredi granicu između kat. čest. [katastarska čestica]. koja je u vlasništvu ovdje tužitelja i čestice koja je u vlasništvu ovdje tuženika te da li nekretnine u staroj izmjeri odgovaraju nekretninama u novoj izmjeri i koje su to nekretnine u novoj izmjeri.
17. Naime ovdje osnovano ukazuje tužitelj da je vještak propustio utvrditi odlučne činjenice koje se odnose na postojanje podataka o staroj i novoj izmjeri u odnosu na nekretnine koje su predmet spora a s obzirom da je tužitelj u tužbi u činjeničnim navodima tvrdio da je tuženik opisanim radnjama uznemiravao tužitelja u njegovom vlasništvu (uklanjanje arle i prolaza, popločavanje tog dijela postavljanje kamene klupe te izada stepenica) te je tužitelj upravo kao dokaze da su radnje poduzete na čestici zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predložio uvid u službene kopije plana stare i nove izmjere a koji dokumenti bi trebali rasvijetliti sporne činjenice u ovom postupku a to je postojanje arle koja je uklonjena kao i utvrđivanje lomnih točaka granica nekretnine tužitelja naspram nekretnine tuženika a temeljem kojih bi se trebalo utvrditi jesu li navedene radnje učinjene na nekretnini tužitelja a što je sud propustio utvrditi a što je rezultiralo pogrešno i nepotpunim utvrđenim činjeničnim stanjem.
18. Tužitelj je u svrhu dokazivanja tih spornih činjenica dostavio sudu stare mape koje su trebale poslužiti za utvrđivanje granice prijašnjih čestica te postojećeg stanja u katastru.
19. Točno je da je ovdje vještak usmenim očitovanjem odgovorio na prigovore tužitelja ali iste nije otklonio jer nije u potpunosti rasvijetlio odlučne činjenice zbog čega je tužitelj predložio provođenje novog geodetskog vještačenja.
20. Naime ovdje se tužitelj poziva na skicu iz 1943. koja pokazuje postojanje arle a vještak u svom usmenom očitovanju navodi da uvidom u arhivsku građu nadležnog ureda za katastar je utvrdio da predmet te skice nije bilo snimanje arle i sama arla nije prikazana već je samo naznačena da postoji na terenu.
21. Upravo je uklanjanje arle predmet ovog spora kao što je sporno razgraničenje čestica 437/1, 2333/4 i čest.zgr. tužitelja 269 k. o. [katastarska općina]. pa je stoga sud trebao razjasniti sporne činjenice upravo dokaznim prijedlozima tužitelja a to je usporedbom starih mapa a na što osnovano ukazuje tužitelj.
22. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 370. ZPP-a valjalo je žalbu tužitelja usvojiti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te će prvostupanjski sud nakon što potpuno i pravilno utvrdi činjenično stanje donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku te ponovno odlučiti o troškovima ovog parničnog postupka.
U Zagrebu 10. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Sanja Joka Umićević
