Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3914/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, KVR, izvjestiteljice i KV, članice, u pravnoj stvari tužitelja CV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Lidiji Horvat, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1438/2024-90 od 15. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 10. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja CV kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1438/2024-90 od 15. srpnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke te pod točkom III. izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka.

II. Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1438/2024-90 od 15. srpnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

III. Odbija se zahtjev tužitelja CV za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženice Republike Hrvatske za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

- nalaže se tuženici isplatiti tužitelju iznos od 1.770,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 18. ožujka 2013. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu preostalog dijela zatraženog iznosa od 2.596,58 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 18. ožujka 2013. pa do isplate (točka II. izreke),

- nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.193,13 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 15. srpnja 2025. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka III. izreke).

2.1. Protiv navedene presude, pod točkom II. izreke te pod točkom III. izreke, u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka, žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev u tome dijelu prihvati, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 402,16 EUR–a.

2.2. Protiv navedene presude, pod točkom I. i III. izreke, žali se tuženica zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbije i da se zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da joj se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 200,00 EUR–a.

3.1. Žalba tužitelja je neosnovana.

3.2. Žalba tuženice je neosnovana.

4.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen na ročištu od 21. studenog 2024. (list 599 spisa), da mu tuženica isplati iznos od 4.366,58 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 18. ožujka 2013., kada je odštetni zahtjev podnesen pa do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.395,36 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

4.2. Tužitelj navedeni iznos glavnice potražuje od tuženice na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to prava na tjelesni, psihički i duševni integritet te prava na dostojanstvo, a koju je tužitelj pretrpio za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u Zatvoru u Zagrebu i Zatvoru u Bjelovaru jer su uvjeti boravka u navedenim zatvorima bili neprikladni, sve sukladno odredbama iz čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08 i 125/11 – u daljnjem tekstu: ZOO), u svezi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO–a.

5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda u dijelu u kojem ju tužitelja pobija nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju isti upire.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

7. Prvostupanjski sud je na temelju dokaza koji su izvedeni tijekom postupka i koji su pravno relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom predmetu, postupajući pritom u smislu odredbe iz čl. 8. ZPP–a, utvrdio u bitnom:

- da se tužitelj u razdoblju od 5. siječnja 2012. pa do 30. travnja 2013. nalazio na izvršavanju kazne zatvora na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj K-372/12 od 31. listopada 2012., i to konkretno od 5. siječnja 2012. pa do 3. veljače 2012. u Zatvoru u Zagrebu, a od 4. veljače 2012. pa do 30. travnja 2013. u Zatvoru u Bjelovaru,

- da je tužitelj 18. ožujka 2013. podnio zahtjev za mirno rješenje spora Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko–upravnom odjelu, a kojim je on zatražio da mu tuženica na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, koju je pretrpio za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u Zatvoru u Bjelovaru jer su uvjeti boravka u tom zatvoru bili neprikladni, isplati iznos od 6.636,14 EUR–a[1] (50.000,00 kn),

- da je Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko–upravni odjel odbilo tužiteljev zahtjev za mirno rješenje spora,

- da tužitelj u ovom predmetu potražuje od tuženice na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, koju je on pretrpio za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u Zatvoru u Zagrebu i Zatvoru u Bjelovaru jer su uvjeti boravka u navedenim zatvorima bili neprikladni, iznos od 4.366,58 EUR–a koji se dobije kada se iznos od 9,29 EUR–a pomnoži s ukupno 470 dana, koliko je tužitelj proveo na izdržavanju kazne zatvora u Zatvoru u Zagrebu i Zatvoru u Bjelovaru, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 18. ožujka 2013., kada je odštetni zahtjev podnesen pa do isplate,

- da je, s obzirom na to da se tužitelj obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora samo zbog uvjeta u Zatvoru u Bjelovaru, utvrđeno da je tužba u dijelu koji se odnosi na uvjete u Zatvoru u Zagrebu nedopuštena u smislu odredbe iz čl. 186.a st. 6. ZPP- a, tako da je u postupku valjalo odlučiti samo o dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na uvjete u Zatvoru u Bjelovaru,

- da je tužitelj, sukladno dopisu Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Zatvora u Bjelovaru od 8. prosinca 2021. (u daljnjem tekstu: Dopis), za vrijeme izvršavanja kazne zatvora u Zatvoru u Bjelovaru,:

- 27 dana boravio u sobi broj 9/O, koja je površine 24,20 m2 i volumena 91,96 m3, od čega je 7 dana boravio s još 7 osoba i tada je po osobi ostvareno 3,03 m2 i 11,50 m3 prostora,

- 19 dana boravio s još 5 osoba i tada je po osobi ostvareno 4,03 m2 i 15,33 m3 prostora,

- 1 dan boravio s još 4 osobe i tada je po osobi ostvareno 4,84 m2 i 18,39 m3 prostora, dakle da je u sobi broj 9/O sveukupno ostvarivao 3,80 m2 i 14,45 m3 prostora,

- ukupno 200 dana boravio u radnoj sobi, površine 28,50 m2 i volumena 76,65 m3, od čega je 1 dan boravio s još 8 osoba i tada je po osobi ostvareno 3,17 m2 i 8,52 m3 prostora, 34 dana boravio s još 7 osoba i tada je po osobi ostvareno 3,56 m2 i 9,58 m3 prostora, 150 dana boravio s još 6 osoba i tada je po osobi ostvareno 4,07 m2 i 10,95 m3 prostora, 15 dana boravio s još 5 osoba i tada je po osobi ostvareno 4,75 m2 i 12,78 m3 prostora, dakle da je u radnoj sobi sveukupno ostvario 4,03 m2 i 10,84m3 prostora,

- 52 dana boravio u potkrovlju površine 107,87 m2 i volumena 266,70 m3, od čega je 1 dan boravio s još 32 osobe i tada je po osobi ostvareno 3,27 m2 i 8,08 m3 prostora, 5 dana boravio s još 30 osoba i tada je po osobi ostvareno 3,48 m2 i 8,60 m3 prostora, 4 dana boravio s još 29 osoba i tada je po osobi ostvareno 3,60 m2 i 8,89 m3 prostora, 10 dana boravio s još 28 osoba i tada je po osobi ostvareno 3,72 m2 i 9,20 m3 prostora, 8 dana boravio s još 27 osoba i tada je po osobi ostvareno 3,85 m2 i 9,53 m3 prostora, 5 dana boravio s još 26 osoba i tada je po osobi ostvareno 4,00 m2 i 9,88 m3 prostora, 12 dana boravio s još 25 osoba i tada je po osobi ostvareno 4,15 m2 i 10,26 m3 prostora, 5 dana boravio s još 24 osobe i tada je po osobi ostvareno 4,31 m2 i 10,67 m3 prostora, 2 dana boravio s još 23 osobe i tada je po osobi ostvareno 4,49 m2 i 11,11 m3 prostora, dakle da je u potkrovlju sveukupno ostvarivao 3,91 m2 i 9,67 m3 prostora,

- 13 dana boravio u sobi broj 4/O , površine 20,36 m2 i volumena 84,96 m3, od čega je 7 dana boravio s još 6 osoba i tada je po osobi ostvareno 3,19 m2 i 12,14 m3 prostora, 6 dana boravio s još 5 osoba i tada je po osobi ostvareno 3,73 m2 i 14,16 m3 prostora, dakle da je u sobi broj 4/O sveukupno ostvarivao 3,44 m2 i 13,07 m3 prostora,

- od 21. siječnja 2013. pa do 11. veljače 2013., odnosno 22 dana boravio u sobi 2/O, površine 8,54 m2 i volumena 32,45 m3 gdje je boravio s još jednom osobom i tada je po osobi ostvareno 4,27 m2 i 16,23 m3 prostora,

- od 12. veljače 2013. pa do 30. travnja 2013. 77 dana boravio u sobi broj 12/O površine 7,36 m2 i volumena 27,96 m3, od čega je 63 dana boravio s još jednom osobom i tada je po osobi ostvareno 3,68 m2 i 13,98 m3 prostora, 14 dana boravio sam i tada je po osobi ostvareno 7,36 m2 i 27,96 m3 prostora, dakle da je u sobi broj 12/O sveukupno ostvarivao 4,35 m2 i 16,52 m3 prostora,

- u razdoblju od 3. veljače 2012. pa do 30. travnja 2013. (391 dan) zatvorenik CV (u ovom predmetu tužitelj) sveukupno prosječno ostvario 4,06 m2 i 12,43 m3 prostora,

- na temelju iskaza tužitelja:

- da su sobe u kojima je boravio u Zatvoru u Bjelovaru bile prekapacitirane,

- da je za vrijeme boravka u Zatvoru u Bjelovaru u razdoblju od 1. kolovoza 2012. pa do 7. siječnja 2013. radio u zatvorskoj kuhinji,

- na temelju iskaza svjedoka JV, upravitelja Zatvora u Bjelovaru:

- da je tužitelj nakon dolaska u zatvor bio radno angažiran u zatvorskoj kuhinji, i to na radnom mjestu pomoćnog kuhara, što je podrazumijevalo da bude smješten u radnoj sobi koja ima puno bolje uvjete nego ostale zatvoreničke sobe,

- da je radna soba bila otvorena od 5.45 sati ujutro do 21.00 sati navečer,

- da su za vrijeme boravka u radnoj sobi zatvorenici mogli koristi posebno izdvojeni sanitarni čvor koji je bio samo za njihove potrebe i koji se nije nalazio u sklopu sobe, s time da je vršenje nužde po noći bilo regulirano na način da je u sobi bio postavljen zvučni i svjetlosni alarm koji je obavještavao pravosudne policajce da dođu otvoriti sobu,

- da je tužitelj u dva navrata prestajao raditi u kuhinji na vlastiti zahtjev, i to iz razloga jer je u tijeku bila brakorazvodna parnica u kojoj se borio za skrbništvo nad svoje četvero maloljetne djece,

- da tužitelja, kada je prestajao raditi u kuhinji, nisu vraćali u zatvoreničku sobu, već je bio smješten u potkrovlju u kojem se nalazila prostorija veličine od 117 m2 koja je bila primjerena boravku zatvorenika,

- da je tužitelj ostvarivao sva prava iz Zakona o izvršavanju kazne zatvora, koristio sustav zdravstvene zaštite u vidu liječničkih pregleda i posjet općoj bolnici u

[adresa] te koristio propisanu terapiju,

- da u pogledu slobodnih aktivnosti u zatvoru zatvorenici imaju prostor od 305 m2 otvorene površine na kojima se nalazi sedam klupa za odmor, teretana i košarkaško igralište te je postavljena vanjska rasvjeta kako bi zatvorenici što dulje mogli koristiti navedeni prostor, s time da se može igrati stolni tenis, šah i badminton,

- da se grijanje u cijelom zatvoru vrši preko zajedničke kotlovnice na plin te da su radijatori i sva ostala infrastruktura za grijanje funkcionalni,

- da je svaki zatvorenik, pa tako i tužitelj, imao dovoljno sredstava za osobnu higijenu, kao što su imali i dovoljno sredstava za čišćenje prostorija u kojima su boravili u zatvoru,

- da je zdravstvena zaštita bila potpuno u skladu s odredbama iz čl. 103-116 Zakona o izvršavanju kazne zatvora jer je zatvorenicima, pa tako i tužitelju, bila osigurana zdravstvena zaštita i specijalistički liječnički pregledi, s time da im je dva puta tjedno bila dostupna liječnica opće prakse, a dva medicinska tehničara svakodnevno,

- na temelju iskaza svjedoka VV, pravosudnog policajca u Zatvoru u Bjelovaru:

- da je zatvorski sustav u vrijeme kada je tužitelj boravio u Zatvoru u Bjelovaru karakterizirala velika prekapacitiranost, tako da su u Zatvoru su se određene prostorije preuređivale u prostorije za zatvorenike,

- da je tužitelj radio u kuhinji,

- da radna soba u kojoj je tužitelj bio smješten nije imala sanitarni čvor, a da je isti bio smješten u dvorištu, udaljen 10–a metara od same sobe,

- da su svi zatvorenici koji su bili smješteni u radnoj sobi bili otvoreni od 6 sati ujutro do 21 sat navečer i da se zatvorenici iz radne sobe nikada nisu tužili na nedostatak sanitarnog čvora, s obzirom na to da im je značajno bilo bolje nego na drugim odjelima u kojima su zatvorenici bili zatvoreni i po 20 sati na dan,

- da je svim zatvorenicima bila želja biti u radnoj sobi ili na radnom odjelu,

- da je radna soba imala ugrađenu svjetlosnu i zvučnu signalizaciju te bi u slučaju bilo kakve potrebe dežurni policajac otvarao sobu da zatvorenici obave svoje potrebe,

- da je unutar radne sobe bio uređen sanitarni čvor i tuš, ali da su zatvorenici neovisno o tome koristili vanjski wc koji se nalazio u dvorištu jer im je tako bilo ugodnije, dok su wc u sobi koristili eventualno po noći,

- na temelju iskaza svjedokinje CVR, voditeljice Odjela tretmana u Zatvoru u Bjelovaru:

- da je tužitelj u Zatvoru u Bjelovaru bio smješten u razdoblju od 3. veljače 2012. do 30. travnja 2013., kada je redovno otpušten s izdržavanja kazne,

- da je po dolasku u Zatvor u Bjelovaru tužitelj već od ožujka 2012. bio raspoređen za pomoćnog kuhara u kuhinji i da je u tom razdoblju bio smješten u radnoj sobi, a ne u standardnoj ćeliji, koja se nalazila u dvorištu zatvora,

- da je specifičnost radne sobe u tome što je ista, za razliku od klasičnih zatvorskih ćelija, otvorena u razdoblju od 6,00 sati ujutro do 21,00 sat navečer i da zatvorenici koji su smješteni u radnoj sobi na temelju toga imaju blaži tretman nego ostali zatvorenici,

- da je tužitelj bio radno angažiran do 10. lipnja 2012., kada je odustao na vlastiti zahtjev, a da je isti ponovno zatražio da ga se radno angažira pa je bio radno angažiran u razdoblju od 1. kolovoza 2012. do 7. siječnja 2013., kada je opet odustao na vlastiti zahtjev,

- da je tužitelj, kada nije bio radno angažiran, maknut iz radne sobe te je bio smješten u potkrovlje zatvora koje je u trenutku smještaja tužitelja bilo prekapacitirano, ali da je i potkrovlje imalo svoje prednosti u smislu da je u navedenom bila ugrađena klima, da se isto sastojalo od dvije sobe te da im je bio montiran LED televizor,

- da su, kad god je tužitelj odlučio prestati s radom, uvijek bili posrijedi neki privatni osobni razlozi, a nikada razlozi koji bi se nalazili na strani Zatvora u Bjelovaru,

- da su zatvorenici obroke obavljali u svojim sobama, da su zatvorenici mogli biti u dnevnom boravku po sat i pol vremena dnevno, a da u to vrijeme nisu bila uračunata dva slobodna sata za šetnju i rekreaciju,

- da zatvorenici koji su smješteni u radnu sobu nisu bili vezani navedenim režimom korištenja dnevnog boravka i šetnje po šetalištu,

- da je u razdoblju kada je tužitelj boravio u zatvoru zatvorenicima bilo omogućeno igranje košarke, ali iza 15,00 sati, do kada je bilo radno vrijeme suda, budući da je zatvor smješten u istoj zgradi sa sudom,

- da je zatvorenicima dostupan stolni tenis i natkrivena teretana te da bibliobus svaka dva tjedna dolazi u zatvor i da ga zatvorenici rado koriste,

- da se, ako se radi o odjelu, sanitarni čvor nalazi u svakoj sobi, a da se, ako se radi o radnoj sobi, sanitarni čvor ne nalazi u radnoj sobi, već se nalazi par metara udaljen na dvorištu i dostupan je zatvorenicima iz radne sobe u svakom trenutku po danu, a iza 21,00 sat, kada se zatvaraju vrata od radne sobe, postoji svijetlo i zvono putem kojega zatvorenici pozovu pravosudnog policajca koji im otključava ćeliju za odlazak na wc,

- da je u velikim sobama sanitarni čvor iza zida i vrata, dok je u manjim prostorijama, u kojima se nalaze po jedan ili dvojica zatvorenika, sanitarni čvor odvojen zidom visine od kojih 180 cm, s time da se iznad svakog sanitarnog čvora nalazi prozor koji se može otvoriti,

- da je Zatvor u Bjelovaru imao ugovor s liječnicom opće prakse koja je dva puta tjedno dolazila u zatvor, da je na dnevnoj bazi bio angažiran medicinski tehničar s radnim vremenom od ponedjeljka do petka, da su se zatvorenici za pružanje medicinske pomoći mogli obratiti pravosudnom policajcu ili staviti zahtjev u sandučić medicinskom tehničaru, ukoliko su htjeli u proceduri izbjeći pravosudne policajce.

8. Prvostupanjski sud je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja zaključio da je tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, djelomično osnovan te odlučio kao pod točkom I. i II. izreke (pobijane) presude, obrazlažući svoju odluku u tome dijelu na način:

- da je prilikom donošenja odluke o tužbenom zahtjevu imao u vidu pravno stajalište koje je Europski sud za ljudska prava izrazio u presudi broj 7334/13 od 20. listopada 2016. u predmetu Muršić protiv Hrvatske (u daljnjem tekstu: Presuda ESLJP–a), a na koje stajalište se pozvao i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj Odluci poslovni broj U-III-1630/2017 od 30. svibnja 2018.,

- da su Presudom ESLJP–a pod točkama 136.–140. potvrđena mjerodavna načela i standardi za ocjenu prenapučenosti zatvora, pa samim time i za ocjenu prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru, koji proizlaze iz prakse Europskog suda za ljudska prava, i to na sljedeći način:

- potvrđen je standard od 3 m2 podne površine po zatvoreniku u smještaju u kojem boravi više zatvorenika, kao minimalni standard na temelju čl. 3. Konvencije (Nitko se ne smije podvrgnuti mučenju ni nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kazni.) (točka 136.),

- ako raspoloživi osobni prostor po zatvoreniku padne ispod 3 m2 površine u smještaju u zatvorima u kojem boravi više zatvorenika, nedostatak osobnog prostora smatra se toliko ozbiljnim da dolazi do čvrste pretpostavke povrede čl. 3. Konvencije (točka 137.),

- čvrsta pretpostavka povrede čl. 3. Konvencije moći će se oboriti samo ako su sljedeći čimbenici kumulativno ispunjeni:

- da su smanjenja potrebnog minimalnog osobnog prostora od 3 m2 kratka, povremena i minimalna,

- da su takva smanjenja popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe,

- da je podnositelj zahtjeva smješten u ustanovu koja se, općenito gledano, smatra primjerenom zatvorskom ustanovom i ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegova boravka u zatvoru (točka 138.),

- da u slučajevima u kojima se radi o zatvorskoj sobi veličine od 3 do 4 m2 osobnog prostora po zatvoreniku, prostorni čimbenik ostaje snažan čimbenik u ocjeni prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru te da će se u takvim slučajevima povreda čl. 3. Konvencije utvrditi samo ako je prostorni čimbenik povezan s drugim aspektima neodgovarajućih fizičkih uvjeta boravka u zatvoru koji se odnose na pristup vježbama na otvorenom, prirodnom svjetlu i zraku, dostupnost ventilacije, prikladnost sobne temperature, mogućnost privatnog korištenja nužnika te usklađenost s osnovnim zdravstvenim i higijenskim zahtjevima (točka 139.),

- da u slučajevima u kojima je zatvorenik raspolagao s više od 4 m2 osobnog prostora u smještaju u zatvoru u kojem boravi više zatvorenika, i gdje se nisu pojavili problemi s obzirom na pitanje osobnog prostora, drugi aspekti fizičkih uvjeta pritvora koji su prethodno navedeni (pod točkom 48., 53., 55., 59. i 63. –64.) ostaju mjerodavni kako bi se mogla ocijeniti prikladnost uvjeta boravka u zatvoru na temelju čl. 3. Konvencije (točka 140.).

- da je pod točkom 114. Presude ESLJP–a pojašnjena metodologija za izračun minimalnog osobnog prostora stavljenog na raspolaganje zatvoreniku u smještaju u kojem boravi više zatvorenika da bi se mogla izvršiti procjena na temelju čl. 3. Konvencije, i to konkretno da se sanitarni čvor unutar sobe ne smije uračunati u ukupnu površinu sobe, dok izračun raspoložive površine u sobi treba uključivati prostor koji zauzima namještaj, pri čemu je bitno i to jesu li se zatvorenici mogli normalno kretati unutar sobe,

- da je odredbom iz čl. 23. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'' broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – u daljnjem tekstu: Ustav) propisano da nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja, da je odredbom iz čl. 25. st. 1. Ustava propisano da se sa svakim uhićenikom i osuđenikom mora poštivati čovječno i poštivati njegovo dostojanstvo te da je odredbom iz čl. 35. Ustava propisano da se svakome jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti,

- da je odredbom iz čl. 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine – Međunarodni ugovori'' broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 – u daljnjem tekstu: Konvencija) propisano da nitko ne smije biti podvrgnut ponižavajućem postupanju ili kazni,

- da, sukladno odredbi iz čl. 14. st. 1. Zakona o izvršavanju kazne zatvora (''Narodne novine'' broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11 i 125/11 – u daljnjem tekstu: ZIKZ), svaki zatvorenik ima pravo na, između ostalog, smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima, stručnu pomoć i pravno sredstvo za zaštitu svojih prava, dodir s vanjskim svijetom, boravak na otvorenom prostoru najmanje 2 sata dnevno i druga prava,

- da, sukladno odredbi iz čl. 74. st. 3. ZIKZ–a, prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane, s time da za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora, a da, sukladno odredbi iz čl. 74. st. 5. ZIKZ–a, zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele,

- da, sukladno odredbi iz čl. 76. st. 3. ZIKZ–a, zatvorenicima mora biti omogućeno svakodnevno pranje tijela, a da se, sukladno odredbi iz čl. 103. st. 1. ZIKZ–a, zatvoreniku osigurava liječenje te mjere i aktivnosti zdravstvene zaštite kvalitetom i opsegom određenim u javnom zdravstvu za osigurane osobe iz obveznog zdravstvenog osiguranja,

- da je Pravilnikom o standardima smještaja i prehrane zatvorenika (''Narodne novine'' broj 92/02 – u daljnjem tekstu: Pravilnik) propisano da se zatvoreniku mora osigurati u sobi za smještaj ili izvan sobe mogućnost stalnog korištenja sanitarnog čvora i umivaonika, a tuša u skladu s njegovim potrebama i Kućnim redom zatvora.

- da u Dopisu, iako isti sadrži podatke za Zatvor u Bjelovaru u pogledu površine soba u kojima je tužitelj boravio, broju osoba s kojima je on boravio te izračunu koliko je na raspolaganju u svakoj sobi imao m2 svaki zatvorenik osobnog prostora, nije izričito navedeno je li od navedene površine oduzeta površina sanitarnog čvora,

- da je zbog navedenog prvostupanjski sud rješenjem od 15. siječnja 2025. upozorio stranke u smislu odredbe iz čl. 219. ZPP–a, a da tuženik, na kojemu je bio teret dokazivanja da na strani tužitelja nije došlo do povrede prava osobnosti, nije postupio sukladno rješenju od 15. siječnja 2025.,

- da su, imajući u vidu sve mogućnosti koje je tužitelj imao u Zatvoru u Bjelovaru za vrijeme boravka u radnoj sobi u trajanju od 200 dana i za vrijeme boravka u sobi broj 12/O u trajanju od 14 dana, odnosno ukupno 214 dana, kao i ukupnu kvalitetu života, iste bile takve naravi da u konkretnom slučaju anuliraju skučenost prostora te sprečavaju nastanak povrede prava osobnosti tužitelja iz čl. 3. Konvencije,

- da se u odnosu na preostalih 177 dana boravka tužitelja u Zatvoru u Bjelovaru, kada se uzme u obzir površina sanitarnih čvorova u sobama koji iznose od 1,11 m2 do 1,84 m2 i koji su ograđeni samo zidom koji ne doseže do stropa, te kada se oduzme najveća površina sanitarnog čvora od 1,84 m2, dobije površina osobnog prostora po zatvoreniku od 1,19 m2 do 3,00 m2, s time da je tužitelj u navedenim sobama imao i obroke te u istima provodio cijelo vrijeme, osim kada je mogao koristiti dnevni boravak po sat i pol vremena dnevno i vrijeme od dva slobodna sata za šetnju i rekreaciju, iz čega dalje proizlazi da su u navedenom razdoblju od 177 dana prostorni kapaciteti u Zatvoru u Bjelovaru bili niži od onih propisanih odredbom iz čl. 74. st. 3. ZIKZ–a, a da njihova skučenost nije bila nadoknađena dovoljnim boravkom tužitelja u prostoru izvan sobe, budući da je 20 i pol sati dnevno u sobi bio zatvoren s ostalim zatvorenicima,

- da je zbog zatvorskih uvjeta za vrijeme 177 dana boravka u Zatvoru u Bjelovaru, a koji su bili takvi da prelaze uobičajenu mjeru trpljenja povezanu s izdržavanjem kazne zatvora i povredom prava na koje ukazuju odredbe iz čl. 23. st. 1., čl. 25. st. 1. i čl. 35. Ustava, kao i čl. 3. Konvencije, došlo do povrede prava osobnosti tužitelja, i to prava na tjelesni, psihički i duševni integritet te prava na dostojanstvo iz čl. 19. st. 1. i 2. ZOO–a, slijedom čega tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, sukladno odredbama iz čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO–a, pripada pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 1.770,00 EUR–a, što odgovara naknadi od 10,00 EUR–a za svaki od 177 dana provedenih u neodgovarajućim uvjetima, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 18. ožujka 2013., kada je odštetni zahtjev podnesen pa do isplate koje tužitelju sukladno odredbi iz čl. 1103. ZOO–a, u svezi čl. 29. st. 2. ZOO–a također pripadaju, dok mu to pravo u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 2.596,58 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 18. ožujka 2013. pa do isplate, ne pripada.

9. Razloge na kojima je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku o tužbenom zahtjevu u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud, budući da su isti sukladni činjeničnom stanju koje je utvrđeno tijekom postupka, a na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, i to Presuda ESLJP–a te odredbe Ustava, Konvencije, ZIKZ–a, Pravilnika i ZOO–a.

10.1. Slijedom toga, neosnovani su daljnji žalbeni navodi tužitelja u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, a koju je isti pretrpio zbog neprikladnih uvjeta za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u Zatvoru u Bjelovaru, pripada (samo) 1.770,00 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, dok je njegov zahtjev u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 2.596,58 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, neosnovan.

10.2. Naime, prvostupanjski sud je iznos od 10,00 EUR–a za svaki od 177 dana koje je tužitelj proveo u neprikladnim uvjetima za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u Zatvoru u Bjelovaru, odnosno pravičnu novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 1.770,00 EUR–a utvrdio pravilnom primjenom odredaba Ustava, Konvencije, ZIKZ–a, Pravilnika i ZOO–a, vodeći pritom računa ne samo o praksi Europskog suda za ljudska prava, i to konkretno Presudi ESLJP–a, već i o praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske u istovrsnim predmetima, a na čije se odluke tužitelj posebno poziva.

11.1. Iz istih razloga neosnovani su žalbeni navodi tuženice u kojima ona u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tužitelju za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u Zatvoru u Bjelovaru povrijeđeno pravo osobnosti i da ta povreda opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade u iznosu od 1.770,00 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

11.2. U odnosu na daljnje žalbene navode tuženice da je prvostupanjski sud u pogledu površine soba u kojima je tužitelj boravio, broju osoba s kojima je on boravio te izračunu koliko je na raspolaganju u svakoj sobi imao m2 svaki zatvorenik osobnog prostora propustio utvrditi je li od navedene površine oduzeta površina sanitarnog čvora, što predstavlja jednu od odlučnih činjenica u ovom predmetu, valja odgovoriti da je teret dokazivanja konkretne činjenice (kako to prvostupanjski sud pravilno zaključuje) bio upravo na tuženici, a da tuženica, iako je na to bila upozorena rješenjem prvostupanjskog suda od 15. siječnja 2025., nije tako postupila.

12.1. Neosnovani su i preostali žalbeni navodi tužitelja da je odluka o trošku parničnog postupka pod točkom III. izreke prvostupanjske presude, u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka, donesena protivno odredbama iz čl. 29. st. 1. Ustava, čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju, a što je, prema mišljenju tužitelja, rezultiralo povredom njegovog prava na pravično suđenje i jednakost pred sudom, prava na nesmetan pristup sudu i prava na mirno uživanje vlasništva.

12.2. Naime, valja istaknuti da konkretnom odlukom o trošku parničnog postupka nije došlo do umanjenja tužiteljeve imovine, niti do povrede navedenih prava tužitelja, u smislu da mu neopravdano nije dosuđen cjelokupni zatraženi trošak koji mu je nastao zbog zastupanja od strane odvjetnice, budući da je u ovom predmetu isključivo tužitelju dosuđen trošak parničnog postupka, ali razmjerno njegovom uspjehu u sporu u omjeru od 40,54%, sve u smislu odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP–a koju je prvostupanjski sud pravilno primijenio prilikom odlučivanja o zahtjevu stranaka za naknadu troška parničnog postupka.

13. Suprotno preostalim žalbenim navodima tuženice, odluka o trošku parničnog postupka pod točkom III. izreke prvostupanjske presude, u dijelu u kojem je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.193,13 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 15. srpnja 2025., kada je prvostupanjska presuda donesena pa do isplate, pravilna je i zakonita jer je donesena u smislu odredaba iz Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1., 3. i 4., Tbr. 9. t. 1., 2. i 5., Tbr. 10. t. 1. i 4., Tbr. 32. t. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24, 152/24 i 52/25), čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 118/18 i 51/23), Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (''Narodne novine'' broj 37/23) te čl. 29. st. 2. ZOO–a, u svezi čl. 151. st. 3., čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

14. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. i II. izreke ove odluke.

15. Tužitelj nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspio, tako da je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao pod točkom III. izreke ove odluke.

16. Tuženica nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspjela, tako da je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom IV. izreke ove odluke.

U Zagrebu 10. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac