REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-632/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Toniju Vukičeviću odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Hanza Media d.o.o., iz Zagreba, Koranska 2, OIB 79517545745, zastupanog po punomoćnici Aniti Jozičić, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4759/2024-2 od 1. travnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-28/2023-13 od 14. lipnja 2024., u sjednici održanoj 10. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. U odnosu na pravna pitanja prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
II. U odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4759/2024-2 od 1. travnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn - 28/2023-13 od 14. lipnja 2024. tuženik je u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) podnio prijedlog za dopuštenje revizije naznačivši sljedeća pravna pitanja za koje smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:
„1. Je li sud u sporovima koji se vode radi naknade štete nastale objavom informacije dužan, prilikom donošenja svoje odluke, ispitati je li ograničenje slobode mišljenja i izražavanja misli prijeko potrebno u demokratskom društvu u smislu čl. 38. Ustava Republike Hrvatske i čl. 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i je li dosuđivanje pravične novčane naknade razmjerno cilju koji se time želi postići?,
2. Treba li se pravična novčana naknada dosuđivati samo u iznimnim situacijama kada je povreda prava osobnosti izuzetno teška?“.
1.1. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je podnio i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pravično suđenje.
1.2. Tužiteljica nije podnijela odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud ocijenio je sljedeće.
2.1. Predmetna pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ovo stoga što pobijana drugostupanjska presuda nije utemeljena na pravnom shvaćanju da sud u sporovima koji se vode radi naknade štete nastale objavom informacije nije dužan ispitati je li ograničenje slobode mišljenja i izražavanja misli prijeko potrebno u demokratskom društvu te da dosuđivanje pravične novčane naknade ne bi trebalo biti razmjerno legitimnom cilju. Isto tako pobijana drugostupanjska presuda nije utemeljena niti na pravnom shvaćanju da se pravična novčana naknada ima dosuđivati u svakom slučaju bez obzira na težinu povrede prava osobnosti.
2.2. Tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnoga prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje. Po ocijeni ovog revizijskog suda pobijana drugostupanjska presuda nema izražene nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati obzirom da ista sadrži jasne i potpune razloge o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama (čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP). K tome u pobijanoj drugostupanjskoj presudi drugostupanjski sud je iznio jasne i razumne razloge o primjeni materijalnog prava.
3. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. ZPP odlučiti kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja, odnosno valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.a st. 1. i st. 3. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 10. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
