Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1551/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gabriele Topić Kordej, predsjednika vijeća, Suzane Radaković suca izvjestitelja i člana vijeća Suzane te Sandre Artuković Kunšt, univ.spec.iur., članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mili Milovac, odvjetniku iz Zadra, protiv tuženika UF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Luki Mrkić, odvjetniku iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1531/2021-14 od 27. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1531/21-14 od 27. travnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

Obrazloženje

1.Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I Nalaže se tuženiku PF, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju RF, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 56.175,00 kn (slovima: pedesetšesttisućastosedamdesetpetkuna) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 01. listopada 2019. godine, pa do isplate u visini stope određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 5.911,74 kn, sve u roku od 8 dana."

2. Protiv presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakonom o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 02/2007- Odluka USRH, 84/2008, 96/2008 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda preinači ili ukine i stavlja zahtjev za naknadom troška.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 56.175,00 kn sa zateznim kamatama od 1. listopada 2019. radi neispunjenja ugovorne obveze prema Sporazumu stranaka od 20. srpnja 2018. godine.

6. U žalbenom postupku sporno je da li predmetni Ugovor raskinut 21. kolovoza 2019.

7. Ispitujući u pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Nije osnovan ni žalbeni navod pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoj zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

9. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

- da su stranke sklopile Sporazum 20. srpnja 2018. radi korištenja nekretnine tužitelja od strane tuženika u svrhu turizma, turističkih i obrtničkih djelatnosti ( list 5 spisa) za 2018.; 2019: 2020 i 2021 godinu;

- da navedeni Sporazum po svom sadržaju predstavlja Ugovor o najmu iz čl. 550. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje u tekstu: ZOO);

- da prema navedenom Ugovoru tuženik se obvezao tužitelju isplati najamninu za svaku godinu u iznosu od 15.500,00 EUR-a odnosno za 2019., 2020. i 2021. u tri rate godišnje i to do 01. svibnja 5.000,00 EUR-a, do 01. kolovoza 5.500,00 EUR-a i 30. rujna 5.000,00 EUR-a;.

- da je tuženik tužitelju za 2019. godinu isplatio iznos od 8.000,00 EUR-a dok ostatak od 7.500,00 EUR-a nije platio prema ugovornoj obvezi;

- da tuženik nije dokazao da je tužitelj zaprimio e-mail kojim tuženik raskida predmetni Ugovor dana 21. kolovoza 2019.;

- da su tužitelj i tuženik ostvarili korespondenciju putem e-mail 28. studenog 2019. kojom su dogovarali raskid ugovora;

10. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je utvrdio da predmetni Ugovor nije raskinut 21. kolovoza 2019. i da tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu plaćanja najamnine za 2019. u preostalom iznosu od 56.175,00 kuna te na temelju čl. 9. ZOO-a u vezi čl. 563 odlučio na navedeni način.

11. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka niti žalbenim navodima nije doveden u sumnju.

12. Stoga, suprotne tvrdnje tuženika su bez pravnog uporišta.

13. Na žalbene navode koji se isključivo odnosne na ocjenu dokaza valja reći da tuženik ispušta iz vida odredbu čl. 8. ZPP-a, a prema kojoj, koje će se činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka time da je prvostupanjski sud stečeno uvjerenje opravdao logičnim razlozima iz kojih se može provjeriti da takvo uvjerenje ima valjanu osnovu ( čl. 8. ZPP-a).

Stoga, nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 8. ZPP-a na koju povredu sadržajno ukazuje tuženik.

14. Prema odredbi čl. 574. st. 1. ZOO-a ugovor o najmu sklopljen na određeno vrijeme ili mu je trajanje određeno zakonom, prestaje istekom tog vremena, a što je slučaj u ovoj pravnoj stvari.

15. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da je predmetni Ugovor sklopljen za 2018., 2019., 2020. i 2021. time da je nesporno da je najamnina za 2018. plaćena.

16. Na žalbene navode tuženika vezano za raskid 21. kolovoza 2020. radi završetka sezone valja reći da tuženik nije adekvatnim dokaznim sredstvima dokazao da je plaćanje najamnine bilo uvjetovano trajanjem sezone i ostvarenom zaradom tuženika.

17. Jednako tako, tvrdnje tuženika da je predmetni ugovor raskinuo 21. kolovoza 2019. i da je o raskidu ugovora tužitelj obaviješten putem e-maila su bez uporišta u provedenom dokaznom postupku.

Ovdje valja reći, i to da iz iskaza samog tuženika i proizlazi da ne zna da li je tužitelj i dobio taj e-mail ( list 29 spisa).

18. S time u vezi ukazuje se da iz stanja spisa prema e-mail komunikaciji od 28. studenog 2019. tužitelj tada i zahtjeva od tuženika potvrdu prekida Ugovora od 20. srpnja 2018. i to za 2019., 2020. i 2021. ali tek od „… današnjeg dana“.

Međutim, iz iskaza tužitelja proizlazi da je tuženik i dalje nastavio koristio nekretninu u 2019., a tuženik nije dokazao suprotno.

19. Stoga, tvrdnje tuženika da je ugovor raskinut 21. kolovoza 2019., a koji raskid bi tužitelj i prihvatio, dakle da je ugovor sporazumno raskinut, su bez uporišta u provedenom dokaznom postupku.

20. Jednako tako, iz uvjerljivog iskaza tužitelja i proizlazi da je novi Ugovor sklopio za 2020. i 2021., a tuženik nije na pouzdan način dokazao da je Dana Valova koja je bila novi najmoprimac bila u najmu već i 2019.

21. U odnosu na ostale žalbene navode kojim tuženi ponavlja prigovore koji su isticani u postupku na koje prvostupanjski sud u razlozima prvostupanjske presude jasno i argumentirano odgovorio nije potrebno ponavljati obrazloženje prvostupanjske presude.

22. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, ostali žalbeni navodi nisu razmatrani sukladno čl. 375. st. 1. ZPP-a.

23. Kako tuženik u žalbi ne iznosi nikakve okolnosti kojima bi odlučna utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda bio doveden u sumnju, to njegova žalba predstavlja samo drugačiju i to pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza, na koju je ovlašten jedino sud, u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a.

24. Stoga, u naprijed iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu, obzirom da tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu plaćanja najamnine za 2019. godinu u preostalom iznosu što prema tečaju konverzije iznosa od 7.500,00 eura/ 56.508,75 kuna time da stranke nisu ugovorile plaćanje najamnine trajanjem sezone i zaradom tuženika tijekom sezone, a kako sud odlučuje u granicama postavljenom zahtjeva od 56.175,00 kuna, to je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je tuženika obvezao na isplatu iznosa od 56.175,00 kuna sa zateznom kamatom od dospijeća 1. listopada 2019.

25. Suprotno tvrdnji tuženika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje pravilno primjenio materijalno pravo na koje se pozvao kada je odlučio na navedeni način.

26. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i visini troškova (čl. 155. ZPP-a) te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 7/2022, 126/2022 i 138/23) pa su paušalni žalbeni navodi neosnovani.

27. Kako tuženik nije uspio sa žalbom, to trošak žalbe pada na njegov teret ( čl. 154. st. 1. ZPP).

28. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka nije osnovan sukladno čl. 155. ZPP-a.

29. Sijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u stavku I izreke, a na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a kao u stavku II i III izreke ove drugostupanjske odluku.

U Zagrebu 10. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Gabriela Topić Kordej