Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1897/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomomoćnicima iz Odvjetničkog društva Maravić & Maravić j.t.d. iz Ogulina, protiv tuženika ad/1. MĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ad/2. SĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sada s boravištem na adresi [adresa],71 032 Böblingen, Njemačka, zastupane po posebnoj skrbnici RĆR, zaposlenici u Centru za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica Rijeka, Franje Čandeka br. 23A, radi utvrđenja ništetnosti nasljedničkih izjava, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj P-493/2024-28 od 16. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 10. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja RĆ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu , poslovni broj P- 493/2024-28 od 16. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Utvrđuju se ništetnim nasljedničke izjave dane u ostavinskom postupku iza ostavitelja IĆ, Poslovni broj O-89/19, UPP/OS-13/19, na ročištu održanom dana 4. travnja 2019. godine, pred javnim bilježnikom Mirjanom Brčić, i to nasljednička izjava MĆ osobno i putem punomoćnika Maria Vojvodića, nasljednička izjava RĆ putem punomoćnika Maria Vojvodića, te nasljednička izjava SĆ, putem skrbnika RĆ i izjava MĆR, dipl. iur, kao predstavnika Centra za socijalnu skrb Ogulin.

II. Utvrđuje se da je tužitelj RĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnik u 2/3 dijela, a 2. tuženica SĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (sada s boravištem na adresi [adresa],71 032 Böblingen, Njemačka) suvlasnica u 1/3 dijela na ostavinskoj imovini ostavitelja i to nekretninama kč. br. [katastarska čestica], oranica i voćnjak, Tounj, površine 1472 m2., kč. br. [katastarska čestica], oranica, Tounj, površine 894 m2., kč. br. [katastarska čestica], voćnjak, Tounj, površine 354 m2, sve upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i jednom grobnom mjestu na mjesnom groblju u Tounju, redni broj 1, evidencijski broj 57, te pokretninama i to novčanim iznosima od 25.000,00 kuna, 2.000,00 EUR., i 5.040,00 kuna na depozitnom računu Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba Ogulin, potraživanjima u neutvrđenom iznosu prema HZMO po osnovni neisplaćene mirovine i neutvrđeni iznos na tekućem računu broj: [broj bankovnog računa] kod Erste bank d.d., a sve temeljem zaključenog sporazuma o prijenosu i isplati nasljedničkog dijela između tužitelja i 1. tuženika od dana 4. travnja 2019, ovjerenog pred javnim bilježnikom Mirjanom Brčić, Poslovni broj OV-2403/19

III. Ovlašćuje se tužitelj temeljem ove presude u odnosu na nekretnine kč. br. [katastarska čestica], oranica i voćnjak, Tounj, površine 1472 m2., kč. br. [katastarska čestica], oranica, Tounj, površine 894 m2., kč. br. [katastarska čestica], voćnjak, Tounj, površine 354 m2, sve upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], ishoditi uknjižbu prava suvlasništva u 2/3 dijela.“

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti i donijeti presudu na temelju priznanja.

3. Žalba tužitelja je neosnovana.

4. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnim nasljedničke izjave dane u ostavinskom postupku iza ostavitelja IĆ, poslovni broj O-89/19, UPP/OS-13/19, na ročištu održanom dana 4. travnja 2019., pred javnim bilježnikom Mirjanom Brčić, te utvrđenja da je tužitelj suvlasnik u 2/3 dijela, a tuženica ad/2. u 1/3 dijela na ostavinskoj imovini ostavitelja i to nekretninama kč. br. [katastarska čestica], oranica i voćnjak, Tounj, površine 1472 m[2] , kč. br. [katastarska čestica], oranica, Tounj, površine 894 m , kč. br. [katastarska čestica], voćnjak, Tounj, površine 354 m[2] , sve upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i jednom grobnom mjestu na mjesnom groblju u Tounju, redni broj 1, evidencijski broj 57, te pokretninama i to novčanim iznosima od 25.000,00 kuna, 2.000,00 EUR i 5.040,00 kuna na depozitnom računu Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba Ogulinu, potraživanjima u neutvrđenom iznosu prema HZMO po osnovni neisplaćene mirovine i neutvrđeni iznos na tekućem računu broj:

[broj bankovnog računa] kod Erste bank d.d., a sve temeljem zaključenog Sporazuma o prijenosu i isplati nasljedničkog dijela između tužitelja i tuženika ad/1. od dana 4. travnja 2019., ovjerenog pred javnim bilježnikom Mirjanom Brčić, Poslovni broj OV-2403/19.

5. Iz stanja spisa proizlazi slijedeće:

5.1. Iz spisa Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj O- 89/2019 proizlazi da je dana 4. travnja 2019. kod javnog bilježnika Mirjane Brčić održana ostavinska rasprava u ostavinskom postupku iza pok. IĆ, na kojem ročištu su bili osobno prisutni tužitelj i tuženik ad/1, oba uz punomoćnika odvjetnika Maria Vojvodić iz Ogulina, a tužitelj i kao skrbnik tužene ad/2., te da je bila prisutna MĆR, dipl. iur. iz Centra za socijalnu skrb Ogulin te su prisutni, nakon što su poučeni po odredbama Zakona o nasljeđivanju, a osobito o neopozivosti jednom dane nasljedničke izjave dali sljedeće nasljedničke izjave:

Ja, odvjetnik mr. sc. Mario Vojvodić, sa sjedištem ureda u Ogulinu, opumoćenik za osobno prisutnog GĆ, nećaka, prihvaćam se prava na nasljedstvo i tosamo na osobnom automobilu u vlasništvu pok. ostavitelja, a cjelokupnu preostalu spisa Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj O-89/2019 ostavinsku imovinu ustupam na jednake dijelove ĆĆ i SĆ koja imovina uključuje nekretnine u K. O. [katastarska općina], preostale nakon provedbe ugovora o kupoprodaji (koji prileži spisu), novčanih sredstava zatečenih u posjedu ostavitelja, a kako je isti preminuo u bolnici to su sva pohranjena u sudski polog kod Općinskog suda u Karlovcu, SS Ogulin, te neisplaćene mirovine i tekućeg računa.

Ja, odvjetnik mr. sc. Mario Vojvodić, sa sjedištem ureda u Ogulinu, opunomoćnik za osobno prisutnog ĆĆ, prihvaćam se cjelokupne imovine izuzev osobnog automobila za koji sam suglasan da pripadne GĆ. Ja, RĆ, nećak, kao skrbnik SĆ, nećakinje, prihvaćam se cjelokupne imovine izuzev osobnog automobila za koji sam suglasan da pripadne bratu GĆ.

Ja, MĆR, dipl. iur., sa položenim pravosudnim ispitom, pozvana da se u ime CZSS u Ogulinu očitujem o današnjem prijedlogu diobe ostavinske imovine, a vezano za prava SĆ kao osobe lišene poslovne sposobnosti dajem svoje očitovanje da je CZSS Ogulin suglasan sa raspodjelom ostavinske imovine na način da nasljedniku GĆ pripadne osobni automobil u cijelosti, a da se štićenica SĆ proglasi nasljednicom u 1⁄2 dijela na nekretninama i svim novčanim sredstvima koji su predmet ostavinske rasprave, a nakon čega su tužitelj i tuženici ad/1. i ad/2. proglašeni nasljednicima iza pok. IĆ, kako je to pobliže navedeno u izreci tog rješenja, a koje rješenje je dopunjeno dopunskim rješenjem poslovni broj O-89/2019, UPP/OS-13/2019-10 od 28. lipnja 2019. pod točkom I.

5.2. Iz sporazuma o prijenosu i isplati nasljedničkog dijela proizlazi da su se dana 4. travnja 2019. tužitelj i tuženik ad/1. sporazumjeli da će tužitelj prihvatiti i ustupiti dio nasljedstva iza pok. HĆ koji se odnosi na osobno vozilo marke Volkswagen Golf, 1.9 TDI, broj šasije [broj šasije], dok bi tuženik ad/1. prihvatio i ustupio svoj nasljednički dio tužitelju na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], na pokretninama koje se odnose na neisplaćeni iznos mirovine za mjesec siječanj 2019., novčana sredstva sa tekućeg računa pok. ostavitelja HĆ položena kod Erste Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Poslovnica Rijeka novčana sredstva u iznosu od 25.000,00 kuna, 2.000,00 EUR-a, te 5.040,00 kuna deponirana na depozitnom računu Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu temeljem rješenja istog suda Poslovni broj R1-11/2019-3 od 21. siječnja 2019., novčana sredstva u iznosu od 200 EUR-a deponirana na depozitnom računu Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, temeljem rješenja istog suda Poslovni broj R1-24/2019-5 od 12. veljače 2019. Člankom 4. navedenog sporazuma tužitelj se obvezao da će tuženiku 1. isplatiti određenu novčanu naknadu nakon što tuženik ad/1. prihvati i ustupi svoj zakonski nasljedni dio na nekretninama i dijelu pokretnina opisanim u članku 3. tog sporazuma tužitelju u ostavinskom postupku iza pok. IĆ i to kao nadoknadu za ustupljenu ostavinsku imovinu opisanu u članku 3. ovog sporazumu i to ukupan novčani iznos od 2.500,00 kuna, s tim da će prvi obrok od 12.500,00 kuna biti isplaćen tuženiku ad/1. nakon davanja svoje nasljedničke izjave u pismenoj formi kojom će se tuženik ad/1. prihvatiti svog zakonskog nasljednog dijela na nekretninama i dijelu pokretnina opisano u članku 3. ovog sporazuma i isti svoj zakonski nasljedni dio ustupiti tužitelju, a drugi obrok od 12.500,00 kuna tužitelj će isplatiti tuženiku ad/1. nakon što postane pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iza pok. HĆ koje će izdati javni bilježnik Mirjana Brčić iz Ogulina. Prema priloženim potvrdama tuženik ad/1. je preuzeo od odvjetnika mr. sc. Maria Vojvodića iz Ogulina novčani iznos od 12.000,00 kuna dana 12. travnja 2019. te novčani iznos od 13.000,00 kuna dana 30. svibnja 2019.

5.3. Polazeći od sadržaja danih nasljedničkih izjava, kao i utvrđenja da je nekoliko puta tijekom ostavinskog postupka ponovljeno i uneseno u zapisnik od 4. travnja 2019. da cjelokupnu ostavinsku imovinu (osim osobnog automobila) na jednake dijelove nasljeđuju nasljednici tužitelj i tužena ad/2., iskaza tužitelja i tuženika ad/1. sud prvog stupnja nalazi neuvjerljivim tvrdnje tužitelja da bi prilikom zaprimanja nasljedničkih izjava na ostavinskom ročištu kod javnog bilježnika došlo do nesporazuma u pogledu sadržaja nasljedničih izjava, a na što posebice upućuje i cjelokupni slijed radnji nakon donošenja rješenja o nasljeđivanju, na koje rješenje nasljednici nisu ulagali prigovor, pa je rješenje o nasljeđivanju kao i dopunsko rješenje postalo pravomoćno nakon čega je isto dostavljeno Poreznoj upravi koja je u skladu sa naslijeđenim dijelovima donijela porezno rješenje, o čemu su nasljednici morali biti obaviješteni, te je rješenje o nasljeđivanju dostavljeno zemljišnoknjižnom odjelu radi provedbe, o kojoj provedbi zemljišnoknjižni odjel također nasljednicima dostavlja rješenje o upisu u zemljišnu knjigu, a osim toga, ostavitelj u Općoj bolnici u Ogulin ostavio je novčana sredstva koja su rješenjem ovog suda poslovni broj R1- 11/2019 i poslovni broj R1-24/2019 bila deponirana na depozitnom računu Općinskog suda u Karlovcu, i s kojeg računa su nasljednicima, sukladno njihovim suvlasničkim omjerima iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, isplaćena novčana sredstva koja su bila na depozitnom računu Općinskog suda u Karlovcu.

5.4. Osim toga sud prvog stupnja utvrđuje da Sporazum o prijenosu i isplati nasljednog dijela koji je sačinjen između tužitelja i tuženika ad/2. dana 4. travnja 2019. nije ovjeren od strane suca nadležnog suda niti je sastavljen u obliku javnobilježničkog akta niti je potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku, pa je navedeni Sporazum o prijenosu i isplati nasljednog dijela od 4. travnja 2019. bez pravnog učinka jer nije sačinjen sukladno odredbi čl. 145. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19-dalje: ZN).

6. Iako su tuženici ad/1 i ad/2. u odgovoru na tužbu naveli da priznaju tužbeni zahtjev, sud prvog stupnja zaključuje da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje presude na temelju priznanja (čl. 331. ZPP) jer se radi o nedopuštenim raspolaganjima stranaka koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala (čl. 3. st. 3. ZPP) budući je priznanje tužbenog zahtjeva od strane tuženika ad/1. i ad/2. u suprotnosti s načelom skrbničke zaštite iz čl. 8. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23-dalje: ObZ).

6.1. To iz razloga jer prihvaćanjem zahtjeva tužitelja na način da se date nasljedničke izjave u tom ostavinskom postupku proglase ništetnima te da se tuženica ad/2. utvrdi nasljednicom ostavinske imovine u 1/3 dijela došlo bi do umanjenja imovine tuženice ad/2. kao osobe lišene poslovne sposobnosti što je protivno obvezi zaštite prava, interesa i dobrobiti osobe pod skrbništvom. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je želio riješiti suvlasništvo sa svojom sestrom, tuženom ad/2. odnosno da ju je htio isplatiti, pa je utvrdio da ona ima 1⁄2 suvlasničkog dijela, a smatra da njoj pripada 1/3 suvlasničkog dijela na naslijeđenoj ostavinskoj imovini iz čega proizlazi da bi u postupku diobe suvlasništva između tužitelja i tuženice ad/2. kao osobe pod skrbništvom, koje bi se eventualno provelo isplatom tuženici ad/2. pripali manji novčani iznosi što je protivno pravilima o zaštiti dobrobiti osobe pod skrbništvom odnosno protivno zaštiti imovinskih interesa štićenika. Također, sud prvog stupnja navodi da tužena ad/2., kao osoba pod skrbništvo ima legitimno očekivanje da joj pripada u suvlasništvo opseg imovine utvrđen pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju iza pok. IĆ budući da je to rješenje za stranke koje su sudjelovale u postupku odnosno i za tužitelja i za tuženike, proizvodila pravne učinke od vremena donošenja rješenja o nasljeđivanju 13. svibnja 2019. pa nadalje, a do podnošenja tužbe 5. siječnja 2021. je proteklo više od dvije i pol godine, dok odredba čl. 232. st. 2. ZN određuje da rješenje o nasljeđivanju može pobijati jedino onaj koji po odredbama ovog zakona nije vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju.

7. Slijedom iznesenog odbija zahtjev tužitelja i odlučuje kao u izreci.

8. Odluka suda prvog stupnja je pravilna i zakonita, a žalbenim navodima tužitelja nije dovedena u sumnju.

9. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

10. Presuda suda prvog stupnja u tom dijelu sadrži jasne i logične razloge o svim relevantnim činjenicama, u potpunosti je jasna i razumljiva, nije proturječna sama sebi niti razlozima presude, te ju je moguće ispitati, slijedom čega u postupku pred sudom prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju određeno ukazuje tužitelj.

11. Time što nije uvažio raspolaganje tuženika ad/1. i ad/2. (priznanje tužbenog zahtjeva) sud prvog stupnja nije počinio ni bitnu povrede odredaba parničnog postupka čl. 354. st. 1. u svezi čl. 3. st. 3. i čl. 331. ZPP.

12. Prema odredbi čl. 232. st. 5. ZN pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju vezane su osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi ili su na nju bile uredno osobno pozvane, no ipak nisu vezane: glede prava koja bi za njih proizlazila iz naknadno pronađene oporuke; glede prava čije je utvrđenje ovisilo o tome kako će neko sporno pitanje biti riješeno u parnici ili upravnom postupku na koji ih je ostavinski sud uputio, ili ih je trebao uputiti, ako to pitanje nije bilo rješivo prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju; ako su ispunjene pretpostavke pod kojima bi u parničnom postupku mogle zahtijevati ponavljanje postupka.

13. Pravilno je sud prvog stupnja cijeneći izvedene dokaze i to sadržaj spisa Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulin Poslovni broj O-89/2019 u ostavinskom postupku iza pok. IĆ, nasljedničke izjave stranaka, te iskaze tužitelja i tuženika ad/1. ocijenio neuvjerljivim tvrdnje tužitelja da bi prilikom zaprimanja nasljedničkih izjava na ostavinskom ročištu kod javnog bilježnika došlo do nesporazuma u pogledu sadržaja nasljedničih izjava, a na što posebice upućuje i cjelokupni slijed radnji nakon donošenja rješenja o nasljeđivanju. Nasljednike je u ostavinskom postupku zastupao punomoćnik odvjetnik, a koji nakon što ime je uručeno rješenje o nasljeđivanju nisu koristili svoja procesna ovlaštenja (ulaganjem prigovora) čime bi spriječili pravomoćni učinak rješenja o nasljeđivanju, pa su stoga vezani pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju. Navedeno pravomoćno rješenje dostavljeno je Poreznoj upravi koja je u skladu sa naslijeđenim dijelovima donijela porezno rješenje, o čemu su nasljednici morali biti obaviješteni, te je rješenje o nasljeđivanju dostavljeno i zemljišnoknjižnom odjelu radi provedbe, o kojoj provedbi zemljišnoknjižni odjel također nasljednicima dostavlja rješenje o upisu u zemljišnu knjigu, a osim toga, s obzirom da nasljednicima su, sukladno njihovim suvlasničkim omjerima iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, isplaćena novčana sredstva ostvaitelja koja su bila na depozitnom računu Općinskog suda u Karlovcu.

14. Također evidentno je da u ostavinskom spisu iza pok. IĆ koji je vođen pod poslovnim brojem O-89/2019 nije priložen Sporazum o prijenosu i isplati nasljedničkog dijela od 4. travnja 2019., na koji se tužitelj poziva u ovom parničnom postupku, niti su se sudionici ostavinske rasprave pozivali na taj sporazum.

15. Nadalje, pravilna je ocjena suda prvog stupnja da Sporazum o prijenosu i isplati nasljedničkog dijela od 4. travnja 2019., sačinjen između tužitelja i tuženika ad/1. predstavlja ugovor između nasljednika o ustupanju njegovog nasljednog dijela, no kako isti sporazum o prijenosu i isplati nasljednog dijela nije ovjeren od strane suca nadležnog suda niti je sastavljen u obliku javnobilježničkog akta niti je potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku iz čega proizlazi da je navedeni Sporazum o prijenosu i isplati nasljednog dijela od 4. travnja 2019. bez pravnog učinka. Stoga se neosnovano tužitelj u svojoj tužbi poziva na navedeni Sporazum o prijenosu i isplati nasljedničkog dijela od 4. travnja 2019. kao temelj stjecanja prava vlasništva na 2/3 dijela predmetne nekretnine, grobnog mjesta te iznosa novčanih sredstava jer isti nije sačinjen sukladno odredbi čl. 145. st. 1. ZN, a osim toga na ostavinskom ročištu nasljednik, tuženik ad/1. nije se očitovao u obliku nasljedničke izjave kojim svoj nasljednički dio ustupa tužitelju, već naprotiv tuženik je svojom nasljedničkom izjavom svoj zakonski nasljedni dio ustupio na jednake dijelove tužitelju i tuženici ad/2.

16. Navedena utvrđenja suda prvog stupnja tužitelj žalbom određeno niti ne spori, no smatra pogrešnim zaključak suda prvog stupnja da su raspolaganja tuženika ad/1. i ad/2. (priznanje tužbenog zahtjeva) suprotna prisilnim propisima i javnom moralu, smatrajući da je sud prvog stupnja trebao uvažit takvo raspolaganje tuženika ad/1. i ad/2. i donijeti presudu na temelju priznanja usvajanjem zahtjeva kako ga je postavio tužitelja (čl. 331. ZPP).

17. Odredbom čl. 331. st. 1. ZPP propisano je da ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presuda na temelju priznanja), dok je odredbom st. 2. propisano da sud neće donijeti presudu na temelju priznanja i kad je udovoljeno potrebnim uvjetima, ako nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (čl. 3. st. 3.) a odredbom st. 3. ovog članka propisano je da će se donošenje presude na temelju priznanja odgodit ako je potrebno da se o okolnostima iz st. 2. ovog članka prije toga pribave obavijesti.

18. Unatoč toga što je sud vezan priznanjem tužbenog zahtjeva od strane tuženika, sud ipak ocjenjuje u smislu odredbe čl. čl. 331. st. 2. ZPP je li izvršenim priznanjem tuženik raspolagao svojim pravom u suprotnosti sa prisilnim pravnim propisima i javnim moralom u smislu odredbe čl. 3. st. 3. ZPP. Ukoliko bi se radilo o takvom raspolaganju odnosno ukoliko bi se tužbenim zahtjevom tražilo izricanje presude sa pravnom posljedicom, koja bi bila protivna prisilnim propisima ili javnom moralu sud ne bi mogao donijeti presudu na temelju priznanja.

18.1. Odluku o nedopuštenom raspolaganju stranaka u smislu čl. 3. st. 3. ZPP sud ne mora temeljiti na propisu koji takvo raspolaganje izričito označava kao nedopušteno, odnosno zabranjeno, već nedopuštenost raspolaganja može proizlaziti i iz povrede načela, smisla i cilja pravnih propisa koji se žele postići tim propisima, te pravila morala i ponašanja kojim se želi postići nešto što nije izričito zabranjeno, ali je takvo ponašanje s aspekta poštenja i zakonitosti društveno neprihvatljivo, štetno, pa time i nedopušteno (tako i VSRH Rev-423/23 od 4. srpnja 2023.)

19. Polazeći od ranije iznesenog, te činjenice da je rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Mirjane Brčić iz Ogulina u ostavinskom postupku iza pok. HĆ poslovni broj O-89/2019 od 13. svibnja 2019. tužena ad/2. proglašena nasljednicom u 1⁄2 dijela, a podnesenom tužbom tužitelj zahtjeva da se date nasljedničke izjave u tom ostavinskom postupku proglase ništetnima te da se tužena ad/2. utvrdi nasljednicom ostavinske imovine u 1/3 dijela, na taj način došlo bi do umanjenja imovine tužene ad/2., kao osobe lišene poslovne sposobnosti što je protivno obvezi zaštite prava, interesa i dobrobiti osobe pod skrbništvom (čl. 8. ObZ). Skrbnik za poseban slučaj u konkretnom slučaju je postavljen tuženoj ad/2. radi zaštite njezinih procesnih prava te on nema ovlaštenje za materijalno pravno raspolaganje njezinom imovinom na njenu štetu, pa bi dopuštenje priznanja tužbenog zahtjeva omogućilo tužitelju da bez provođenje dokaznog postupka stekle imovinsku korist na teret osobe lišene poslovne sposobnosti, što je u izravnoj suprotnosti s javnim moralom i svrhom instituta posebnog skrbništva.

20. Pored toga, tužitelj je u svom iskazu naveo da je želio riješiti suvlasništvo sa ovdje tuženom ad/2., odnosno da ju je htio isplatiti, pa je utvrdio da ona ima 1⁄2 suvlasničkog dijela, a smatra da njoj pripada 1/3 suvlasničkog dijela na naslijeđenoj ostavinskoj imovini. Navedeno ukazuje da bi u postupku diobe suvlasništva između tužitelja i tužene ad/2. kao osobe pod skrbništvom, koje bi se eventualno provelo isplatom, tuženoj ad/2. pripao manji novčani iznosi što je protivno pravilima o zaštiti dobrobiti osobe pod skrbništvom odnosno protivno zaštiti imovinskih interesa štićenika.

21. Osim toga, može se smatrati da bi se prihvaćanjem zahtjeva tužitelja došlo do povrede prava na mirno uživanje vlasništva tužene ad/2., kao osobe stavljene pod skrbništvo zajamčeno čl. 48. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i Protokolom br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“, broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 – dalje: Konvencija) jer bi tužena ad/2. bila lišena (dijela) svoga prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, kao i povrede načela legitimnog očekivanja da joj pripada u suvlasništvo opseg imovine utvrđen pravomoćnim, rješenjem o nasljeđivanju iza pok. IĆ, budući da to rješenje veže stranke u ovom postupku.

22. Imajući u vidu sve izneseno, davanje izjave o priznanju tužbenog zahtjeva, i po ovome sudu, ustvari predstavlja nedopušteno raspolaganje tuženika ad/1. i ad/2. iz čl. 3. st. 3. ZPP

23. No to ne priječi stranke, da svoje međusobne odnose glede predmetne nekretnine riješe na drugačiji način.

24. Slijedom iznesenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 10. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović