Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4004/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AD, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Matei Begić, odvjetnici iz Siska, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o. OIB 55545787885, iz Zagreba, Vončinina 3, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Petrinji, poslovni broj P-44/2020- 35 od 21. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Petrinji, poslovni broj P-44/2020-35 od 21. lipnja 2024. u točki I. izreke i u dijelu točki II. izreke kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.424,40 eura s dosuđenom zateznom kamatom.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Petrinji, poslovni broj P-44/2020-35 od 21. lipnja 2024. u dijelu točke II. izreke kojim je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.250,00 eura sa zatezanom kamatom od 10. srpnja 2018. do isplate na način da se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u tom dijelu odbija.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu zatraženih troškova za sastav odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku Hrvatske ceste d.o.o. da tužitelju AD isplati iznos od 13.335,96 eura na ime naknade štete zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 10. srpnja 2018., kao dana nastanka štete, pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Hrvatske ceste d.o.o. da tužitelju AD naknadi parnični trošak u iznosu 6.674,40 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana 21. lipnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu u iznosu od 363,74 eura zahtjev tužitelja odbija.“

2. Protiv ove presude u dijelu u kojem nije uspio u sporu (točka I. izreke i dio točke II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak) žalbu je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti zahtjev tužitelja u dijelu koji se pobija žalbom, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava navode istaknute u žalbi i predlaže istu odbiti. Potražuje naknadu trošak za sastav odgovora na žalbu u iznosu od ukupno 625,00 eura.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete u iznosu od 13.335,96 eura, a koji zahtjev tužitelj temelji, u bitnome, na tvrdnjama:

- da se njegova kuća nalazi kraj državne ceste D30 kojom upravlja tuženik ,

- da je na toj državnoj cesti sustav odvodnje neodržavan uslijed čega se oborinske vode zadržavaju na cesti te se voda prelijeva u dvorište tužitelja,

- da je početkom srpnja 2018. došlo do veliko plavljenja i oštećenja kuće i dvorišne zgrade u vlasništvu tužitelja.

5. Prvostupanjski sud je polazeći od nespornih činjenica između stranaka da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine koja se nalazi kraj državne ceste D30 kojom upravlja tuženik, u postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio:

- da je 2. kolovoza 2018., nakon prijave tužitelja Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, izvršen inspekcijski pregled sustava odvodnje na državnoj cesti D30 u gradu [adresa], kojim je utvrđeno da je sustav odvodnje neuređen, neodržavan i djelomično zatrpan te ne osigurava kontroliranu odvodnju zbog čega se oborinska voda zadržava na kolniku i osim što oštećuje cestu, voda se prelijeva u dvorište kuće u [adresa] te dolazi do plavljenja,

- da je 9. kolovoza 2018. izdano rješenje s rokom izvršenja kojim se nalaže Hrvatskim cestama d.o.o. u svrhu otklanjanja uočenih nepravilnosti poduzeti mjere u skladu sa Zakonom o cestama i Pravilnikom o održavanju cesta kako bi se riješila odvodnja površinskih i podzemnih voda s ciljem očuvanja trajnosti i stabilnosti ceste i građevina uz cestu, sigurnog odvijanja prometa te zaštite prostora u cjelini,

- da je ugovorni podizvoditelj 10. rujna 2018. izveo radove prema izdanom rješenju od 9. kolovoza 2018. na način da su očistili i produbili postojeći cestovni kanal u dužini od 150 m te izvadili tj. uklonili dva privatna neispravna prilaza poljoprivrednim površinama, izravnali bankinu uz cestovni kanal i na nerazvrstanoj cesti izveli poravnanje makadam konstrukcije s produbljenjem kanala kako bi imala što manji utjecaj na državnu cestu D30,

- da nakon izvedenih radova nije dolazilo do plavljenja nekretnine tužitelja,

- da je šteta na obiteljskoj kući tužitelja i na pomoćnoj zgradi (garaža i drvarnica) uzrokovana izlijevanjem vode iz kanala za odvodnju oborinske vode koja se nalazi sa lijeve strane ceste D30 u [adresa] gledano u smjeru [adresa] prema Hrvatskoj Kostajnici , jer odvodni kanal nije održavan,

- da visina štete iznos 13.335,96 eura.

6. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da odgovornost tuženika za štetu koja je nastala tužitelju na njegovim nekretninama proizlazi iz zakonske odredbe čl. 26. st. 1. Zakon o cestama („Narodne novine“ broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 04/23, 133/23 - dalje: ZC) te odredbe čl. 25. Pravilnika o održavanju cesta („Narodne novine“ broj 90/14 - dalje: Pravilnik), pa kako je tuženik u konkretnom slučaju propustio postupati prema navedenim zakonskim odredbama i nije održavao odvodni kanal državne prometnice ispred kuće tuženika, a što je bio razlog sakupljanja i neotjecanja vode iz kanala te posljedično poplavljivanje kuće i dvorišnih zgrada tužitelja, pri čemu tuženik ničime nije dokazao razloge koji ga oslobađanju odgovornosti za štetu, to je sud na temelju odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj:

35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 – dalje: ZOO) u vezi čl. 1049. ZOO prihvatio tužbeni zahtjev.

6.1. U točki II. izreke sud je na temelju odredbi čl. 154. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP) i čl. 155. ZPP odlučio o troškovima postupka.

7. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

8. Žalba tuženika je neosnovana protiv odluke o glavnoj stvari, a djelomično osnovana protiv odluke o troškovima postupka sadržane u pobijanom dijelu točke II. izreke prvostupanjske presude.

9. Ovaj sud je ispitujući pobijanu presudu prvostupanjskog suda kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a tuženik u žalbi ističući žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka sadržajno ne navodi u čemu bi se sastojale bitne povrede postupka u odnosu na predmet spora.

10. Neosnovano tuženik ističe žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. Osporavajući utvrđeno činjenično stanje tuženik u žalbi ustraje na prigovoru tužiteljevog doprinosa nastanku štete navodeći „…da je na predmetnom kanalu utvrđeno postojanje privatnih propusta od kojih je jedan predmetne zgode bio slomljen, što nije bilo uočljivo, kako bi ga ugovorni izvođač tuženika na vrijeme sanirao…“ i „… da nije moguće spriječiti plavljenje ceste uslijed snažnih oborina bez obzira na propusnost kanala uz cestu, dok je u predmetnom slučaju utvrđena dodatna opstrukcija kanala na dan štetnog događaja, a koja je ispravljena nakon naloga inspekcije….“

11.1. Na takve žalbene navode valja odgovoriti da prema odredbi čl. 4. ZC javnu cestu čine, između ostalog navedenog u toj odredbi, cestovna građevina a to je, između ostalog navedenog, i propust. Iako tuženik u žalbi navodi da se radi o privatnom propustu, tuženik ni u žalbi niti tijekom postupka nije tvrdio da bi se radilo o propustu izvan cestovnog zemljišta. S obzirom na to da nesporno tuženik upravlja državnom cestom D30 te je dužan tu cestu održavati, tuženik je dužan održavati i propuste kao dijelove te javne ceste, a što je u okolnostima konkretnog slučaja izostalo.

11.2. Nadalje, kad se ima u vidu utvrđenje da tuženik prije štetnog događaja nije održavao kanale za odvodnju oborinskih voda, a što je imalo za posljedicu plavljenje tužiteljevog dvorišta, te da je tuženik radove održavanja izveo tek nakon prijave tužitelja i izdanog rješenja inspekcije za ceste, pri čemu je tužitelj iskazao u ovom postupku da mu nakon izvedenih radova više nije plavilo, tada su u navedenoj činjeničnoj situaciji žalbeni navodi o tužiteljevom doprinosu nastanku štete i štetnog događaja zbog, neosnovani.

12. Stoga je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke.

13. Osnovano tuženik osporava odluku o troškovima postupka u dijelu kojim je tužitelju dosuđen trošak za sastav zahtjeva za naknadu štete kao i podneska kojim je specificiran zahtjev za naknadu štete, a koje podneske je tužitelj uputio tuženiku prije pokretanja ovog postupka, jer se radi o podnescima koji nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

14. U odnosu na trošak pristupa na ročišta za objavu presude koji trošak tuženik osporava u žalbi, valja reći da je odredbom čl. 335. ZPP propisano je da će se ročište na kojem se presuda objavljuje održati neovisno o tome jesu li stranke o njemu uredno obaviještene, odnosno jesu li pristupile na to ročište. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi. U slučaju iz stavka 9. ovoga članka sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-Oglasna ploča sudova. Presuda mora biti istaknuta na internetskoj stranici e-Oglasna ploča sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

14.1. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da u slučaju kad stranka pristupi ročištu za objavu presude, kao u konkretnom predmetu, sud prema odredbi čl. 335. st. 8. ZPP stranci mora uručiti presudu, jer joj od navedenog dana počinje teći rok za podnošenje pravnog lijeka. Radi se o trošku učinjenom u povodu postupka, na koji ima pravo stranka koja je ročištu pristupila i uspjela je u parnici, zbog čega je prvostupanjski sud pravilno priznao i dosudio tužitelju trošak za pristup njegovog punomoćnika na ročište za objavu presude.

15. Stoga je slijedom naprijed navedenog valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.424,40 eura, a na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.250,00 eura i u tom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbiti.

16. Zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu odbijen je na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, jer isti nije bio potreban.

U Zagrebu, 10. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić