Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-3107/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Delipetar, odvjetnik u Imotskom, protiv tuženika ĆA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Perkušić, odvjetnik u Imotskom, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom poslovni broj P-398/2022-22 od 15. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 10. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
I Ukida se presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom poslovni broj P-398/2022-22 od 15. svibnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom i rješenjem Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom citiranim u izreci odlučeno je kako slijedi:
I. Utvrđuje se da je tužiteljica BA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnica za 1⁄2 dijela nekretnine identične dijelu katastarske čestice zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisana u ZU 2484 k. o. [katastarska općina], u naravi kat i potkrovlje kuće u [adresa], na adresi [adresa], površine po etaži 110 m2 i pripadajuće okućnice površine 1000 m2, slijedom čega je ovlaštena na temelju ove presude po njenoj pravomoćnosti zatražiti u zemljišnim knjigama toga suda uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime za 1⁄2 dijela, uz istodobno brisanje tog suvlasničkog dijela sa imena tuženika i drugih osoba, koju uknjižbu je tuženik dužan trpjeti.
II. Suvlasnička zajednica stranaka na nekretnini opisanoj u izreci ad. 1. se razvrgava fizičkom diobom na način da svakoj od stranaka pripadne u materijalno odijeljeni dio 1⁄2 opisane imovine.
III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe preda tužiteljici u suposjed nekretninu opisanu u točki I. tužbenog zahtjeva.
IV. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici na ime troškova ovoga postupka iznos od 2.856,18 EUR-a.
r i j e š i o j e
I. Odbija se prijedlog tužiteljice radi osiguranja nenovčane tražbine koji glasi: "radi osiguranja nenovčane tražbine tužiteljice – predlagatelja osiguranja određuje se privremena mjera kojom se zabranjuje tuženiku bilo kakvo onemogućavanje i sprječavanje tužiteljice u posjedovanju i korištenju nekretnine identične dijelu katastarske čestice zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisana u ZU 2484 k. o. [katastarska općina], u naravi kat i potkrovlje kuće u [adresa], na adresi [adresa], površine po etaži 110 m2 i pripadajuće okućnice površine 1000 m2.
II. Da ispuni navedenu radnju trpljenja i dopuštanja iz točke I. sud tuženiku ostavlja rok od 4 sata računajući od dana prijema ovoga rješenja, jer će se u protivnom ova mjera izvršiti prisilnim putem po sudskom ovršitelju uz asistenciju policije, a tome se tuženiku za slučaj da postupi protivno odredbama ovog rješenja zaprječuje adekvatnim novčanim kaznama koje će mu se u nastavku postupka izreći na prijedlog tužiteljice u slučaju da se i nakon prijema ovog rješenja bude tako ponašao.
III. Ovo rješenje ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka odnosno do drugačije odluke suda ukoliko se u tijeku postupka uslijed promijenjenih okolnosti utvrdi da mjera više nije potrebna.“
2. Protiv citirane presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) te predlaže presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda odnosno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Ovaj sud ispitao je pobijanu presudu u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, te je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. U predmetnom postupku tužiteljica traži da sud utvrdi, da zemljište i dio kuće u k. o. [katastarska općina] predstavljaju bračnu stečevinu stranaka te da se kao takva upiše u zemljišne knjige, da se izvrši materijalna dioba suvlasništva i da joj tuženik dok se dioba ne provede omogući suposjed.
7. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je, a nije niti sporno, da su stranke bivši bračni drugovi, da su se vjenčali 1982., i da se kuća koja je predmet postupka sagradila 1993., nakon što su se zajedno s djecom vratili iz Sarajeva, sve na nekretnini koja je pripadala tuženikovoj obitelji u [adresa], u [adresa], te da je prizemlje kuće darovano sinu stranaka prije petnaestak godina.
7.1. O bračnoj stečevini braka tužitelja i tuženice, na temelju čl. 551. Obiteljskog zakona (NN br. 103/15, 98/19, dalje: ObZ), treba odlučiti prema propisima koji su bili na snazi u vrijeme stjecanja imovine.
7.2. Naime, radi se o stečenim pravima u pogledu zajedničke imovine po prijašnjim propisima, a koja se ne mijenjaju s danom primjene Obiteljskog zakona (čl. 551. st. 2. Obiteljskog zakona).
8. S obzirom na to, da je dakle sporna kuća građena 1993. godine, za odluku o tome predstavlja li ista bračnu stečevinu stranaka i u kojem dijelu odlučne su odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima (NN br. 11/78, 45/89 i 59/90, dalje: ZBPO) kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.
8.1. Odredbom čl. 277. ZBPO propisano je, da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili imovina koja potječe iz te imovine, njihova zajednička imovina.
8.2. Odredbom čl. 278. ZBPO propisano je da se kod udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, a prema st. 2. tog članka, da se u slučaju spora vodi računa ne samo o plaći i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i obitelji, brizi oko odgoja i podizanje djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.
9. Zato tuženik neosnovano u žalbi ističe, kao i u postupku pred prvostupanjskim sudom, da je, budući da je isključivo on bio u radnom odnosu, te je kuća izgrađena na zemljištu koje je on naslijedio od oca, on isključivi vlasnik nekretnine a da bi tužiteljica imala pravo postaviti samo obveznopravni odnos.
10. Samim time što je kuća građena u vrijeme trajanja braka stranaka te je financirana sredstvima ostvarenim radom (što nije identično prihodima iz radnog odnosa) ista predstavlja bračnu stečevinu stranaka i tužiteljica ima pravo tražiti da sud utvrdi njezin suvlasnički udio u istoj. Tuženik naime ne tvrdi da bi sredstva za gradnju kuće stekao po nekoj drugoj osnovi (darovanjem, nasljeđivanjem) već da je kuću gradio sam, da je plaćao radnike, da je tužiteljica bila domaćica i brinula o djeci.
11. Osnovano prvostupanjski sud zaključuje da se radi o nekretnini čija je gradnja financirana radom tijekom bračne zajednice, te je pravilno postupio i kada je, kako to čl. 278. ZBPO propisuje, vodio računa o radu tužiteljice u domaćinstvu i obitelji te brizi oko odgoja i podizanja djece.
12. Osnovano se međutim prigovara da je taj doprinos tužiteljice obrazložen vrlo sumarno, odnosno ne navode se razlozi zašto je sud zaključio da isti iznosi upravo 50% vrijednosti nekretnine. Iz zapisnika sa ročišta od 25.1.2023. vidljivo je da je punomoćnik tužiteljice obrazložio navode u radu tužiteljice u obitelji (o odgoju troje djece stranaka, o brizi o majci strica tuženika i stričevoj djeci u vrijeme dok su živjeli u njegovoj kući) te o pomoći obitelji, kako tužiteljice tako i tuženika, u gradnji kuće. Iz iskaza tužiteljice danog na ročištu od 14. ožujka 2024. također je vidljivo koje je poslove tužiteljica obavljala tijekom trajanja braka i na koji je način obitelj jedne i druge strane pomagala u gradnji kuće.
13. Navedeno u pobijanoj presudi nije ocijenjeno, pa za sada nije moguće ocijeniti niti pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na zaključak o doprinosima stranaka stjecanju bračne stečevine.
14. Pri tom nije utvrđeno niti to je li namjera srodnika tuženika, koji su mu nakon provedenog ostavinskog postupka ustupili zemljište za gradnju kuće, bila da obje stranke steknu suvlasništvo, ili je zemljište darovano tuženiku i time ostalo njegova posebna imovina, koja bi se kao takva morala uračunati u ukupni suvlasnički omjer stranaka na cijeloj nekretnini. Nesporno je naime da je kuća upravo na tom zemljištu građena da bi obitelj tužiteljice i tuženika imala gdje stanovati, te da su zajedničkom gradnjom, stranke stekle suvlasničke udjele u nekretnini, ali ako zemljište nije darovano strankama zajednički, nego samo tuženiku, a s ciljem da zajedno s tužiteljicom, na istom sagradi kuću za obitelj, samo zemljište treba uračunati u suvlasnički omjer cijele nekretnine, kao posebnu imovinu tuženika.
15. Osnovano tuženik prigovara da je izreka presude, utemeljena na tužbenom zahtjevu, nejasna i neprovediva.
16. Prvostupanjski sud, nakon što je tužiteljica odustala od provođenja dokaza geodetskim vještačenjem radi identifikacije spornih nekretnina, odnosno provođenja očevida s mjernikom prema odabiru suda, obrazlaže da isto ne čini presudu neprovedivom jer je zemljišnoknjižno stanje nesređeno, ne samo na spornoj nekretnini nego i na širem prostoru nadležnosti tog suda, te da je tužiteljica dokazala da je zajednička volja i namjera stranaka prilikom gradnje kuće bila ulaganje u zajedničku imovinu.
17. Iz dokaza provedenih u postupku, tj. iz zemljišnoknjižnog izvatka za zk.k.ul 2484 k. o. [katastarska općina] proizlazi da čest. zem. [katastarska čestica] iste k.o. ima površinu od ukupno 49177 m2, te je kao vlasnik iste upisana Republike Hrvatska, dok se radi vlasništva pojedinih dijelova te čestice vodi niz sporova između fizičkih osoba i Republike Hrvatske.
18. Sud je prihvatio tužbeni zahtjev da su stranke suvlasnici dijela te čestice površine 1000 m2, kao okućnice, čija površina u naravi nije ni na koji način utvrđena, a tuženik je iskazao da se radi o cca 1200 m2, te nisu ni na koji način određene granice te parcele, unutar ukupne površine od 49177 m2.
19. Tužiteljica pri tom traži da sud utvrdi njezino suvlasništvo u ½ dijela cijele okućnice, na kojoj se nalazi sporna kuća, s time da traži utvrđenje suvlasništva samo na dvije od tri postojeće etaže (a tuženik prigovara da potkrovlje u naravi niti ne postoji), dok je prizemlje darovano sinu stranaka. Prihvaćanjem takvog tužbenog zahtjeva taj dio kuće (prizemlje) ostao bi bez pripadajućeg dijela zemljišta, što je protivno načelu pravnog jedinstva nekretnine iz čl. 9. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 137/99, 22/00, 73/00, 79/06, 146/08, dalje: ZV). Isto posebno imajući na umu da se, prema iskazima stranaka, na istoj okućnici nalaze i druge građevine, za koje tuženik osnovano ističe isti prigovor.
20. Pri tom tužiteljica, iako se poziva na bračnu stečevinu kao temelj stjecanja, tužbenim zahtjevom ne traži, kako bi trebalo, da se utvrdi da je sporni dio nekretnine bračna stečevina, nego traži utvrđenje suvlasništva i uknjižbu uz brisanje suvlasničkog dijela s imena tuženika „i drugih osoba“ dok je kao vlasnik u zemljišnim knjigama upisana Republika Hrvatska, pa dakle takav zahtjev, u tom dijelu, ne može biti prihvaćen u odnosu na tuženika, niti se može donijeti presuda u odnosu na „druge osobe“ bez navođenja tko je određeno dužan trpjeti uknjižbu.
21. Budući da je tužbeni zahtjev neodređen i neodrediv, jer istom nedostaje utvrđenje fizičkog dijela nekretnine u naravi čije se suvlasništvo, dioba i predaja u suposjed traži, te u odnosu na koga se isto traži, potrebno je u ponovljenom postupku vratiti tužbu na ispravak odnosno dopunu jer ne sadrži sve ono što je potrebno da bi se po njoj moglo postupati (članak 109. st. 1. u vezi s čl. 186. st. 1. i čl. 106. st. 2. ZPP), pod prijetnjom posljedica iz čl. 109. st. 4. ZPP, pri čemu tužiteljica može ostvariti besplatnu pravnu pomoć u skladu s odredbama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći (NN br. 143/13, 98/19).
22. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o troškovima postupka jer nije poznat konačni uspjeh stranaka u sporu.
23. U skladu s navedenim, odlučeno je, na temelju čl. 369. st. 1. ZPP, te u odnosu na troškove žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 3. ZPP, kao u izreci.
U Zagrebu,10. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
Milena Frankić
