Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4678/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužiteljice OV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Zdilar, odvjetnik u Zagrebu, Mesnička 8, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2407/2019-30 od 20. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2407/2019-30 od 20. travnja 2023. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da nadoknadi tužiteljici neimovinsku štetu u iznosu od 1.406,11 eura sa zateznim kamatama tekućim od 4. listopada 2019. do isplate, pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku nadoknaditi tužiteljici nenovčanu imovinsku štetu s osnova troškova tuđe pomoći u iznosu od 23,89 eura sa zateznim kamatama tekućim od 20. travnja 2023. do isplate i pod točkom V. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.461,25 eura sa zateznim kamatama tekućim od 20. travnja 2023. do isplate.

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2407/2019-30 od 20. travnja 2023. pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku nadoknaditi tužiteljici nenovčanu imovinsku štetu s osnova troškova tuđe pomoći u iznosu od 19,91 eura sa zateznim kamatama od 20. travnja 2023. do isplate, pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je na iznos od 1,98 eura s osnova izgubljene zarade dosuđena zatezna kamata od 1. lipnja 2019. do 2. listopada 2019., pod točkom IV. izreke u dijelu u kojem je tužiteljici dosuđena imovinska šteta s osnova troškova liječenja u iznosu od 13,81 eura sa zateznim kamatama od 17. svibnja 2019. do isplate i u dijelu u kojem je na iznos od 47,76 eura s osnova troškova liječenja dosuđena zatezna kamata od 17. svibnja 2019. do 2. listopada 2019. i sudi:

Odbija se tužiteljica sa zahtjevom da se naloži tuženiku nadoknaditi tužiteljici nenovčanu imovinsku štetu s osnova troškova tuđe pomoći u iznosu od 19,91 eura sa zateznim kamatama od 20. travnja 2023. do isplate, sa zahtjevom za zateznu kamatu na iznos od 1,98 eura s osnova izgubljene zarade za razdoblje od 1. lipnja 2019. do 2. listopada 2019., sa zahtjevom za naknadu imovinske štetu s osnova troškova liječenja u iznosu od 13,81 eura sa zateznim kamatama od 17. svibnja 2019. do isplate i sa zahtjevom za zateznu kamatu na iznos od 47,76 eura s osnova troškova liječenja za razdoblje od 17. svibnja 2019. do 2. listopada 2019., kao neosnovanima.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici neimovinsku štetu u iznosu 2.600,61 eura/19.594,31 kn, sa zateznim kamatama tekućim od dana nakon dana podnošenja tužbe, tj. od 4. listopada 2019. do isplate, sve u roku 15 dana. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici nenovčanu imovinsku štetu (tuđa pomoć) u iznosu 95,56 eura /720,00 kn, sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude, tj. od 20. travnja 2023. do isplate, sve u roku 15 dana. Pod točkom III. izreke nalaženo je tuženiku naknaditi tužiteljici imovinsku štetu (izgubljena zarada) u iznosu 1,98 eura/14,99 kn, sa zateznim kamatama tekućim od 1. lipnja 2019. do isplate, sve u roku 15 dana. Pod točkom IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici imovinsku štetu (troškovi liječenja) u iznosu 61,57 eura/463,91 kn, sa zateznim kamatama tekućim od 17. svibnja 2019. do isplate, sve u roku 15 dana. Pod točkom V. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu 1.939,05 eura/14.609,75 kn, sa zateznim kamatama tekućim od 20. travnja 2023. do isplate, sve u roku 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava kao zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti, podredno ukinuti. Traži trošak žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica se protivi navodima iste te predlaže da se žalba odbije.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete uzrokovane prometnom nesrećom od 6. svibnja 2019. u Zagrebu pri čemu je u žalbenoj fazi odlučivanja, po žalbi tuženika sporan iznos s osnova neimovinske štete preko 1.194,50 eura/9.000,00 kn (za iznos od 1.406,11 eura), s osnova troškova tuđe pomoći preko iznosa od 51,76 eura/390,00 kn (za iznos od 43,80 eura), s osnova troškova liječenja preko iznosa od 47,76 eura/359,91 kn (za iznos od 13,81 eura) te s osnova parničnog troška preko iznosa od 477,80 eura/3.600,00 kn (za iznos od 1.461,25 eura) te tijek zatezne kamate na neimovinsku štetu te na štetu s osnova izgubljene zarade i troškova liječenja.

6. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj sud nije utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju povredu određeno ukazuje tuženik u žalbi. Jednako tako nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

7. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanog čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, odnosno da je prekoračen tužbeni zahtjev tužiteljice s osnova troškova tuđe pomoći s obzirom da je iz sadržaja spisa razvidno da je u tužbenom zahtjevu u podnesku od 27. prosinca 2022. tužiteljica s te osnove potraživala 720,00 kn/95,56 eura (list 107 spisa).

8. Prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim polazeći od utvrđenja i zaključaka:

-da nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost za nastanak štetnog događaja,

-da nije sporno da je tuženik naknadio tužiteljici štetu u nespornom iznosu 7.405,69 kn, od toga iznos 7.000,00 kn se odnosi na ime naknade neimovinske štete, iznos 150,00 kn s naslova tuđe pomoći, iznos 151,68 kn na ime izgubljene zarade te iznos 104,01 kn na ime troškova liječenja,

-da je uvidom u potvrdu MUP-a RH, PU zagrebačke, II. PPP Zagreb, od 28. lipnja 2019. (list 8 spisa i poleđina) utvrđeno da se je 6. svibnja 2019. u 18,30 sati, u Zagrebu, Vrapčanska putina-prilazni kolnik parkirališta željezničke, dogodila prometna nesreća u kojoj su sudjelovali RV, kao vozačica osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka] i OV, ovdje tužiteljica, kao vozačica osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka],

-da je uvidom u račune za učinjene troškove (list 16 spisa) utvrđeno da je tužiteljica imala izdatke-troškove svojeg liječenja, koji su bili nužni i opravdani, jer su u svezi predmetnog ozljeđivanja, a koji su se odnosili na kupnju Schanzovog ovratnika u iznosu 96,39 kn, zatim na kupnju anatomskog jastuka u iznosu 359,90 kn i zatim na kupnju lijekova u iznosu 7,62 kuna, dakle u ukupnom iznosu 463,91 kn,

-da je uvidom u potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, izvješće o privremenoj nesposobnosti, spriječenosti za rad i obračunske listove za razdoblje veljača-svibanj 2019. (list spisa 17-22/poleđina) utvrđeno je da je tužiteljica zbog liječenja ozljeda zadobivenih u štetnom događaju bila privremeno nesposobna za rad, dakle koristila bolovanje u razdoblju od 9. svibnja 2019. do 14. svibnja 2019., u kojem razdoblju je tužiteljica pretrpjela štetu zbog izgubljene zarade za mjesec svibanj 2019. u iznosu 166,67 kn,

-da je na temelju pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. Borisa Božića, dr. med., spec. neurokirurgu, od 2. ožujka 2021. (list 76-78 spisa), utvrđeno je da je tužiteljica, rođena 1982. godine, 6. svibnja 2019. kao vozač osobnog automobila, stradala u prometnoj nesreći u srazu s drugim osobnim automobilom, pri čemu je zadobila tjelesne ozljede: trzajna ozljeda vratne kralježnice. Isti vještak je mišljenja da je uslijed akceleracijsko-deceleracijskih sila sraza zadobila opisanu trzajnu ozljedu vratne kralješnice, mirovala je, nosila okovratnik za vratnu kralješnicu, uzimala analgetike, po skidanju ovratnika provodila je fizikalnu terapiju,

-da su učinjene funkcijske snimke vratne kralješnice ukazale na reducirane kretnji inklinacije i reklinacije u dinamičnom seg. CV-CVI, učinjen dopler vertebralnih krvnih žila ukazao je na gracilniji lumen lijeve vertebralne arterije,

-da su po provedenom liječenju pri kliničkom pregledu evidentirane dijelom limitirane kretnje reklinacije, te dijelom umanjen opseg kretnji fleksije i rotacije lijevo,

-da se tužiteljica žali na zaostale zatiljne glavobolje, vrtoglavice, boli u vratu, trnce u desnoj ruci i desnoj šaci, glede čega za tužiteljicu zaostaju trajne posljedice vezane za opisani štetni događaj od 6. svibnja 2019,

-da se uvidom u preslik zdravstvenog kartona tužiteljice na stranici 36 do 44 i od 48 do 63 spisa evidentira da tužiteljica prije gore opisanog štetnog događaja nije imala poteškoća vezanih za vratnu kralješnicu,

-da je liječenje završeno po medicinskim ispravama 1. kolovoza 2019.,

-da su fizičke boli jačeg intenziteta trajale četiri dana, srednje jake boli trajale su osam dana, manje su boli trajale tri tjedna, iza toga zaostaju zatiljne glavobolje, vrtoglavice, boli u vratu, trnci u desnoj ruci koje je potrebito uvrstiti u pojačane napore,

-da je primarni strah koji nastaje u vrijeme ozljeđivanja bio intenzivan, kratkotrajan, sekundarni strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda jačeg intenziteta i trajanja tri dana, srednjeg intenziteta i trajanja tjedan dana, a potom se nastavlja kasni strah u trajanju od dva tjedna potenciran izrazitom bojazni prema vožnji u osobnim vozilima,

-da umanjenje životne i radne aktivnosti vezano za posljedice gore opisane trzajne ozljede vratne kralješnice, koje se očituje u zaostalim zatiljnim glavoboljama, vrtoglavicama, boli u vratu, trncima u desnoj ruci i šaci umanjuju opću, životnu i radnu aktivnosti tužiteljice u opsegu od 2% u kojem omjeru postoji i potreba za ulaganjem pojačanih napora,

-da potrebna tuđa pomoć i skrb ide kroz 12 dana u opsegu od 2 sata dnevno dok su trajale boli jačeg i srednjeg intenziteta, a potom kroz dva tjedna 3x2 sata tjedno, pomoć i skrb je bila potrebita za nabavu i pripremu jela, održavanje osobne higijene, odvoženje i vraćanje na liječničke kontrole i fizikalnu terapiju,

-da je na ročištu 29. ožujka 2023. (list 113 spisa) vještak usmeno obrazložio nalaz te se očitovao na istaknute primjedbe,

-da je tužiteljica u štetnom događaju tužiteljica zadobila trzajnu ozljedu vratne kralježnice, klasificiranu po Qebec kl. kao c.k.III,

-inicijalno učinjen RTG vratne kralježnice je ukazao na izravnanje tzv. fiziološke lordoze vratne kralješnice, što je posredan znak istegnuća podstranične muskulature vrata, nosila je ovratnik za vrtnu kralježnicu u cilju ispravljanja gore opisane pojačane fiziološke lordoze vrata, uzimala analgetike, provodila fizikalnu terapiju, po provedenom liječenju učinjena je kontrolna neuroradiološka obrada, kretnje vratne kralješnice prema naprijed i prema natrag ukazale su na oštećenje dinamičke funkcije WBS C VI-C VII, prikaz krvnih žila vrata- a vertebralis ukazuje na smetnje protoka lijevo, dakle, posljedice se vežu poglavito za gore opisanu ozljedu vratne kralježnice,

-po provedenom liječenju zaostale su poteškoće koje se očituju kao boli u zatiljku, vrtoglavice, boli u vratu, trnci u desnoj ruci i desnoj šaci, prije gore opisanog štetnog događaja nije imala poteškoća s vratom niti degenerativnih promjena na vratnoj kralješnici, da umanjenje životne i radne aktivnosti ne bi mijenjao i ista iznosi kao što je utvrdio od 2% trajno i potvrđena je gore opisanom neuroradiološkom dijagnostikom,

-da je nalaz i mišljenje liječnika vještaka prvostupanjski sud prihvatio u cijelosti,

-da temeljem nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je narušenje tjelesnog i duševnog zdravlja tužiteljice, posljedica predmetnog štetnog događaja, odnosno utvrđeno je da je isto neposredna posljedica njezinog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju (uzročno-posljedična veza), pa je tuženik odgovoran za štetu nanesenu tužiteljici i stoga tuženik dužan naknaditi tužiteljici štetu koju ista trpi kao posljedicu ozljeđivanja.

-da s obzirom na sve ranije iznesene i utvrđene činjenice, a osobito imajući na umu po vještaku utvrđeno trajanje i jačina pretrpljenih fizičkih boli, straha, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, vrstu ozljeda, dugotrajnost liječenja, brojne liječničke preglede i kontrole, fizikalne terapije, dugotrajnost rehabilitacije, kao i dob tužiteljice (rođena 1982. g.), prvostupanjski sud nalazi da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u mjeri koja sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO) opravdava dosuđenje pravične novčane naknade u iznosu 26.594,31 kn,

-da kako je nesporna činjenica da je tuženik naknadio tužiteljici nespornu neimovinsku štetu u iznosu 7.000,00 kn, da je tužiteljici po istoj osnovi dosuđena razlika u zahtijevanom iznosu od 19.594,31 kn,

-da prema odredbi čl. 1103. ZOO obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, to su stoga tužiteljici dosuđene zatezne kamate od dana nakon podnošenja tužbe 3. listopada 2019., tj. od 4. listopada 2019. do isplate, kao pod toč. I. izreke presude,

-da među strankama nije sporno da tužiteljica za pruženu pomoć nije plaćala cijenu satnice za obavljanje takve vrste posla, kao i da su istu tužiteljici pružali njezini ukućani, pa je prvostupanjski sud po slobodnoj ocjeni, temeljem čl. 223. ZPP, procijenio vrijednost sata tuđe pomoći u iznosu 20,00 kn, a imajući na umu broj sati potrebite tuđe pomoći kako je to utvrdio liječnik vještak (12 dana x 2 sata = 24 sata + 6 dana x 2 sata = 12 sati, dakle ukupno 36 sati x 20,00 kn/sat = 720,00 kn), da tužiteljici temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO pripada naknada u zahtijevanom iznosu 720,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 20. travnja 2023. do isplate,

-da sukladno odredbi čl. 1086. ZOO teku od dana nastanka štete,

-da je osnovan zahtjev na naknadu imovinske štete zbog izmakle koristi (izgubljene zarade) budući da je tužiteljica zbog liječenja ozljeda zadobivenih u štetnom događaju bila privremeno nesposobna za rad, kako to proizlazi iz izvješća (list 18 spisa), u razdoblju od 9. svibnja 2019. do 14. svibnja 2019., u kojem razdoblju je tužiteljica pretrpjela štetu zbog izgubljene zarade za mjesec svibanj 2019. u iznosu 166,67 kn, a budući da je nesporno tuženik po istoj osnovi isplatio tužiteljici iznos 20,13 eura / 151,68 kn, da je osnovan ostatak zahtjeva u iznosu 1,98 eura/ 14,99 kn, na koji tužiteljici temeljem čl. 1086. ZOO pripadaju zatezne kamate od 1. lipnja 2019.,

-da je osnovan tužiteljičin zahtjev za naknadu imovinske štete zbog troškova liječenja tužiteljice, koji su bili nužni i opravdani, jer su uzrokovani predmetnim ozljeđivanjem, budući da iz priložena tri računa (list 16 spisa) proizlazi da se odnose na kupnju Schantzovog ovratnika u iznosu 96,39 kn (račun od 9. svibnja 2019.), zatim na kupnju anatomskog jastuka u iznosu 359,90 kn (račun od 16. svibnja 2019.) i kupnju lijekova u iznosu 7,62 kn (račun od 9. svibnja 2019.), dakle u ukupnom iznosu 463,91 kn, na koji iznos tužiteljici pripadaju zatezne kamate kako od 17. svibnja 2019., temeljem čl. 1086. ZOO.

9. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio da tužiteljici pripada naknada štete u ukupnom iznosu od 2.759,73 eura / 20.793,21 kn, od toga s osnove neimovinske štete iznos 19.594,31 kn/2.600,61 eura, s osnove nenovčane imovinske štete (tuđa pomoć) iznos 720,00 kn/95,56 eura, s osnove imovinske štete (izgubljena zarada) iznos 14,99 kn/1,99 eura i s osnove imovinske štete (troškovi liječenja) iznos 463,92 kn/61,57 eura, sve sa zateznim kamatama po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO, kako je odlučeno pod toč. I., II., III. i IV. izreke prvostupanjske presude.

10. Odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO propisano je da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema stavku 2. istog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

11. Pri tome treba navesti da kriteriji, odnosno kvalifikatorne okolnosti po kojima se utvrđuje pravo na isplatu pravične novčane naknade i njezina visina nisu samostalan niti pravno obvezujući pojedinačno određen oblik neimovinske štete već kvalifikatorne okolnosti koje prema odredbi čl. 1100. ZOO zajedno s ostalim okolnostima slučaja utječu na ocjenu suda u kojoj mjeri je pravo osobnosti povrijeđeno.

12. Cijeneći u postupku utvrđene kvalifikatorne okolnosti o kojima ovisi odluka o visini naknade neimovinske štete, i to okolnosti samoga slučaja, jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli i straha, jačinu i trajanje posljedica, način na koji se iste očituju, dob tužiteljice i vrijeme čekanja na naknadu kao i značenje povrijeđenog dobra i cilj kojemu služi ta naknada na način da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, po utvrđenju ovoga suda prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02 i pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. utvrdio tužiteljici primjeren iznos pravične novčane naknade s osnova neimovinske štete u iznosu od pripada 26.594,31 kn/3.529,67 eura. Budući da nije sporno da je tuženik s te osnove isplatio tužiteljici iznos od 7.000,00 kn/929,06 eura, pravilno je prvostupanjski sud naložio tuženiku da tužiteljici isplati i daljnji iznos od 19.594,31 kn/2.600,61 eura. Pri tome treba istači da se izmjena orijentacijskih kriterija iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete primjenjuju na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. te na sve postupke koji su u tijeku nakon te izmjene (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 660/2021-2 od 14. rujna 2021.). Suprotni žalbeni navodi tuženika nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u navedenom dijelu.

13. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima osporava tijek kamata na neimovinsku štetu od tužbe s obzirom da pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu naknadu neimovinske štete nastale uporabom prijevoznog sredstva koje podliježe obveznom osiguranju u prometu potrebno cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014., dalje: ZOOP). Navedenom je zakonskom odredbom propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz čl. 12. st. 1. ZOOP oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-365/2023-2 od 24. travnja 2024. i dr.), tako da je pravilno prvostupanjski sud tužiteljici dosudio zateznu kamatu na neimovinsku štetu od podnošenja tužbe, kako je to zahtijevala tužbenim zahtjevom.

14. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tuženika u dijelu u kojem osporava dosuđeni iznos s osnova troškova tuđe pomoći za iznos od 19,91 eura /150,00 kn i s osnova troškova liječenja za iznos od 13,81 eura/104,01 kn, s obzirom da je nesporno da je tuženik tužiteljici te iznose isplatio u mirnom postupku.

15. Također su osnovani žalbeni navodi tuženika da sukladno odredbi čl. 12. st. 4. ZOOP tužiteljica na troškove liječenja i izgubljenu zaradu ima pravo na zateznu kamatu od podnošenja zahtjeva za isplatu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-1352/2024-2 od 15. siječnja 2025. vezano za troškove liječenja i Rev - 373/2021-2 od 27. travnja 2021. vezano za izgubljenu zaradu), a kako u spisu ne prileži dokaz da je zahtjev za isplatu podnesen prije tužbe, tužiteljica bi na naknadu štete s osnova troškova liječenja i izgubljene zarade imala pravo od podnošenja tužbe.

16. S obzirom da tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP tuženik je dužan tužiteljici nadoknaditi sve troškove koje je imala, pri čemu je odluka o troškovima donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, a suprotni žalbeni navodi tuženika nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost odluke o troškovima.

17. U odnosu na žalbeni navod da prvostupanjski sud nije donio rješenje za povučeni dio tužbenog zahtjeva i o zahtjevu tuženika za trošak, valja reći da je prvostupanjski sud primjenom odredbe 339. u vezi odredbe čl. 347. ZPP donio dopunsko rješenje.

18. Stoga je slijedom svega navedenog valjalo primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i djelomično potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu (toč. I. izreke), a primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP djelomično preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice (toč. II. izreke).

19. Tuženiku nije priznat trošak žalbe jer je sa žalbom uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu (čl. 154. st. 5. ZPP).

U Zagrebu 10. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj