Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2947/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Tihane Marije Miladin predsjednice vijeća, Ivice Veselića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlatke Paškvalin Bošković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vedranu Pajić, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Kallay & Partneri d.o.o. iz Zagreba, odvjetniku Marku Kallay, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj P-1233/2021-27 od 26. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj P-1233/2021-27 od 26. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke te u dijelu u kojem nije uspio sa tužbenim zahtjevom za naknadu parničnog troška.
II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj P-1233/2021-27 od 26. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke.
III. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj P-1233/2021-27 od 26. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke kojom je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 590,01 eur i rješava:
"Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 590,01 eur.
Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 471,25 eura sa zateznim kamatama koje teku od 10. veljače 2026. do isplate po stopi koja tuženiku pripada kao sudionicima u ostalim odnosima u smislu odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku 15 dana."
IV. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 110,63 eur, u roku od 15 dana.
V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:
"I/ Utvrđuju se ništetnim odredbe:
- iz čl. 2. st. 1. Ugovora o [broj kredita], sklopljenog dana 21.12.2005. g., solemniziranog kod javne bilježnice Mirjane Borić dana 22.12.2005. g. pod brojem OU-2809/05, u dijelu odredbe koji glasi: „…u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“
- iz čl. 7. st. 1. Ugovora o [broj kredita], sklopljenog dana 21.12.2005. g., solemniziranog kod javne bilježnice Mirjane Borić dana 22.12.2005. g. pod brojem OU-2809/05, u dijelu odredbe koji glasi: ”…po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…”.
II/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, OIB: 53056966535, da tužitelju ŽJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenog iznosa tečajne razlike zbog promjene tečaja isplati iznos od 1.541,11 €, ( slovima: tisuću petsto četrdeset jedan euro i jedanaest centi) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. god. po stopi od 15%, od 01. kolovoza 2008. god. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinananciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primijenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to na: iznos od 0,57 € od 01.01.2009 god. pa sve do isplate;
iznos od 2,36 € od 01.02.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 3,30 € od 01.03.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 1,55 € od 01.01.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 4,44 € od 01.02.2010 god. pa sve do isplate;
iznos od 4,23 € od 01.03.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 8,05 € od 01.04.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 7,77 € od 01.05.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 9,44 € od 01.06.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 20,96 € od 01.07.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 19,08 € od 01.08.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 26,52 € od 01.09.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 24,52 € od 01.10.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 21,02 € od 01.11.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 29,75 € od 01.12.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 40,79 € od 01.01.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 33,75 € od 01.02.2011 god. pa sve do isplate;
iznos od 36,85 € od 01.03.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 33,96 € od 01.04.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 35,03 € od 01.05.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 49,87 € od 01.06.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 51,78 € od 01.07.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 64,36 € od 01.08.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 58,70 € od 01.09.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 52,43 € od 01.10.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 53,57 € od 01.11.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 53,38 € od 01.12.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 57,02 € od 01.01.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 60,24 € od 01.02.2012 god. pa sve do isplate;
iznos od 60,99 € od 01.03.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 59,35 € od 01.04.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 61,06 € od 01.05.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 62,35 € od 01.06.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 61,16 € od 01.07.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 61,94 € od 01.08.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 61,14 € od 01.09.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 58,98 € od 01.10.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 62,06 € od 01.11.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 63,74 € od 01.12.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 63,05 € od 01.01.2013. god. pa sve do isplate;
sve u roku od 15 dana.
III/ Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, OIB: 53056966535, da tužitelju ŽJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenog iznosa kamata zbog promjene kamatnih stopa isplati iznos od 644,84 €, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. god. po stopi od 15%, od 01. kolovoza 2008. god. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za
3% poena, i to na:
iznos od 7,17 € od 01.12.2007. god. pa sve do isplate;
iznos od 7,04 € od 01.01.2008. god. pa sve do isplate;
iznos od 7,07 € od 01.02.2008 god. pa sve do isplate;
iznos od 7,04 € od 01.03.2008. god. pa sve do isplate;
iznos od 7,06 € od 01.04.2008. god. pa sve do isplate;
iznos od 6,78 € od 01.05.2008. god. pa sve do isplate;
iznos od 13,19 € od 01.06.2008. god. pa sve do isplate;
iznos od 13,16 € od 01.07.2008. god. pa sve do isplate;
iznos od 12,73 € od 01.08.2008. god. pa sve do isplate;
iznos od 12,54 € od 01.09.2008. god. pa sve do isplate;
iznos od 12,48 € od 01.10.2008. god. pa sve do isplate;
iznos od 13,28 € od 01.11.2008. god. pa sve do isplate;
iznos od 12,40 € od 01.12.2008. god. pa sve do isplate;
iznos od 13,01 € od 01.01.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 12,91 € od 01.02.2009 god. pa sve do isplate;
iznos od 12,74 € od 01.03.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 18,45 € od 01.04.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 18,15 € od 01.05.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 17,48 € od 01.06.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 16,91 € od 01.07.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 16,64 € od 01.08.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 16,42 € od 01.09.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 16,07 € od 01.10.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 15,61 € od 01.11.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 15,48 € od 01.12.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 15,29 € od 01.01.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 15,16 € od 01.02.2010 god. pa sve do isplate;
iznos od 14,74 € od 01.03.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od14,67 € od 01.04.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 14,24 € od 01.05.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 13,96 € od 01.06.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 14,46 € od 01.07.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 13,87 € od 01.08.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 13,98 € od 01.09.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 13,37 € od 01.10.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 12,66 € od 01.11.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 12,80 € od 01.12.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 13,03 € od 01.01.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 12,09 € od 01.02.2011 god. pa sve do isplate;
iznos od 11,79 € od 01.03.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 11,12 € od 01.04.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 10,69 € od 01.05.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 10,96 € od 01.06.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 10,52 € od 01.07.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 10,57 € od 01.08.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 9,74 € od 01.09.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 8,92 € od 01.10.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 5,38 € od 01.11.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 5,03 € od 01.12.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 4,75 € od 01.01.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 4,46 € od 01.02.2012 god. pa sve do isplate;
iznos od 4,11 € od 01.03.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 3,71 € od 01.04.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 3,37 € od 01.05.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 3,02 € od 01.06.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 2,63 € od 01.07.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 2,27 € od 01.08.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 1,88 € od 01.09.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 1,50 € od 01.10.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 1,14 € od 01.11.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 0,77 € od 01.12.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 0,38 € od 01.01.2013. god. pa sve do isplate;
sve u roku od 15 dana."
IV/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, OIB: 53056966535, tužitelju ŽJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.366,32 EUR ( slovima: dvije tisuće tristo šezdeset šest eura i trideset dva centa ) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 26.4.2024. godine pa do isplate, po godišnjoj kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primijenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."
2. Tužitelj se žali protiv dijela presude pod točkom III. izreke te u dijelu u kojem nije uspio sa tužbenim zahtjevom za naknadu parničnog troška zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troška žalbenog postupka.
3. Tuženik podnosi žalbu protiv točaka I., II. i IV. presude zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP-a te predlaže presudu u pobijanim dijelovima preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka.
4. Žalba tužitelja je neosnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.
5. Suprotno navodima žalbi, ne predleži bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer pobijana presuda sadrži sasvim jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima, te izreka pobijane presude nije u suprotnosti s njenim obrazloženjem, već je upravo rezultat cjelokupnog provedenog postupka razloženog u obrazloženju pobijane presude.
6. Pri donošenju pobijane presude nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
7. Slijedom navedenoga, neosnovani su žalbeni navodi glede počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
8. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da je prvostupanjski sud u postupku utvrdio sve činjenice odlučne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju rezultata cjelokupnog postupka valjano utvrdio potrebno činjenično stanje izloživši ga u obrazloženju pobijane presude.
8.1. Glede žalbenog navoda tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer nije pribavio podatak od Ministarstva financija, Porezne uprave o tome je li tužitelj "objekt financiran ugovorom o kreditu unio u imovinu obrta/društva, odnosno koristio kakva prava u kontekstu poreznih propisa", valja reći da je prvostupanjski sud na temelju ovlaštenja iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP odlučio koje će dokaze izvesti radi utvrđenja činjenica koje su odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je u potpunosti pravilno ocijenio da bi u konkretnom slučaju bilo suvišno i nesvrhovito pribaviti navedeni dokaz, kraj činjenica da je tužitelj u svom iskazu jasno naveo: "u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nisam imao vlastiti OPG, neku firmu a niti sam bio član trgovačkog društva", a kojem iskazu tuženik nije prigovorio. Konačno, sud je vezan na utvrđenja iz spora koji se vodio po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbe Ugovora o [broj kredita] sklopljenog između tužitelja i tuženika 21. prosinca 2005. u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valuta u švicarskim francima (CHF), te posljedično tome tužitelj zahtijeva da mu tuženik isplati preplaćeni iznos od 644,84 eura zbog ugovorene promjenjive kamatne stope, te preplaćeni iznos od 1.541,11 eura zbog ugovorene valutne klauzule u CHF.
10. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kao banka - kreditor 21. prosinca 2005. godine sklopili Ugovor o [broj kredita] u kunskoj protuvrijednosti 19.280,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, uz rok otplate kredita 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća, a prema otplatnom planu.
11. Prvostupanjski sud djelomično odbija i djelomično usvaja tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti sa zaključkom da pravomoćne odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuju sud u ovom postupku, na temelju čl. 502. a. i c. ZPP.
12. Među strankama nije prijeporno da je kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12 vođen postupak povodom kolektivne tužbe Udruge potrošač protiv banaka u Republici Hrvatskoj, pa tako i ovdje tuženika, a predmet koje kolektivne tužbe je, između ostaloga, bilo utvrđenje ništetnosti ovakvog načina ugovaranja redovne kamate uz ugovorenu valutu u CHF.
13. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. utvrđeno je da ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u Ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženik, sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive niti jasne kao niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe Ugovora o kreditima bile ništetne.
14. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.g. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012, od 04. srpnja 2013.g. u dijelu kojim se utvrđuje da je između ostalih tuženik u razdoblju od 01. lipnja 2004. godine do 01. srpnja 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećega Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.
15. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine, odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 1 do 8 banka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
16. Te presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, dalje: ZZP/07), a na temelju odredbe čl. 138 a. istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
17. Prvostupanjski sud je u odnosu na prijeporni Ugovor o kreditu između stranaka utvrdio da je u tom Ugovoru ugovorena promjenjiva ugovorna kamata koja će se mijenjati sukladno odlukama banke, te valuta CHF, te da tuženik prilikom sklapanja ugovora nije informirao tužitelja o rizicima vezanim uz sklapanje ugovora ugovaranjem valutne klauzule u CHF, niti o parametrima promjene stope ugovorene kamate. Ovakav način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata i ugovaranja valutne klauzule u CHF je upravo bio predmet kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, koja tužba je u tom dijelu usvojena i takav način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata i valutne klauzule u CHF je utvrđen kao nepošten.
18. Prvostupanjski sud je na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja utvrdio da su odredbe koje su sadržane u tipskim ugovorima koje je koristio tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za primjenu protivna i odredbi čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07 - dalje: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, slijedom čega su ništave.
19. Zakon o zaštiti potrošača je u članku 96. st. 1., 2. i 4. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a da se smatra da se o pojedinoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a da ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, da je dužan to dokazati, dok je odredbom čl. 102. st 1. ZZP/07, bilo propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.
20. Odluka suda donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, dalje: ZZP) u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. st. 1. toga Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP, kao što je to i u ovom slučaju.
21. Prema odredbi članka 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovne u skladu sa zakonom koji se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužbu za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.
22. Odredbom članka 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, dok je člankom 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a. st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
23. Navedene odredbe ZPP i ZZP propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.
24. Stoga su bez utjecaja nepravilnost pobijane odluke žalbeni navodi kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke o kolektivnom sporu za zaštitu interesa potrošača.
25. Tuženik neosnovano smatra da tužitelj nema pravni interes za utvrđenjem ništetnim odredbe Ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jer je za taj dio zahtjeva nastupila zastara potraživanja, te je tužitelj pravomoćno odbijen sa zahtjevom za isplatu razlike anuiteta s osnove promjenjive kamatne stope. Kako je Ugovor o kreditu koje su stranke zaključile, djelomično ništetan sukladno odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 u daljem tekstu ZOO) jer je sklopljen protivno prisilnim propisima ZZP/03 u dijelu kojim je između stranaka ugovorena promjenjiva kamata i valutna klauzula vezano uz valutu CHF, to s obzirom na takvu ništetnost, pravo na isticanje koje se prema odredbama ZOO ne gasi, tužitelj, suprotno žalbenim navodima tuženika, ima pravo isticanja tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti pojedinih odredaba Ugovora neovisno o tome što je potraživanje temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u zastari.
26. Neosnovano tuženik ističe da tužitelj nije dokazao svoje svojstvo potrošača. Svojstvo potrošača tužitelja proizlazi iz predmetnog Ugovora o kreditu jer je ugovor sklopljen između tužitelja kao fizičke osobe i korisnika kredita i tuženika kao kreditora, te iz Ugovora ne proizlazi da bi ga tužitelj sklopio u svojstvu trgovca, odnosno da bi ugovor sklopio u svrhu namijenjenu njezinu zanimanju, poslovnoj ili poduzetničkoj djelatnosti. Pače, tužitelj je predmetni ugovor o kreditu sklopio u svrhu kupnje osobnog automobila, kako je jasno naveo u svom iskazu pred sudom. Stoga je tužitelj potrošač u smislu odredbe članka 3. točka 1. ZZP.
27. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio prigovor zastare novčane tražbine na ime preplaćenog iznosa zbog ugovorene valutne klauzule neosnovanim. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. zauzeto je shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od od 31. siječnja 2022. zauzeto je pravno shvaćanje koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. 4. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. 5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka." Podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. zastara prekinuta u smislu čl. 241. ZOO te je pravomoćnošću odluke u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zastara počela ponovno teći (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018.).
27.1. Zastara potraživanja prema tuženiku s osnova valutne klauzule počela je teći 14. lipnja 2018. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Stoga je tužba od 22. prosinca 2021. podnijeta u roku od 5 godina propisanom odredbom čl. 225. ZOO.
27.2. Međutim, suprotno žalbenim navodima tužitelja, zastara potraživanja prema tuženiku s osnova promjenjive kamatne stope počela je teći 13. lipnja 2014. kada je presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13-4 potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine. Stoga tužba od 22. prosinca 2021. nije podnijeta u roku od 5 godina propisanom odredbom čl. 225. ZOO, budući je taj rok protekao još 13. lipnja 2019., kako je pravilno utvrdio sud prvog stupnja.
27.3. Na žalbene navode tužitelja da shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske glede pitanja početka zastare "dovodi u pitanje pravnu sigurnost" valja odgovoriti da je Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III-5989/2013 od 9. veljače 2016. ("Narodne novine" broj 25/16.) naveo: "46. Ustavni sud podsjeća: pravna sigurnost - zajedno s načelom supremacije prava - podrazumijeva da je pravo stvoreno kako bi se primjenjivalo u praksi na konkretne životne situacije. Iako je apstraktno vrednovanje samog zakonodavstva važno za ostvarenje načela vladavine prava (...), kategoričnost objektivnog prava nikako ne znači da se pravna pravila smiju primjenjivati na konkretne životne situacije toliko nefleksibilno, mehanički i slijepo da postaje nemoguće uvažavati imperative razumnosti i pravičnosti. U svakom takvom slučaju uvijek će biti riječ o pretjeranom formalizmu protivnom Ustavu." iz čega valja zaključiti da shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske glede zastare ne dovode u pitanje pravnu sigurnost.
28. Kako je utvrđeno da su ništetne odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF, posljedica takvih ništetnih odredbi u smislu odredbe čl. 323. ZOO jest da je jedna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ništetnog Ugovora.
29. Visinu tužbenog zahtjeva je prvostupanjski sud utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka prema čijem izračunu razlika između anuiteta s osnove valutne klauzule iznosi 1.541,11 eura. Nalaz i mišljenje je sud prvog stupnja u cijelosti prihvatio kao stručan i objektivan, jasan i određen, s obzirom je vještak detaljno obrazložio isti, a radi se o vještačenju od strane stručne osobe na okolnost utvrđivanja činjenica za koje je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.
30. Tužitelj ima pravo na zateznu kamatu od plaćanja svakog mjesečnog anuiteta tuženiku na temelju odredbi članaka 1111. st. 1. i 3. i čl. 1115. ZOO.
31. Odredbom članka 1111. st. 1. ZOO propisano je kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 3. istog članka propisano je da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
32. Odredbom članka 1115. ZOO propisano je kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
33. Tuženik je, kao trgovačko društvo koje se bavi financijskim poslovanjem, nesavjesni stjecatelj od dana stjecanja tj. od dana kada joj je tužitelj plaćao mjesečne anuitete, te je dužan tužitelju platiti zateznu kamatu od plaćanja svakog mjesečnog anuiteta
34. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 96. st. 1. i čl. 102. st. 1. ZZP/07, čl. 502.c ZPP i čl. 1115. ZOO kada je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem djelomične ništetnosti i isplatom prihvatio. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi ističe tuženik.
35. Cjelokupan sadržaj žalbe i tužitelja i tuženika svodi se na osporavanje pravnog pristupa prvostupanjskog suda te osporavanje načina na koji je prvostupanjski sud analizirao tužbu i dokumentaciju dostavljenu tijekom prvostupanjskog postupka kao i dokaze koje je proveo.
36. Pogrešna je odluka suda prvog stupnja u odluci o parničnom trošku.
36.1. Predmet spora je odlučivanje o zahtjevu tužitelja na utvrđenje ništetnom odredaba Ugovora o kreditu koje su parnične stranke zaključile 21. prosinca 2005. godine. Tužitelj je u svojoj tužbi to pitanje postavio kao deklaratorni zahtjev uz zahtjev na činidbu. Takav deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva na činidbu i ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora. Vrijednost predmeta spora određuje se samo prema vrijednosti tužbenog zahtjeva na činidbu,a to je u ovom slučaju iznos od 2.185,95 eura.
36.2. Stoga, je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 154. st. 5. ZPP-a. Kako je tužitelj uspio sa 71% tužbenog zahtjeva, to se ne može prihvatiti odluka prvostupanjskog suda da tužitelj, sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva.
36.3. Kako je vrijednost predmeta spora iznos od 2.185,95 eura to valja primijeniti Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine”, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje Tarifa) i kao vrijednost radnje 100 bodova. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da tužitelju pripada pravo na sastavak tužbe prema Tbr. 7. t. 1., ali u iznosu od 200,00 eura, za troškove zastupanja na ročištima od 4. listopada 2022., 26. rujna 2023. i 11. ožujka 2024. za svako prema Tbr. 9. t. 1. iznos od 200,00 eura, za sastavke obrazloženih podnesaka od 2. ožujka 2022., 5. listopada 2022., 12. prosinca 2022. i 11. siječnja 2023., za svaki prema Tbr. 8. t. 1. iznos od 200,00 eura, ukupno 1.600,00 eura, uz pripadajući porez na dodanu vrijednost prema Tbr. 46. u iznosu od 400,00 eura te plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 34,51 eur, daje iznos od 2.034,51 eur. Kako je tužitelj uspio sa 71% tužbenog zahtjeva to mu valja za trošak zastupanja i trošak sudske pristojbe dosuditi iznos od 1.44,50 eura. Na navedeni iznos tužitelju pripada i trošak vještačenja u iznosu od 331,81 eur, što čini ukupan parnični trošak tužitelja u iznosu od 1.776,31 eura. Kako je tužitelju pobijanom presudom dosuđen parnični trošak u iznosu od 2.366,32 eura, to je valjalo odbiti tužitelja za dio parničnog troška u iznosu od 590,01 eur, kako je odlučeno u izreci.
36.4. Tuženik je zatražio trošak sastavka odgovora na tužbu prema Tbr. 8. t. 1. u iznosu od 200,00 eura, za troškove zastupanja na ročištima od 4. listopada 2022., 26. rujna 2023. i 11. ožujka 2024. za svako prema Tbr. 9. t. 1. iznos od 200,00 eura, za sastavke obrazloženih podnesaka od 22. studenoga 2022. i 21. prosinca 2022. za svaki prema Tbr. 8. t. 1. iznos od 200,00 eura, i trošak objave prema Tbr. 9.t.3. iznos od 100,00 eura, ukupno 1.300,00 eura, uz pripadajući porez na dodanu vrijednost prema Tbr. 46. u iznosu od 325,00 eura, daje iznos od 1.625,00 eura. Kako je uspjeh tuženik u ovoj parnici 29% to mu za trošak zastupanja po odvjetnika pripada parnični trošak u iznosu od 471,25 eura.
36.5. Žalbeni navod tuženika da tužitelju treba dosuditi srazmjerni dio troška financijskog vještačenja je neosnovan. Naime, kada je tužitelj djelomično uspio u sporu u kojem je tuženik osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, zbog čega je bilo potrebno provesti vještačenje za koje je tužitelj prethodno snosio troškove, tužitelju se takvi troškovi trebaju priznati u cijelosti, bez obzira na visinu dosuđenog iznosa. Stoga je u ovom sporu tužitelju, pa i za djelomičan uspjeh u sporu, bilo potrebno u cijelosti naknaditi predujmljen trošak financijskog vještačenja od 331,81 eura (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev-189/2024 od 5. ožujka 2024., Rev-473/2023 od 6. lipnja 2023., Rev-1265/22 od 21. prosinca 2022., Rev-994/2021 od 14.rujna 2021., Rev-229/2022 od 1. veljače 2024. i Rev-232/25 od 18. ožujka 2025.).
36.6. Troškovi vještačenja predstavljaju nužne i svrsishodne troškove za vođenje postupka i utvrđenje osnovanosti visine tužbenog zahtjeva, a te troškove sukladno čl. 153. st. 1. ZPP prethodno snosi stranka koja je iste predložila, u ovom sporu tužitelj, kako bi dokazao visinu tužbenog zahtjeva. Znači kada u sporu tužitelj predujmi troškove vještačenja kako bi dokazao svoje navode i sa svojim zahtjevom uspijem barem djelomično, a tuženik mu je dao povod za tužbu te je osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva zbog čega je i trebalo provesti vještačenje, odnosno zbog čega su troškovi vještačenja i nastali, tuženik je dužan troškove vještačenja tužitelju naknaditi u cijelosti i tužitelju se takvi troškovi trebaju priznati u cijelosti bez obzira na visinu dosuđenog zahtjeva odnosno djelomičan uspjeh u sporu.
37. Slijedom iznijetog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, obiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke te u dijelu u kojem nije uspio sa tužbenim zahtjevom za naknadu parničnog troška.
37.1. Na temelju iste zakonske odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo je obiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke.
37.2. Žalba tuženika je djelomično osnovana pod točkom IV. izreke te je pobijana presuda djelomično preinačena na temelju odredbe čl. 373. st. 1. t. 3. ZPP-a.
38. Tuženik je u omjeru od 29% uspio sa žalbom te mu je po Tbr. 10. t. 4. Tarife i plaćene pristojbe dosuđen trošak žalbenog postupka u iznosu od 110,63 eur.
39. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1 ZPP).
U Zagrebu 10. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Tihana Marija Miladin
