Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-3777/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ilijane Petyo kao članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice AŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. tužiteljice PŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Križanović & partneri d.o.o. iz Zagreba, Palmotićeva 70, protiv 1. tuženika BŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tuženice UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Neli Pilipović Ramušćak, odvjetnici u Varaždinu, Vatroslava Lisinskog 6, radi utvrđenja opsega ostavinske imovine, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-327/2023-19 od 6. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljica i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-327/2023-19 od 6. lipnja 2025.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljica za naknadom troškova žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom i rješenjem Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-327/2023-19 od 6. lipnja 2025. suđeno je:
„I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
" I. Utvrđuje se da novčani iznos od 16.000,00 EUR (slovima: šesnaest tisuća eura) predstavlja ostavinsku imovinu pok. ŽŠ.
II. Nalaže se tuženicima da tužiteljicama podmiri troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29 st. 2 ZOO-a, sve u roku 15 dana."
II. Nalaže se 1. tužiteljici AŠ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. tužiteljici PŠ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi 1. tuženiku BŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tuženici UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 3.437,50 eur (tri tisuće četiristo trideset sedam eura i pedeset centi), u roku od 15 dana."
Istom je odlukom riješeno:
"Vrijednost predmeta spora utvrđuje se u iznosu od 16.000,00 EUR (šesnaest tisuća eura)."
2. Protiv navedene presude (ne i protiv rješenja) pravodobno se žale tužiteljice zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP). Predlažu da sud drugog stupnja pobijanu presudu ukine. Traže naknadu troškova žalbe.
3. Tuženici su dostavili pismeni odgovor na žalbu u kojem osporavaju žalbene navode.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.
6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
7. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, kako to neosnovano navodi žalitelj, budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.
8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljica za utvrđenjem kako u ostavinsku imovinu njihovog pokojnog prednika ulazi i predmetna novčana svota, te za naknadom troškova postupka. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:
-ŽŠ je preminuo **.**.2021. te se iza njega vodi ostavinski postupak pred Općinskim sudom u Varaždinu poslovni broj O-1364/2021;
-njegovi zakonski nasljednici su supruga UŠ i djeca BŠ, AŠ i PŠ;
-u ostavinskom postupku je među nasljednicima došlo do spora glede opsega ostavinske imovine jer su AŠ i PŠ tvrdile kako se ostavinska imovina sastoji još i od novčane svote od 16.000,00 eura koje je ostavitelj držao u ormaru spavaće sobe, uz oporuku, a BŠ i UŠ su to negirale;
-tužiteljice su rješenjem Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj O-1364/2021-22 od 21. rujna 2022. upućene na parnicu radi utvrđenja da u sastav ostavine iza pokojnog ŽŠ ulazi i novčani iznos od 16.000,00 eura;
-sud prvog stupnja na temelju ocjene izvedenih dokaza utvrđuje kako nije dokazano da bi ostavitelj u času smrti imao novčani iznos od 16.000,00 eura pohranjen u ormaru u svojoj sobi.
9. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz odredbi čl. 5. st. 3. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj: 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019, dalje: ZN), te odlučio kao u izreci.
10. Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio bitne činjenice i pravilno primijenio materijalno pravo.
11. Sud prvog stupnja u osporenoj odluci navodi: "Slijedom gornjih činjeničnih utvrđenja, a polazeći od pravila o teretu dokazivanja propisanog čl. 221.a ZPP, sud je ocijenio da tužiteljice predloženim i izvedenim dokazima nisu dokazale da bi u trenutku smrti pok. ŽŠ u svojem vlasništvu imao gotovinski iznos od 16.000,00 eur pohranjen u ormaru u svojoj sobi, a slijedom čega je sud temeljem čl. 5. st. 3. ZN odbio tužbeni zahtjev u cijelosti."
12. Ovaj viši sud prihvaća gornja utvrđenja kao pravilna jer doista iz izvedenih dokaza ne proizlazi kako je ostavitelj imao još i dotičnu novčanu svotu u gotovinskom iznosu pohranjenu u svojoj kući. Jedini izvedeni dokaz koji ukazuje na zaključak o postojanju ove ušteđevine jest iskaz 1. tužiteljice koja spominje 3 kuverte u ormaru ostaviteljeve sobe, a u jednoj od njih bila je "hrpa novaca" . Čak ni njen iskaz nije određen glede količine ušteđenog novca. Drugo tužiteljica tek djelomično potvrđuje iskaz 1. tužiteljice jer spominje koverte koje je vidjela u knjizi o bolestima. Navodi i očevo obećanje da će "tužiteljice dobiti novac" jer će kuću dati sinu, te da je to prvi put rekao prije oko 15 godina.
13. Kako su tužiteljice zainteresirane za ishod spora, bez nekog objektivnog dokaza koji bi potvrdio njihove iskaze, doista nije moguće utvrditi činjenicu o postojanju predmetne ušteđevine, pogotovo kad tuženici ovu činjenicu poriču, a saslušani svjedoci o tome nemaju saznanja.
14. Stoga žalbeni razlozi tužiteljica, koji se u bitnom svode na primjedbu kako sud nije pravilno utvrdio činjenicu postojanja ili nepostojanja ušteđevine, nisu osnovani. Okolnost kako majka ovisi o sinu "u svakom aspektu svog života" može i biti točna, ali ona ne utječe na ocjenu pravilnosti utvrđenja činjeničnog stanja. Jer majčin iskaz nije jedini dokaz koji ukazuje na to da je zaključak suda prvog stupnja pravilan.
15. Također, za donošenje odluke u ovom sporu nije odlučno u kakvim su osobnim odnosima bile kćerke s pokojnim ocem. Ali ni to kakva su bila primanja ostavitelja te da li je on za života štedio novce ili nije.
16. Pa kako nije utvrđeno postojanje predmetne imovine, valjano je sud prvog stupnja po čl. 5. st. 3. i 222. ZN odbio predmetni tužbeni zahtjev.
17. I odluka je o troškovima postupka zakonita kako po osnovu, temeljem čl.154. st. 1. ZPP, tako i po visini, temeljem čl. 155. ZPP. Tužiteljice su u cijelosti izgubile parnicu pa su dužne protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Sud prvog stupnja je pravilno postupio kad je tuženicima priznao troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice.
18. Slijedom iznesenog valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužiteljica odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu jer je ovaj sud ustanovio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
19. Zahtjev tužiteljica za naknadom troška žalbe nije osnovan jer sa žalbom nisu uspjele pa ih je po čl. 166. st. 1. ZPP valjalo odbiti.
U Zagrebu, 10. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Vlatka Fresl Tomašević
