Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3513/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Renate Đaković Vranković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Jerko Bakula, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., OIB: 29743547503, Zagreb, Antuna Heinza 4, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Vukina, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vukina & Partneri, Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-163/2020-48 od 28. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-163/2020-48 od 28. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je presuđeno:

„I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice ĐF, OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 3.981,68 eura, sa kamatom tekućom od 01.01.2020. godine do isplate, po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB, kao i nadoknaditi mu parnične troškove ovog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom počev od donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužiteljici ĐF, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku Triglav osiguranje d.d., OIB: 29743547503, parnični trošak u iznosu 1.125,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 28. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.“

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 - dalje: ZPP). Predlaže da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a.

5. Nadalje, pobijanom presudom nije počinjena niti bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a koju ističe žaliteljica jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, ista sadrži razloge o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika.

6. Predmet spora je zahtjev za naknadu imovinske štete na vozilu tužiteljice do koje je štete, prema navodima tužiteljice, došlo u prometnoj nezgodi od 2. prosinca 2019. u [adresa], na raskrižju [adresa] i [adresa], a u kojoj su sudjelovali tužiteljica kao suvozač u svom vozilu, ZF kao vozač tog vozila (u vlasništvu tužiteljice) te osiguranik tuženika, kao vozač drugog vozila.

7. U žalbenom postupku tužiteljica osporava zaključak suda prvog stupnja glede dinamike nastanka prometne nezgode odnosno zaključak o (ne)osnovanosti njezinog zahtjeva za naknadu štete.

8. Iz pobijane odluke i spisa proizlazi:

- da je tužiteljica podnijela prijavu i zahtjev za naknadu materijalne štete, po polici autoosiguranja osiguranika tuženika,

- da je tuženik otklonio zahtjev za naknadu materijalne štete jer nije bilo moguće utvrditi uzročno posljedičnu vezu između oštećenja vozila i opisane dinamike nastanka prometne nezgode,

- da je prema navodima tužiteljice, do nesreće došlo na način da su se ona kao suvozač i vozač, svjedok ZF, kretali jednosmjernom [adresa], kada je s lijeve strane na raskrižju na njih naletilo vozilo osiguranika tuženika, da je tako oštećen je cijeli lijevi prednji dio njezinog vozila, a nakon naleta osiguranika tuženika njezino vozilo je odbačeno na desni rizol,

- da nakon opisane nezgode policija nije pozvana na mjesto događaja,

- da je spisu priloženo europsko izvješće o šteti sa skicom dinamike nezgode (list 4. spisa),

- da je sud na ročištu saslušao tužiteljicu, svjedoka koji je upravljao njezinim vozilom te drugog svjedoka, osiguranika tuženika, koji je sudjelovao u prometnoj nezgodi,

- da je proveden dokaz uviđajem na licu mjesta,

- da je provedeno prometno vještačenje,

- da prema nalazu i mišljenju vještaka prometne struke proizlazi da nastala oštećenja na oba vozila nisu međusobno sukladna po svom položaju i obliku, da ne odgovaraju dinamici nastanka predmetnog štetnog događaja koja proizlazi iz spisa, što znači da se štetni događaj u tehničkom smislu nije mogao dogoditi na način kako to prikazano u izvješću o prometnoj nesreći te kako je opisano u iskazima i pokazivanjima sudionika i svjedoka.

9. Na temelju navedenog, sud prvog stupnja je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev, a zaključak suda prvog stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Žalbenim navodima tužiteljica osporava činjenično stanje utvrđeno na temelju prometnog vještačenja. Ističe da je vještak previše općenit u pogledu obrazloženja i mehanizma nastanka deformacija na vozilima, da oštećenja ukazuju na mogući kontakt vozila, da su oštećenja prednjeg dijela vozila tužiteljice i otvaranje zračnih jastuka nastali posljedično, slijetanjem vozila tužiteljice i naletom na metalni stup ograde, da vještak nije razmatrao da je došlo do višestrukog kontakta površina vozila, od prednjih prema stražnjim, odnosno da je vještak sva oštećenja pogrešno tumačio statički. Smatra da je trebalo provesti novo prometno vještačenje.

11. Navedeni žalbeni navodi nisu osnovani.

12. Sud je, prije provođenja vještačenja, saslušao tužiteljicu i svjedoke.

12.1. Tužiteljica je navela da je u trenutku predmetnog štetnog događaja vozilom upravljao svjedok ZF te da su se kretali jednosmjernom ulicom Lisičina, kada je u jednom trenutku na vozilo naletjelo drugo vozilo s lijeve strane na raskrižju kod raspela. Smatra da su se vozili prilagođenom brzinom, jer se radi o naseljenom dijelu. U štetnom događaju oštećen je cijeli lijevi prednji dio njezinog vozila. Nakon naleta osiguranika tuženika njezino vozilo bilo je odbačeno na desni rizol. Vozač je kočio kako bi izbjegao udarac, ali udar nije bilo moguće izbjeći. Na njezinom vozilu nije bilo ranijih oštećenja. Njezino vozilo nije sudjelovalo u drugim prometnim nezgodama. Vozilo je popravljeno, ali ne zna tko je platio popravak i u kojem iznosu.

12.2. Svjedok ZF naveo je da je u vrijeme štetnog događaja on vozio prema Bizeku, kada im je osiguranik tuženika oduzeo prednost i udario u prednji lijevi bočni dio vozila, nakon čega je vozilo bilo odbačeno u rizol kod raspela. Osiguranik tuženika došao je iz sporedne ulice te je prošao kraj znaka "STOP". Kretali su se brzinom otprilike 40 km/h, a u štetnom događaju bili su oštećeni blatobran, hauba, štosdenfer, kiler, vrata, far, vezni lim te su iskočili zračni jastuci za vozača i suvozača. Vozilo nije imalo oštećenja od ranije. Platio je popravak u iznosu oko 20.000,00 kuna, time da zračni jastuci od vozača i suvozača nisu popravljeni. Na procjenu štete išao je dan-dva nakon nezgode. Koliko mu je poznato auto nije sudjelovao u drugim prometnim nezgodama.

12.3. Svjedok IF naveo je da se kretao sa zapada prema istoku te se nije zaustavio na raskrižju. Kretao se sporo, a iz jednosmjerne ulice, njemu s desne strane nailazilo je vozilo tužiteljice. Skrenuo je u ulicu te je morao otići skroz lijevo kada je primijetio vozilo tužiteljice, ali ga je ono udarilo u prednji desni kotač i vrata. Kada ga je vozilo tužiteljice udarilo zarotirao se te udario vozilo tužiteljice zadnjim bočnim dijelom. Oba vozila pokušavala su izbjeći sudar. Vozilo tužiteljice nije bilo odbačeno. Ne zna nalazi li se u ulici iz koje je dolazio kakav prometni znak. Izvješće o prometnoj nesreći je potpisao te skica odgovara načinu na koji je došlo do štetnog događaja. Vozilo tužiteljice bilo je značajno oštećeno te su se otvorili zračni jastuci. Dan nakon štetnog događaja otišao je sa svjedokom ZF na izvid štete. Na vozilu tužiteljice bili su razbijeni cijeli prednji lijevi bočni dio, hauba te je vozilo imalo oštećenja od udara zadnjeg dijela njegovog vozila.

13. Nadalje, na uviđaju na mjestu nasreće, kojem je prisustvovao i vještak prometne struke, ing. CF, na raskrižju ulica Lisičina i Bizek III, utvrđeno je da je ulica Lisičina jednosmjerna, da je ulica Bizek III dvosmjerna ulica te da se prije samog raskrižja nalazi znak da je dozvoljeno kretanje ravno i lijevo. Svjedok ZF naveo je da je u raskrižje došao krećući se ulicom Lisičina iz smjera juga te da je došao do otprilike polovine raskrižja kada je na njega naletjelo vozilo kojim je upravljao osiguranik tuženika, nakon čega da je vozilo odbačeno u rinzol ispred raspela. Svjedok IF naveo je da je do sudara došlo u sredini raskrižja te da se on kretao ravno prema ulici Horvatov put. Kada je vidio vozilo tužiteljice pokušao je izbjeći sudar kretanjem u lijevo, a vozač vozila tužiteljice pokušao je izbjeći sudar krećući se u desno, ali je bio odbačen kod stupića do raspela (listovi 143-144 spisa).

14. Nakon saslušanja svjedoka i uviđaja, sud je proveo dokaz prometnim vještačenjem. Vještačenje je provedeno sukladno odredbama članaka 250. – 260. ZPP-a te je nalaz i mišljenje vještaka potpuno i obrazloženo. Nadalje, nakon prigovora tužitelja, vještak se na ročištu i usmeno očitovao te otklonio prigovore tužiteljice.

14.1. Tako je vještak u nalazu i mišljenju obrazložio:

- da iz izvješća o prometnoj nesreći na listu 4 spisa slijedi da je do sudara došlo u raskrižju na način da je vozilo osiguranika tuženika svojim prednjim desnim, više bočnim dijelom naletjelo na prednji lijevi, više bočni dio vozila tužiteljice koje je u predmetnom raskrižju zadržavalo svoj smjer kretanja za ravno te je vozilu osiguranika tuženika dolazilo s desne strane, a kako to prikazuje skica iz izvješća,

- da su prema izvidu štete na vozilu tužiteljice nastala oštećenja na lijevoj bočnoj strani kao i oštećenja prednjeg dijela vozila te je došlo do aktivacije zračnih jastuka i pojaseva, a koja nije moguće dovesti u vezu s prijavljenim štetnim događajem,

- da su prilikom očevida oba sudionika su pokazala nastanak štetnog događaja na sličan način kako su to ranije iskazivali,

- da iz takve dinamike nastanaka štetnog događaja koja proizlazi iz stanja spisa bi bilo realno za očekivati da prvi kontakt bude ostvaren između prednjeg lijevog bočnog dijela vozila tužiteljice i prednjeg desnog bočnog dijela vozila osiguranika tuženika, nakon čega bi trebao biti ostvaren kontakt stražnjeg desnog bočnog dijela vozila osiguranika tuženika i lijeve bočne strane vozila tužiteljice i u konačnici bi vozilo tužiteljice trebalo sletjeti s kolnika i naletjeti na rubni kamen i ogradu.

- da položaj i oblik nastalih oštećenja na prednjem desnom bočnom dijelu vozila osiguranika tuženika i prednjem lijevom bočnom dijelu vozila tužiteljice nije međusobno sukladan pa stoga nije moglo doći do kontakta ovih dijelova vozila na način kako to proizlazi iz opisanog stanja spisa. Naime, oštećenje na prednjem lijevom bočnom dijelu vozila tužiteljice ukazuje na smjer djelovanja sile prema vozilu tužiteljice na način da je vozilo osiguranika tuženika moralo naletjeti na vozilo tužiteljice te je prema svom položaju i obliku moglo nastati isključivo desnim dijelom prednjeg branika vozila osiguranika, a koji je u potpunosti neoštećen,

- da iskazi tužiteljice i svjedoka ZF da vozilo tužiteljice nije bilo oštećeno prije štetnog događaja i u drugim prometnim nesrećama nisu u skladu s oštećenjem prednjeg lijevog blatobrana u stražnjem dijelu i desnog bočnog ogledala vozila tužiteljice, i koja u tehničkom smislu nisu mogli nastati u ovom štetnom događaju,

- da s druge strane, obzirom na stanje spisa, tehničkim putem nije moguće isključiti mogućnost da je vozilo tužiteljice svojim prednjim više desnim dijelom naletjelo na ogradu izvan sebi desnog ruba kolnika i da su pritom na prednjem, više desnom dijelu vozila tužiteljice mogla nastati oštećenja koja prikazuju sljedeće fotografije (str. 6. nalaza i mišljenja),

14.2. Vještak konačno zaključuje da provedena analiza pokazuje da nastala oštećenja na oba vozila nisu međusobno sukladna po svom položaju i obliku te da ne odgovaraju dinamici nastanka predmetnog štetnog događaja koja proizlazi iz stanja spisa, što znači da se predmetni štetni događaj u tehničkom smislu nije mogao dogoditi na način kako to prikazano u izvješću o prometnoj nesreći te opisano u iskazima i pokazivanjima sudionika i svjedoka. Visina potpune ili totalne štete na vozilu iznosi 29.412,18 kn.

14.3. Vještak se na ročištu usmeno očitovao na prigovore tužiteljice navodeći da je pisani nalaz i mišljenje izradio na temelju podataka iz spisa te provedenog očevida pri čemu je u konačnici utvrdio da oštećenja na oba vozila nisu međusobno sukladna po položaju i obliku te da ne odgovaraju dinamici nastanka predmetnog štetnog događaja koje proizlazi iz stanja spisa i provedenih dokaza, pa je ponovio da se štetni događaj u tehničkom smislu nije mogao dogoditi na način kako je to prikazano u Izvješću i kako je to opisano u iskazima i pokazivanjima sudionika i svjedoka. Pojasnio je da je uspoređivao međusobno položaj i oblik nastalih oštećenja na oba vozila prema fotografijama u njegovom nalazu pri čemu je bila tehnički isključena mogućnost nastanka opisanih oštećenja u predmetnom štetnom događaju. To je objasnio na način da utisnuće prednjeg lijevog bočnog dijela vozila tužiteljice je takvo da je sila morala djelovati pod nekim većim kutem u odnosu na uzdužnu os vozila pri čemu takvo oštećenje prema njegovom mišljenju nikako nije moglo nastati stražnjim dijelom prednjeg desnog blatobrana vozila osiguranika tuženika. Ovo oštećenje vozila osiguranika tuženika upućuje na potpuno drugačiji sudarni položaj nego što bi se ovdje moglo očekivati obzirom na stanje spisa. Isto tako usporedba oštećenja na stražnjem lijevom bočnom dijelu vozila osiguranika tuženika sa oštećenjima na lijevoj bočnoj strani vozila tužiteljice također pokazuje bitnu različitost u položaju i obliku te niti takva oštećenja nisu mogla nastati u međusobnom kontaktu neoštećenih dijelova oba vozila. Pri ovome je bitno naglasiti da je položaj oštećenja na vozilu osiguranika tuženika bitno viši od nastalih oštećenja na vozilu tužiteljice, a radi se o oštećenju u vidu utisnuća vanjskog stražnjeg dijela desne bočne stranice. Dakle, položaj i oblik nastalih oštećenja u oba sudara u bitnome se razlikuje te po vještaku takva oštećenja kakva su prikazana na fotografijama nisu mogla nastati u iskazanoj dinamici predmetnog štetnog događaja. Oštećenje na prednjem dijelu vozila tužiteljice i mogućnost otvaranja zračnih jastuka nakon slijetanja s kolnika vještak nije analizirao budući da ova ranija oštećenja iz dva moguća kontakta nisu bila međusobno sukladna. Radi se o dva sudara koja su morala prethoditi slijetanju tužiteljice s kolnika. Ne može isključiti mogućnost slijetanja s kolnika i nastanak oštećenja na prednjem dijelu njezina vozila kao i otvaranja zračnih jastuka te ostalih oštećenja koja bi bila povezana s ovim naletom, ali to nije moglo biti posljedica štetnog događaja na način kako to proizlazi iz spisa, odnosno nije moglo biti posljedica sudara s vozilom osiguranika tuženika. Načelno razmatrajući čisto mehanički mogućnost nastanka dva sudara na približno sličnim dijelovima vozila i kasnije slijetanje izvan kolnika je tehnički moguće i realno za očekivati dok je u konkretnom slučaju problem što navedena oštećenja međusobno nisu sukladna po svom položaju i obliku, ali se sama dinamika nekakvog sličnog štetnog događaja mogla odvijati na način kako su to iskazivali svjedoci. Kod ovakve vrste vještačenja prvo se provjerava sukladnost nastalih oštećenja, a onda kasnije i moguća dinamika i njezina usklađenost sa eventualno zatečenim materijalnim tragovima. Kako u konkretnom slučaju nije bio zadovoljen ovaj prvi uvjet bespredmetno je bilo raditi daljnju analizu.

15. Prema stajalištu i ovog suda, vještak je uzeo u obzir sve okolnosti na koje je u prigovoru upirala tužiteljica, kao i one okolnosti koje tužiteljica ponavlja u žalbi. Vještak je u cijelosti usmeno otklonio iznesene prigovore te potvrdio svoj nalaz i mišljenje o dinamici nastanka prometne nezgode odnosno da oštećenja oba vozila nisu međusobno sukladna po položaju i obliku, da ne odgovaraju dinamici štetnog događaja, da je utisnuće prednjeg lijevog bočnog dijela vozila tužiteljice takvo da je sila morala djelovati pod nekim većim kutem, da je položaj oštećenja na vozilu osiguranika tuženika bitno viši od nastalih oštećenja na vozilu tužiteljice. Slijedom navedenog, vještak je isključio mogućnost takve prometne nezgode kako su ju opisali tužiteljica i svjedoci.

16. Dakle, sud je nalaz i mišljenje vještaka (dano nakon što su stranka i svjedoci dali iskaze na ročištu te nakon uviđaja na navedenom mjestu nezgode) ocijenio jasnim, obrazloženim i neproturječnim te se nije pojavila sumnja u pravilnost danog mišljenja, imajući pri tome na umu da je vještak prilikom saslušanja otklonio sve prigovore, zbog čega je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje dipl. ing. CF te je stoga i odbio prijedlog tužiteljice za izvođenje dokaza novim prometnim vještačenjem kao nepotreban temeljem odredbe članka 220. stavak 2. ZPP-a.

17. Prema članku 8. ZPP-a, koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Prema članku 219. stavak 1. ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

18. Uzevši u obzir navedeni dokazni postupak, postojeće kontradiktornosti, nedostatak dokaza u prilog tvrdnji tužiteljice te nalaz i mišljenje vještaka, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da tužiteljica nije dokazala da se štetni događaj dogodio onako kako to tvrdi, odnosno da je do događaja došlo na način kako je ona to navela u tužbi i tijekom postupka te kako su iskazivali svjedoci. Dakle, kako tužiteljica nije dokazala da bi za nastanak štetnog događaja bio odgovoran osiguranik tuženika prema članku 1072. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23) pravilno je sud odbio kao neosnovan zahtjev kojim potražuje naknadu imovinske štete na vozilu u iznosu od 3.981,68 eura.

19. Odluka o troškovima postupka zakonita je i osnovana, kako po osnovi tako i po visini, sukladno odredbama članka 154. stavak 4. ZPP-a i članka 155. stavak 1. ZPP- a, a tužitelj istoj određeno i ne prigovara.

20. Slijedom svega navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, primjenom članka 368. stavak 1. ZPP- a odlučeno je kao pod točkom I izreke ove odluke.

U Zagrebu 10. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić