Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-698/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Kvaternik kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Renate Pražetina Kaleb kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog OC, zbog kaznenog djela iz članka 215. stavka 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbama Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, broj: KO-DO- 1172/2021 od 10. lipnja 2025. i okrivljenog OC, izjavljenih protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K-2068/2021-64 od 17. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2026., u javnoj sjednici vijeća u prisutnosti okrivljenog OC putem audio-video uređaja iz Kaznionice u Lepoglavi i branitelja okrivljenika Roberta Brdara, odvjetnika iz Zagreba,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e:

I. Djelomično se prihvaća se žalba okrivljenog OC, ukida se prvostupanjska presuda za kazneno djelo dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavka 1. i 3. KZ/11 te se u odnosu na to kazneno djelo predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Uslijed gornje odluke, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se okrivljeni OC za kazneno djelo iz članka 139. stavka 1. i 2. KZ/11 zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, u koju mu se kaznu na temelju članka 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. ožujka 2024. do 9. travnja 2024.

III. U ostalom dijelu, žalba okrivljenog OC i žalba državnog odvjetnika u odnosu na kazneno djelo iz članka 139. stavka 1. i 2. KZ/11 odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a naukinutom i nepreinačenom djelu, potvrđuje prvostupanjska presuda, dok je žalba državnog odvjetnika u odnosu na kazneno djelo iz članka 215. stavka 1. i 3. KZ/11 bespredmetna.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K- 2068/2021-64 od 17. rujna 2024. proglašen je krivim okrivljeni OC zbog počinjenja kaznenog djela protiv opće sigurnosti – dovođenjem u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom, opisano u članku 215. stavku 1. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 215. stavku 3. KZ/11 i kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano u članku 139. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11, sve u vezi s člankom 51. KZ/11. Na temelju članka 215. stavka 3. KZ/11 okrivljeniku je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, a na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci te je na temelju članka 51. KZ/11 okrivljenik osuđen na jedinstvenu kaznu u trajanju 10 (deset) mjeseci. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. ožujka 2024. do 9. travnja 2024. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP) okrivljenik je oslobođen obveze naknade troškova postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP te nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu zbog odluke o kazni, predlažući da se okrivljenik za kaznena djela iz članka 215. stavka 3. KZ/11 i iz članka 139. stavka 2. KZ/11 strože kazni.

2.1. Žalbu je podnio i okrivljeni OC po branitelju Robertu Brdaru, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni te „povrede konvencijskog prava okrivljenika“. U žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se on oslobodi od optužbe, odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Okrivljeni OC podnio je i odgovor na žalbu državnog odvjetnika u kojem je predložio da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana. Ujedno je zatražena obavijest o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća kojem je zahtjevu ovaj sud udovoljio.

4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Na javnu sjednicu drugostupanjskog vijeća pristupio je branitelj okrivljenika, odvjetnik Robert Brdar, sjednici nije pristupio uredno obaviješten državni odvjetnik, a okrivljeni OC sjednici je prisustvovao putem audio-video uređaja s obzirom da se nalazi u Kaznionici u Lepoglavi te je sjednica održana u smislu članka 475. stavka 3. ZKP. Okrivljenik i njegov branitelj iznijeli su navode i prijedloge iz žalbe i odgovora na žalbu.

6. Žalba okrivljenika je djelomično osnovana, dok žalbe okrivljenika u preostalom dijelu i žalba državnog odvjetnika u odnosu na kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11 nisu osnovane, a žalba državnog odvjetnika u odnosu na kazneno djelo iz članka 215. stavka 3. KZ/11 je bespredmetna.

U odnosu na žalbu okrivljenika zbog kaznenog djela iz članka 215. stavka 3. KZ/11

7. U pravu je okrivljenik kada navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP jer je pobijana presuda nerazumljiva. Naime, okrivljenik je proglašen krivim da je postupio suprotno članku 48. stavku 4. Zakona o zaštiti životinja (Narodne novine broj 135/06) Međutim, pravilno ističe okrivljenik da je u vrijeme počinjenja djela (9. veljače 2019.) bio na snazi Zakon o zaštiti životinja (Narodne novine broj 102/2017) koji u odredbi članka 48. stavka 4. ima drugačiji zakonski tekst nego što je naveden u činjeničnom opisu presude. Time je izreka presude nerazumljiva te je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP, zbog čega se prvostupanjska presuda u odnosu na kazneno djelo iz članka 215. stavka 3. KZ/11 ne da ispitati, pa je prihvaćanjem žalbe okrivljenika u odnosu na to kazneno djelo prvostupanjska presuda ukinuta te ju je valjalo vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7.1. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve dokaze u odnosu na kazneno djelo iz članka 215. stavka 3. KZ/11, po potrebi provesti nove dokaze te utvrditi da li je i koji propis iz Zakona o zaštiti životinja, koji je bio na snazi u vrijeme inkriminiranog događaja, okrivljenik prekršio te će potom sve provedene dokaze ocijeniti pojedinačno i međusobno povezano, donijeti će novu, pravilnu i zakonitu odluku koju će obrazložiti po članku 459. stavku 5. ZKP vodeći pri tome računa o navodima iz ove odluke.

U odnosu na žalbu okrivljenika zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. KZ/11 osim zbog odluke o kazni

8. Nije u pravu okrivljenik kada navodi da prvostupanjski sud i u odnosu na kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11 nije dao razloge o odlučnim činjenicama i to da nije dao ocjenu vjerodostojnosti njegove obrane i iskaza oštećenog ĐC, svjedoka AC i ČC. Međutim, prvostupanjski sud je dao ocjenu vjerodostojnosti iskaza oštećenog ĐC (toč. 19), svjedoka AC (toč. 20.) i ČC (toč. 21.) i obrane okrivljenika (toč. 15.), a neslaganje okrivljenika s takvom ocjenom prvostupanjskog suda, kao i osporavanje iskaza oštećenika o prijetnji jer je to kazneno djelo prijavio nakon tri dana, čini žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja koju okrivljenik također navodi u žalbi.

9. Osporavajući pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja, a zapravo samo pravilnost, okrivljenik smatra da nije dokazano da bi on oštećenom ĐC ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti. Međutim, iz suglasnih iskaza oštećenog ĐC i svjedoka AC proizlazi da su, nakon sukoba pasa okrivljenika i psa oštećenog, kada je oštećeni ĐC zadobio ozljedu, okrivljenik i ČC s psima htjeli napustiti mjesto događaja zbog čega je oštećeni ĐC poslao sina AC da fotografira registraciju automobila okrivljenika na što je okrivljenik reagirao burno i vikao na AC. Oštećeni ĐC navodi da je na takvo ponašanje okrivljenika prema njegovom sinu reagirao na što mu je okrivljenik zaprijetio da će sljedeći put pustiti pse da "dovrše posao", a kada mu je rekao da je pozvao policiju okrivljenik mu je rekao da "ide po pištolj u auto". Iako okrivljenik i ČC sumnjaju da su njihovi psi uopće ugrizli oštećenika i negiraju bilo kakav sukob s oštećenikom da bi mu prijetili, oni suglasno navode da su željeli napustiti park nakon sukoba pasa pa je stoga životno ponašanje oštećenika da fotografiranjem registracije želi identificirati osobe koje ne pozna, a čiji su ga psi ugrizli što okrivljenik želi spriječiti makar i prijetnjama. Stoga i ovaj drugostupanjski sud prihvaća ocjenu da su iskazi oštećenog ĐC i svjedoka AC vjerodostojni, životni i uvjerljivi. Okolnost da je oštećeni ĐC naknadno prijavio prijetnju također je životna jer je trebao liječnički sanirati ozljede koje je zadobio od ugriza psa okrivljenika. Pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da riječi koje je okrivljenik uputio oštećeniku, nakon što ga je njegov pas ugrizao, da će mu sljedeći put pustiti pse da dovrše posao i da ide po pištolj u auto - predstavljaju ozbiljnu prijetnju drugome da će ga se usmrtiti. Stoga, suprotno stavu okrivljenika, prvostupanjski sud je ispravnom analizom svih provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice na temelju kojih je utvrdio da je okrivljenik drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti. Takvim utvrđenim postupanjem okrivljenika ostvarena su sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje te je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Kaznenog zakona kada je okrivljenika proglasio krivim za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11.

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika i okrivljenog OC zbog odluke o kazni

10. Kako je odlukom pod točkom I. ove odluke ukinuta prvostupanjska presuda u odnosu na kazneno djelo iz članka 215. stavka 3. KZ/11 te je u odnosu na to kazneno djelo predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni u odnosu na to kazneno djelo je bespredmetna.

11. Međutim, državni odvjetnik u žalbi navodi da prilikom odmjeravanja kazne zatvora za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 1. i 2. KZ/11 prvostupanjski sud nije dovoljno cijenio da je okrivljenik dva puta osuđen zbog istovrsnog kaznenog djela, pri čemu su mu oba puta izrečene bezuvjetne kazne zatvora. Iako je sud izrekao okrivljeniku bezuvjetnu kaznu zatvora zbog kaznenog djela prijetnje, radi se o kazni koja je neznatno veća od najniže zakonom propisane kazne te smatra kako okrivljenika treba osuditi na strožu kaznu zatvora za izrečenu prijetnju.

11.1. Okrivljenik uvodno u žalbi navodi da se žali i zbog odluke o kazni, ali taj žalbeni navod nije obrazložio. Stoga je ovaj drugostupanjski sud na temelju članka 478. ZKP razmatrao žalbu kao da se okrivljenik žali na izrečenu kaznu jer žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili povrede Kaznenog zakona na štetu okrivljenika u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni te je ovaj žalbeni razlog razmatran kao prijedlog da se okrivljenik blaže kazni.

11.2. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku pravilno utvrdio sve okolnosti važne da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja te je sve okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao zbog čega njihova preocjena za koju se zalažu stranke nije osnovana. Tako je, ispravno, prvostupanjski sud kao olakotno cijenio okrivljeniku njegovu životnu dob (rođen je 1957.), da je otac jednog djeteta, da je narušenog zdravstvenog stanja te da se ispričao oštećeniku, dok je otegotnim cijenio da je okrivljenik u dva navrata osuđen zbog istovrsnog kaznenog djela prijetnje i osuđen na bezuvjetne kazne zatvora. Vodeći računa o navedenom te o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) i o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud je prihvatio po prvostupanjskom sudu osudu na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, koja je kazna i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda adekvatna stupnju krivnje okrivljenika, pogibeljnosti kaznenog djela te je podobna za ostvarenje svrhe kažnjavanja. Stoga, blaže kažnjavanje za koje se zalaže okrivljenik i strože kažnjavanje za koje se zalaže državni odvjetnik nije osnovano.

12. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitao je u preostalom dijelu pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP te nije našao da bi bila ostvarena daljnja bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda Kaznenog zakona na štetu okrivljenika, a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

13. Shodno svemu naprijed navedenom, ovaj drugostupanjski sud je na temelju članka 483. stavka 1. ZKP odlučio u kao pod točkom I. izreke ove odluke te je protiv okrivljenika ukinuo prvostupanjsku presudu u odnosu na kazneno djelo iz članka 215. stavka 3. KZ/11, dok je po službenoj dužnosti preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11 i primjenom članka 486. stavka 1. ZKP odlučio kao pod točkom II. i III. ove odluke.

U Zagrebu 10. veljače 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Irena Kvaternik