Republika Hrvatska
Poslovni broj: Kž-409/2023-5
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Ivone Rupić i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika EB, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika EB podnesene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja K- 2134/2020-31 od 29. ožujka 2023., u sjednici održanoj 10. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženika EB kao neosnovana te se potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu optuženik EB proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu opisano i kažnjivo po članku 227. stavka 1. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda, na način da se kazna zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od 5 (pet) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 72. stavka 1. i 3. KZ/11, optuženiku EB izrečena je sigurnosna mjera zabrane upravljanja isključivo osobnim motornim vozilom B kategorije, a ne i motornim vozilom C kategorije, u trajanju 2 (dvije) godine od pravomoćnosti sudske oduke.
1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. i članka 145. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 i 80/22; dalje: ZKP/08), optuženik EB dužan je nadoknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu 50,00 (pedeset) eura / 376,73 (tristo sedamdeset šest kuna i sedamdeset tri centa) kuna, a oslobođen je troškova naknade vještačenja.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik EB po branitelju Nenadu Dianiću, odvjetniku u Ivanić-Gradu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri, s prijedlogom da se pobijana prvostupanjska presuda ukine i vrati na ponovno odlučivanje, te podredno da se pobijana presuda preinači u pogledu izrečene kazne, a posebice sigurnosne mjere i optuženiku izrekne blaža kazna bez izricanja sigurnosne mjere.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis je u suglasju s člankom 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
5. Žalba optuženika EB je neosnovana.
6. Optuženik EB je u uvodu žalbe naveo da prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, međutim nije pravno označio o kojoj povredi bi se radilo, već navodi da je izreka pobijane presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima, a razlozi koji su navedeni o odlučnim činjenicama su potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, te postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, što upućuje da se žalbeni razlozi odnose na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.
7. Suprotno navodima žalbe optuženika prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, a isto tako ni neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje u tekstu: ZKP/08), te nije utvrdio da u prvostupanjskoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, već je presuda jasna i razumljiva, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni osim toga ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza.
8. U žalbi optuženika se ističe da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, iako nije opisao na koji način bi bila ostvarena navedena žalbena osnova, međutim temeljem odredbe članka 464. stavak 7. ZKP/08 žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. ZKP/08) ne može podnijeti optuženik u odnosu na točku optužbe za koju se izjasnio da se smatra krivim, osim ako je optuženik za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne, a što se u konkretnom slučaju nije dogodilo, a ne proizlazi ni iz navoda žalbe.
9. Nadalje, optuženik EB je prilikom očitovanja o optužbi na raspravi pred prvostupanjskim sudom izjavio kako se smatra krivim za počinjenje kaznenog djela izazivanja prometne nesreće iz članka 227. stavak 1. KZ/11, a što proizlazi i iz obrane optuženika navedene pod točkom 2. obrazloženja prvostupanjske presude, a iz kojeg proizlazi da je optuženik EB u potpunosti priznao počinjenje kaznenog djela upravo na način kako mu se to optužnicom stavlja na teret.
10. Optuženik EB pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni navodeći da je u pogledu izrečene uvjetne kazne izrečena kazna zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci s vremenom provjeravanja od 5 (pet) godina prestrogo izrečena te je optuženiku bilo primjerenije odrediti manji rok provjeravanja, te ukazuje na to da je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, a ne i motornim vozilom C kategorije u trajanju od 2 (dvije) godine prestroga jer se svrha kažnjavanja optuženika može ostvariti i bez izricanja sigurnosne mjere.
11. Suprotno žalbenim navodima optuženika prvostupanjski sud je prilikom odluke o izboru kazneno pravne sankcije u potpunosti pravilno utvrdio sve okolnosti koje mogu utjecati na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža te pravilno postupio u smislu odredbe članka 47. KZ/11, što svojim žalbenim navodima optuženik nije doveo u pitanje. Ispravno je prvostupanjski sud na odgovarajući način vrednovao sve odlučne činjenice polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, te je optuženiku EB kao olakotne okolnosti cijenio priznanje počinjenja kaznenog djela, izraženo kajanje, te činjenicu da je u prometnoj nezgodi i njegova supruga zadobila teške tjelesne ozljede, a i sam optuženik je imao zdravstvenih problema zbog prometne nezgode, te njegovu prekršajnu i kaznenu neosuđivanost, a posebnih otegotnih okolnosti nije pronašao.
12. U takvoj situaciji potpuno ispravno je prvostupanjski sud ocijenio da je u odnosu na optuženika EB, kazna zatvora na koju je osuđen u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci primjerena te mu je primjenom odredbe članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo primjerena stupnju krivnje optuženika, jačini ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra, osobi optuženika i okolnostima počinjenja kaznenog djela. Dakle, imajući u vidu okolnost inkriminiranog kaznenog djela ovaj sud ocjenjuje da se blažom kaznom ne bi ostvarila svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, te će se ovako izrečenom uvjetnom osudom s rokom provjeravanja od 5 (pet) godina postići svrha, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te da će se utjecati na počinitelje i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela.
12.1. Isto tako pravilno je prvostupanjski sud na temelju članka 72. stavka 1. i 3. KZ/11, optuženiku EB izrekao sigurnosnu mjeru zabrane upravljanja vozilima B kategorije (osobni automobili), jer je optuženik krećući se osobnim vozilom, iako je na semaforu za njegov smjer kretanja bio upaljen znak crvenog svijetla nije zaustavio vozilo već je nastavio vožnju ušavši u raskrižje, prilikom čega je izazvao prometnu nezgodu u kojoj je LB, njegova supruga zadobila teške tjelesne povrede, pa je upravo prvostupanjski sud optuženiku izrekao zabranu upravljanja samo osobnim vozilom B kategorije, jer optuženik do sada nije niti prekršajno niti kazneno kažnjavan, a koja zabrana se ne odnosi na vozila C kategorije (kamioni) vodeći računa o okolnosti da je optuženik profesionalni vozač, zaposlen u Županijskim cestama.
13. Budući da je ovaj sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, kao ni povrede zakona iz članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 na koje sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci presude ovog drugostupanjskog suda, u suglasju s člankom 482. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26).
Split, 10. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Maria Majić
