Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-534/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Kvaternik kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Renate Pražetina Kaleb kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĐP zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevare iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 55/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog ĐP izjavljenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K-1410/2022-13 od 15. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenog ĐP kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj: K-1410/2022-13 od 15. svibnja 2024. okrivljeni ĐP proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – prijevare, opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. KZ/11, te je na temelju istog zakonskog članka osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 56. KZ/11 okrivljenom ĐP izrečena je uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku 2 (dvije) godine po pravomoćnosti prvostupanjske presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 145. stavka 2. točke 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. ,126/19., 80/22. i 36/24. - dalje u tekstu: ZKP) okrivljeniku je naloženo da naknadi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 eura (slovima: dvjesto eura), u roku od 30 (trideset) dana pod prijetnjom ovrhe.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljeni ĐP po branitelju Dejanu Pavloviću, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni, imovinskopravnom zahtjevu i troškovima kaznenog postupka. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da se presuda preinači „u skladu sa žalbenim navodima“.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Prije sjednice vijeća, u smislu članka 474. stavka 1. ZKP, predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba okrivljenog ĐP nije osnovana.
6. Okrivljenik u žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka navodeći da je prvostupanjski sud propustio cijeniti dokaze predane po obrani na raspravi dana 15. svibnja 2024., koje je obrana u svojem završnom govoru obrazložila čime da je povrijeđeno pravo na njegovo pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer da je povrijeđeno njegovo pravo na obrazloženu odluku. Uvidom u spis predmeta, utvrđeno je da je okrivljenik na raspravi predao presliku oglasa koji je objavio i obrazložio da je taj isti oglas, s istim sadržajem, on vidio na internetskoj stranici proizvođača, a temeljem tog oglasa je napravio svoj oglas za prodaju predmetnog saksofona. Taj dokazni prijedlog je prvostupanjski sud i proveo kao dokaz u postupku. Odredbom članka 459. stavka 5. ZKP je, između ostalog, određeno da će sud samo navesti činjenice koje stranke nisu osporile, pa kako okrivljenik nije osporio da je putem "Njuškala", pod korisničkim imenom "gogiseb", oglasio na prodaju saksofon modela koji označava vrstu saksofona marke "Yanagisawa", to nije ni sporna niti odlučna činjenica po kojem oglasu je okrivljenik sačinio svoj oglas, stoga nije niti postojala obveza suda da obrazlaže te činjenice zbog čega nije ni povrijeđeno pravo okrivljenika na obrazloženu sudsku odluku.
7. Osporavajući pravilnost i potpunost, a zapravo samo pravilnost, okrivljenik u žalbi, jednako kao u obrani, navodi da nije dokazana njegova namjera da prevari oštećenog ŽP. Međutim, pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da je okrivljenik saksofon na kojem je bio utisnut logo i naziv marke "Yanagisawa", model S 901, kupio putem web shopa "Aliexpress" za iznos od 237,77 eura / 1.791,50 kuna, pri čemu on zna da je stvarna cijena predmetnog saksofona oko 20.000,00 kuna. Nakon što je oštećenik pokazao interes za kupnju oglašenog instrumenta, okrivljenik mu je omogućio probu istog saksofona, a kada je tijekom probe instrumenta oštećenik rekao okrivljeniku, na temelju loga i naznačene marke koji su bili na instrumentu, da proizvođač tog saksofona proizvodi dobre instrumente, okrivljeniku je bilo jasno da oštećenik smatra da se radi o originalnom instrumentu. Okrivljenik oštećeniku ni u jednom trenutku nije rekao da se ne radi o saksofonu tog modela ili tog proizvođača čime je jasno izrazio svoju volju da predmetni instrument proda kao originalan te je takvim svojim ponašanjem oštećenika doveo u zabludu da prodaje originalni instrument marke "Yanagisawa", model S 901. Pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je okrivljenik postupao s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist i doveo drugoga, ŽP, lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, preda iznos kupoprodajne cijene od 5.800,00 kuna / 769,79 eura. Stoga, suprotno stavu okrivljenika, prvostupanjski sud je ispravnom analizom svih provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i pravilno primijenio odredbe Kaznenog zakona kada je okrivljenika proglasio krivim za kazneno djelao prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11, nalazeći da su u njegovom utvrđenom ponašanju ispunjena sva subjektivna i objektivna obilježja tog kaznenog djela.
8. Okrivljenik uvodno navodi da se žali zbog odluke o kazni, ali tu žalbenu osnovu uopće nije obrazložio zbog čega je ovaj drugostupanjski sud razmatrao žalbu okrivljenika kao da se žali i na visinu izrečene kazne jer prema članku 478. ZKP žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili povrede Kaznenog zakona na štetu okrivljenika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, pa je ovaj žalbeni razlog razmatran kao da je okrivljenik predložio da se blaže kazni. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku pravilno utvrdio i sve okolnosti važne da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja te je sve okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao. Tako je, ispravno, prvostupanjski sud na strani okrivljenika kao olakotno cijenio njegovu neosuđivanost, da je oštećenom ŽP namirio štetu, da je zaposlen, dok otegotnih okolnosti sud nije našao. Imajući na umu navedeno te vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da je osuda na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci te izrečena uvjetna osuda s rokom kušnje od 2 (dvije) godine - u cijelosti primjerena svim utvrđenim okolnostima, njome će se ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno, u dovoljnoj će mjeri utjecati kako na okrivljenika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Stoga, blaže kažnjavanje okrivljenika nije osnovano.
8.1. Okrivljenik uvodno navodi i da se žali i na odluku o imovinskopravnom zahtjevu (s kojim je oštećeni odbijen) i troškovima kaznenog postupka, a što također nije obrazložio. Međutim, unatoč tome što na te žalbene osnove drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, treba reći da je odluka o imovinskopravnom zahtjevu i troškovima postupka, s obzirom na stanje spisa predmeta, sukladna zakonu.
9. Kako žalbenim razlozima okrivljenog ĐP nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP te nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka ni povreda Kaznenog zakona na štetu okrivljenika, a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
10. S obzirom na navedeno, primjenom članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 10. veljače 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Irena Kvaternik
