Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-248/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga predsjednice vijeća Gordane Držaić, sutkinje izvjestiteljice Jadranke Travaš i Ksenije Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Hana Lukić Hob, odvjetnica u Vinkovcima, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Knezović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Knezović & Partneri j.t.d., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj P-614/2019-59 od 11. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Addiko Bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj P- 614/2019-59 od 11. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio rješenje kojim je dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjev učinjenim podneskom od 25. travnja 2025.

Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I. utvrdio ništetnim odredbe sadržane u čl. 3.i 4. Ugovora o kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2007., od 19. svibnja 2007., koji je dana 23. svibnja 2007. solemniziran kod javnog bilježnika Želimira Mirića pod br. OU-8264/07 i koji je sklopljen između tužitelja PV i prednika tužene, Slavonske banke d.d., kojim se tužitelj obvezao tuženiku platiti kamatu čija kamatna stopa je promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, te da se izmjena kamatne stope smatra sastavnim dijelom navedenog Ugovora te da Banka ima pravo povećati ugovorenu kamatnu stopu, a sve prema važećoj Odluci banke, kao i odredaba čl. 2. Aneksa br.1. uz Ugovor o kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, a koji je solemniziran kod javnog bilježnika Alena Vajcl 7. siječnja 2010. pod brojem OV- 103/2010 prema kojem se na glavnicu kredita obračunavaju kamate od 6,75% dekurzivno, godišnje, kao i da je kamatna stopa promjenjiva.

Pod točkom II. izreke utvrđene su ništetnom odredbe pod čl. 3. 4. i 5. Ugovora o kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2007, koji ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika Želimira Mirić dana 23. svibnja 2007. pod brojem OV- 8264/2007 i odredba pod čl.3. zaključenog između tužitelja PV i Slavonske banke d.d. Osijek kao pravnog prednika tuženika , prema kojima se kredit otplaćuje uz valutnu klauzulu, u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća za CHF, kao i odredbe čl.1, 2. i 22a Aneksa br.1. uz Ugovor o kreditu bez depozita br. [broj depozita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, a koji je solemniziran kod javnog bilježnika Alena Vajcl dana 7. siječnja 2010.godine pod brojem OV-103/2010 prema kojem su stranke suglasne da glavnica kredita na dan 30. studenoga 2009. iznosi 105.071,91 CHF, da se kredit vraća u mjesečnim anuitetima čiju visinu utvrđuje Banka planom otplate kredita, koji se plaćaju u kunskoj protuvrijednosti obračunatih po srednjem tečaju za CHF HNB na dan plaćanja, te da korisnik svojim potpisom na Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini i dospijeću anuiteta.

Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati preplaćeni iznos na ime otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u visini od 4.681,17 € zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako je to navedeno pod točkom III. izreke pobijane presude.

Pod točkom IV. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju, isplati preplaćeni iznos na ime otplate kredita koji je nastao uslijed povećanja tečaja, i to u visini od 5.598,69 € zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako je to navedeno u točki IV. pobijane presude.

Pod točkom V. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju, naknadi parnični trošak u iznosu od 2.812,50 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 11. prosinca 2025. do isplate.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda odnosno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška za sastav žalbe.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. U donošenju pobijane presude nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 , 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) na koju u žalbi upire tuženik s budući da je po ocjeni ovog žalbenog suda izreka pobijane presude jasna i neproturječna, a obrazloženje sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, neproturječne sadržaju dokaza u spisu. Ovaj sud, također, nije našao niti da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a od onih na koje se sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

5. Neosnovano se žalbenim navodima ukazuje i da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a budući prvostupanjski sud tuženiku nije nezakonitim postupanjem onemogućio tuženika da raspravlja pred sudom obzirom da je proveo sve predložene dokaze pa je tako saslušao tužitelja, dok je sam tuženik odustao od saslušanja djelatnika banke i javnog bilježnika i to na ročištu održanom 11. veljače 2025. ( list 611 spisa).

6. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredni čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti odredaba čl. 3. i 4. Ugovora o kreditu bez depozita od 19. svibnja 2007. kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i odredbe čl. 3.,4., i 5. prema kojima je glavnica vezana uz valutu švicarski franak (dalje: CHF), te odredbe čl. 1. 2. i 22a Anexa br 1. uz Ugovor o kreditu bez depozita sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, a koji je solemniziran kod javnog bilježnika Alena Vajcl dana 7. siječnja 2010. godine pod brojem OV-103/2010 prema kojem su stranke suglasne da glavnica kredita na dan 30. studenoga 2009. iznosi 105.071,91 CHF, da se kredit vraća u mjesečnim anuitetima čiju visinu utvrđuje Banka planom otplate kredita, koji se plaćaju u kunskoj protuvrijednosti te zahtjev radi isplate preplaćenih iznosa kao posljedice ništavosti navedenih odredbi. Tužitelj se pozvao na utvrđenja iz presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj potražuje po osnovu više isplaćenog zbog ništetnih odredbi o promjenjivosti kamatne stope na temelju jednostrane odluke tuženika iznos od 4.681,17 eur i promjene valutnog tečaja iznos od 5.598,69 eur.

8. Između stranaka nije sporno da su tužitelj i prednik tuženika Slavonska banka d.d. Osijek zaključili Ugovor o kreditu bez depozita dana 19. svibnja 2007. kojim je prednik tuženika kao kreditor stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos od 116.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita te da je čl. 4. ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odlukama tuženika koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila od 4,40% godišnje.

8.1. Nije sporno da je tužitelj s pravnim prednikom tuženika zaključio Aneks broj 1 uz Ugovor o kreditu kojim je određena kamata od 6,75% te je utvrđeno da glavnica kredita na dan 30. studenog 2009. iznosi 105.071,91 CHF.

9. Sporna je ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te posljedično tome pravo tužitelja na povrat preplaćenog iznosa, kao i zastara tražbine.

10. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da je tužitelj predmetni ugovor sklopio u svojstvu potrošača pa imajući u vidu da je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pravomoćnom presudom poslovni broj P-1401/12 utvrđena nepoštenost odnosno ništetnost odredbi kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika te drugim aktima banke kao i valutna klauzula u ugovorima o kreditu koje je tuženik, odnosno njegov prednik, sklapao sa potrošačima u relevantnom razdoblju. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da su stranke prije sklapanja ugovora pojedinačno pregovarale na način da su tužitelju pružene cjelovite informacije u odnosu na značaj i primjenu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi mogao procijeniti da li ugovor odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima, pozivom na čl. 502.c ZPP-a, te čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13., 41/14., dalje: ZZP/07) te čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03., dalje: ZZP/03) zauzima pravno shvaćanje da su sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene odnosno ništetne.

11. S obzirom na utvrđenu ništetnost tih odredbi ugovora, prvostupanjski sud pozivom na čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO), zauzima stav da je tuženik dužan vratiti tužitelju iznose koje je primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

12. Stoga pored utvrđenja na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka da preplaćena razlika po osnovi ništetnosti odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa iznosi 4.681,17 eur, te po osnovi ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iznosi 5.598,69 eur, prvostupanjski sud obvezuje tuženika na isplatu tih iznosa tužitelju, sa zateznim kamatama pozivom na čl. 1115. ZOO-a na svaki pojedini mjesečni iznos od izvršene uplate do isplate.

13. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, prvostupanjski sud cijeneći da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 u odnosu na utvrđenu ništetnost odredbe o promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom banke pravomoćna 14. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost valutne klauzule pravomoćna 14. lipnja 2018., zaključuje da do podnošenja tužbe 7. lipnja 2019. nije protekao petogodišnji zastarni rok pa otklanja prigovor zastare.

14. Prvostupanjski sud je protivno žalbenim navodima tuženika, na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja odluke o pripadajućem iznosu na ime restitucijskog zahtjeva, odlučujući da su ništetne ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke - tuženika te o ugovorenoj valutnoj klauzuli.

15. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilan je stav prvostupanjskog suda o direktnom učinku pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno čl. 502.c ZPP-a u ovom sporu. Naime, čl. 502.c ZPP-a propisuje učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, odnosno njegova prednika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu pozivaju na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa.

16. Pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. ima direktan učinak u ovom sporu, s obzirom da se ista odnosi i na tuženika, odnosno njegovog prednika, zbog čega je sud u ovom postupku vezan za utvrđenja o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF u ugovorima o kreditu koje je tuženik sklapao sa potrošačima u relevantnom razdoblju, kao što je predmetni ugovor, s time da tuženik nije dokazao da su tužitelju kao potrošaču dane odgovarajuće obavijesti o spornim ugovornim odredbama (naravi, rizicima i posljedicama promjenjive kamatne stope i valutne klauzule) prije sklapanja predmetnog ugovora o kreditu koje bi bile od utjecaja na određivanje njegove novčane obveze i da je unatoč takvoj obaviještenosti pristao na sklapanje tog ugovora, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Naime, sukladno dokaznim prijedlozima stranaka sud prvog stupnja je proveo dokaze saslušanjem tužitelja te uvidom u priloženu dokumentaciju dok je tuženik od dokaznog prijedloga saslušanjem svjedoka odustao. Iz iskaza tužitelja utvrđuje da se obratio tuženiku radi odobrenja kredita radi renoviranja kuće. Obratio se u nadležnu službu tuženika kojom prilikom nikakva dodatna objašnjenja nisu dana, a anuitet kredita je stalno rastao. Osnovano sud prvog stupnja prihvaća kao vjerodostojan iskaz tužitelja u kojem navodi da mu druge opcije osim kredita u CHF nisu date, kao niti dodatne bilo kakve obavijesti. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržane u predmetnom ugovoru o kreditu nepoštene odnosno ništetne, pa su bez utjecaja na zakonitost pobijane presude žalbeni navodi tuženika kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

17. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su odredbe kojima je ugovoren način promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženika i ispunjenje obveze uz valutnu klauzulu u CHF u citiranim dijelovima čl. 3., 4. i 5. Ugovora o kreditu - nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe. Kako o navedenim ugovornim odredbama stranke nedvojbeno nisu pregovarale, a da je tužitelj u toj situaciji jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora o kreditu, dok nije mogao znati niti procijeniti kolika će kamata biti u budućem kreditnom razdoblju, a tuženik tijekom postupka nije dokazao da je tužitelju objasnio način utvrđivanja kamatne stope, odnosno parametre koji utječu na njezino formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja na temelju kojih bi tužitelj mogao predvidjeti učinke koji će za njega nastupiti u budućnosti (niti to u postupku tvrdi), niti je tuženik informirao tužitelja kao potrošača o općem riziku koji je vezan uz valutnu klauzulu u CHF, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su navedene ugovorne odredbe formirane jednostrano od tuženika bile nerazumljive i da su protivno savjesnosti i poštenju uzrokovale neravnotežu na njegovu štetu, čime je postupanje tuženika pravilno ocijenjeno protivnim čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., u daljnjem tekstu: ZZP). S obzirom na navedeno nisu točni žalbeni navodi kojima tuženik ističe da prvostupanjski sud nije proveo tzv. test transparentnosti i tzv. test poštenosti.

18. Žalbene tvrdnje kojima tuženik ističe da u postupku povodom restitucijskog zahtjeva nije dovoljno pozvati se na utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite prava i interesa, nego je potrebno provesti postupak i utvrditi činjenično stanje, smatrajući da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju isto propustio utvrditi, također nisu osnovane.

18.1. Kada se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, tada su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, pa je u toj situaciji na redovnim sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/4372/2021 od 30. lipnja 2022.).

18.2. Tuženik je odustao od dokaznih prijedloga za saslušanje svjedoka na okolnost potpune obaviještenosti tužitelja o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba u predugovornoj fazi pa je prvostupanjski sud utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba pravilno utemeljio na presudi iz postupka kolektivne zaštite prava i interesa, s obzirom da tuženik prema navedenom nije dokazao da ista nema direktan učinak (i) na konkretni Ugovor o kreditu, kao i na temelju iskaza tužitelja koji jasno demantira tezu tuženika o potpunoj obavijesti (informiranosti) o osporenim ugovornim odredbama.

19. Prema čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj temeljem ništetne odredbe o načinu ispunjenja obveze uz valutnu klauzulu preplatio tuženiku iznos od 4.681,17 eur te s osnova s valutne klauzule iznos od 5.598,69 eur prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava, obvezao tuženika isplatiti tužitelju navedene iznos sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene pod toč. III. i IV. izreke presude primjenom čl. 1115. ZOO, s obzirom se tuženik koja je stekao navedene novčane iznose temeljem ništetnih odredaba koje je ugovorio mora smatrati nepoštenim stjecateljem.

19.1. Na žalbene navode da je sud trebao dati zadatak vještaku prema prijedlogu tuženika valja reći da je temeljem čl. 259. st. 1. ZPP propisano da sud rukovodi vještačenjem i označuje vještaku predmet koji će se razgledati. Dakle, sud je taj koji određuje zadatak vještaku a ne stranka.

20. Žalbeni navodi kojima se tuženik poziva da je valutna klauzula zakonom izričito dopuštena nisu od utjecaja na zaključak o nepoštenosti sporne ugovorne odredbe. Naime, riječ je o dispozitivnoj zakonskoj odredbi koja nije i ne smije biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka, a budući da je predmetnim ugovorom o kreditu sav rizik tečajnih razlika valute CHF prebačen na tužitelja kao korisnika kredita, nedvojbeno je da ta ugovorna odredba unosi neravnotežu u prava i obveze stranaka na štetu tužitelja kao korisnika kredita.

21. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja je pravilno odredio zakonske zatezne kamate na utuženi iznos počam od 2007. godine utvrđujući da je tuženik nesvjestan stjecatelj. Naime, na konkretni predmet spora s obzirom na vrijeme njegovog pokretanja, kao i razdoblje u odnosu na koje se traži zaštita, primjenjuje se nacionalni propis uz njegovo tumačenje u duhu prava Europske unije. U presudi F. G. N. i A. M. P. M. protiv C. B. i B. B. V. A. S. u spojenim predmetima C-154/15, C- 307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašenja nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

21.1. Kako je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (P-1401/12) pravomoćno utvrđeno da su odredbe tuženika kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima i promjenjiva kamata tijekom otplate prema odluci tuženika nepoštene, a imajući u vidu nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu, proizlazi logičnim zaključak da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu članka 1115. ZOO-a mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja, odnosno od dana kada je tužitelju nastala šteta sukladno članku 1086. ZOO-a.

22. Vezano za prigovor zastare, pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, primijenio materijalno prilikom kada je taj prigovor odbio kao neosnovan. Naime, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a.

22.1. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, a imajući u vidu da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 u odnosu na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke pravomoćna 14. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost valutne klauzule 14. lipnja 2018., a da je tužba u ovom postupku podnesena 7. lipnja 2019., pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare.

23. S obzirom da je tužitelj uspio u sporu u cijelosti, odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a pa je pravilno kao potreban tužitelju odmjeren trošak naveden u točki V izreke.

24. Protivno tvrdnjama tuženika pravilno je odmjerena visina pripadajućeg iznosa. Naime, odredbom Tbr. 48. st. 3. Tarife/12 odnosno odredbom Tbr. 52. Tarife/23 određeno je da sud ili drugo tijelo, kada odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

25. Prema Tbr. 50. Tarife/12 vrijednost boda je iznosila 10,00 kuna, odnosno od 5. studenog 2022. iznosila je 15,00 kuna (1,99 eura prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kuna), a prema Tbr. 54. Tarife/23 vrijednost boda od 25. studenog 2023. pa nadalje iznosi 2,00 eura.

26. S obzirom na izričitu odredbu Tbr. 48. st. 3. Tarife/12 i odredbu Tbr. 52.Tarife/23 koje istovjetno propisuju primjenu tarife koja je na snazi u vrijeme donošenja sudske odluke o troškovima postupka, a kako je pobijana odluka o troškovima postupka donesena 11.prosinca 2025. dakle u vrijeme važenja Tarife/23., to je suprotno stavu tuženika, o visini troškova postupka u konkretnom slučaju pravilno odlučeno primjenom Tarife/23, dakle prema vrijednosti boda u iznosu od 2,00 eura sukladno Tbr. 54. Tarife/23.

U Zagrebu, 10. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Gordana Držaić