REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-765/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Željko Štapek, odvjetnik u Karlovcu, protiv tuženika Udruge invalida rada i ostalih osoba s invaliditetom Grada Duga Resa, Duga Resa, Mrežnička 8, OIB: 24852899720, kojeg zastupa punomoćnica Tamara Mušnjak Špišić, odvjetnica u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Vukovaru br. Gž R- 64/2024-3 od 4. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu br. Pr-50/2022-20 od 27. ožujka 2024., u sjednici održanoj 10. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog tužiteljice kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru br. Gž R-64/2024-3 od 4. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu br. Pr-50/2022-20 od 27. ožujka 2024.
2. Prijedlog je podnesen pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagateljica smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.
3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljica je postavila sljedeća pravna pitanja:
„1/ Da li je čl. 7. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, od dana 1. srpnja 2007. godine, a koji članak glasi: „Za poslove iz čl. 1. Ugovora poslodavac će radniku platiti kao u državnim službama po osnovici i koeficijentima u iznosu od 4.600,00 kn bruto“, uglavljen fiksni iznos plaće ili je pak tom odredbom ugovoren varijabilni iznos plaće?
2/ Da li se može smatrati da je ugovoreni iznos plaće od 4.600,00 kn bruto, a za razdoblje nakon što je poslodavac radnici započeo s isplatom plaća u mjesečnim iznosima koji su bili veći od 4.600,00 kn bruto?
3/ Da li je poslodavac bio dužan tužiteljici kao radnici, a počevši od rujna mjeseca 2021. godine pa nadalje sve do prestanka radnog odnosa tužiteljice kod tuženika, isplaćivati plaću u iznosu od 4.600,00 kn bruto, kao fiksnom iznosu ugovorene plaće ili je poslodavac bio dužan tužiteljici isplaćivati primjerenu plaću, a sve obzirom na propis iz čl. 90. st. 3. i 4. Zakona o radu?
4/ Da li je poslodavac dužan radnici isplaćivati primjerenu plaću, a ne plaću u iznosu kako je ugovoreno, ukoliko je ugovorena plaća manja od zakonom propisane minimalne plaće?“.
4. U odgovoru na prijedlog tuženik poriče sve navode prijedloga, ističe da se radi o činjeničnim pitanjima, te predlaže da se prijedlog odbije.
5. Prijedlog nije dopušten.
6. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće revizijskog suda vijeće ovoga suda je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za meritorno odlučivanje u povodu podnesenog prijedloga.
7. Naime, prema odredbi čl. 387. st. 2. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije, osim podataka koje treba sadržavati svaki podnesak, treba sadržavati između ostalog prema toč. 3., i jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud treba dopustiti reviziju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ili 2. ZPP, uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka.
8. Tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije jedino ističe da o navedenim pitanjima nema prakse revizijskog suda, a to samo po sebi nije razlog važnosti za postavljena pitanja. Pri tome tužiteljice ne ukazuje na eventualno postojanje drugačije sudske prakse drugih drugostupanjskih sudova, ne ukazuje na eventualno drugačije shvaćanje pravne teorije.
9. Prema odredbi čl. 389.a st. 3. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten ako ne sadržava, između ostalog, i jasno naznačene razloge važnosti pravnih pitanja u smislu čl. 385.a ZPP.
10. Kako tužiteljica u prijedlogu nije jasno naznačila razloge važnosti za postavljena pitanja, to je valjalo prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti primjenom odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP.
Zagreb, 10. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug