REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-315/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Vodica, OIB: 74633363090, Vodice, Ive Čače 8, zastupanog po punomoćniku Anti Buriću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Burić i Koudela u Šibeniku, protiv tuženika Odvjetničkog društva Matulić, Bilić i Vrsalović d.o.o., OIB: 25781343234, Splitu, Sukoišanska 43, zastupanog po punomoćniku Davoru Drmiću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4345/2023-3 od 23. rujna 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-282/2021 od 8. svibnja 2023., ispravljene rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-282/2021 od 16. studenoga 2023., u sjednici održanoj 10. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljeno pitanje pod brojem 1. se odbija.
II Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja pod brojevima 2., 3., 4., 5., 6., 7., 8. i 9. te u odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4345/2023-3 od 23. rujna 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-282/2021 od 8. svibnja 2023., ispravljena rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-282/2021 od 16. studenoga 2023.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje u tekstu: ZPP), prema ocjeni revizijskog suda, postavljeno pravno pitanje pod brojem 1. u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Naime, predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 51.135,52 EUR / 385.280,61 kn na temelju stjecanja bez osnove. Sudovi su utvrdili da je plaćanjem iznosa od 385.280,61 kn povećana imovina tuženika i time smanjena imovina tužitelja, a za što nije postojala pravna osnova odnosno pravna osnova je otpala. Stoga postoji obveza tuženika vratiti tužitelju sporni iznos na temelju stečenog bez osnove.
5. Tako prvo postavljeno pitanje nije važno za odluku o sporu, obzirom polazi od drukčijeg činjeničnog utvrđenja od onog što su utvrdili sudovi.
6. U odnosu na preostala postavljena pitanja (2., 3., 4., 5., 6., 7., 8. i 9.) prema ocjeni revizijskog suda, tuženik nije jasno naznačio razloge važnosti postavljenih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ZPP, a što je bio dužan na temelju odredbe čl. 387. st. 2. točka 3. ZPP.
6.1. Naime, tuženik je naznačio da o postavljenim pitanjima nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Međutim, razlog da nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili osporavanje iznesenih shvaćanja u pobijanoj odluci, u načelu nije sam za sebe poseban razlog zbog kojeg se može dopustiti podnošenje revizije ako nisu ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe čl. 385.a ZPP.
7. Tuženik navodi da su mu povrijeđena prava na pravično suđenje, jednakost svih pred zakonom te pravo vlasništva, međutim nije učinio vjerojatnim da su mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena navedena temeljna ljudska prava zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 55/01 - službeni pročišćeni tekst, 5/14, 85/10 - službeni pročišćeni tekst - dalje u tekstu: Ustav RH) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017 - dalje u tekstu: Konvencija). Glede tuženikovih navoda da je došlo do povrede prava na pravično suđenje, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu dolazi u slučaju kad je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Vezano uz povredu prava vlasništva zajamčenog čl. 48. Ustava RH odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčenog čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju, ovaj sud smatra da se odluke nižih sudova temelje na odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) i da su stoga zakonite. Ništa ne ukazuje da su u danim okolnostima niži sudovi primijenili odredbu čl. 1111. ZOO na način koji bi bio nerazmjeran navedenom cilju i nametnuo prekomjeran teret tuženiku, uzimajući u obzir da je tuženik primio sporan iznos za koji je otpala osnova, uzimajući pritom u obzir i odredbe čl. 5. st. 2. i 3. Ugovora o zastupanju i pružanju pravne pomoći.
8. Obzirom u ovoj pravnoj stvari u odnosu na niti jedno od postavljenih pravnih pitanja nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, niti je tuženik učinio vjerojatnim povrede temeljnih ljudskih prava, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci pod točkom I. te na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i 4. ZPP kao u izreci pod točkom II.
Zagreb, 10. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
