Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4741/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joka Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja NN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Kurcinaku, odvjetniku iz Koprivnice, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupane po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-469/2019-44 od 18. lipnja 2024. i žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P- 469/2019-44 od 18. lipnja 2024., dana 10. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-469/2019-44 od 18. lipnja 2024. u dijelu pod točkom I izreke.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-469/2019-44 od 18. lipnja 2024. u dijelu pod točkom II, III i IV izreke te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-469/2019-44 od 18. lipnja 2024. u dijelu pod točkom II izreke.

III O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeće rješenje:

"I. Utvrđuje se da je tužba tužitelja povučena u dijelu u kojem tužitelj od tuženika traži isplatu iznosa od 9.016,42 eura (devettisućašesnaesteura i četrdesetdvacenta) sa pripadajućim zateznim kamatama.

II. Odbacuje se kao nepravovremen zahtjev tuženika Privredne banke Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 za naknadom troškova postupka vezano uz djelomično povlačenje tužbe učinjeno podneskom tužitelja od 5. travnja 2024.

i p r e s u d u

I. Utvrđuje se da su ništetne pojedine ugovorne odredbe Ugovora o kreditu [broj kredita] od 27. veljače 2006., javnobilježnički solemniziranog od strane javnog bilježnika Marine Ostović pod brojem OU-203/2006 dana 28. veljače 2006., sklopljenog između tužitelja NN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Privredne banke Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 i to u dijelu istih u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranim odlukama banke, kao i u dijelu u kojem je za otplatu kredita ugovorena valutna klauzula vezana uz valutu CHF i to osobito u:

- čl. 4.1. u dijelu u kojem glasi: "… koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana…",

- čl. 4.2. u dijelu u kojem glasi: "…propisane odlukom Banke o kreditiranju građana a stambene kredite…";

- čl. 7.2. u dijelu u kojem glasi: "…plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja… u slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. Stranke su suglasne da je obavijest Banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta…Ova obavijest sastavni je dio Ugovora.";

- čl. 12.9. u dijelu u kojem glasi: "…te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF."

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju NN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 330,91 EUR (tristotrideseteura i devedesetjedancent), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 13. lipnja 2019. do isplate koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. godine utvrđuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj NN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] traži da se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 naloži da mu isplati iznos od 6.870,63 eura (šesttisućaosamstosedamdeseteura i šezdesettricenta) sa pripadajućom zateznom kamatom, kao i u dijelu u kojem tužitelj potražuje od tuženika isplatu zatezne kamate koja na iznos od 330,91 euro iz točke

II. presude teče za razdoblje prije 13. lipnja 2019.

IV. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da tužitelju TN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 681,33 eura (šestoosamdesetjedaneuro i tridesettricenta) uvećan za zatezne kamate koje na navedeni iznos reku od 18. lipnja 2024. pa do isplate, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tužitelj u dijelu pod točkom III izreke i kao i u dijelu pod točkom IV izreke u kojem nije priznat tužitelju trošak parničnog postupka preko iznosa od 681,33 EUR zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022, 114/2022, 155/2023 – dalje: ZPP) predlažući da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u skladu sa žalbenim navodima tužitelja uz naknadu troškova parničnog postupka uključujući i trošak ovog žalbenog postupka, podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Protiv navedene presude u dijelu pod I, II i IV izreke kao i protiv rješenja u dijelu pod točkom II izreke žalbu ulaže tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a predlažući da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku odluku u skladu sa žalbenim navodima tuženika uz naknadu troškova parničnog postupka uključujući i trošak žalbe, podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, međutim presuda u određenom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može na pravilna način ispitati a na što osnovano ukazuju žalitelji.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranim odlukama banke kao i u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita u CHF (valutna klauzula) te posljedično isplata preplaćenih iznosa temeljem ništetnih odredbi.

8. Između stranaka nije sporno da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom zaključio Ugovor o kreditu broj [broj kredita] dana 27. veljače 2006., te nije sporno da su stranke sklopile Dodatak ugovora o kreditu dana 12. prosinca 2015. radi konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u ugovor sa valutnom klauzulom u EUR temeljem Zakona o izmjeni i dopuni zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/15 – dalje: ZIDZOPK).

9. Međutim ovdje je sporno je li zakonodavnom intervencijom temeljem ZIDZOPK izvršena potpuna restitucija a na koju bi tužitelj imao pravo kao posljedice ništetnosti odredbi ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenjala jednostranom odlukom tuženika ,odnosno posljedice ništetnosti ugovorene valutne klauzule za CHF.

10. Također ovdje je sporno da li je zaključenjem Dodatka ugovora o kreditu od 12. prosinca 20215., a kojim je izvršena konverzija u skladu sa ZID ZPK /15, prestala ranija obveza iz osnovnog Ugovora o kreditu od 27. veljače 2006. pa da iz tih razloga više niti ne postoji obveza iz osnovnog Ugovora o kreditu jer je Dodatkom Ugovora o kreditu preuređen pravni odnos stranaka i stoga više niti ne postoje odredbe u pogledu kojih tužitelj traži utvrđenje ništetnosti pa stoga niti obveza tužene naspram tužitelja za isplatom daljnjih iznosa.

11. Tijekom prvostupanjskog postupka kao i u žalbenoj fazi postupka je prvenstveno sporno da li su predmetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kao i valutnoj klauzuli nepoštene ugovorne odredbe u smislu relevantnih odredbi Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, 46/07, 79/07 – dalje: ZZP/03) a na kojima primarno tužitelj temelji svoj zahtjev, a koje, ako su nepoštene su ništetne u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03.

12. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača dok je odredbom čl. 87. st. 1. ZZP/03 propisano da nepoštena ugovorna odredba ništava, st. 2. istog članka je određeno da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez takve odredbe.

13. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud se pravilno pozvao na presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i to Visokog trgovačkog Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kao i na presudu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. a kojima je utvrđeno da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, te njihov učinak u smislu odredbe 502.c. ZPP-a.

14. Nadalje ovdje je sud prihvaćajući iskaz tužitelja a koji je u skladu sa dokumentacijom u spisu utvrdio da se radilo u Ugovoru o kreditu kojeg je unaprijed pripremila banka te da djelatnici tuženika nisu pojasnili tužitelju prije sklapanja ugovora po kojim parametrima dolazi do promjene kamatne stope kao niti o rizicima valutne klauzule u CHF već su tužitelju upravo ponudili kredit u CHF kao povoljniji a ovdje tuženik na kojem je teret dokazivanja nije sudu pružio dokaze iz kojeg bi proizlazilo suprotno da je ovdje tuženik kao kreditor obavijestio potrošača o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka kao i spornoj odredbi koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i informiranosti potrošača o tome što znači takva odredba.

15. Prema tome ako se u postupku utvrdi da je određena ugovorna odredba u potrošačkom ugovoru nepoštena u smislu odredbe čl. 81. ZZP/03 posljedica takve ugovorne odredbe je ništetnost a posljedice ništetnosti su propisane odredbama Zakona o obveznim odnosima i to čl. 322. kao i čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO).

16. U ovom konkretnom predmetu sud je pravilno zaključio da su predmetne odredbe Ugovora kojom je kamatna stopa promjenjiva na temelju jednostrane odluke banke kao kreditora kao i u pogledu odredbi o valutnoj klauzuli u CHF ništene odredbe koje stvaraju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana s obzirom da ovdje tužitelj kao potrošač nije ni na koji način mogao utjecati na sporne odredbe niti su mu je predmetne odredba pojašnjene a što jasno proizlazi i iz iskaza tužitelja u ovom postupku stoga je ista kao takva nepoštena odnosno ništetna u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP-a.

17. Međutim osnovano ukazuje tužitelj da je sud zbog pogrešnog pravnog pristupa u pogledu zaključenog Dodatka ugovora o kreditu, pogrešno primijenio materijalno pravo zauzimajući pravni stav da tužitelj zaključenjem predmetnog Dodatka a kojim je provedena konverzija nema pravo na potpunu restituciju jer je konverzija izvršena u skladu sa odredbama ZIDZPK a što predstavlja poseban zakon u odnosu na opća pravila obveznog prava.

18. Međutim ovakav pravni stav prvostupanjskog suda je po mišljenju ovog suda pogrešan.

19. Ovdje valja naglasiti da prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a je propisano da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima dati odgovarajuću naknadu u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

20. Prema tome pravilnim tumačenjem navedenih odredbi čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. ZZP/03 a u vezi s čl. 323. st. 1. ZOO jasno proizlazi da iz posljedice ništetnosti ugovorne odredbe proistječe subjektivno pravo potrošača na potpunu restituciju odnosno da mu tuženik kao kreditor u potpunosti vrati sve ono što je temeljem nepoštene odredbe primio i tako uspostavi pravnu i činjeničnu situaciju kao da ništetne odredbe nije bilo.

21. Prema tome obveza potpune restitucije nije obveza koja bi proizlazila iz pravnog posla (čl. 247. u svezi s čl. 20. st. 1. ZOO-a) odnosno ugovora već iz nastalog izvanugovornog obveznog odnosa stjecanja bez osnove (čl. 1111., čl. 323. st. 1. i čl. 20. st. 1. ZOO-a a u vezi s čl. 81. st. 1 i čl. 87. st. 1. ZZP/03) stoga zaključeni Dodatak ugovora o konverziji ne dovodi do gubitka prava tužitelja kao potrošača da zatraži restitucijskim zahtjevom preplaćene iznose koji su posljedica nepoštenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi kao i nepoštenih odredbi u pogledu valutne klauzule u CHF.

22. Dakle sklapanjem sporazuma o konverziji tužitelj nije izgubio pravo da temeljem ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu u pogledu kojih je prvostupanjski sud izveo pravilne zaključke da se radi o ništetnim odredbama dobije potpunu restituciju koja mu pripada temeljem izvanugovornog odnosa stjecanja bez osnove a na što osnovano ukazuje tužitelj u žalbenim navodima.

23. Nadalje ovdje valja reći da odredbama ZID ZKP/15 zakonodavac nije jasno i nedvosmisleno propisao da bi potrošači koji su konvertirali CHF kredite izgubili potpuno ili djelomično pravo na restituciju jer smisao tog zakona je konverzija a ne restitucija a iz odredbi ZID ZKP/15 se opravdano može zaključiti da je svrha njegovog donošenja zaštita potrošača koji su sklopili ugovore o kreditu u valuti CHF od vrlo nepredvidivog i oscilirajućeg odnosno rastućeg tečaja švicarskog franka pa su stoga mnogi potrošači i zaključili takve ugovore o konverziji ali time ne mogu biti stavljeni u neravnopravan položaj u odnosu na one potrošače koji takve anekse nisu zaključili jer i jedni i drugi imaju pravo na potpunu restituciju i kod ostvarivanja svog subjektivnog prava na jednak položaj.

24. Stoga su žalbeni navodi tuženika, u dijelu u kojem tuženik ističe da je sklapanjem Dodatka ugovora u skladu sa ZID ZKP/15 došlo do izmjene osnovnog ugovora pa tako i bilo kakvog potraživanja tužitelja s naslova prvotnog sklopljenog ugovora jer su stranke taj osnovni ugovor suglasnom voljom izmijenile, neosnovani upravo iz naprijed navedenih razloga.

25. Također žalbeni navodi tuženika da tužitelj nema pravni interes za utvrđenjem ništetnosti kao deklaratorni zahtjev nije osnovan jer se pravo na isticanje ništetnosti u smislu odredbe čl. 328. ZOO-a ne gasi i nije uvjetovano sa postavljanjem kondemnatornog tužbenog zahtjeva kako to pogrešno smatra tuženik a u ovom konkretnom slučaju upravo je tužitelj postavio zahtjev za utvrđenjem ništetnosti te posljedično kondemnatorni tužbeni zahtjev za isplatom iznosa koji proizlaze iz ništetnih spornih odredbi sklopljenog ugovora.

26. Prvostupanjski sud je proveo financijsko vještačenje međutim isti je zbog pogrešnog pravnog pristupa nepotpuno utvrdio činjenično stanje u pogledu visine postavljenog tužbenog zahtjeva a što presudu čini manjkavom pa ju je nemoguće na pravilan način ispitati a na što osnovano ukazuje tužitelj u žalbenim navodima.

27. Također ovdje osnovano ukazuje tuženik da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka u pogledu dosuđenih zateznih kamata u dijelu pod točkom II izreke na razliku pretplate u iznosu od 330,91 EUR jer tužitelj nije niti tražio isplatu razlike pretplate niti kamatu na istu već sasvim druge razlike a što čini odluku nerazumljivom pa je stoga valjalo u tom dijelu ukinuti pobijanu presudu.

28. Žalbeni navodi tuženika u pogledu točke II pobijanog rješenje u kojoj je odbačen zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u odnosu na djelomično povlačenje tužbe učinjeno podneskom tužitelja od 5. travnja 2024., su neosnovani.

29. Iz stanja spisa kao i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je podneskom od 8. veljače 2024. tužitelj djelomično povukao tužbu u dijelu koji se odnosi na isplatu na način da je umjesto početnog zatraženog iznosa od 16.217,96 EUR potraživao isplatu iznosa od 10.080,54 EUR a kasnijim podneskom od 5. travnja 2024. iznos od 7.201,54 EUR.

30. Nadalje proizlazi da je podnesak tužitelja od 8. veljače 2024. dostavljen punomoćniku tuženika 24. veljače 2024. te se tuženik u roku od 15 dana od primitka podneska nije očitovao o djelomičnom povlačenju tužbe niti se istim usprotivio a niti je zatražio trošak a isto tako podnesak tužitelja od 5. travnja 2024. je dostavljen ovdje tuženiku 15. travnja 2024. te se tuženik nije u roku od 15 dana očitovao o djelomičnom povlačenju tužbe odnosno nije se usprotivio.

31. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženik tek podneskom od 6. svibnja 2024. zatražio trošak parničnog postupka vezano uz djelomično povlačenje tužbe a što je izvan roka od 15 dana propisanog čl. 164. st. 8. ZPP-a stoga je pravilno sud takav zahtjev odbacio kao nepravovremen te su stoga žalbeni prigovori tuženika u tom pravcu u cijelosti neosnovani.

32. Naime prema odredbi čl. 193. st. 1. ZPP-a propisano je da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari. Stavkom 2. istog članka propisano je da se tužba može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje.

33. Prema tome kako se ovdje tuženik nije u roku od 15 dana očitovao na podneske tužitelja kojima je djelomično povučena tužba to se onda smatra da je tuženik pristao na djelomično povlačenje tužbe kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

34. Prema odredbi čl. 164. st. 8. ZPP-a, je propisano da u slučaju iz čl. 158. ZPP-a (povlačenje tužbe) kao i u slučaju presude na temelju priznanja i presude na temelju odricanja, ako povlačenje tužbe, priznanje ili odricanje nisu obavljeni na raspravi zahtjev za naknadu troškova može se staviti u roku od 15 dana nakon dostave obavijesti ili odluke stoga žalbeni navodi tuženika nisu osnovani i proizlaze iz pogrešnog tumačenja naprijed navedenih odredbi ZPP-a koje su u primjeni kada govorimo o djelomičnom povlačenju tužbe a što potvrđuje recentna sudska praksa u analognim slučajevima.

35. Također pogrešno tuženik smatra da sud u konačnoj odluci odlučuje o troškovima postupka prema vrijednosti predmeta spora u svakom stadiju postupka jer sud odlučuje o troškovima parničnog postupka prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu uzimajući u obzir uspjeh stranaka u sporu prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a.

36. Međutim žalbeni prigovori u pogledu odluke o troškovima postupka u točki IV izreke pobijane presude ovaj sud neće posebno obrazlagati s obzirom da iz svih naprijed navedenih razloga je valjalo ukinuti pobijanu presudu u dijelu pod točkom II i III izreke te posljedično i u dijelu pod točkom IV izreke koja se odnosi na dosuđeni trošak parničnog postupka a s obzirom da će sud ponovno odlučiti o troškovima parničnog postupka uzimajući u obzir konačni uspjeh stranaka u ovom sporu.

37. U nastavku postupka sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim drugostupanjski rješenjem te će nakon toga donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.

38. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1., čl. 369. st. 1, čl. 370. i čl. 380. t. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 10. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević