Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2843/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, MK, izvjestiteljice i članice, RK, članice, u pravnoj stvari tužitelja ZK /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], kojeg zastupa Ivica Urek, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika GK /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], kojeg zastupa Denis Pedić, odvjetnik iz Popovače, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika i žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-21/2024-24 od 19. svibnja 2025., u sjednici održanoj 10. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-21/2024-24 od 19. svibnja 2025. pod stavkom I. izreke i dijelu stavka III. izreke u kojem je određeno da tuženik sam snosi svoje troškove.

II. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-21/2024-24 od 19. svibnja 2025. pod stavkom II. izreke i dijelu stavka III. izreke u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.477,98 eura (preko iznosa od 668,48 eura do iznosa od 2.146,46 eura).

III. Preinačuje se po žalbi tužitelja presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-21/2024-24 od 19. svibnja 2025. u dijelu stavka III. izreke u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 668,48 eura (preko iznosa od 1.477,98 eura do iznosa od 2.146,46 eura) i sudi:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 668,48 eura sa zateznim kamatama od 10. veljače 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope - kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 2.660,00 eura sa zateznim kamatama od 8. ožujka 2024. do isplate (stavak I. izreke). Odbijen je zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 2.403,00 eura (preko iznosa od 2.660,00 eura do iznosa od 5.063,00 eura) na ime naknade štete (stavak II. izreke) i određeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka (stavak III. izreke).

2. Protiv presude pod stavkom I. izreke i dijelu stavka III. izreke kojim je određeno da tuženik sam snosi svoj trošak, žali se tuženik iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a[1] . Predlaže preinaku ili ukidanje presude u pobijanom dijelu slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe (605,40 eura).

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Protiv presude pod stavkom II. izreke i dijelu stavka III. izreke u kojem je određeno da tužitelj sam snosi svoje troškove, žali se tužitelj iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. točkama 1. i 3. ZPP-a. Predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe (312,50 eura + sudska pristojba na žalbu)

5. Odgovori na žalbe nije podnesen.

6. Žalba tuženika je neosnovana.

7. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

9. Ispitivanjem prvostupanjske presude u granicama žalbenih navoda stranaka i po službenoj dužnosti nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 6., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a. Prvostupanjski je sud odlučio o zahtjevu iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koji zahtjev nije u tijeku drugi postupak, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, presudom koju je moguće ispitati.

10. Nije u pravu tuženik kada tvrdi da mu je je onemogućeno raspravljanja jer da na ročištu za glavnu raspravu održanom 9. travnja 2025. nije znao da se raspravlja o smanjenom tužbenom zahtjevu (sa iznosa od 10.000,00 eura na iznos od 5.063,00 eura), a da je znao da se ne bi upustio u raspravljanje po preinačenoj tužbu. To iz

1 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a)

razloga što se smanjenjem tužbenog zahtjeva ne preinačava tužba (članak 191. stavak 3. ZPP-a) i što je na ročištu održanom 9. travnja 2025., u nazočnosti punomoćnika tuženika raspravljano o prigovorima tuženika na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Prof. dr. sc. Augusta Mijića spec. kirurg, na kojem je vještak i saslušan, odnosno što tuženiku nije onemogućeno iskazivanje procesno pravno relevantne volje, a što u svojoj podlozi podrazumijeva načelo saslušanja stranaka.

11. Neosnovano je tuženikove osporavanje prvostupanjske presude pod stavkom I. izreke zbog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 355. ZPP-a) i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

12. Naime, mjerodavnim odredbama ZOO-a[2] je propisano da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti utvrđenim zakonom (članak 19. stavak 1.), da se pod pravom osobnosti u smislu ZOO-a razumijeva između ostalog pravo na tjelesno i duševno zdravlje (članak 19. stavak 2.), da je onaj tko drugome prouzroči štetu dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje (članak 1045. stavak 1.) i da krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom (članak 1049. ZOO-a).

13. Budući da nije sporno da je tuženik 22. travnja 2023., oko 1:30 sati, u [adresa], ispred ulaza u ugostiteljski objekt "Indeks" udario tužitelja šakom u predjelu lica (zamijenivši ga sa sličnom osobom koja se s tuženikom naguravala u ugostiteljskom objektu prije štetnog događaja), uslijed čega mu je nanio ozljede u vidu nagnječenja i razderotine donje usne i razderotine sluznice, to je tuženik odgovoran za štetu tužitelja (članak 1045. stavak 1. u vezi s člankom 1049. ZOO-a).

14. Iz nalaza i mišljenja vještaka Prof. dr. sc. Augusta Mijića spec. kirurg, utemeljenog na medicinskoj dokumentaciji (list 8. - 9., 33. - 38.), fotografijama (list 3. i 5.) i neposrednom pregledu tužitelja (list 45.), a vezano za mjerila težine povrijeđenog prava osobnosti proizlazi da je tužitelj uslijed zadobivene ozljede trpio fizičke boli jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 2 dana i manjeg intenziteta 4 dana, strah u vremenu neposredne životne ugroženosti jakog intenziteta i kratkog trajanja, takozvani sekundarni strah jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 2 dana i manjeg intenziteta 4 dana, da je nakon završenog liječenje koje je trajalo 13 dana (otvorena rana je kirurški tretirana, osma dana nakon ozljede su skinute kopče sa usnice, zadnji kontrolni pregled je obavljen 4. svibnja 2023.) zaostalo naruženje manjeg do srednjeg stupnja (zaostali ožiljak ispod lijeve usne 1 cm x 3 mm, bjelkaste boje).

15. Suprotno žalbenim navodima tuženika mjerila težine povrijeđenog prava osobnosti tužitelja uslijed ozljeđivanja u štetnom događaju sa posljedicama (a ne vidovi štete koje bi vještak odmjerio kako to navodi tuženik) su pravilno utvrđena, a procjena mjerodavnosti za meritornu odluku, u dijelu visine pravične naknade je na sudu, za koju s obzirom na pravile iskustva i logike nije odlučno to što vještak u

2 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZOO-a)

nalazu nije naveo je li ožiljak uočljiv trećima uvijek ili samo ponekad (ožiljak u predjelu usne kako je to zaključio i prvostupanjski sud uočljiv je stalno i trećim osobama).

16. Pravilima o popravljanju štete je između ostalog propisano da će sud prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (članak 1100. stavak 2. ZOO-a), a što znači da se pri tjelesnoj ozljedi ne plaća stvarna šteta već se pruža satisfakcija oštećenom koja nije naknada ni kazna za štetnika nego je činidba zadovoljenja.

17. Nesporne okolnosti slučaja u kojima je tužitelj zadobio ozljedu u predjelu lica i utvrđena mjerila težine povrijeđenog prava osobnosti tužitelja (rođen 2005.) osnova su za zaključak da tužitelju na ime neimovinske štete pripada kao pravična i realna satisfakcija u iznosu 2.618,00 eura i da preko tog iznosa zahtjev tužitelja za pravičnu naknadu (neimovinsku štetu) nije spojiv sa njezinom naravi i društvenom svrhom, a kako je to u biti zaključio i prvostupanjski sud.

18. Stoga, nije u pravu tuženik kada tvrdi da tužitelju ne pripada novčana satisfakcija u iznosu od 2.618,00 eura, a niti tužitelj da mu je po istoj osnovi trebao biti dosuđen i daljnji iznos od 2.382,00 eura (preko iznosa od 2.618,00 eura do iznosa od 5.000,00 eura) jer da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja pravične naknade propustio cijeniti sve okolnosti slučaja i da je dosuđeni iznos suprotan važećoj sudskoj praksi i Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske (prvostupanjski je sud cijenio sve okolnosti konkretnog slučaja, a dosuđeni iznos nije suprotan važećoj sudskoj praksi, niti odstupa od smjernica iskazanih Orijentacijskim kriterijima kao pomoćnom sredstvu za određivanje visine satisfakcije oštećenom s obzirom na okolnosti svakog konkretnog slučaja)

19. Dakle, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tuženiku naložio naknaditi tužitelju na ime pravične novčane naknade iznos od 2.618,00 eura sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe (8. ožujka 2024.) do isplate (stopa i tijek nisu sporni), a za daljnji iznos od 2.382,00 eura po istoj osnovi odbio tužbeni zahtjev.

20. Nadalje, kako se potreba za tuđom pomoći i njegov nužno ne veže nužno uz liječničku preporuku za mirovanjem (iako je opće poznato da se kod udarca u glavu kakav je zadobio tužitelj preporuča mirovanje, kako je to i vještak naveo u svom mišljenju), nego i za brigu vezano za ishranu (nabavku i priređivanje hrane), održavanje higijene i drugih potreba u svakodnevnom životu oštećenog, te kako je nalazom liječnika vještaka i iskazom tužitelja potvrđena potreba i opseg tuđe pomoći i njege (7 dana za vrijeme liječenja kod kuće po 2 sata dnevno ili ukupno 14 sati), koju je tužitelju pružila majka (list 25. - 26.), to se ne može prihvatiti ustrajavanje tuženika da tužitelju nije bila potrebna tuđa pomoć i njega.

21. Budući da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njege (7 dana za vrijeme liječenja kod kuće po 2 sata dnevno ili ukupno 14 sati), koju mu je pružila majka, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu članka 1095. stavak 1. ZOO-a kad je naložio tuženiku po toj osnovi isplatiti tužitelju iznos od 42,00 eura (14 sati x 3,00 eura).

22. Materijalno pravo nije primijenjeno na štetu tuženika niti u dijelu odluke o tijeku zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade za tuđu pomoć i njegu. To iz razloga što o zahtjevu tužitelja za naknadu štete na ime tuđe pomoći i njege nije odlučeno prema cijeni sata tuđe pomoći i njege u vrijeme donošenja prvostupanjske presude (kako to tvrdi tuženik) koja se kretala cca 6,00 eura /satu, nego prema cijeni sata tuđe pomoći i njege u vrijeme prije podnošenja predmetne tužbe, koja je iznosila 3,00 eura.

22.1. Nastavno tuženikovom pozivanju na više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske za koje pogrešno drži da podržavaju njegov stava o tijeku zatezne kamate u konkretnom slučaju na iznos dosuđene naknade za tuđu pomoć i njegu, skreće se pozornost tuženiku na pravno shvaćanje iskazano u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-752/2024-2 od 22. svibnja 2024. (točke 10. - 10.2. obrazloženja) s kojim je podudarana i odluka prvostupanjskog suda o tijeku zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade za tuđu pomoć i njegu.

23. Međutim, djelomično opravdano tužitelj dovodi u pitanje odluku o troškovima u dijelu u kojem je odbijen njegov zahtjev s obzirom da se sud u svakom konkretnom slučaju i neovisno o tome kako pravila o troškovima glase, u pronalaženju rješenja za odluku o troškovima mora rukovoditi principima svrsishodnosti, pravičnosti i racionalnosti, što je prvostupanjski sud očito izgubio iz vida s obzirom na konstataciju pod točkom 25. obrazloženja da su "… stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima sukladno članku 154. stavak 2. ZPP-a …".

24. Za odluku o troškovima u predmetnom postupku mjerodavna je odredba članka 154. stavka 2. ZPP-a prema kojoj pravo na naknadu troškova ostvaruje samo ona stranka koja je u većem dijelu uspjela u postupku s obzirom na osnovu i visinu glavnog zahtjeva, što je u konkretnom slučaju tužitelj jer je uspio sa 63,30 % (osnova 100% + visina 26,60% = 126,60% : 2 = 63,30%), a što znači da je tuženik koji je uspio sa 36,70% u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, dužan naknaditi tužitelju razmjeran dio (26,60%) pripadajućeg troška (63,30 % - 36,70% = 26,60 %).

25. Tužitelju na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku pripada nagrada prema odredbi članka 155. stavku 2. ZPP-a u vezi s OT[3] u iznosu od 1.500,00 eura (prema vrijednosti predmeta spora od 10.000,00 eura - za sastav tužbe - 100 bodova /Tbr.

7/1. OT, obrazloženih podnesaka od 16. svibnja 2024. /list 20./ i 19. veljače 2025.

/list 55. - 56./ po 100 bodova /Tbr. 8/1. OT/, drugih podnesaka od 11. ožujka 2024.

/list 13./ i 16. prosinca 2024. /list 42./ po 25 bodova /Tbr. 8/4. OT/, za zastupanje na ročištima 24. rujna 2024. /list 25. - 28./ i 9. travnja 2025. /list 59. - 61./ po 100 bodova /Tbr. 9/1. OT/ i za zastupanje na ročištu 3. srpnja 2024. /list 21. - 22./ - 50 bodova /Tbr. 9/2. OT/ ili ukupno 600 bodova x 2,00 eura /Tbr. 54. OT/ = 1.200,00 eura + 300,00 eura na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% /Tbr. 46. OT/ = 1.500,00 eura).

3 Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023., u daljnjem tekstu: OT)

26. Razmjeran dio troškova koji je tuženik dužan naknaditi tužitelju na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku iznosi 399,00 eura (26,60 % od 1.500,00 eura). Pored nagrade na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku tužitelju pripada razmjeran dio plaćene sudske pristojbe na tužbu, koji iznosi 19,48 eura (26,60 % od 73,23 eura /list 13. - 14./) i plaćeni trošak za izvođenje dokaza medicinskim vještačenje u iznosu 250,00 eura (list 42. - 43.), u cijelosti, s obzirom da neovisno o uspjehu u parnici bez izvođenja tog dokaza na okolnosti bitnih činjenica se ne bi mogla donijeti meritorna odluka.

27. Prema tome, tuženik je dužan naknaditi tužitelju trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 668,48 eura /399,00 + 19,48 eura + 250,00 eura/ (članak 154. stavak 2. ZPP-a) sa zateznim kamatama od donošenja odluke 10. veljače 2026. do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a, članak 29. stavak 2/2., 7. i 8. ZOO-a).

28. Preko iznosa od 668,48 eura do 2.146,46 eura (list 63.) zahtjev tužitelja za naknadu troška prvostupanjskog postupka za daljnji iznos od 1.477,98 eura nije osnovan jer nije u skladu sa poduzetim radnjama (punomoćnik odvjetnik nije pristupio ročištu za objavu presude /list 25./, a na ročištu 3. srpnja 2024. donesen je plan upravljanja postupkom /list 21. - 22./) i ostvarenim uspjehom u parnici.

29. Tuženiku nije priznat trošak žalbe jer nije uspio sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

30. Tužitelju nije priznat trošak žalbe jer nije uspio sa žalbom u dijelu osporavanja odluke o dijelu glavnog tužbenog zahtjeva (članak 154. stavak 1. u vezi s člankom 35. ZPP-a).

40. Zaključno, tuženik je dužan isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 2.660,00 eura sa zateznim kamatama od 8. ožujka 2024. do isplate i naknadi trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 668,48 eura sa zateznim kamata od donošenja odluke o troškovima (10. veljače 2026.) do isplate, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I. i II., članak 373. točka 3. ZPP-a za stavak III. i članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak IV. i V.).

U Zagrebu 10. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Nika Grospić Ivasović