Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-419/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković, kao člana vijeća, u izvanparničnom predmetu prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu osobe s duševnim smetnjama DM s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica po službenoj dužnosti Svjetlana Klobučar, odvjetnica u Zagrebu, odlučujući o žalbi prisilno smještene osobe DM, protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R1- 17/2026-9 od 22. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 10. veljače 2026. godine,
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba prisilno smještene osobe kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-17/2026-9 od 22. siječnja 2026. godine.
II Nalaže se računovodstvu Županijskog suda u Zagrebu da iznos od 156,25 eura s osnova troškova sastava žalbe punomoćniku po službenoj dužnosti prisilno smještene osobe, Svjetlani Klobučar, odvjetnici iz [adresa], isplati na njezin žiro- račun u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
Određuje se prisilni smještaj DM (OIB: [osobni identifikacijski broj]), rođenom **.**.1956. iz [adresa], u Klinici za psihijatriju ..., [adresa], u trajanju do 30 (trideset) dana, počevši od 19. siječnja 2026.
2. Protiv ovog rješenja žali se prisilno smještena osoba iz žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. - ispravak, 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22.- dalje ZPP) u vezi čl. 34. st. 8. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine" broj: 76/14.- dalje ZZODS) s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.
3. Žalba nije osnovana.
4. Prvostupanjski sud u bitnom navodi slijedeće:
"Na prijedlog punomoćnice prisilno zadržane osobe sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr.sc. Snježani Soldo dr. med. spec. psihijatru koji je izradio pisani nalaz i mišljenje i dostavio ga sudu 21. siječnja 2026. U nalazu i mišljenju sudski vještak je naveo da DM, prema recentnim nalazima psihijatra Klinike za psihijatriju ... i zahtjevu upućenom Županijskom sudu neposredno prije ovog vještačenja, kao i prema nalazu ovog vještačenja, pokazuje kliničku sliku manične dekompenzacije psihičkog stanja u sklopu bipolarnog afektivnog poremećaja koje kompromitira njegov odnos prema realitetu. U sklopu opisanih simptoma ispitanik nema uvida i kritičnosti spram svog trenutnog stanja, ponašanja i potrebe liječenja te nije sklon ostanku na liječenju. Stoga je hospitalno liječenje nužno i opravdano. DM ima verificirane dijagnoze (MKB 10-šifra) bipolarni afektivni poremećaj, sadašnja epizoda manična sa psihotičnim simptomima. Kada su prisutne teže duševne smetnje kao što je manična dekompenzacija psihičkog stanja u sklopu bipolarnog afektivnog poremećaja, iznimno je bitno redovito i kontinuirano nadziranje uzimanja psihofarmakoterapije bolesnika od strane stručnog tima, u zaštićenim bolničkim uvjetima. S obzirom na navedeno ispitanik aktualno ugrožava vlastito zdravlje i sigurnost te sigurnost drugih te je neophodno stacionarno psihijatrijsko liječenje. U svezi s navedenim, vještak je suglasan s prijedlogom Klinike za psihijatriju Sveti Ivan koji su uputili dopis sudu. Temeljem prethodno navedenog vještak je mišljenja da su kod DM, aktualno prisutne teže duševne smetnje te da u trenutnom stanju može ugroziti vlastiti život, zdravlje i sigurnost, ali i zdravlje i sigurnost drugih osoba te predlaže da se imenovanom odredi prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju do 30 dana.
Na posebno pitanje punomoćnika je li moguće ambulantno liječenje vještakinja je navela da bolesnik nema adekvatnog uvid u svoje trenutno stanje i potrebu liječenja. Pod utjecajem je paranoidnih ideja koje kompromitiraju njegov odnos prema realitetu, stoga je bolničko liječenje nužno do stabilizacije stanja. Iz medicinske dokumentacije je razvidno da je do aktualno pogoršanja psihičkog stanja došlo do nesuradljivosti oko uzimanja propisane farmakoterapije. Isti obrazac ponašanja primjetan je na odjelu jer je pacijent pojačanog nadzora.
Na daljnje pitanje punomoćnika da vještak pojasni čime pacijent ugrožava sigurnost drugih osoba, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja, vještakinja je navela da uslijed psihotične dekompenzacije koja je teža duševna bolest, bolesnik nema uvida u svoje stanje i potrebu liječenja. Reagira impulzivno te time potiče reakciju drugih. Bilježi se poboljšanje psihičkog stanja, ali još ne dovoljno stabilno za nastavak liječenja ambulantnim putem.
Nalaz i mišljenje sud je u cijelosti prihvatio jer je isti dan temeljito i stručno, u skladu s pravilima struke i dostignućima znanosti, a za svoje mišljenje vještak je dao jasne i razložne razloge, koje je dodatno usmeno obrazložio.
Iz činjeničnog stanja tijekom provedenog postupka, posebno liječničke dokumentacije, činjenica utvrđenih tijekom saslušanja predstavnika Klinike za psihijatriju ..., [adresa] dr.sc. Vladimire Vozny Duk, dr. med. spec. psihijatrije koja je u cijelosti ostala kod svih navoda iz prijedloga bolnice utvrđeno je da se pacijent DM liječi pod dijagnozom bipolarni afektivni poremećaj (sadašnja epizoda manična sa psihotičnim simptomima), što je teža duševna smetnja, dok je postojanje teže duševne smetnje utvrđeno i nalazom i mišljenjem sudskog vještaka dr.sc. Snježane Soldo, dr. med., spec. psihijatra iz kojeg proizlazi da kod pacijenta postoje teške duševne smetnje zbog kojih ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti život, zdravlje i sigurnost, ali i zdravlje i sigurnost drugih osoba.
Zbog svega iznesenog, primjenom odredbi članaka 39. i 41. ZZODS odlučeno je kao u izreci ovog rješenja."
5. Ova odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju.
6. Žalitelj u žalbi ni ne pobija utvrđenje prvostupanjskog suda, a koje proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka, da boluje od teže duševne smetnje čime je ispunjen jedan od kumulativno traženih uvjeta iz čl. 27. ZZODS.
7. U odnosu na drugi kumulativno traženi uvjet, a to je da žalitelj zbog tih smetnji ozbiljno i izravno ugrožava vlastito zdravlje, te sigurnost i život drugih osoba, ovaj sud žalitelju samo ukazuje na anamnestičke podatke koji proizlaze iz navoda djece žalitelja, a to je da žalitelj vozi vrlo nerazumno, brzo i opasno, da je prijetio suicidnom, ali da je prijetio pred svjedocima da će ubiti sina, kao i da ne uzima terapiju, makar ju redovito podiže, te kad se takvi podaci dovedu u vezu sa nalazom i mišljenjem vještaka koji je vještačio u ovoj pravnoj stvari, da žalitelj pokazuje kliničku sliku manične dekompenzacije psihičkog stanja u sklopu bipolarnog afektivnog poremećaja, a zbog čega nema uvida i kritično spram svog trenutnog stanja, ponašanja i potrebi liječenja, kao i da nije sklon ostanku na liječenju, onda se osnovano mora zaključiti da time žalitelj ugrožava sigurnost drugih osoba ali također i vlastito zdravlje, obzirom da ne uzima propisanu terapiju.
8. Stoga, i po mišljenju ovog suda, postoji prijeka potreba za prisilni smještaj žalitelja sve dok se njegovo destabilizirano psihičko stanje ne stabilizira i time otklone posljedice takvoga stanja koje se manifestiraju u ugrožavanju vlastitog zdravlja i sigurnosti, ali i zdravlja i sigurnosti trećih osoba.
9. I ovaj sud smatra da prisilni smještaj osobe predstavlja ozbiljnu mjeru kojim se narušavaju temeljna ljudska prava, te da je ta mjera opravdana samo ukoliko su se druge blaže mjere razmotrile i pokazale nedostatnim za zaštitu žalitelja kao pojedinca.
10. Međutim, a uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, a posebno nalaz i mišljenja sudskog vještaka da u odnosu na postavljenu dijagnozu iznimno je bitno redovito i kontinuirano nadziranje uzimanja psihofarmakoterapije bolesnika od strane stručnog tima, u zaštićenim bolničkim uvjetima, te da je stoga bolničko liječenje nužno do stabilizacije stanja, i ovaj sud je mišljenja da eventualno blaža mjera ne bi bila dostatna za zaštitu žalitelja, te da je njegov prisilni smještaj u konkretnim okolnostima nužan.
11. Pri tom valja reći da sukladno čl. 47. st. 1. ZZODS, prisilno smještena osoba može se otpustiti iz psihijatrijske ustanove i prije isteka vremena na koje je određen prisilni smještaj ako se utvrditi da su prestali razlozi za prisilni smještaj iz čl. 27. tog Zakona, a takvu odluku s obrazloženjem o prijevremenom otpustu prisilno smještene osobe donosi voditelj odjela.
12. Odluka o trošku postupka za sastav žalbe punomoćnika po službenoj dužnosti žalitelja temelji se na Tbr. 18. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.- dalje Tarifa).
13. Zbog navedenog, a temeljem čl. 43. st. 3. ZZODS odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 10. veljače 2026. godine
Predsjednica vijeća:
Jasenka Grgić
