¸
Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj:Kž-39/2026-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Renate Pražetine Kaleb, kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog FE, zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Schengenskog sporazuma - iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24. – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe optuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj: K-632/2025-10 od 22. listopada 2025., u javnoj sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2026. u prisutnosti optuženika, zamjenika branitelja optuženika Maria Poljaka, odvjetnika iz Zagreba i tumača za švedski jezik Karle Žban,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženika FE kao neosnovna te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženi FE zbog kaznenog djela protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Schengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. KZ/11, činjenično i pravno opisano u izreci presude, te je temeljem članka 326. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci, na temelju članka 57. KZ/11 izrečena mu je djelomična uvjetna osuda na način da se ima izvršiti kazna zatvora 10 (deset) mjeseci, dok se preostali dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako optuženik u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 13. kolovoza 2025. pa nadalje.
3. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP) optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP te nagrade i nužnih izdataka branitelja.
4. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik, putem branitelja Maria Medaka, odvjetnika iz Zagreba, zbog odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, te je predložio o sjednici drugostupanjskog suda obavijestiti optuženika i branitelja. Povodom prijedloga optuženika na sjednicu drugostupanjskog suda nije pristupio uredno obavješteni državni odvjetnik, dok je istoj prisustvovao optuženik putem audio video uređaja iz Zatvora u Zagrebu, tumač za švedski jezik Žban Karla i zamjenik branitelj optuženika Mario Poljak, odvjetnik iz Zagreba. Zamjenik branitelja optuženika je iznio žalbene razloge iznesene u žalbi te predložio da se optuženiku izrekne blaža kazna, čemu se u cijelosti pridružio optuženik.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Spis je u smislu odredbe članka 474. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
7. Žalba optuženika nije osnovana.
8. Optuženik je u žalbi naveo da je priznao počinjenje kaznenog djela čime je dao doprinos pravilnom i potpunom utvrđenju činjeničnog stanja i ekonomičnosti postupka, da je izrazio žaljenje i kajanje zbog počinjenog kaznenog djela, da je boravak u istražnom zatvora u kojem se našao prvi puta na njega odgojno djelovao, da je neosuđivana osoba i da uzdržava dvoje djece, zbog čega smatra da bi se i blažom kaznom od izrečene mogla postići svrha kažnjavanja, radi čega predlaže da se njegova žalba prihvati i pobijana presuda preinači u odluci o kazni.
9. Suprotno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je optuženiku ispravno cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša. Kao olakotno prvostupanjski sud je optuženiku cijenio upravo one iste okolnosti koje on ističe u žalbi, a to su da je neosuđivana osoba pa je inkriminirano ponašanje optuženika ocjenjeno kao eksces u njegovom do sada urednom životu, da je priznao počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, da je izrazio iskreno žaljenje i kajanje zbog počinjenog, korektno držanje pred sudom te okolnost da uzdržava dvoje djece od kojih je jedno maloljetno. Kao otegotno prvostupanjski sud je optuženiku cijenio jačinu ugrožavanja i povrede zaštićenog dobra jer je počinjenjem kaznenog djela ugrozio sigurnost Republike Hrvatske i Europske unije prevozeći osobe koje na područje Republike Hrvatske time i Europske unije ulaze izvan granične kontrole, zbog čega nije moguće utvrditi kuda se stvarno kreću, kojim povodom i koji im je krajnji cilj, te okolnost da je prevozilo veći broj osoba, njih desetero, sve u osobnom vozilu, te pobude zbog kojih je kazneno djelo počinjeno, odnosno da je kao državljanin Švedske, s adresom prebivališta u [adresa] došao na prostor Republike Hrvatske upravo radi počinjenja predmetnog kaznenog djela s ciljem ostvarenja „lake“ zarade, pri tome pravilno ukazujući na pojavnost porasta ove vrste kaznenih djela zbog kojih ona predstavljaju pojačanu društvenu opasnost.
10. Prvostupanjski sud je, na opisani način, u procesu individualizacije kazne ispravno utvrdio i pravilno ocijenio sve okolnosti koje su od utjecaja na kaznu, te za počinjeno kazneno djelo optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci, te primijenio djelomičnu uvjetnu osudu, na način da se ima izvršiti kazna zatvora 10 (deset) mjeseci, dok se preostali dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako optuženik u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, pravilno ocjenjujući da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženik neće u buduće činiti kaznena djela, te da će se izrečenom kaznenom sankcijom ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.
11. Slijedom svega navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu, a pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 10. veljače 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Renata Miličević