REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3699/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić, članice vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika EČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Gordana Vuković, odvjetnica u Omišu, radi uznemiravanja prava vlasništva nekretnine, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž 1878/2023-5 od 22. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4662/2018 od 9. ožujka 2023., u sjednici održanoj 10. veljače 2026.

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž 1878/2023-5 od 22. travnja 2025., se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž 1878/2023-5 od 22. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4662/2018 od 9. ožujka 2023., pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), uz tvrdnju da je pobijana odluka nezakonita, jer mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske (''Narodne novine'' br. 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.; u daljnjem tekstu: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.; u daljnjem tekstu: Konvencija), i to čl. 29. Ustava RH i čl. 6. Konvencije.

2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

3. Prijedlog je nedopušten.

4. 1. Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju, prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.

4. 2. Odredbom čl. 387. st. 1. ZPP-a određeno je da Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije. Prijedlog za dopuštenje revizije, osim podataka koje mora sadržavati svaki podnesak, treba sadržavati: 1) oznaku presude protiv koje se podnosi, 2) određeno naznačeno pravno pitanje iz članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona ili određeno naznačeno temeljno ljudsko pravo iz članka 385.a stavka 2. ovoga Zakona za koje stranka smatra da joj je u postupku povrijeđeno uz dokaz da je u vezi s tim stranka iscrpila dopušteni pravni put, 3) jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu članka 385.a stavaka 1. ili 2. ovoga Zakona uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka.

4. 3. Prijedlogu za dopuštenje revizije, sukladno odredbi čl. 387. st. 2. ZPP -a, osim dokaza iz članka 91.a ovoga Zakona, treba priložiti prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku protiv kojih se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi, žalbu i prema potreb i druge dijelove spisa s jasnim naznakama spornih dijelova na koje se u prijedlogu za dopuštenje revizije stranka poziva. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog za dopuštenje revizije dužna dostaviti sudske odluke na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.

5. 1. Tužitelj u prijedlogu navodi da je u žalbi protiv I. stupanjske presude iznio navode kojima je osporio nepristranost raspravne sutkinje. Nadalje, u tijeku I. stupanjskog postupka tužitelj je u više navrata postavio zahtjeve za izuzeće „postupajuće“ sutkinje, koje zahtjeve je zasnovao na različitim osnovama, međutim umjesto da o tim zahtjevima odluči predsjednik suda pojedine zahtjeve je odbacila sama sutkinja, a čime je tužitelju povrijeđeno pravo na pošteno suđenje.

5. 2. Neosnovanim tužitelj smatra navod II. stupanjskog suda da tužitelju nije bilo onemogućeno raspravljanje, te se ističe „kako je pregledom t. 13. obrazloženja pobijane presude razvidno kako je II. stupanjski sud upoznat s činjenicom da je tužitelj i nakon rješenja od 21.03.2019. kojim je odbijen zahtjev za izuzeće sutkinje, podnio novi zahtjev za izuzeće a o kojem zahtjevu nije odlučio Ured predsjednika suda, već ga je sama sutkinja odbacila. Opisanim postupanjem tužitelju je osobito teško povrijeđeno pravo na pošteno suđenje, jer je o zahtjevu za izuzeće, protivno jasnim zakonskim odredbama, odlučila sama sutkinja iako je o tom zahtjevu trebao odlučiti Ured predsjednika suda s obzirom na to da je novi zahtjev za izuzeće imao različitu osnovu od prethodno podnesenog“.

6. U pobijanoj II. stupanjskoj presudi navodi se da se tužitelj žali i zbog povrede prava na pošteno suđenje iz čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a u odnosu na taj žalbeni navod odgovoreno je:

„13. U odnosu na žalbeni navod tužitelja da bi mu bilo onemogućeno raspravljanje, valja reći da je taj žalbeni navod neosnovan imajući na umu da je tužitelj tijekom postupka zatražio izuzeće uređujuće sutkinje i da je predsjednik Općinskog suda u Splitu rješenjem od 21. ožujka 2019. odbio zahtjev tužitelja za izuzeće sutkinje Vice Roščić u ovom predmetu; da je potom tužitelj zatražio delegaciju suda prvog stupnja i da je sud rješenjem od 7. prosinca 2020. odbio prijedlog tužitelja da se od Vrhovnog suda Republike Hrvatske zahtijeva da odredi da u ovom predmetu postupa drugi stvarno nadležni sud, te da je sud prvog stupnja rješenjem od 28. rujna 2021. odbacio zahtjev tužitelja za izuzećem uredujućeg suca u predmetnom postupku.“

7. Revizijski sud ocjenjuje da predlagatelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Naime, razlozi koje predlagatelj veže uz povredu temeljnih ljudskih prava tiču se povrede prava na pravično suđenje zajamčenog čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: EKLJP) i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustava RH).

8. Prije svega, ovaj sud smatra potrebnim, s obzirom na sumnje i navode tužitelja u pravično suđenje navesti da saslušani svjedok u ovom postupku, izvjesni ĆČ, nema nikakve veze sa sucem izvjestiteljem, kako bi se otklonila svaka sumnja u navedenom pravcu.

9. Prema načelnom shvaćanju ovoga suda u primjeni st. 2. čl. 385.a ZPP-a, nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnoga ljudskog prava, niti je ova zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkciju revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti (što je bila funkcija redovne revizije).

10. Osim toga, odredba čl. 6. st 1. EKLJP i čl. 29. st 1. Ustava RH sadrže određena procesna jamstva, a revizijski sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno izjasniti se o navodima tuženika, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Iz sadržaja pobijanih presuda proizlazi da su sudovi u svojim presudama odgovorili na sve odlučne navode tužiteljice, pa tako i one koji se tiču razloga glede odlučnih činjenica iz odredbe čl. 375. st. 4. i čl. 377. st. 2. ZPP-a, ali i čl. 155. st. 1. ZPP-a, što su učinili ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza sukladno čl. 8. ZPP-a, dajući za svoju ocjenu detaljno navedene razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu. U tom su smislu presude sudova detaljno obrazložene i ne mogu se smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnim, pa stoga sadržaj prijedloga ni njegovi prilozi ne upućuju na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje.

11. Kako je već u točki 4. 3. obrazloženja navedeno, prijedlogu za dopuštenje revizije, (čl. 387. st. 2. ZPP-a), treba priložiti prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku protiv kojih se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi, žalbu i prema potrebi druge d ijelove spisa s jasnim naznakama spornih dijelova na koje se u prijedlogu za dopuštenje revizije stranka poziva. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog za dopuštenje revizije dužna dostav iti sudske odluke na koje se poziva ili ih određeno naznačiti. U ovom slučaju predlagatelj uz prijedlog nije priložio ni žalbu niti podnesene zahtjeve za izuzeće, odnosno za delegaciju nadležnosti prvostupanjskog suda, kako bi ovaj sud mogao kroz navode iz prijedloga prosuditi o njegovoj osnovanosti.

12. Slijedom svega iznesenog, ovaj sud utvrđuje da tužitelj nije dokazao vjerojatnost da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a i dopuštenje revizije, te je na temelju odredbe čl. 385.a u svezi čl. 389.a st. 1. i čl. 389.a st. 4 ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 10. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić