Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-3179/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, ČH, izvjestiteljice i članice, AH, članice, u pravnoj stvari prvotužiteljice - protutuženice OH /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ i drugotužitelja - protutuženika BH /OIB: [osobni identifikacijski broj]/, oboje iz [adresa] (u daljnjem tekstu: prvo i drugo tužitelji), koje zastupa Nenad Đukić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženik-protutužitelja ŽH /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa] (u daljnjem tekstu: tuženik) kojeg zastupa Karlo Novosel, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi prvo i drugo tužitelja, žalbi punomoćnika prvotužiteljice OH i žalbi tuženika ŽH protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4319/2018-98 od 28. ožujka 2025., u sjednici održanoj 10. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika ŽH i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4319/2018-98 od 28. ožujka 2025. pod stavkom I. i III. izreke, i dijelu stavka IV. izreke u kojem je određeno da tuženik ŽH sam snosi svoje troškove prvostupanjskog postupka.
II. Odbijaju se kao neosnovane žalbe prvotužiteljice OH i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 4319/2018-98 od 28. ožujka 2025. pod stavkom II. izreke i dijelu stavka IV. izreke u kojem je određeno da prvotužiteljica OH sama snosi svoje troškove prvostupanjskog postupka.
III. Odbija se zahtjev tuženika ŽH za naknadu troška žalbe.
IV. Odbija se zahtjev prvotužiteljice OH za naknadu troška žalbe i odgovora na žalbu.
r i j e š i o j e
Odbacuje se kao nedopuštena žalba drugotužitelja BH podnesena 4. travnja 2025. protiv odluke pod stavkom II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4319/2018-98 od 28. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom pod stavkom I. izreke naloženo tuženiku ŽH svakom od tužitelja OH i BH isplatiti po 5.000,00 eura sa zateznim kamatama od 5. lipnja 2017. do isplate.
Pod stavkom II. izreke je naloženo prvotužiteljici OH isplatiti tuženiku PH iznos od 11.621,84 eura sa zateznim kamatama tekućim na iznos od: 334,84 eura od 6. rujna 2014.; 334,84 eura od 6. listopada 2014.; 334,84 eura od 6. studenog 2014.; 334,84 eura od 6. prosinca 2014.; 334,61 eura od 6. siječnja 2015.; 334,61 eura od 6. veljače 2015.; 334,61 eura od 6. ožujka 2015.; 334,61 eura od 6. travnja 2015.; 334,61 eura od 6. svibnja 2015.; 334,61 eura od 6. lipnja 2015.; 334,61 eura od 6. srpnja 2015.; 334,61 eura od 6. kolovoza 2015.; 334,61 eura od 6. rujna 2015.; 334,61 eura od 6. listopada 2015.; 334,61 eura od 6. studenog 2015.; 334,61 eura od 6. prosinca 2015.; 340,66 eura od 6. siječnja 2016.; 340,66 eura od 6. veljače 2016.; 340,66 eura od 6. ožujka 2016.; 340,66 eura od 6. travanja 2016.; 340,66 eura od 6. svibnja 2016.; 340,66 eura od 6. lipnja 2016.; 340,66 eura od 6. srpnja 2016.; 340,66 eura od 6. kolovoza 2016.; 340,66 eura od 6. rujna 2016.; 340,66 eura od 6. listopada 2016.; 340,66 eura od 6. studenog 2016.; 340,66 eura od 6. prosinca 2016.; 363,21 eura od 6. siječnja 2017.; 340,66 eura od 6. veljače 2017.; 340,66 eura od 6. ožujka 2017.; 340,66 eura od 6. travnja 2017.; 340,66 eura od 6. svibnja 2017.; 340,66 eura od 6. lipnja 2017., sve do isplate.
Pod stavkom III. izreke je odbije kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika ŽH usmjeren protiv drugotužitelja BH.
Pod stavkom IV. izreke je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove.
2. Protiv presude pod stavkom I. i III. izreke, i dijelu stavka IV. izreke kojim je odbijen zahtjev tuženika ŽH za naknadu parničnog troška, žali se tuženik ŽH iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a[1] . Predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe u iznosu 2.093,75 eura.
3. U odgovoru na žalbu tužitelji OH i BH predlažu odbiti žalbu tuženika ŽH i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu. Zahtijevaju trošak odgovora na žalbu u iznosu od 770,00 eura.
1 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a)
4. Protiv presude pod stavkom II. izreke žale se prvo i drugo tužitelji osobno (žalba zaprimljena u sudu 4. travnja 2025.) i prvotužiteljica OH po punomoćniku odvjetniku (žalba od 7. travnja 2025.) iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a. OH i BH predlažu ukidanje prvostupanjske presude pod stavkom II. izreke slijedom njihovih žalbenih navoda, a punomoćnik prvotužiteljice OH ukidanje ili preinaku pod stavkom II. izreke i dijelu stavka IV. kojim je odbijen zahtjev prvotužiteljice OH za naknadu parničnog troška. Zahtijeva trošak žalbe u iznosu 750,00 eura.
5. Odgovor na žalbe nije podnesen.
6. Žalba tuženika ŽH je neosnovana.
7. Žalba prvotužiteljice OH je neosnovana.
8. Žalba drugotužitelja BH je nedopuštena.
9. Ispitivanjem pobijane presude po žalbama prvotužiteljice OH i žalbi tuženika ŽH nisu utvrđene povrede i propusti po prvostupanjskom suda koje bi imale značaj bitnih povreda odredaba parničnog postupka, kako ih tumače žalitelji, a niti bitne povrede odredba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).
9.1. Prvostupanjski je sud odlučio o tužbenom i protutužbenom zahtjevu sa osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koje zahtjeve nije u tijeku drugi postupak, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, presudom jasne izreke i obrazloženja, u kojem su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku, niti samih tih isprava ili zapisnika.
9.2. To što žalitelji činjeničnim zaključivanjem prvostupanjskog suda nisu zadovoljni i što smatraju da je istinito samo ono što oni tvrde nije povrijeđeno niti jedno njihovo postupovno pravo.
10. Žalbeni navodi tuženika ŽH i prvotužiteljice OH u dijelu osporavanja pobijane presude zbog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 355. ZPP-a) i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 356. ZPP-a), bez utjecaja su na donošenje konačne meritorne odluke, budući da su odlučne činjenice pravilno utvrđenje, da je i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu, i da je vezano za odluku o protutužbenom zahtjevu, i u odluci o troškovima postupka, materijalno pravo pravilno primijenjeno.
11. Naime, iz rezultata prvostupanjskog raspravljanja proizlazi:
- da je između tužiteljice OH (majke tuženika ŽH i bivše snahe ČHS) i tuženika ŽH (unuka AHS), zbog objektivne spriječenosti tuženika ŽH (njegovog uobičajenog boravišta na [adresa]), nakon što je baka AHS **.**.2009. preživjela teški moždani udara, zbog čega ju je tuženika ŽH (tada bakin privremeni skrbnik prema rješenju [obrt], kojoj je sudskom odlukom od 28. travnja 2010. oduzeta poslovna sposobnost) smjestio u dom, postignut dogovor da OH preuzme brigu o AHS i njezinoj imovini, i da će joj tuženik ŽH, nakon smrti bake AHS namiriti sve izdatke koja bude učinila na teret svojih sredstava;
- da je nastavno tom dogovoru i na prijedlog tuženika ŽH, rješenjem [obrt] od 1. lipnja 2010. prvotužiteljica OH imenovana privremenom skrbnicom AHS, kojem imenovanju je prethodila izjava OH od 30. prosinca 2009., a u kojem statusu je OH bila i izvršavala obveze skrbnice sedam godina (do smrti AHS - **.**.2017.);
- da je ušteđevina štićenice AHS korištena namjenski prema rješenjima CSS / [obrt] s tim da su posljednja sredstva podignuta 13. ožujka 2014.;
- da se mirovina AHS kretala između 3.400,00 do 3.500,00 kuna, usluga [obrt] od 16. studenog 2010. do 2. lipnja 2014. iznosila 4.800,00 kuna mjesečno, a nadalje [obrt] 3.800,00 kuna mjesečno;
- da je prvotužiteljica OH kroz svih sedam godina, osim što je redovno obilazila i brinula o AHS i njezinoj imovini, svaka dva mjeseca podmirivala trošak frizera i pedikera, kupovala i donosila sredstva za osobnu higijenu, prašak za veš, vlažne maramice, donji veš, pidžame, plaćala lijekove, kupovala i donosila voće, jogurt i druge potrepštine, i plaćala razliku za dom (sve to i nakon 2014. kada je potrošena ušteđevina ČHS i kad mirovina AHS nije bila dovoljna niti za podmirenje troškova doma);
- da se u dogovoru sa tuženikom ŽH renovirao stan AHS, u [adresa], koje radove je vodio drugotužitelj BH (suprug prvotužiteljice OH);
- da je tuženik ŽH u elektronskoj korespondenciji sa tužiteljima od 21. listopada 2017. (pet mjeseci nakon smrti bake) izjavio - "Rekao sam ti vratiti 5.000,00 eura što si rekla da si potrošila na moju pokojnu baku. I rekao sam BH dati 5.000,00 eura za rad u [adresa] što me je tražio. Molim brojeve vaših računa da vam isplatim novac. To je sveukupno: 5.000,00 plus 5.000,00 jednako 10.000,00 eura.";
- i da tuženik ŽH iznose iz izjave od 21. listopada 2017. nije platio tužiteljima, nakon čega su isti 11. rujna 2018. pokrenuli predmetnu parnicu.
12. U bitnome navedene okolnosti konkretnog slučaja osnova su za zaključak da tužitelji (OH i BH) po dogovoru sa tuženikom ŽH imaju novčana potraživanja vezano za troškove (i usluge BH), koje su na teret svojih sredstava učinili u skrbi i očuvanju imovine AHS, da je tuženik u listopadu 2017. ne samo prihvatio ponudu OH i BH (članak 262. ZOO-a[2] ), koja se s obzirom na način kako je učinjena ima smatrati ponudom nazočnoj osobi (članak 263. stavak 2. ZOO-a) vezano za iste troškove, već je i priznao dug u ukupnom iznosu od 10.000,00 eura (u izjavi od 27. listopada 2017. jasno je naznačeno o kojem dugu je riječ, visina duga i spremnost da će dug podmiri - 5.000,00 eura odnosi se na ono što je OH potrošila "na baku", a 5.000,00 eura BH za rad u [adresa], i da se dostavi brojevi računa za uplatu), koji nije platio tužiteljima.
13. Prema tome, prihvaćanjem ponude prvo i drugo tužitelja i izjavom o priznanju duga (sve u svoje ime) za tuženika ŽH je nastala obveza (članak 20. stavak 1. ZOO-a) na temelju koje su prvo i drugo tužitelji (OH i BH) ovlašteni od tuženika ŽH zahtijevati njezino ispunjenje, a tuženik ŽH je dužan u cijelosti ispuniti je kako glasi i za ispunjenje te obveze odgovara cjelokupnom svojom imovinom (članak 65. ZOO-a), a što znači da je i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu, odnosno naložiti tuženiku IH da tužiteljima, svakom ponaosob isplati 5.000,00 eura sa zateznim kamatama od 5. lipnja 2017. do isplate (tijek i stopa se ne osporava).
14. Budući da za odluku o tužbenom zahtjevu nisu odlučne pravne osnove na koje se pozivaju stranka (sud nije vezan pravnim osnovama /članak 186. stavak 3/2. ZPP-a), je li tuženik ŽH bio ili ne po zakonu uzdržavati baku AHS, te radi li se o dugu koji tereti ili ne tereti ostavinu AHS, to su za konačnu odluku o tužbenom zahtjevu irelevantni žalbeni navodi tuženika ŽH, koji se svode na povredu pravila o sadržaju presude (kontradiktornost u iskazanim shvaćanjima predmeta spora vezano za ista pitanja po prvostupanjskom sudu), a niti u dijelu u kojem ustrajava na nedokazanosti osnove i visine potraživanja po tužbi, iznošenjem svoje ocjene izvedenih dokaza koja je zadržana za sud.
15. Osim toga, i pod pretpostavkom da se radi o bitnim pravnim pitanjima ne bi bio pogrešan stav prvostupanjskog suda da prvotužiteljica OH ne može s uspjehom potraživati od tuženika ŽH naknadu za izdatke koje je imala s osnova skrbništva (što niti ne potražuje) zato što tuženik ŽH nije bio dužan uzdržavati svoju baku, već samo onih koji nisu nadoknađeni iz imovine štićenice /bake/ i koje je snosila na svoj teret.
16. Stoga je odbijena kao neosnovana žalba tuženika ŽH i potvrđena prvostupanjska presuda pod stavkom I. izreke.
17. Nadalje, prvostupanjski je sud pravilno polazeći od činjenice da je prvotužiteljica u razdoblju od 6. rujna 2014. do 6. lipnja 2017. davala u najam stan u [adresa] i za to primala najamninu, i prosječno realiziranih najmova u istom razdoblju sa usporedivom nekretninom, utvrđenih nalazom i mišljenjem sudskog vještaka Mladena Ožića, dipl. ing. (na koji stranke nisu imale primjedbi), koja za isto razdoblje
2 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZOO-a)
iznosi ukupno 11.621,84 eura (iskazano za svaki mjesec ponaosob, a koja se kretala između 334,84 eura i 340,66 eura mjesečno), pozivom na odredbu članka 1120. ZOO-a naložio prvotužiteljici OH isplatiti tuženiku ŽH iznos od 11.621,84 eura sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose navedene pod stavkom II. izreke, i odbio kao neosnovan isti zahtjev usmjeren protiv drugotužitelja BH, s obzirom da isti nije sudjelovao u najmu stana u [adresa].
18. Naime, pored iskaza svjedoka najmoprimaca (Č, A, O i B) da su najam za stan u [adresa] kroz predmetno razdoblje predavali prvotužiteljici OH na ruke, koju činjenicu ista na pravno relevantan način nije kompromitirala (pa ni svojim iskazom da je pokušala iznajmiti stan svojoj kćeri na što nije dobila suglasnost CSS i da uopće nije iznajmljivala stan) ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi prvotužiteljice OH da ona nije iznajmljivala stan u [adresa] jer da za to nema "financijski dokaza" i da je pravi iznajmljivač bio ŽH, poglavito ako se ima u vidu da je OH imala odobrenje [obrt] za iznajmljivanje stana u [adresa] i kuće u [adresa] pod uvjetom da novac od najma položi na šdetni račun AHS, ali ne i za ugovor o najmu koji je bila sklopila sa svojom kćeri, bez prethodne suglasnosti CSS / [adresa], za najam od 1 kunu / m2 i mogućnost davanja u podnajam (točka 34. obrazloženja prvostupanjske presude) i da su iznosi najma kroz predmetno razdoblje predavani njoj na ruke bez da je za to izdavala potvrde najmoprimcima.
19. Navodi žalbe koju je osobno podnijela prvotužiteljica OH (da je vještak trebao umanjiti najamnine za 30% na ime izdataka prema pravilima o porezu na dohodak i u svakoj godini odbiti najam za 3 mjeseca ljeti kada su studenti doma, a slijedom čega bi najam iznosio 5.229,83 eura) nisu razmatrani iz razloga što stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Mladena Ožića, dipl. ing. i što se u žalbi ne mogu iznosi nove činjenice niti predlagati novi dokazi (članak 352. ZPP-a).
20. Stoga su odbijene žalbe prvotužiteljice OH i potvrđena pobijana presuda pod stavkom II. izreke.
21. Kako drugotužitelj BH nije sudjelovao u iznajmljivanju stana u [adresa], niti je istom predavan najam, to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da u odnosu na njega nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 1120. ZOO-a za pravnu zaštitu po protutužbenom zahtjevu, odnosno pravilno primijenio materijalno prava kad je odbio kao neosnovan protutužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 11.621,84 eura sa zateznim kamatama, usmjeren protiv drugotužitelja BH, slijedom čega je odbijena kao neosnovana žalba tuženika ŽH i potvrđena prvostupanjska presuda pod stavkom III. izreke.
22. I odluka o troškovima prvostupanjskog postupka pod stavkom IV. izreke je pravila, a koju stranke pobijaju podredno pobijanju odluke o glavnom tužbenom i protutužbenom zahtjevu.
23. Tuženiku ŽH i prvotužiteljici OH nisu priznati troškovi žalbi jer nisu uspjeli sa žalbama (članak 154. stavak 1. ZPP-a).
24. Prvotužiteljici OH nije priznat trošak odgovora na žalbu jer ta radnja nije bila potreba u vođenju predmetne parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a).
25. Žalba drugotužitelja BH koju je podnio osobno protiv prvostupanjske presude pod stavkom II. izreke je odbačena kao nedopuštena jer drugotužitelj BH nema pravni interes pobijati prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je prvotužiteljici OH naloženo ispunjenje novčane tražbine, a u odnosu na njege odbijen zahtjev za ispunjenje iste te tražbine (članak 358. stavak 3. ZPP-a).
26. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude (članak 368. stavak 2. ZPP-a za stavak I., članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak II. i članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak III. i IV.) i izreci rješenja (članak 367. stavak 1. ZPP-a).
U Zagrebu 10. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Nika Grospić Ivasović