Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kžzd-8/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Pera Miloglava, kao predsjednika vijeća za mladež, te Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv ŽB zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.– dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženika ŽB podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja 28 Kzd-182/2023-16 od 4. prosinca 2023., u sjednici održanoj 10. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika ŽB kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja 28 Kzd-182/2023- 16 od 4. prosinca 2023. optuženi ŽB proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - nasiljem u obitelji, opisana i kažnjiva po članku 179.a KZ/11 na štetu supruge FB i povredom djetetovih prava, opisano i kažnjivo po članku 177. stavak 2. KZ/11, na štetu djeteta LB, a pod točkom 2) kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom, opisano po članku 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11, sve u vezi s člankom 51. KZ/11. Optuženom ŽB je za kazneno djelo iz članka 179a. KZ/11, počinjeno na štetu FB utvrđena kazna zatvora od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. KZ/11 počinjeno na štetu FB utvrđena kazna zatvora od 6 (šest) mjeseci te za kazneno djelo iz članka 177. stavak 2. KZ/11 počinjeno na štetu mlt. LB utvrđena kazna zatvora od 1 (jedne) godine. Optuženi je uz primjenu članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije)godine s tim da je na temelju odredbe članka 57. KZ/11 prema optuženom primijenjena djelomična uvjetna osuda, s tim da će se dio kazne na koju je optuženik osuđen u trajanju od 1 (jedne) godine izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako imenovani, u roku provjeravanja u trajanju od 3 (tri) godina, računajući od pravomoćnosti ove presude, ne počini koje novo kazneno djelo u koju kaznu mu se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 9. travnja 2023. do 10. travnja 2023..

1.1. Na temelju članka 68. KZ/11 okrivljenom ŽB je izrečena sigurnosna mjera psihosocijalnog tretmana koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, odnosno najdulje dvije godine. Na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11 upozorava se okrivljenik da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako okrivljenik ne bude surađivao ili poštovao i izvršavao sigurnosnu mjeru.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 1. točka 1. do 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 21/21 - dalje u tekstu ZKP/08) okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova kaznenog postupka i to paušalnih troškova u iznosu od 436,00 eura.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik putem braniteljica Laure Valković i Ane-Marije Gospočić, odvjetnica u Zagrebu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavak 1. točka 8. i 11. ZKP/08), zbog pogrešno i neutvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. ZKP/08), zbog odluke o kazni te odluke o troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku dostavljen je spis predmeta sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. te je isti vraćen bez očitovanja o uloženoj žalbi.

2.3. S obzirom da je optuženik u žalbi zatražio da ga se pozove na sjednicu drugostupanjskog vijeća, održana je sjednica vijeća na koju nisu pristupili uredno pozvani optuženik, njegove braniteljice kao ni predstavnik Županijskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti na temelju članka 475. stavak 4. ZKP/08.

3. Žalba optuženog ŽB je neosnovana.

4. Pobijajući presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, optuženi ŽB u žalbi ističe onu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., tvrdeći da se pobijana presuda ne može ispitati jer nema valjano obrazloženje i da nema razloga o odlučnim činjenicama. Pri tom tvrdi da je okrivljenik ispitan prije završetka dokaznog postupka iako se očitovao da se ne smatra krivim zbog čega je izreka pobijane presude nejasna, i proturječna sebi i razlozima presude.

4.1 Takvi žalbeni razlozi optuženika su neosnovani jer optuženik iz vida gubi važnu činjenicu i to činjenicu da je priznao počinjenje kaznenih djela koja su mu se stavljala na teret te da je prihvatio predloženu sankciju i to nakon što je državno odvjetništvo izmijenilo prijedlog predložene kazneno pravne sankcije (list spisa 115.) te su uslijed takvih činjenica potpuno izlišni gore izneseni žalbeni navodi optuženika. Prvostupanjski sud je pravilno prihvatio optuženikovo priznanje kaznenih djela jer je isto bilo potpuno imajući u vidu sadržaj obrane optuženika u kojoj je naveo da se smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret. Stoga se neosnovani i žalbeni navodi optuženika da se isti očitovao da se ne smatra krivim za kaznena djela za koja je proglašen krivim pobijanom presudom.

4.2. Upravo radi gore iznesenog pogrešan je žalbeni stav obrane optuženika da je prvostupanjski sud trebao obrazložiti presudu na način propisan odredbom članka 459. stavka 5. ZKP/08, a ne prema odredbi stavka 7. u vezi sa stavkom 6. istog članka, što nije učinio, jer u presudi uopće nije navedeno što proizlazi iz materijalnih dokaza i pročitanih iskaza ispitanih svjedoka, zbog čega da pobijanu presudu nije moguće ispitati.

4.3. Očitovanje optuženika o optužbi na način da se smatra ili da se ne smatra krivim za kaznena djela stavljena mu na teret po svojim učincima ne može se izjednačiti s priznanjem djela koje bi proizašlo iz iskaza optuženika. Očitovanje o krivnji je postupovna izjava optuženika koja proizvodi određene procesnopravne učinke: jedan od njih je trenutak ispitivanja optuženika na raspravi (ako se optuženik očitovao o optužbi na način da se smatra krivim, on se, prema odredbi članka 417.a stavka 1. ZKP/08, ispituje na početku dokaznog postupka, a ako se o optužbi očitovao na način da se ne smatra krivim, ispituje se, prema stavku 5. navedenog članka, na završetku dokaznog postupka, osim ako on ne zahtijeva drugačije), drugi je određivanje sadržaja pisane presude (prema članku 459. stavku 7. ZKP/08, ako se optuženik o svim točkama optužbe očitovao na način da se smatra krivim, obrazloženje presude sadržavat će samo podatke iz stavka 6. tog članka, dakle, obrazloženje kaznenih sankcija), a treći je ograničenje prava na podnošenje žalbe (jer je odredbom članka 464. stavka 7. ZKP/08 propisano da optuženik u odnosu na točku optužbe za koju se izjasnio da se smatra krivim ne može podnijeti žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu su propisane i određene iznimke od ovog ograničenja).

4.4. Zbog iznesenog bi optuženik koji se očituje o optužbi na način da se smatra krivim, a u svom iskazu samo djelomično prizna počinjenje kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret, bio u bitno različitoj pravnoj poziciji od onog koji bi se o istoj optužbi očitovao na način da se ne smatra krivim, a u iskazu na isti način, odnosno djelomično, prizna počinjenje kaznenog djela. Onaj prvi (koji se pozitivno očitovao o krivnji) takvim očitovanjem odriče se i mogućnosti pobijanja pravilnosti činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda (zbog čega se ukazuje suvišnim i obrazlagati ta utvrđenja u prvostupanjskoj presudi jer ona ne podliježu kontroli drugostupanjskog suda), a ovaj drugi (koji bi sadržajno jednako iskazivao, ali se o krivnji očitovao negativno) takvim očitovanjem zadržava tu mogućnost. U protivnome, ako ne bi postojalo ovakvo razlikovanje posljedica načina očitovanja o krivnji, ono ne bi imalo nikakav procesnopravni značaj (pa čak niti u odnosu na trenutak ispitivanja, jer i onaj optuženik koji se očituje da se smatra krivim ima mogućnost ne iskazivati na početku dokaznog postupka i tek na kraju zatražiti da ga se ispita, a onaj koji se očitovao na način da se ne smatra krivim ima pravo dati iskaz u bilo kojem trenutku, pa i prije izvođenja drugih dokaza).

4.5. Dakle, jasno je da ZKP/08 optuženikovom pozitivnom očitovanju o krivnji (dakle, izjavi da se smatra krivim za kaznena djela stavljena mu optužnicom na teret) pripisuje učinke koji, u suštini, isključuju optuženiku mogućnost da ishodi preispitivanje pravilnosti činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda u žalbenom postupku (neovisno o tome predstavlja li njegov iskaz potpuno priznanje počinjenja kaznenog djela ili ne), a upravo zbog navedenog ograničenja njegovog prava na žalbu izlišno je, kod pozitivnog optuženikovog očitovanja o krivnji, obrazlaganje tih utvrđenja – osim u odnosu na kaznu i druge mjere – u prvostupanjskoj presudi.

4.6. Zbog iznesenog, kad se optuženik o optužbi očituje na način da izjavi da se smatra krivim, prvostupanjski sud u pisanoj presudi, kad optuženika proglasi krivim za kazneno djelo kako mu je ono optužbom i stavljeno na teret, nije dužan sačiniti obrazloženje prema odredbi stavka 5. članka 459. ZKP/08, već je, prema stavku 7. tog članka, dužan obrazložiti samo kaznu i druge mjere navedene u stavku 6. tog članka. Pritom on u pisanoj presudi može iznijeti razloge o onim važnim okolnostima za koje je ocijenio da je korisno obrazložiti ih, ali ta utvrđenja optuženik, kako je već izneseno, žalbom ne može osporavati.

4.7. S obzirom na navedeno, nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje ukazuje žalba optuženika, a ispitivanjem pobijane presude na temelju članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08 nije ostvarena niti koja od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Optuženi ŽB presudu pobija i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, kako se on o optužbi očitovao na način da se smatra krivim, a u žalbi ne ukazuje na dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje za koje bi saznao nakon donošenja presude, njegova žalba iz osnova navedenih u članku 470. ZKP/08, prema odredbi članka 464. stavka 7. ZKP/08, nije dopuštena.

6. S obzirom da se optuženik na raspravi sukladno članku 417.a stavak 6. ZKP/08 suglasio s predloženom sankcijom, neosnovana je i žalba zbog odluke o kazni, koja je primjerena vrsti i težini počinjenog kaznenog djela, jačini ugrožavanja zaštićenih dobara i stupnju kaznene odgovornosti optuženika, kao i ličnosti optuženika kao specijalnog recidiviste, te će se izrečenom sankcijom postići svrha kažnjavanja u smislu članka 41. KZ/11 i utjecati na optuženika da ne dolazi ponovo u sukob sa zakonom, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

7. Optuženik se žali i zbog troškova kaznenog postupka navodeći da bi plaćanjem istih bila ugrožena njegova egzistencija je.

7.1. Takvi žalbeni navodi optuženika su neosnovani imajući u vidu da je prvostupanjski sud pravilno odlučio i obvezao optuženika da podmiri paušalne troškove postupka u iznosu 436,00 eura pri tome vodeći računa o duljini i složenosti ovog postupka, te imovinskim prilikama optuženika. Naime, okrivljeni ŽB je zaposlen, a imajući u vidu njegove godine, sposoban da i dodatnim radom podmiri svoje potrebe i potrebe svog djeteta, pa samim time i podmiriti dugove koje je po zakonu dužan platiti.

8. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

9. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u Dubrovnik, 3. studenog 2025.

Dubrovnik, 10. veljače 2026.

Predsjednik vijeća za mladež

Pero Miloglav