Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-3222/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Gordane Držaić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku mr.sc. Zrinku Zriliću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika B2 Kapital d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 41, OIB:57509775367, radi nedopustivosti ovrhe, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P- 2156/2023-15 od 9. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 10. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2156/2023-15 od 9. svibnja 2024.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje odluka o troškovima pod toč. II. izreke rješenja sadržanog u istoj prvostupanjskoj presudi.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
„Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izvansudske ovrhe koja se provodi pred Financijskom agencijom, Regionalni centar Split, Podružnica Zadar povodom zahtjeva za izravnu naplatu od 13.07.2023. god. tuženika (tamo ovrhovoditelja) protiv tužitelja (tamo ovršenika) radi naplate novčane tražbine temeljem zadužnice ovjerene po javnoj bilježnici Alkici Kolega Zubčić, [adresa], OV-14015/2006 od 25.07.2006, [adresa].“
1.1. Ujedno je rješenjem odbačena tužba tužitelja u dijelu kojim je naloženo Financijskoj agenciji odmah po primitku ove presude opozvati naloge bankama za zapljenu i prijenos novčanih sredstava temeljem zadužnice navedene u toč. I. izreke ove presude (toč. I. izreke rješenja), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.605,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude 9. svibnja 2024. do isplate (toč. II. izreke rješenja).
2. Protiv prvostupanjske presude i odluke o troškovima postupka sadržane u toč. II. izreke rješenja žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda i odluka o troškovima postupka pod toč. II. izreke rješenja ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda tuženika i predlaže njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troškova toga odgovora.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izvansudske ovrhe povodom zahtjeva ovrhovoditelja za izravnu naplatu temeljem zadužnice proglasi nedopuštenim.
6. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje postupak koji im je prethodio, nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.
7. U stadiju žalbenog postupka nije sporno da je ovršenik (ovdje tužitelj) zaključkom prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-786/2023 od 22. kolovoza 2023. upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz žalbenog razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje u tekstu: OZ), jer tvrdi da je tražbina zastarjela.
Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.
8. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:
- da je ovrhovoditelj (ovdje tuženik) 14. srpnja 2023. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu protiv kao ovršenika (ovdje tužitelja) radi naplate svoga potraživanja temeljem zadužnice;
- da je tužitelj kao jamac platac 25. srpnja 2006. izdao zadužnicu radi osiguranja novčane tražbine tadašnje Hypo-Alpe-Adria Bank d.d. prema društvu Tekma d.o.o. u iznosu od 70.000,00 EUR proizišle iz ugovora o kratkoročnom kreditu za obrtna sredstva, tj. Ugovora o odobrenju financijskih praćenja od 29. srpnja 2004. i njegovih aneksa, koji je ovjeren kod javnog bilježnika Alkice Kolega Zubčić u [adresa] pod brojem OV-14015/2006 od 25.07.2006.
- da je nad društvom Takma d.o.o. rješenjem Trgovačkog suda u Zadru broj St-40/12 od 18. travnja 2012. otvoren stečajni postupak, koji je rješenjem od 29. rujna 2016. obustavljen i zaključen zbog nedostatnosti mase za pokriće troškova stečajnog postupka, a prijedlog za otvaranje stečajnog postupka podnesen 9. ožujka 2012.;
- da je potraživanje Hypo-Alpe-Adria-Bank d.o.o. dospjelo 11. studenog 2006.;
-da iz poslovnih knjiga tuženika slijedi da stanje duga na dan 7. veljače 2024. iznosi
127.291,42 EUR, bez evidentiranih uplata;
- da je navedeno potraživanje ustupljeno prvo društvu H-abduco d.o.o. Zagreb, a potom tuženiku;
- da je tužitelj navodi da je tražbina tuženika zastarjela, jer je od dospijeća tražbine 11. studenog 2006. do podnošenja prijedloga za izravnu naplatu 14.7.2023. protekao petogodišnji zastarni rok.
9. Pozivom na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici Građanskog odjela od 19. studenog 2018. prema kojemu se na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnica sastavljena prije 1. siječnja 2011.) i koja nije potvrđena (solemnizirana) kod javnog bilježnika, kao što je to ovdje slučaj, primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 371. ZOO/91 (sada čl. 225. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“, broj br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23 – dalje: ZOO), prvostupanjski sud je polazeći od utvrđenja da je tražbina dospjela 11. studenog 2006. i da je petogodišnji zastarni rok koji je počeo teći 12. studenog 2006. istekao 12. studenog 2011., ocijenio osnovanim tužiteljev prigovor zastare i prihvatio tužbeni zahtjev.
10. Utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava kao pravilna prihvaća i ovaj sud.
11. Žalbeni navodi tuženika svode se na tvrdnju da je prvostupanjski sud o materijalnopravnom prigovoru zastare morao odlučiti bez obzira na procesne odredbe o predlaganju dokaznih sredstava i da nije imao u vidu odredbu čl. 126. st. 3. ZOO, jer da se pokretanjem ovršnog postupka prema glavnom dužniku prekida i zastara prema tužitelju kao jamcu platcu.
12. Tužitelj je u ovu parnicu upućen radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa upućen zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ, jer tvrdi da je tražbina zastarjela.
13. S obzirom na nespornu činjenicu da je tražbina iz Ugovora o odobrenju financijskih praćenja od 29. srpnja 2004. i njegovih aneksa dospjela 11. studenog 2006., pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO, počeo teći prvoga sljedećeg dana, tj. 12. studenog 2006., i da je istekao 12. studenog 2011.
14. Dokazivanje prekida zastare je na tuženiku koji do zaključenja prethodnog postupka nije predložio, niti dostavio dokaze o prethodno pokrenutim postupcima protiv glavnog dužnika - društva Takma d.o.o. Kako iz sadržaja rješenja Trgovačkog suda u Zadru, poslovni broj St-40/12-264 od 29. rujna 2016. (list 10 spisa) proizlazi da je stečajni postupak protiv toga društva obustavljen i da je zaključen stečajni postupak koji je bio pokrenut 18. travnja 2012., pravilan je pravni pristup prvostupanjskog suda da je do pokretanja stečajnog postupka protiv glavnog dužnika potraživanje tuženika iz zadužnice već bilo zastarjelo.
15. Budući da je tužitelj dokazao ispunjenje zakonskih pretpostavki iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ za proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izvansudske ovrhe, tužbeni zahtjev je pravilnom primjenom materijalnog prava prihvaćen.
16. Odluka o troškovima postupka sadržana u toč. II. izreke prvostupanjskog rješenja pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP, jer tužitelj nije uspio samo s neznatnim dijelom zahtjeva zbog kojega nisu nastali posebni troškovi. Stoga toj odluci tuženik svojom žalbom neutemeljeno prigovara.
17. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.
18. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu, jer navedena postupovna radnja nije bila potrebna za postupak (čl. 155. st. 1. ZPP).
U Zagrebu, 10. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
Jadranka Travaš