REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-92/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari 1-tužiteljice EL, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2- tužitelja LL, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnicima Tomislavu Špeharu i Zoranu Špeharu, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Špehar & Špehar & Rukavina u Zagrebu, protiv 1-tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33 i 2-tuženika Kliničke bolnice Sestre Milosrdnice, OIB: 84924656517, Zagreb, Vinogradska cesta 29, radi naknade štete, odlučujući o reviziji 1-tužiteljice EL protiv dijela presude (točke II. izreke) Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5032/2024-4 od 15. siječnja 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-7177/01 od 16. lipnja 2010., u sjednici održanoj 10. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija 1-tužiteljice EL odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da 2-tuženik odgovara 1-tužiteljici za štetu uzrokovanu medicinskim zahvatom poduzetim 5. studenog 1999. (točka I izreke). Naloženo je 2-tuženiku isplatiti 1-tužiteljici na ime nematerijalne štete iznos od 850.000,00 kn s pripadajućim kamatama (točka II izreke) te iznos od 362.313,60 kn na ime rente za tuđu pomoć i njegu za razdoblje od 10. travnja 2000. do 30. lipnja 2009. s pripadajućim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a od 1. srpnja 2009. pa nadalje mjesečnu rentu u iznosu od 4.092,80 kn s pripadajućim kamatama (točka III izreke). Također je naloženo 1-tuženiku isplatiti 1-tužiteljici iznos od 373.040,00 kn s pripadajućim kamatama na ime ugovorene svote na temelju police kolektivnog osiguranja (točka IV izreke) te je naloženo 2-tuženiku isplatiti 2-tužitelju iznos od 230.000,00 s pripadajućim kamatama na ime duševnih boli zbog naročito teškog invaliditeta 1-tužiteljice, njegove supruge (točka V izreke). Nadalje je naloženo 1-tuženiku namiriti tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 36.935,40 kn s pripadajućim kamatama (točka VI izreke) kao i da 2-tuženik naknadi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 166.861,42 kn s pripadajućim kamatama (točka VII izreke), dok je 1-tužiteljica u daljnjem iznosu i to za iznos od 200.000,00 kn na isplatu ugovorene svote koju potražuje od 1-tuženika i za iznos od 230.000,00 kn na razliku zatražene nematerijalne štete koji potražuje od 2 -tuženika odbijena (točka VIII izreke). Naloženo je 1-tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka 1-tuženiku u iznosu od 1.200,00 kn i 2-tuženiku u iznosu od 1.200,00 kn (točka IX izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao djelomično neosnovana žalba 1 - tuženika i potvrđena presuda suda prvog stupnja u točki IV izreke u dijelu kojim je naloženo 1-tuženiku isplatiti 1-tužiteljici iznos od 240.000,00 kn/31.853,47 eura s pripadajućim zateznim kamatama (točka I izreke). Preinačena je presuda suda prvog stupnja u točki IV izreke u dijelu kojom je naloženo 1-tuženiku isplatiti 1-tužiteljici iznos preko iznosa od 240.000,00 kn/31.853,47 eura do iznosa od 360.000,00 kn/47.780,21 eura (za iznos od 120.000,00 kn/26.544,56 eura - očita greška u pisanju jer preračunavanjem 120.000,00 kn u euro dolazi se do iznosa 15.926,74 eura) sa zatraženim zateznim kamatama te je suđeno tako da je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 120.000,00 kn/26.544,56 eura (točka II izreke). Naloženo je 1-tuženiku naknaditi 1-tužiteljici trošak revizijskog postupka u iznosu od 816,16 eura (točka III izreke).

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2952/2025-2 od 27. kolovoza 2025. dopustio 1- tužiteljici podnošenje revizije protiv dijela drugostupanjske presude - točke II izreke, zbog pravnog pitanja:

"Predstavlja li polica osiguranja i njoj pripadajući Opći uvjeti, koje je unaprijed pripremio i predložio osiguratelj, ugovor koji je sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju (tipski ugovor) u smislu tumačenja odredbi čl. 100 ZOO/91 (sada čl. 320 ZOO/06)?"

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, 1-tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena te u reviziji predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i potvrditi presudu suda prvog stupnja, uz naknadu joj troškova revizijskog postupka.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je neosnovana.

7. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora u ovom stadiju postupka je visina zahtjeva 1-tužiteljice za isplatu osigurane svote na temelju police za kombinirano kolektivno osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) broj 882812 kojim su svi zaposlenici Hrvatske lutrije d.o.o. bili osigurani kod 1-tuženika.

9. U ovom stadiju postupku među strankama nije sporno:

- da je 1-tužiteljica 5. studenog 1999. primljena kod 2-tuženika zbog postojanja dobroćudnog tumora masnog i vezivnog tkiva (lipoma i fibroma), radi operacije kirurškog odstranjenja istih pod lokalnom anestezijom, da je navedena operacija izvršena te da je nakon operacije kod tužiteljice došlo do pojačanog krvarenja koje nije bilo uspješno zaustavljeno te je radi zaustavljanja krvarenja tužiteljica podvrgnuta novom operativnom zahvatu koji se provodio pod totalnom anestezijom uslijed koje je tužiteljica pala u anafilaktički šok uslijed kojeg se kod 1-tužiteljice razvio teški oblik psiho organskog sindroma, limitirani pokreti cijele desne ruke, ograničena pokretljivost desne noge, nepopravljiva cerebralna oštećenja i dr. štetne posljedice,

- da je 1-tužiteljica, kao radnica Hrvatske lutrije d.o.o., na dan štetnog događaja bila osigurana temeljem police za kombinirano kolektivno osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) broj 882812, sklopljenom između I-tuženika i Hrvatske lutrije d.o.o., kojim su svi zaposlenici Hrvatske lutrije d.o.o. bili osigurani kod 1- tuženika.

10. Tijekom postupka je utvrđeno da postoperativno krvarenje koje je nastupilo kod 1 - tužiteljice nakon predmetne operacije predstavlja uobičajenu komplikaciju ali da je u konkretnom slučaju zaustavljanje tog krvarenja predugo prolongirano, opservirano i analizirano te da je počinjena liječnička pogreška kada se isto pokušalo zaustaviti komprimiranjem jer se na žilama vrata nikada ne radi takvo komprimiranje već se poduzima hitna operacija budući se u tom dijelu nalazi karotidna arterija. Adekvatnoj liječničkoj metodi isisavanjem krvi pomoću jedne sprave kod 1-tužiteljice se pristupilo tek nakon što je konstatirano da se hematom povećava i širi prema gore i dolje prema vratu s time da niti tada 1-tužiteljica nije hitno operirana što je bilo nužno, već je operirana tek u 19,30 sati kada je odmah pri pristupu operaciji 1-tužiteljica pala u anafilaktički šok uslijed kojeg je zadobila štetne posljedice.

11. Stoga je prvostupanjski sud ocijenio, a što je prihvatio i drugostupanjski sud, da postoji uzročno posljedična veza između nepravovremenog i neadekvatnog zaustavljanja krvarenja i posljedica nastalih kod 1-tužiteljice uslijed anafilaktičkog šoka te da je u konkretnom slučaju do nesretnog slučaja došlo greškom medicinskog osoblja te da su posljedično tome ispunjeni uvjeti iz čl. 5. st. 4. toč. 8. Općih uvjeta za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja iz 1998. koji su sastavni dio zaključene police Kombiniranog kolektivnog osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja br. 882812, zaključene između 1-tuženika i Hrvatske lutrije d.o.o. te da po istoj postoji, na temelju čl. 4. st. 4. istih, odgovornost 1-tuženika da 1-tužiteljici isplati osiguranu svotu.

11.1. Prvostupanjski sud je utvrdio da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da po tablicama 1-tuženika invaliditet 1-tužiteljice premašuje 100% pa kako isti, u smislu odredbe čl. 6. Općih odredbi Tablica ne može iznositi više od 100%, da invaliditet 1 - tužiteljice iznosi 100%, a da sukladno čl. 7. st. 1. Općih uvjeta kojim je propisano da ako invaliditet iznosi preko 50% da se tada svaki dio postotka preko 50% priznaje u dvostrukom iznosu sud prvog stupnja utvrdio je i dosudio, a pošavši od utvrđenja da osigurana svota po predmetnoj tablici iznosi 240.000,00 kn, 1-tužiteljici s tog osnova iznos od 360.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

12. Drugostupanjski sud je, obzirom da je predmetnom policom osiguranja određena osigurana svota u iznosu od 240.000,00 kn, ocijenio da taj iznos predstavlja limitirani najveći iznos do kojeg je osiguravatelj u obvezi isplate po jednom štetnom događaju. Navodi da u prilog tome ide i odredba čl. 1. st. 5. toč. 6. Općih uvjeta kojom je određeno da osigurana svota predstavlja najveći iznos do kojeg je osiguravatelj u obvezi. Stoga da se u konkretnom slučaju ne može primjenom odredbe čl. 7. st. 1. Općih uvjeta (kojom je propisano da ako invaliditet iznosi preko 50% da se tada svaki dio postotka preko 50% priznaje u dvostrukom iznosu) doći do obveze 1 -tuženika za isplatu osigurane svote preko onog iznosa koji je u polici naveden kao osigurana svota.

13. Dakle, prema shvaćanju drugostupanjskog suda predmetna svota osiguranja predstavlja limitirani najveći iznos do kojeg je osiguravatelj u obvezi isplatiti po jednom štetnom događaju.

14. Naime, odredbom čl. 1. st. 5. alineja 7. Općih uvjeta (uvodne odredbe) propisano je da je osigurana svota najveći iznos do kojeg je osiguratelj u obvezi.

14.1. Nadalje, čl. 7. st. 1. toč. 1. Općih uvjeta (opseg obveze osiguratelja) propisuje da kad nastane nesretni slučaj u smislu tih Općih uvjeta osiguratelj isplaćuje iznose ugovorene u ugovoru o osiguranju i to osiguranu svotu za slučaj smrti, ako je zbog nesretnog slučaja nastupila smrt osiguranika odnosno osiguranu svotu za slučaj invaliditeta ako je zbog nesretnog slučaja nastupio potpuni (100%) invaliditet osiguranika.

14.2. Nadalje, odredbom čl. 7. st. 1. toč. 3. Općih uvjeta propisano je da kad nastane nesretni slučaj u smislu tih Općih uvjeta osiguratelj isplaćuje iznose ugovorene u ugovoru o osiguranju i to ako ukupan postotak invaliditeta iznosi preko 50%, tada se na svaki dio postotka invaliditeta koji iznosi preko 50% priznaje dvostruki iznos naknade.

15. Odredbom čl. 100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje u tekstu: ZOO), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO/05) propisano je da u slučaju kad je ugovor sklopljen prema unaprijed odštampanom sadržaju, ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana, nejasne odredbe tumačit će se u korist druge strane.

16. Nadalje, odredbom čl. 99. st. 1. ZOO propisano je da se odredbe ugovora primjenjuju onako kako glase, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se pri tumačenju spornih odredbi ne treba držati doslovnog značenja upotrijebljenih izraza, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim ovim zakonom .

17. Prema ocjeni revizijskog suda, opći uvjeti koji pripadaju polici osiguranja, i koje priprema i predlaže osiguratelj, predstavljaju ugovor koji je sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju u smislu odredbe čl. 100. ZOO (odnosno čl. 320. ZOO/05) te u tom smislu nejasne odredbe valja tumačiti u korist druge strane. To je ujedno i odgovor na postavljeno pitanje.

18. Međutim, prema ocjeni revizijskog suda odredbe Općih uvjeta o opsegu obveze osiguratelja (čl. 7.) nisu nejasne. Naime, čl. 7. st. 1. toč . 1. Općih uvjeta propisuje da kad nastane nesretni slučaj u smislu tih Općih uvjeta osiguratelj isplaćuje osiguranu svotu za slučaj invaliditeta ako je zbog nesretnog slučaja nastupio potpuni (100%) invaliditet osiguranika.

19. Kako je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđen 100% invaliditet 1 -tužiteljice to joj prema odredbi čl. 7. st. 1. toč. 1. Općih uvjeta pripada osigurana svota, koja iznosi 240.000,00 kn.

20. Slijedom navedenog, revizija tužiteljice nije osnovana pa je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 10. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković