Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3171/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću koje čine sutkinje tog suda Ksenija Jakovčević, predsjednica vijeća, Jadranka Matić, članica vijeća i sutkinja izvjestiteljica i Lidija Bošnjakovićć, članica vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja ĆV pok. UV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja PV pok. UV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnicama mr. sc. Nadi Mikuladra i Suzani Malenici, odvjetnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Mikulandra i Malenica u Šibeniku, protiv 1. tuženika ČV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženika NV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tuženika OV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. tuženika JV, [adresa], 5. tuženika ZV, [adresa], 6. tuženika KV, [adresa], 7. tuženika EV, [adresa], 8. tuženika LV, [adresa], 9. tuženika TV, [adresa], 10. tuženika IV, [adresa], 11. tuženika FV, [adresa], 12. tuženice DV, [adresa]. tuženika Grada Vodice, 22211 Vodice, ul. Ive Čače 8, OIB: 74633363090, kojeg zastupa punomoćnik Frane Sladoljevu, odvjetnik u Vodicama, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi 13. tuženika Grada Vodice, protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-2647/2021 od 8. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba 13. tuženika Grada Vodice, Vodice, Ive Čače 8, kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P- 2647/2021 od 8. studenoga 2023. u dijelu pod točkama 5. do 7. izreke te se kao neosnovan odbija zahtjev ovog tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„ 1. Utvrđuje se da su tužitelji ad.1. ĆV, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelj ad.2. PV, OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnici na jednake dijelove k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, upisane kao kuća u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] te se ovlašćuju tužitelji ad1. i ad.2. temeljem ove presude, bez daljnjeg sudjelovanja tuženika, zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva navedene nekretnine na svoja imena, svatko od njih za po 1/ 2 dijela, uz istovremeni izbris tog prava s imena: BV pok. Ć, [adresa].

2. Utvrđuje se da su tužitelji ad.1. ĆV, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelj ad.2. PV, OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnici na jednake dijelove k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, upisane kao kuća u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] te se ovlašćuju tužitelji ad.1. i ad.2. temeljem ove presude, bez daljnjeg sudjelovanja tuženika, zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva navedene nekretnine na svoja imena, svatko od njih za po 1/ 2 dijela, uz istovremeni izbris tog prava s imena: GV, U P žena Č, JV N žena O, PV J i ĆV pok. UV.

3. Utvrđuje se da su tužitelji ad.1. ĆV, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelj ad.2. PV, OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnici na jednake dijelove fizički određenog dijela k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, upisane kao kuća u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i to dijela površine 6 m2 označenog likom i brojevima 51-7-52-58-51 na geodetskoj situaciji stvarnog stana na terenu koju je izradio ŠV, mag. ing. geod. et geoinf. koja čini sastavni dio ove presude, a za koji fizički dio je rezerviran broj k. č. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

4. Ovlašćuju se tužitelji ad.1. ĆV, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelj ad.2. PV, OIB: [osobni identifikacijski broj] temeljem ove presude, bez daljnjeg sudjelovanja tuženika, zatražiti i postići u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] uknjižbu prava suvlasništva na svoja imena, svatko od njih za po 1/2 dijela, novoformirane k. č. br. [katastarska čestica] uz istovremeni izbris tog prava s imena: GV p. ĆV, U P žena Č, JV N žena O, PV pok. J i ĆV pok. UV.

5. Utvrđuje se da su tužitelji ad.1. ĆV, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelj ad.2. PV, OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnici na jednake dijelove fizički određenog dijela k. č. br. [katastarska čestica], upisane kao put u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i to dijela površine 5 m2 označenog likom i brojevima 7-8-16-17-52-7 na geodetskoj situaciji stvarnog stana na terenu koju je izradio ŠV, mag. ing. geod. et geoinf. koja čini sastavni dio ove presude, a za koji fizički dio je rezerviran broj k. č. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

6. Ovlašćuju se tužitelji ad.1. ĆV, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelj ad.2. PV, OIB: [osobni identifikacijski broj] temeljem ove presude, bez daljnjeg sudjelovanja tuženika, zatražiti i postići u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] uknjižbu prava suvlasništva na svoja imena, svatko od njih za po 1/2 dijela, novoformirane k. č. br. [katastarska čestica] uz istovremeni izbris tog prava s imena: javno dobro u općoj uporabi

– Grad Vodice, OIB: 74633363090.

7. Nalaže se tuženiku ad.13. naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.273,57EUR-a sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

2. Protiv te odluke, u dijelu pod točkama 5. do 7. izreke, žali se 13. tuženik Grad Vodice, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da žalbeni sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu tako da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na ovog tuženika kao neosnovan i da mu prizna troškove parničnog postupka ili da ukine prvostupanjsku odluku i da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te zahtjeva naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. U žalbenoj fazi postupka sporna je zakonitost prvostupanjske presude u dijelu pod točkama 5. i 6. izreke kojima je utvrđeno da su tužitelji suvlasnici u jednakim dijelovima nekretnine opisane pod tim točkama i da im se dozvoljava da se uknjiže kao vlasnici iste uz istovremeno brisanje javnog dobra u općoj uporabi – Grada Vodice, a s obzirom na to sporna je i odluka o troškovima parničnog postupka, sadržana pod točkom 7. izreke pobijane presude, kojom je žalitelju naloženo da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.273,57 eura s pripadajućom zateznom kamatom.

5. Ocjenom dokaza u spisu sud je, kao odlučne, utvrdio činjenice:

- da sporna nekretnina u zemljišnim knjigama sada dolazi upisana kao javno dobro u općoj uporabi – Grad Vodice u zk ulošku [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], [katastarska općina] put, ukupne površine 19846m2 te da je tuženik upisan i kao posjednik te nekretnine i da se ranije radilo o društvenom vlasništvu,

- a da tužitelji traže utvrditi da na 5m2 te nekretnine, označene kao pod točkom 5. izreke prvostupanjske presude, postoji njihovo pravo vlasništva koje su stekli nasljeđivanjem i dosjelošću,

- da je očevidom i geodetskim vještačenjem, utvrđeno da se u naravi radi o stambenom objektu, kamenoj kući u nizu, koja se sastoji od prizemlja i prvog kata te prostora, koji u naravi predstavlja balkon ispod kojeg se nalaze ostava i sanitarni čvor, sve u [adresa] i da upravo taj balkon na prvom katu ispod kojeg se nalaze ostava i sanitarni čvor, odgovara spornom dijelu predmetne nekretnine (točka 16. obrazloženja)

- da je negdje 1920-tih godina, na istom mjestu bilo kameno stepenište, koje je služilo za pristup na kat kuće tužitelja, koje je porušeno 1980-tih te je na istom mjestu sagrađen balkon, ispod kojeg su kupatilo i ostava, čime sporni dio predstavlja sastavni dio nekretnine tužitelja (u naravi kuće, točke 29.4. i 30. obrazloženja),

- da tuženik tijekom postupka nije osporavao poštenje tužitelja ili njegovih prednika (točka 38. obrazloženja),

- a da je neosnovan i prigovor nedostatka pasivne legitimacije (pasivna legitimacija u žalbenoj fazi postupka nije sporna),

- te da su tužitelji spornu nekretninu stekli nasljeđivanjem svoga oca UV (1976.), koji je naslijedio istu od svoje tete MV (umrla 1969.) i da ju kroz svo to vrijeme, od kada su stekli nasljednički posjed, nesmetano od ikoga uživaju.

5.1. Na temelju tih činjenica, sud prvog stupanj prihvatio je tužbeni zahtjev, ocijenivši da su tužitelji dokazali da su i oni i njihov otac posjed predmetne nekretnine stekli nasljeđivanjem (otac 1969., a tužitelji 1976.), da se od tada nalaze u mirnom i od nikoga ometanom nasljedničkom posjedu, kroz period dulji od 40 godina, kao i da su dokazali da predmetna nekretnina faktično ne predstavlja dobro u općoj uporabi, jer se radi o sastavnom dijelu kuće u vlasništvu tužitelja (balkonu ispod kojeg su ostava i kupatilo), koji je sagrađen 1980tih, na istom mjestu na kojem su prije toga, još od 1920tih, bile kamene stepenice s malim balkonom (slarom), koje su isključivo služile vlasnicima kuće da pristupe prvom katu. Pri tome ističe da za ocjenu predstavlja li neka nekretnina ostavinu nije odlučno da je ta nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo ostavitelja i da je navedena u rješenju o nasljeđivanju, već da je odlučno da predstavlja imovinu ostavitelja u času njegove smrti, a da iz iskaza svjedoka proizlazi da je predmetna nekretnina bila imovina MV, dok da iz rješenja o nasljeđivanju proizlazi da je njezin nasljednik bio otac tužitelja, a da su tužitelji naslijedili svoga oca, slijedom čega prihvaća kao istinitu tvrdnju da je i predmetna nekretnina, neovisno što nije navedena u rješenju o nasljeđivanju na tužitelje prešla silom zakona trenutkom smrti ostavitelja.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu ovaj je sud ocijenio da ista nema nedostataka zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati u smislu čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, a ocijenjeno je i da u postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene ni druge povrede iz te zakonske odredbe na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s čl. 365. st. 2. tog Zakona.

7. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja nije počinio niti povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a, a ocijenjeno je i da je pravilnom primjenom materijalnog prava (točke 24., 25., 27. 28., 32. obrazloženja pobijane odluke) zakonito odlučeno kao u izreci pobijane odluke.

8. Žalitelju stoga valja odgovoriti da je u odgovoru na tužbu (lis 20/21 spisa) i do zaključenja prethodnog postupka (ročište 05. travnja 2022.) istaknuo:

- prigovor promašene pasivne legitimacije, a da u žalbenoj fazi postupka nije sporno utvrđenje da je tuženik pasivno legitimiran i

- prigovor da iz dokaza u spisu ne proizlazi da su tužitelji formalno naslijedili sporni dio predmetne nekretnine, ali se žalbom ne pobija utvrđenje suda da su unatoč tome tužitelji dokazali da su nasljednici predmetne nekretnine, kao i njihov otac. Dakle, do zaključenja prethodnog postupka, pa niti do zaključenja glavne rasprave, tuženik nije istaknuo da posjed tužitelja ne bi bio kvalificiran ili da nije pošten, već se taj prigovor ističe tek u žalbi, što nije dopušteno (čl. 352. st. 1. ZPP-a).

8.1. Odredbom sadržanom u čl. 18. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov. broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. , 152/14., 81/15., dalje:

ZVDSP, a ranije čl. 72. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, Službeni list SFRJ br. 6/80., 36/90., Nar. nov. br. 53/91., 91/96., odnosno paragraf 328. Općeg građanskog zakonika) ustanovljena je presumpcija poštenja posjeda. To je oboriva presumpcija, te će sud poštenje preispitati u koliko tijekom postupka bude sporno postojanje poštenja posjeda. Kako tijekom postupka poštenje posjeda tužitelja po tuženiku nije dovedeno ni u sumnju, niti je istaknut prigovor u tom pravcu, to nije dopušteno isti isticati i dokazivati tek u žalbenoj fazi postupka.

8.2. Slijedom toga, izvan navedenog, na navode žalbe koji se tiču poštenja posjeda, ovaj sud nije odgovarao (čl. 352. st. 1. ZPP-a).

9. U smislu postojanja pravnog slijeda, u žalbenoj fazi postupka nije sporno da je predmetnu nekretninu prije tužitelja (čiji posjed počinje od smrti njihova oca 1976.) posjedovao njihov otac, na temelju nasljeđivanja pokojne SV, umrle 1969.

9.1. Iz toga proizlazi da je od trenutka kada su tužitelji stupili u nasljednički posjed (1976.) do podnošenja tužbe 2021. proteklo 45 godina neometanog, poštenog, posjedovanja predmetne nekretnine, od strane samih tužitelja, a i više ako se uračuna vrijeme posjedovanja njihova oca (od 1969.). Stoga je pravilno i utvrđenje suda prvog stupnja da su tužitelji dokazali da se osobno i po svom predniku (ocu) nalaze u poštenom nasljedničkom posjedu i dulje od vremena koje je potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu čl. 159. st. 3. i 4. ZVDSP, čl. 28. ZOVO i paragraf 1477. OGZ-a.

10. Treba ovdje žalitelju odgovoriti da je za uračunavanje vremena prednika u vrijeme dosjelosti bitna kvaliteta posjeda. Ovo jer da bi se uračunalo vrijeme prednika, njegov posjed mora ispunjavati barem iste uvjete kao i posjed sadašnjeg posjednika. To znači da kod redovite dosjelosti (kod kojeg je propisan kraći rok dosjedanja) posjed trenutnog posjednika i posjed njegovih prednika mora biti kvalificiran (zakoniti, pošteni i istiniti), a kod izvanredne dosjelost (kod kojeg je propisan duži rok dosjedanja) je dovoljno je da su i posjednikov posjed i posjed njegovih prednik pošteni.

10.1. Pri tome u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni čl. 160. st. 4. i 5. ZVDSP- a, kao iznimki u odnosu na prethodno navedeno. Ovo jer se u konkretnom slučaju ne radi o uračunavanju u smislu propisanog tim odredbama (prednici tužitelja nemaju kvalificirani posjed već samo pošten kao i tužitelji pa se ne može primijeniti st. 4. i a tužitelji nemaju kvalifcirani posjed u smislu st. 5.), već su i tužitelj i njihov prednik samo pošteni posjednici te se stoga, kako to sud pravilno i čini, uračunavanje vrši u skladu s čl. 160. st. 2. tog Zakona. Propisano st. 4. i 5. te zakonske odredbe dakle ne isključuje primjenu propisanog st. 2. iste, kada nisu ispunjene pretpostavke propisane st. 4. i 5. istih za primjenu uračunavanja u smislu tih odredbi.

11. Žalitelju na navode žalbe valja odgovoriti i da činjeničnim navodima tužbe tužitelji nisu tvrdili da su u posjedu, kako oni, tako i njihov prednik (otac), od 1920. Činjeničnim navodima tužbe tužitelji su isticali, što su i dokazali, da je u posjed predmetne nekretnine njihov otac stupio, kao nasljednik svoje tete ABC 1969., a da je na njih posjed prešao nakon smrti njihova oca kao nasljednički posjed (1976.). Godina 1920. spominje se tijekom postupka, u iskazima svjedoka, kada opisuju kako je predmet spora u naravi izgledao u to vrijeme, a u svrhu dokazivanja da se ni tada pa ni danas faktično nije radilo o dobru u općoj uporabi, već o dijelu koji je u isključivoj svrsi uporabe privatnog objekta (kuće tužitelja).

11.1. Stoga, kada su tužitelji dokazali da je vrijeme posjedovanja njih i njihova oca u ukupnosti, i bez MV, dostatno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, nije bilo potrebe utvrđivati je li MV, računajući od 1920tih do 06. travnja 1941. imala uvjete da stekne vlasništvo dosjelošću, a niti je u tom dijelu tuženik iznosio prigovore ili predlagao ikakve dokaze (čl. 352. st. 1. ZPP-a). Time i navodi žalbe da MV na prednika tužitelja nije mogla prenijeti više prava no što ih je sama imala, također predstavljaju iznošenje novog činjeničnog prigovora koji ovaj sud nije posebno razmatrao s obzirom na propisano tom odredbom.

12. Zaključno time valja reći da su tužitelji, osim što su dokazali neosnovanost prigovora koje je tuženik isticao tijekom postupka, dokazali i da su i oni i njihov otac posjed stekli nasljeđivanje, da nekretninu neometano, kroz nasljednički posjed posjeduju više od 40 godina u trenutku podnošenja tužbe, pri čemu da ista faktično ne predstavlja dobro u općoj uporabi i to jer se radi o fizičkom dijelu kuće (balkonu ispod kojeg su ostava i kupatilo), što je sagrađeno 198otih, na istom mjestu na kojem su prije toga, od 1920tih bile kamene stepenice s malim balkonom (slarom), koje su služile isključivo za potrebe ukućana za pristup katu, pa je stoga sud prvog stupnja pravilnom primjenom prava na koje se pozvao zakonito odlučio kao u izreci pobijane presude.

13. Zbog navedenog je glede glavne stvari odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a, dok je odluka o troškovima postupka, koja je ocijenjena pravilnom kako po osnovi tako i po visini, potvrđena na temelju čl. 380. točka 2. ZPP-a.

14. Trošak žalbe tuženiku nije priznat jer sa žalbom nije uspio.

U Zagrebu 10. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević