Republika Hrvatska

Poslovni broj: Kž-391/2023-5

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Ivone Rupić i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika FF, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika FF podnesene protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovnog broja K- 191/2021-43 od 6. travnja 2023., u sjednici održanoj 10. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika FF kao neosnovana te se potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zlataru optuženik FF proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 227. stavak 2. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a na temelju članka 56. stavak 1. KZ/11 optuženiku FF izrečena je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženi FF u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 1. i 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22; dalje u tekstu ZKP/08) optuženik FF dužan je platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu 66,36 € (šesdesetšesteuraitridesetšestcenti)/ 500,00 kn (petsto kuna ), kao i troškove u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 1. ZKP/08 u iznosu 847,77 € (osamstočetrdesetsedam eura i sedamdesetsedam lipa)/ 6.387,50 kn (šesttisuća tristoosamdesetsedam kuna ipedeset lipa)/,sve to u roku 10 (deset) mjeseci.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik FF po branitelju Miljenku Puškaru, odvjetniku iz Zaboka, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Spis je u suglasju s člankom 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

6. Žalba optuženika FF je neosnovana.

7. U žalbi optuženika FF se ističe da pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, međutim nije pravno označio o kojoj povredi bi se radilo, već navodi da se pobijana presuda ne može ispitati, jer su razlozi presude proturječni, što bi ukazivalo na povredu iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Međutim, ovaj sud, kao drugostupanjski sud nije utvrdio da u prvostupanjskoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, već je presuda jasna i razumljiva, a u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni, između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza. Stoga nije počinjena povreda iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 na koju neosnovano ukazuje optuženik u navedenoj žalbi, a isto tako ni neka druga bitna povreda odredaba kaznenog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, i 72/25; dalje u tekstu: ZKP/08).

7.1. Iz sadržaja žalbe optuženika zapravo proizlazi da se svi žalbeni razlozi zapravo odnose na žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Dakle, u žalbi optuženika se navodi da pobija prvostupanjsku presudu jer je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno te je prvostupanjski sud temeljem utvrđenih činjenica izveo pogrešne zaključke dok određene relevantne činjenice uopće nije utvrdio, jer se kod kaznenih djela izazivanja prometne nezgode primarno dokazuju tragovi na kolniku i oštećenjima na vozilu, tehničkim izračunima, zapisnicima o očevidu priklopljenim fotografija i zaključcima prometnog vještaka te relevantnim iskazima svjedoka, koji se trebaju uklopiti u nalaz i mišljenje prometnog vještačenja, a i sudsko medicinskog vještačenja, što je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju propustio utvrditi.

8. Suprotno navodima žalbe glede žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja činjenična utvrđenja dao valjane i logične razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

9. Naime, u žalbi optuženika se daje subjektivna ocjena dokaza, nalaza i mišljenja vještaka za cestovni i zračni promet KF pa tako i iskaza oštećenika PF te djece ŠF i OF koja su se inkriminirane prigode dovezla školskim autobusom, kojim je upravljao optuženik FF. Dodatno se u žalbi navodi i to da je jedini razlog nastanka ove prometne nezgode dječji nestašluk, jer da je optuženik u potpunosti postupao u skladu sa svim propisima odredaba Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

10. Naime, analizom i ocjenom provedenih dokaza, nalazom i mišljenjem sudskog vještaka za cestovni i zračni promet dipl. ing. KF, u vezi dinamike nastanka prometne nezgode proizlazi da je optuženik upravljao školskim autobusom kojim je dovezao djecu na autobusno stajalište s time da je grupa djece izašla na prednja vrata krećući se prema ugibalištu po sredini autobusa prema njegovom stražnjem dijelu, pri čemu se oštećenik dječak PF prihvatio za kvaku srednjih vrata autobusa koji je upravo krenuo odlazeći s ugibališta, što je imalo za posljedicu da je oštećenik povučen te je izgubio ravnotežu i pao lijevom nogom pod vanjski desni kotač stražnje osovine autobusa. Utvrđeno je da je optuženik FF provjerom u desnom vanjskom retrovizoru mogao vidjeti da djeca nisu otišla na peron, već su ostala na ugibalištu uz autobus prema njegovoj sredini, pa da je vozač autobusa pričekao sa odlaskom, dok djeca odu do stražnjeg dijela autobusa iza osovine stražnjih kotača, kada se djeca već nisu bočno dovoljno udaljila sa perona, do nesreće ne bi došlo, iz čega se zaključuje da su djeca u trenutku pada oštećenika na tlo bili jedno blizu drugog, kao i blizu autobusa, što znači da optuženik ako nije mogao vidjeti oštećenika na tlu, mogao je vidjeti djecu koja su bila uz njega. Na temelju provedenih dokaza ispitanog oštećenika PF utvrđeno je da je posljednji izlazio iz autobusa, na prednja vrata te se poskliznuo po šljunku i pao ispod autobusa, pored zadnjih vrata, a autobus je krenuo nakon njegovog pada, a što je nadopunjeno i iskazima svjedokinje ŠF i TF, koji su naveli da je školski autobus prešao preko noge ČF nakon što su izašli iz autobusa na prednja vrata, kada je EF se primio za kvaku stražnjih vrata autobusa, poskliznuo se i pao, a potom je autobus krenuo.

10.1. Ovakva analiza nalaza i mišljenja dinamike nastanka prometne nezgode nadopunjuje se sa sudsko medicinskim vještačenjem dr. med. spec. sudske medicine dr. sc. AF iz kojeg je utvrđeno da uvidom u medicinsku dokumentaciju priloženu spisu proizlazi da je oštećeni VF zadobio opisane u činjeničnom opisu izreke prvostupanjske presude, teške tjelesne ozljede koje ozljede čine cjelinu, a nastale djelovanjem snažne mehaničke sile na lijevom stopalu i donji dio lijeve potkoljenice, a mehanizam nastanka ozljeda kod oštećenika uklapa se u dinamiku prometne nezgode kako to proizlazi iz naprijed navedenog prometnog vještačenja, a za nastanak opisanih ozljeda na lijevoj nozi oštećenik je morao pasti na tlo, a oštećeno dijete je moralo biti u ležećem ili pak nekom sjedećem položaju pri čemu bi donji dio lijeve noge (stopalo i donji dio potkoljenice) bio zahvaćen desnim kotačem stražnje osovine kotača autobusa.

10.2. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je dana 2. listopada 2020. optuženik ZF upravljao školskim autobusom, te dovezao iz škole djecu na autobusno stajalište, gdje se zaustavio i otvorio prednja putnička vrata iz kojeg su izašla školska djeca, nakon čega je zatvorio vrata autobusa, vršeći radnju kretanja autobusa s mjesta bez da se prethodno uvjerio da su sva djeca koja su izašla iz autobusa udaljila na sigurnu udaljenost od autobusa, pa je stražnjim desnim kotačem prešao preko lijeve noge oštećenika BF, koji se neposredno prije poskliznuo i pao na tlo, tako da mu se noga nalazila ispod autobusa, uslijed čega je oštećenik, dijete zadobilo teške tjelesne ozljede u vidu nagnječenja lijeve potkoljenice i stopala, s oguljotinama, krvnim podljevima i ranom razderotinom uz defekt tkiva i prijelom donjeg dijela lijeve lisne kosti.

10.3. Naime, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, a prihvaća i ovaj sud optuženik FF je postupio protivno odredbama članka 43. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, olako smatrajući da neće ugroziti sudionike u prometu u konkretnom slučaju djecu vršeći radnju kretanja vozila s mjesta, tj. autobusnog stajališta na način da se nije uvjerio da ne dovodi u opasnost druge sudionike u prometu, odnosno da se nije uvjerio da su se sva djeca udaljila na sigurnu udaljenost od autobusa.

11. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio kako je optuženik FF ostvario na opisan način bitna obilježja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz nehata. Budući je prvostupanjski sud na ovako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe kaznenog zakona i utvrdio da su se u ponašanju optuženika ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 227. stavak 2. KZ/11.

12. Iako optuženik u žalbi ne pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni, žalba zbog pogrešnog ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povreda kaznenog zakona podnesena u korist optuženika u skladu s odredbom članka 478. ZKP/08 u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni.

12.1. Ovaj sud je ispitao presudu i u tom dijelu, te je prvostupanjski sud prilikom odabira vrste i mjere kazne pravilno prosudio u smislu odredbe članka 47. KZ/11 te optuženiku na odgovarajući način utvrdio i vrednovao olakotne i otegotne okolnosti. Pravilno je prvostupanjski sud prilikom izbora vrste i mjere kazne kao olakotnu okolnost cijenio raniju neosuđivanost optuženika koji kao profesionalni vozač nije kazneno ni prekršajno osuđivan, dok je kao otegotne okolnosti cijenio stupanj povrede zaštićenog dobra te težinu ozljede koju je oštećenik zadobio, a koje posljedice i danas trpi, kao i neprimjereno ponašanje optuženika prema oštećeniku i njegovoj obitelji nakon počinjenog kaznenog djela.

13. Stoga ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci na koju je osuđen optuženik te izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 3 (tri) godine primjerena stupnju krivnje optuženika, jačini ugrožavanja kaznenog djela zaštićenog dobra, osobi optuženika te okolnosti počinjenja kaznenog djela.

13.1. Ovaj sud ocjenjuje da će se uvjetnom osudom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te da će se na ovakav način utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, a vodeći računa da je kazneno djelo počinjeno prema najranjivijoj skupini oštećenika tj. djeci.

14. Kako je prvostupanjski sud optuženika proglasio krivim, naložio je da podmiri troškove kaznenog postupka na temelju članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavka 2. točaka 1. i 6. ZKP/08 te je naložio optuženiku NF da naknadi troškove postupka u paušalnom iznosu kao i troškove u vezi s člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1. ZKP/08 kako je to i obrazloženo pod točkama 14.2. do 14.4. obrazloženja presude, a koje troškove je optuženik dužan platiti po pravomoćnosti presude, pa je neosnovana žalba optuženika i u dijelu u kojem navodi da je nejasno od kojeg trenutka kaznenog postupka započinje teći rok za plaćanje troškova postupka.

15. Budući da je ovaj sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija presuda prvostupanjskog suda kao ni povrede zakona iz članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 na koje sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci presude ovog suda drugog stupnja, u suglasju s člankom 482. ZKP/08.

Split, 10. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Maria Majić