Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-401/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić, predsjednice vijeća, Marijana Vugića, suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Đaković Vranković, članice vijeća, u izvanparničnom predmetu prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu osobe s duševnim smetnjama ČV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] u [adresa], odlučujući o žalbi prisilno smještene osobe ČV, protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-16/2026-9 od 20. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 10. veljače 2026. godine,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba prisilno smještene osobe ČV kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-16/2026-9 od 20. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"Određuje se prisilni smještaj ČV (OIB: [osobni identifikacijski broj]), rođenom **.**.1988., s prebivalištem u [adresa], u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan, Zagreb, u trajanju do 30 (trideset) dana, počevši od 19. siječnja 2026."

2. Protiv ovog rješenja žali se prisilno smještena osoba i to kako proizlazi iz sadržaja žalbe, iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. točka Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. - ispravak, 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP) u vezi čl. 34. st. 8. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine" broj: 76/14.- dalje ZZODS) bez određenog prijedloga odluke ovog suda.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud u bitnom navodi slijedeće:

Nalaz i mišljenje sudske vještakinje sud je u cijelosti prihvatio jer je isti dat temeljito i stručno, u skladu s pravilima struke i dostignućima medicinske znanosti, a za svoje mišljenje sudska vještakinja je dala jasne i razložne razloge, koje je temeljito i obrazložila usmenom dopunom svog nalaza i mišljenja na raspravi. Stoga je sa sigurnošću utvrđeno da pacijent boluje od teže duševne smetnje bipolarnog afektivnog poremećaja, sadašnja epizoda manična sa psihotičnim simptomima F31.2, isti je prema svom stanju bez uvida i kritičnosti, te u trenutnom stanju može ugroziti svoje zdravlje i sigurnost, ali i sigurnost, zdravlje, potencijalno i život osoba iz neposredne okoline.

Razmatrajući činjenično stanje utvrđeno tijekom provedenog postupka, posebno liječničku dokumentaciju prisilno zadržane osobe iz koje je razvidno da se isti liječi pod navedenom dijagnozom, što predstavlja težu duševnu smetnju, saslušanja liječnice dr.sc. Vladimire Vozny Duk, spec. psihijatra koja je ostala kod svih navoda iz prijedloga bolnice, te navoda danih na raspravi, a iz kojih proizlazi da pacijent boluje od navedene teže duševne smetnje bipolarnog afektivnog poremećaja, sadašnja epizoda manična sa psihotičnim simptomima F31.2, kao i obzirom na nalaz i mišljenje sudske vještakinje prof.dr.sc. Branke Vidrih, spec. psihijatra prema kojem je pacijent u odnosu na svoje stanje bez uvida i kritičnosti i u trenutnom stanju ozbiljno ugrožava zdravlje i sigurnost, ali i zdravlje, sigurnost i život drugih osoba, sud je utvrdio da su ispunjene pretpostavke za prisilni smještaj ČV u psihijatrijsku ustanovu normirane odredbom člankom 27. ZZODS. Obzirom na nalaz i mišljenje sudskog vještaka u kojem je vještak naveo da pacijent boluje od pravog duševnog poremećaja bipolarnog afektivnog poremećaja, sadašnja epizoda manična sa psihotičnim simptomima F31.2, izostaje uvid u bolest i potrebu liječenja, sud je utvrdio da za sada nema uvjeta za ambulantno liječenje ČV, a niti za smještaj na otvoreni odjel.

Naime, ČV je osoba s težim duševnim smetnjama koja zbog tih smetnji ozbiljno i izravno ugrožava vrijednosti i dobra propisana odredbom člankom 27. ZZODS, zbog čega mu je neophodno potrebna psihijatrijska pomoć i smještaj u psihijatrijskoj ustanovi radi liječenja.

Zbog svega iznesenog, primjenom odredbi članka 39. i članka 41. ZZODS odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

5. Ova odluka suda prvog stupnja žalbenim nije dovedena u sumnju.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, valja reći da je vještačenjem utvrđeno da žalitelj ima postavljenu dijagnozu bipolarni afektivni poremećaj, a od kojeg poremećaje se već liječi 10 godina te je već prethodno 9 puta hospitaliziran, koji je sada u maničnoj fazi, a što predstavlja težu duševnu smetnju čime je ispunjen jedan od kumulativno traženih uvjeta iz čl. 27. ZZODS.

7. U odnosu na drugi traženi uvjet, a to je da zbog tih duševnih smetnji ozbiljno i izravno ugrožava život , zdravlje i sigurnost trećih osoba, treba reći da iz stanja spisa proizlazi da su žalitelja prijavili roditelji zbog prijetnje ubojstvom, a uslijed čega je i raspisana potraga za žaliteljem te je i priveden u policijsku postaju, pa kad se to dovede u vezu sa nalazom i mišljenjem vještaka iz kojeg proizlazi da je žalitelj ne kritičan i bez uvida u izmijenjeno razmišljanje i ponašanje, onda je pravilan zaključak prvostupanjskog suda, baziran, između ostalog, i na nalazu i mišljenju vještaka, da time i zbog te duševne bolesti žalitelj ugrožava zdravlje, život i sigurnost drugih osoba i svoje neposredne okoline.

8. Stoga, a kada u konkretnoj situaciji nije bilo primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka niti daljnjih dokaznih prijedloga, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje pravilno smatrajući da nema nikakve osnovane sumnje u pravilnost datog mišljenja.

9. Pri tom i ovaj sud smatra da prisilni smještaj je ozbiljna mjera koja je opravdana samo kad su se druge blaže mjere razmotrile i pokazale se nedostatnim za zaštitu pojedinca ili javnog interesa, a što znači da nije dostatno da je prisilni smještaj u skladu sa mjerodavnim propisima, već taj smještaj mora biti nužan u konkretnim okolnostima.

10. Također, sudac je onaj, a ne liječnik pa ni psihijatar koji treba ocijeniti sve relevantne čimbenike koji se odnose na osobu o kojoj je riječ, te njegove osobne okolnosti, te dužnost suca koji vodi postupak da odluči da li je takva krajnja mjera potrebna ili bi blaža mjera bila dovoljno, međutim, obzirom na to da je sada osnovna bolest, bipolarnog afektivnog poremećaja, sada u maničnoj fazi, i ovaj sud je mišljenja da je određena mjera prijeko potrebna sve dok se njegovo destabilizirano psihičko stanje ne stabilizira.

11. Također, valja reći da sukladno čl. 47. st. 1. ZZODS, prisilno smještena osoba može se otpustiti iz psihijatrijske ustanove i prije isteka vremena za koje je određen prisilni smještaj, ako se utvrdi da su prestali razlozi za prisilni smještaj iz čl. 27. tog Zakona, a takvu odluku obrazloženjem o prijevremenom otpustu prisilno smještene osobe donosi voditelj odjela.

12. Zbog navedenog a temeljem čl. 43. st. 3. ZZODS odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 10. veljače 2026. godine

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić