Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3071/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joka Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Župić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 2361/2022-23 od 16. svibnja 2025., dana 10. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2361/2022-23 od 16. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u cijelosti koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. da tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje plati iznos od 1.839,06 eur zajedno sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje da tuženiku Croatia osiguranje d.d. nadoknadi parnični trošak u iznosu od 699,08 eur zajedno sa zateznom kamatom od 16. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da Županijski sud preinači pobijanu presudu u skladu sa žalbenim navodima tužitelja podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tužitelje je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a te nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se neosnovano poziva tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer ista sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u samom postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete nastale isplatom invalidske mirovine osiguraniku tužitelja kao posljedice prometne nezgode koja se dogodila 26. veljače 1991. kada je ozlijeđen obavljajući svoj posao kao radnik Hrvatskih cesta a u kojoj je zadobio teške tjelesne ozljede te kojem je zbog posljedica prometne nezgode priznato pravo na invalidsku mirovinu u omjeru od 20 %.

7. Među strankama nije sporno da je osiguranik tužitelja TA nastradao u prometnoj nesreći 26.02.1991. koju je skrivio osiguranik tuženika ŽA, nije sporna pasivna legitimacija tuženika, te odgovornost tuženika.

8. Također nije sporno da je rješenjem tužitelja broj 796099 od 29.4.2011. osiguraniku tužitelja EA priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad i to 80% zbog bolesti, a 20% zbog ozljede na radu i to počev od 16.9.2010.

9. Međutim, sporno je postoji li uzročna veza između nastanka predmetnog štetnog događaja i odlaska osiguranika tužitelja u invalidsku mirovinu te je li tužitelju isplatom ove invalidske mirovine izvršenom na temelju rješenja broj 67004 od 9.2.1999., i to u utuženom razdoblju od 1.10.2019. do 31.8.2021., uopće nastala šteta koju bi mu tuženik bio u obvezi nadoknaditi.

10. Tužitelj u žalbenim navodima u bitnome ističe da je u upravnom postupku kao prethodno pitanje riješeno pitanje prava ovdje osiguranika tužitelja na invalidsku mirovinu u omjeru od 20% kao posljedice prometne nezgode, pa stoga prvostupanjski sud je bio vezan pravomoćnom odlukom nadležnog tijela i stoga više nema mjesta preispitivanju odluke donesene u upravnom postupku niti ima mjesta preispitivanju valjanost nalaza i mišljenja vještaka o uzroku invalidnosti temeljem kojeg je donesena predmetna odluka stoga je pobijana prvostupanjska odluka protuzakonita i sadržajno kontradiktorna.

11. Točno je da sud u parničnom postupku nije ovlašten ispitivati pravomoćnu odluku donesenu u upravnom postupku u pogledu utvrđenja prava na mirovinu i isplate mirovine, niti o tom pravnom pitanju drugačije odlučiti a kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud i na što ukazuje recentna sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske u nizu svojih odluka.

12. Međutim u ovom parničnom predmetu sud odlučuje o nakadi štete koju tužitelj potražuje zbog odlaska njegovog osiguranika u invalidsku mirovinu pa je stoga za razrješenje predmetnog spora odlučno utvrditi je li postoji uzročno posljedična veza između nastanka štetnog događaja i odlaska osiguranika tužitelja u mirovinu.

13. Stoga suprotno žalbenim navodima tužitelja u ovom predmetu parnični sud odlučuje o naknadi štete koju tužitelj potražuje a ne o priznanju prava na mirovinu i isplatu mirovine stoga ukoliko je sporna uzročno posljedična veza između nastanka predmetnog štetnog događaja i odlaska osiguranika tužitelja u invalidsku mirovinu tada je za razrješenje tog spornog pitanja nužno dokazivanje činjenica o uzrocima i stupnju invalidnosti oštećenika stoga je pravilno prvostupanjski sud prihvatio dokazni prijedlog tuženika za provođenjem medicinskog vještačenja po vještaku medicine rada na okolnost uzročno posljedične veze između nastanka štetnog događaja i odlaska osiguranika tužitelja u invalidsku mirovinu.

14. Naime ovdje valja naglasiti da prema čl. 219. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

15. Prema tome prema pravnom pravilu o teretu dokazivanja u smislu odredbe čl. 219. ZPP-a a u vezi s i čl. 221 a ZPP na tuženiku koji osporava uzročno-posljedičnu vezu je teret dokazivanja da to dokaže medicinskom vještačenjem.

16. Dakle prema pravilu o teretu dokazivanja tužitelj je dužan dokazati ono što u tužbi tvrdi i na čemu zasniva svoj tužbeni zahtjev dok je na tuženiku teret dokazivanja suprotnog.

17. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog medicinskog vještačenja po vještaku medicine rada dr. Damiru Vodopivec a kojeg sud prihvaća kao stručnog i obrazloženog utvrdio sljedeće:

- da je osiguranik tužitelja TA u predmetnom štetnom događaju od 26. veljače 1991. zadobio potres mozga, prijelom nosnih kostiju, prijelom desne ključne kosti, natučenje glave oko desnog oka sa potkožnim krvarenjem kapaka te natučenje grudnog koša, dok se je naknadno utvrdio i razvoj manjeg krvarenja ispod tvrde moždane ovojnice,

-da je osiguraniku tužitelja 7 mjeseci potom izdana liječnička potvrda da je radno sposoban, ali ne i za teške fizičke poslove,

-da je da je krajem studenoga 2009. zadobio krvarenje u mozgovinu sa posljedičnim razvojem slabosti desne strane tijela, senzomotorne afazije i psihoorganskog sindroma u tolikoj mjeri da nije bio sposoban samostalno se skrbiti o sebi,

-da je vještak zaključno utvrdio da ne postoji uzročna veza između predmetnog štetnog događaja i odlaska osiguranika tužitelja u invalidsku mirovinu jer je isti po štetnom događaju nastavio raditi do razvoja krvarenja u mozgovini koje posljedice su ga invalidizirale u tolikoj mjeri da mu je bila potrebna pomoć pri oblačenju i održavanju higijene.

18. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je na temelju naprijed navedenih utvrđenja pravilno zaključio da ozljede koje je zadobio osiguranik tužitelja u štetnom događaju od 26. veljače 1991. nisu u uzročno-posljedičnoj vezi s odlaskom osiguranika tužitelja u mirovini već je njegov odlazak u mirovinu prouzročen bolešću - razvojem krvarenja u mozgovini, razvojem slabosti desne strane tijela, senzomotorne afazije a koja se desila krajem studenog 2009. godine (18 godina nakon štetnog događaja) a posljedice te bolesti su dovele do takvog invaliditeta da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega pri oblačenju i higijeni i što je prouzročilo njegovo umirovljenje.

19. Slijedom navedenog a na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu a kako je to odlučeno u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu 10. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević