Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-52/2026-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Tihane Marije Miladin, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vlatke Paškvalin Bošković, članice vijeća u pravnoj stvari predlagatelja VĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Eleonori Katić, odvjetnici iz Zagreba, i protustranke HĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Sunčici Lončar, odvjetnici iz Sesveta, uz sudjelovanje mlt. FĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po posebnoj skrbnici SĆ, dipl. pravnici u Centru za posebno skrbništvo, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, radi međunarodne otmice mlt. djeteta, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-2446/2025-23 od 16. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba predlagatelja i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-2446/2025-23 od 16. prosinca 2025.

II. Odbija se zahtjev protustranke za naknadom troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

„I. Odbija se zahtjev predlagatelja, VĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], za povratak u Nizozemsku djeteta, mlt. FĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.2024., kao neosnovan.

II. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.“

2. Žalbu je podnio predlagatelj zbog svih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud preinači pobijano rješenje, podredno isto ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Protustranka u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba predlagatelja je neosnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje kao i postupak koji mu je prethodio ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje povrede ovaj sud temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

6. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP budući se rješenje suda prvog stupnja može ispitati, izreka rješenja je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima rješenja.

7. Ocjenjujući izvedene dokaze sud prvog stupnja utvrđuje slijedeće:

- da je zajedničko dijete stranka mlt. ČĆ rođen **.**.2024.,

- da su stranke zajedno donijele odluku o preseljenju u [adresa] s mlt. djetetom, te su 25. prosinca 2024. zajedno s mlt. djetetom preselili u [adresa] gdje su namjeravali trajnije preseliti obzirom se predlagatelj zaposlio u [adresa],

- da je dogovor stranka bio da trajnije ostanu živjeti i raditi u [adresa] te da protustranka s vremenom pronađe posao, a da se dijete uključi u vrtić,

- da protustranka nije pronašla posao, te da dijete nije uključeno u bilo kakav oblik čuvanja te je o njemu skrbila protustranka koja je bila na porodiljnom dopustu,

- da se protustranka nije mogla uključiti na tečaj učenja jezika obzirom nije bilo mjesta, te se nije uključila u društvenu zajednicu jer je cijelo vrijeme bila kod kuće i brinula o djetetu, a upoznala je isključivo jednu poznanicu s kojom je dva puta bila na kavi, dok je druga prijateljica, kod koje su stranke ranije bile na godišnjem odmoru, živjela udaljeno, ima svoju obitelj i obveze te se niti jednom nisu vidjele,

- da je protustranka ubrzo nakon preseljenja u [adresa], u siječnju 2025. rekla predlagatelju da bi se htjela vratiti u Republiku Hrvatsku, jer da nema prijatelja, ne može naći posao, te ne govori jezik,

- da je protustranka zaposlena u Zagrebačkoj banci te je za vrijeme života u [adresa] koristila porodiljni dopust,

- da od preseljenja u [adresa] odnos između stranka nije bio skladan, dolazilo je do sukoba radi kojih je intervenirala policija, slijedile su i razne prijave policiji, te je prvi incident među strankama bio 13. siječnja 2025. kada je pozvana policija te je o istome bila obaviještena i sigurna kuća,

- da iz rješenja gradonačelnika o određivanju zabrane pristupa proizlazi da je u razdoblju od 9. do 19. lipnja 2025. godine predlagatelju određena mjera zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s protustrankom i djetetom te zabrane boravaka ili zadržavanja u stanu. Navedeno rješenje izdano je nakon događaja od 9. lipnja 2025. kada je predlagatelj, nakon svađe, uzeo dijete iz ruku protustranke, požurio prema vozilu i stavio dijete na pod automobila ispred suvozačkog sjedala na desnoj strani te je krenuo s vozilom dok je protustranka otvorila vrata na strani suvozača kako bi ga zaustavila. Tada je protustranka pala i zadobila ozljedu loma ruke i lakta zbog pada, a predlagatelj je otišao s djetetom u vozilu. Navedeni događaj potvrdili su i svjedoci koji su pritekli u pomoć vidjevši da žena visi s vrata vozila pri čemu je došlo do povećanja brzine vozila uz škripu guma, a ona je tada pala na tlo. Nakon što je predlagatelj uhićen podvrgnut je alkotestiranju te se pokazalo da ima nešto više alkohola u krvi od dopuštene razine, a on je tada potvrdio da ima granični poremećaj ličnosti. Navedeno tijelo utvrdilo je da postoji ozbiljna i neposredna opasnost za sigurnost protustranke, odnosno da postoji osnovana sumnja u takvu opasnost.

- da iz snimke događaja od 9. lipnja 2025. proizlazi da se na navedenoj snimci vidi bijelo vozilo sa zatamnjenim stražnjim staklima za koje vozilo je predlagatelj potvrdio da je to njegovo vozilo, vozilo je u pokretu te su suvozačeva vrata otvorena oko 15 do 25 stupnjeva. Vozilo vozi unaprijed uz zvuk cviljenja guma kod starta vozila (naglo povećanje brzine) te se na suvozačevoj strani vozila vidi kako ženska osoba, za koju predlagatelj potvrdio da je protustranka, pada te uzvikuje "help". Ženskoj osobi s lijevog stopala izliječe svijetli predmet, vjerojatno obuća. Vidljivo je kako dolaze još dvije osobe, jedna na biciklu, druga pješice, kako bi pomogli ženskoj osobi te ženska osoba govori "upomoć, trebam policiju, uzeo je dijete, udario me",

- da iz medicinske dokumentacije protustranke od 9. lipnja 2025. godine proizlazi da je protustranka opisala događaj u kojem je zadobila ozljede navodeći da joj je predlagatelj pokušao oteti dijete, fizički su se sukobili pri čemu je gurnuta o zid i udarila je glavom, a otac je dijete smjestio u vozilo te je, u namjeri da to spriječi, ona uhvatila unutrašnju stranu vrata vozila dok se otac djeteta pokušao odvesti te je ubrzao vozilo pri čemu je ona pala i snažno udarila o tlo,

- da je protustranka nakon događaja od 9. lipnja 2025., u kojem je zadobila prijelom ruke i nije se mogla samostalno skrbiti o djetetu, zatražila pomoć svojih roditelja koji su doputovali u [adresa] u roku od 24 sata od događaja, te je protustranka 10. lipnja 2025. godine napustila obiteljski dom te se s mlt. djetetom i roditeljima vratila u Republiku Hrvatsku na adresu svojeg prebivališta gdje je prijavljeno i prebivalište djeteta,

- da iz potvrde ODO Rijeka proizlazi da je protustranka podnijela kaznenu prijavu protiv predlagatelja zbog kaznenog djela neovlaštenog zvučnog snimanja i prisluškivanja te neovlaštenog slikovnog snimanja, dok iz rješenja ODO u Rijeci od 16. srpnja 2025. proizlazi da su predlagatelju izrečene mjere opreza i to zabrane približavanja protustranci RĆ na udaljenosti manjoj od stotinu metara, zabranu uspostavljanja ili održavanja veze te zabranu uhođenja ili uznemiravanja protustranke,

- da iz medicinske dokumentacije predlagatelja proizlazi da se isti liječio u Domu zdravlja [adresa] – [adresa]. godine te mu je postavljena dijagnoza duševni poremećaji i poremećaji ponašanja uzrokovani alkoholom, štetna uporaba, a iz navedene povijesti bolesti proizlazi da je isti pušio travu u adolescentskom periodu, da konzumira alkohol od 13. godine te posljednja tri mjeseca apstinira no nije bio siguran ima li to smisla jer je dosta depresivan. Alkohol je konzumirao do gubitka kontrole. Nadalje, iz psihologijskog nalaza od 30. srpnja 2021. godine [obrt] proizlazi da je predlagatelj započeo s ambulantnim tretmanom te je bio na pregledima kod psihijatra ili psihologa. Opisuje pojavu depresivnih smetnji posljednjih 10-ak godina, poremećaj razine testosterona te se s navedenom problematikom i smetanjima nastojao nositi konzumacijom alkohola još od razdoblja osnovne škole koja je kasnije prešla u učestalu (povremenu i svakodnevnu), verbalizira isprobavanje različitih psihoaktivnih tvari, konstantu konzumaciju marihuane za vrijeme studiranja te aktualno ističe apstinenciju od alkohola posljednja tri mjeseca. Također, afirmira dva ranije razrađena suicidalna plana, no aktualno se od suicidalnih promišljanja i namjera distancira,

- da iz liječničke potvrde proizlazi da je dr. V iz [adresa] potvrdila da je mlt. ČĆ bio u njezinoj skrbi od rođenja do trećeg mjeseca, zatim odlaze u inozemstvo te je, po povratku, dijete ponovno u njezinoj skrbi,

- da iz mišljenja i prijedloga Hrvatskog zavoda za socijalni rad te izviješća proizlazi da je u zajednici stranaka rođeno dijete **.**.2024. te je preseljenje u [adresa] uslijedilo krajem 2024. godine, tijekom Božićnih blagdana. Iz navoda majke proizlazi da su se vrlo brzo odnosi između nje i oca djeteta počeli pogoršavati, počeo je pokazivati obrasce psihičkog i emotivno zlostavljajućeg ponašanja, izolirao ju je postepeno od prijateljice, sestre i roditelja te je umanjivao njezin osjećaj usamljenosti i tuge. Omalovažavao je njezin rad u kućanstvu, često je pronalazio zamjerke vezano za pripremu hrane, a u brigu o djetetu se minimalno uključivao. Komentirao je da djeca koja nisu dojena imaju niži IQ što ju je posebno opterećivalo jer je ona radi ponovljenih mastitisa morala prestati dojiti. Opisivala je incident u siječnju 2025. godine kada ju je otac djeteta gušio što je prijavila policiji koja nije postupala jer nije bilo vidljivih fizičkih ozljeda. Dana 9. lipnja 2025. godine došlo je do fizičkog sukoba te joj je otac zgrabio dijete iz ruku, odgurnuo ju je, a kada je pokušala pozvati policiju oduzeo joj je mobitel, dijete je stavio na suvozačevo sjedalo bez sigurnosnog pojasa te potrbuške položeno nakon čega je s njim napustio mjesto događaja što je majka pokušala spriječiti držeći se za suvozačeva vrata pri čemu je pala i zadobila prijelom lakta i zapešća dok je otac naglo krenuo vozilom s otvorenim suvozačevim vratima na kojoj strani je dijete bilo smješteno. Otac je bio pod utjecajem alkohola što je utvrdila i policija, te se s djetetom udaljio i neko vrijeme majka nije znala gdje je dijete. Izrečena mu je mjera zabrane približavanja njoj i djetetu na 10 dana. Navela je kako je pronašla medicinsku dokumentaciju predlagatelja iz koje proizlazi da je imao suicidalne planove, da je konzumirao psihoaktivne supstance te je bio sklon prekomjernom konzumiranju alkohola, a čemu je i sama svjedočila navodeći da je svakodnevno konzumirao alkohol. Nakon spornog događaja policija je tražila od nje da preda očeve laptope zbog poslovnih obveza te je ona te stvari prikupila i pronašla USB stick sa snimkama iz kojih proizlazi da su bile u kući postavljene kamere za koje ona nije znala i to je bila kap koja je prelila čašu, a do tada je još uvijek razmišljala o ostanku u [adresa] i sudjelovanju u obiteljskoj medijaciji nakon isteka zaštitnih mjera. Nakon saznanja za snimke nazvala je roditelje da dođu po nju i dijete i da se vrate u Hrvatsku. Nije se mogla samostalno brinuti o djetetu te se bojala budućih postupaka oca i smatra ga prijetnjom za sigurnost djeteta. Dana 13. lipnja 2025. godine zatražila je smještaj u [obrt] što je realizirano te je 20. lipnja 2025. godine svojevoljno prekinula smještaj i vratila se živjeti na adresu roditelja. Iz razgovora s ocem djeteta proizlazi da je odnos s majkom djeteta u početku bio skladan, no sada imaju drugačije viđanje onoga što se među njima događalo. Kada su zajedno živjeli u [adresa] počeo je tražiti posao u inozemstvu te je majka djeteta inzistirala da se ne razdvajaju i da ona s djetetom preseli u [adresa]. On se zaposlio u tvrtki Thales u [adresa]. Navodi kako je prvi puta policija pozvana u njihov dom u veljači 2025. godine zbog nesuglasica prilikom uspavljivanja djeteta te je majka djeteta burno reagirala, vrijeđala ga i pokušavala izazvati dojam zlostavljanja. Policija nije utvrdila elemente nasilja te je i majka priznala kako je pretjerano reagirala. Smatra da je ista odbijala učiti jezik što je bio preduvjet da bi našla posao u struci, ona nije prihvaćala ponuđene prilike te je primijetio da puno vremena provodi na društvenim mrežama. Njezini roditelji su kod njih boravili u svibnju 2025. godine 32 dana, odnosi su se tada pogoršali, posumnjao je da majka planira vratiti dijete u Hrvatsku te je obavijestio o tome policiju kako bi se spriječilo odvođenje djeteta. Osjećao se ugroženim radi ponašanja njezinog oca radi čega je postavio kameru u stanu i svi ukućani su za to znali. U odnosu na događaj 9. lipnja 2025. godine ističe kako je htio s djetetom otići u šetnju no majka ga je u tom sprečavala te ju je on odgurnuo. Stavio je dijete u vozilo na sjedalo pokraj sebe, a zatim, nakon kraće vožnje, prebacio je dijete u auto sjedalicu te su otišli u trgovinu. Smatra neistinitim da je majci slomio ruku te negira da bi djetetu uskratio obrok. Ističe kako je bio uključen u brigu o djetetu te se trudio i majci omogućiti odmor. Navodi da je 2019. godine zatražio stručnu pomoć psihijatra i psihologa zbog teškoća u nošenju sa stresom. U odnosu na trenutni status navodi kako planira ostati zaposlen u [adresa], pronaći bolje plaćeni posao i dugoročno stvoriti uvjete za povratak u Hrvatsku i podijeljeno skrbništvo nad djetetom. U srpnju 2025. godine ODO je odredio ocu djeteta mjere zabrane približavanja, kontaktiranja i uznemiravanja prema majci djeteta, majka navodi kako odbija dobrovoljno vratiti dijete jer je bila izložena nasilju, otac je vozilom upravljao pod utjecajem alkohola, vozio je dijete na prednjem sjedalu bez pojasa te smatra da bi djetetov boravak s ocem predstavljao ozbiljnu ugrozu za dijete. Ona je skrbila o kućanstvu i djetetu dok je otac većinu vremena provodio gledajući You Tube video, redovito je konzumirao alkohol te je uzimao testosteron za što je njegova sestra rekla da je to činio i ranije te da bi to kod njega izazvalo agresivne i nepredvidive reakcije. Majka je nakon završetka roditeljskog dopusta ponovno počela raditi u Zagrebačkoj banci, s djetetom boravi u kući čiji suvlasnik je njezin otac te se njezini roditelji, koji su u mirovini, brinu o djetetu dok je majka na poslu,

- da se kod Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem P Ob-284/2025 vodi postupak po tužbi ovdje protustranke protiv ovdje predlagatelja radi donošenja presude o zahtjevu ovdje protustranke da se mlt. dijete stranaka povjeri na stanovanje majci koja će u odnosu na dijete ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb,

- da je u naprijed navedenom postupku sud donio privremenu mjeru poslovni broj P Ob-284/2025-18 od 04. studenog 2025. kojom je odlučeno da dijete stanuje s majkom na adresi njezinog prebivališta u [adresa] te je regulirano ostvarivanje osobnih odnosa oca i djeteta svake zadnje subote u mjesecu u [obrt] pod nadzorom.

8. Utvrđenja suda prvog stupnja imaju osnovu u sadržaju dokaza izvedenih u postupku, koje dokaze je sud prvog stupnja pravilno cijenio u smislu odredbe čl. 8. ZPP, i o čemu rješenje o neosnovanosti prijedloga za povratkom mlt. djeteta stranaka u Nizozemku sadrži jasne, potpune i obrazložene razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

9. Sud prvog stupnja kao neosnovan je odbio prijedlog predlagatelja za povratkom mlt. djeteta u [adresa], pozivom na odredbe Konvencije o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece, Haag, 1980. (Narodne novine, Međunarodni ugovori broj 8/18, dalje: Konvencija).

10. Odredbom čl. 3. Konvencije propisano je da se odvođenje ili zadržavanje djeteta smatra se protupravnim:

a) ako predstavlja povredu prava na skrb koje je osobi, ustanovi ili nekom drugom tijelu, zajednički ili pojedinačno, dodijeljeno na temelju prava države u kojoj je dijete imalo uobičajeno boravište neposredno prije odvođenja ili zadržavanja; i b) ako se u vrijeme odvođenja ili zadržavanja to pravo uistinu i ostvarivalo zajednički ili pojedinačno, ili bi se bilo ostvarivalo da nije došlo do odvođenja ili zadržavanja.

11. Odredbom čl. 4. Konvencije propisano je da se Konvencija primjenjuje na dijete koje je imalo uobičajeno boravište u državi ugovornici neposredno prije povrede prava na skrb ili prava na kontakte. Konvencija se prestaje primjenjivati kada dijete navrši 16 godina.

12. Prvostupanjski sud zaključuje da je uobičajeno boravište mlt. djeteta u [adresa] a svoj zaključak obrazlaže time što je mlt. ČĆ hrvatski državljanin, rođen u [adresa] **.**.2024., te su i njegovi roditelji hrvatski državljani, da su mlt. ČĆ i predlagatelj imali prijavljeno boravište u [adresa] do kraja prosinca 2024., a protustranka do travnja 2025. Kako se radi o djetetu koje je u vrijeme preseljenja bilo staro 2 mjeseca, a u vrijeme povratka u Hrvatsku 8 mjeseci, prvostupanjski sud zaključuje da se njegovo uobičajeno boravište određuje prema uobičajenom boravištu njegovog primarnog skrbnika, u konkretnom slučaju majke obzirom je ista cijelo vrijeme skrbila o djetetu jer je bila na porodiljnom dopustu te je svu skrb o djetetu dominantno ona obavljala. Navedeno obrazlaže time što dijete navedene dobi samo ne može biti uključeno u život u određenoj zajednici jer ne govori jezik, te nije uključeno u društvenu i socijalnu okolinu.

13. Žalitelj neosnovano pobija zaključak prvostupanjskog suda o uobičajenom boravištu mlt. djeteta navodieći da su stranke od prosinca 2024. do lipnja 2025. zajedno s mlt. djetetom živjele u [adresa] gdje su se planirali trajno nastaniti.

14. Pojam uobičajenog boravišta nije definiran u Konvenciji niti u Uredbi Vijeća (EU) 2019/1111 od 25. lipnja 2019. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece (dalje u tekstu: Uredba)nego se uobičajeno boravište djeteta u svakom konkretnom predmetu mora utvrditi na temelju činjenica u skladu s pravom Europske unije. Primjena pojma uobičajenog boravišta djeteta određena je kako bi se štitili najbolji interesi djeteta kao slabije strane, te kako bi se obiteljska situacija djeteta podvrgnula pravu one države s kojom dijete ima stvarnu i praktičnu vezu.

15. U odluci suda Europske unije poslovni broj C-512/17 zaključeno je da uobičajeno boravište djeteta u smislu Uredbe br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću treba tumačiti tako da ono odgovara mjestu gdje se stvarno nalazi središte njegovih životnih interesa. Na nacionalnom je sudu da utvrdi gdje se nalazi to središte u trenutku podnošenja zahtjeva u svezi s roditeljskom odgovornošću prema djetetu, na temelju skupa suglasnih činjeničnih elemenata.

16. Sud Europske unije u presudi broj C-523/07 sugerira da mora postojati određeni stupanj integracije djeteta u društvenu i obiteljsku sredinu, što se poglavito ocjenjuje trajanjem, pravilnošću, uvjetima i razlozima boravka te boravkom obitelji u istom mjestu, djetetovim državljanstvom, pohađanjem škole, te poznavanjem jezika.

17. Neovisno od okolnosti što su stranke planirale trajno živjeti u [adresa], ovaj drugostupanjski sud prihvaća stav suda prvog stupnja da je u konkretnom slučaju uobičajeno boravište mlt. djeteta stranaka u Republici Hrvatskoj. Kako je mlt. ČĆ državljanin Republike Hrvatske koji je u [adresa] otišao u dobi od 2 mjeseca, u [adresa] je živio manje od šest mjeseci prve godine života, pri čemu je o njemu čitavo vrijeme brinula ... koja je već mjesec dana nakon dolaska u [adresa] odusta od namjere za trajnim nastanjenjem u [adresa], te sa tom zemljom nije imala poslovne, obiteljske niti općedruštvene odnose, prema mišljenju ovoga suda mlt. dijete stranka sa [adresa] nije imalo stvarnu niti praktičnu vezu. Naime, općepoznato je da su djeca u prvoj godini života ovisna i vezana za osobu koja o njima brine, pa kako je utvrđeno da je o mlt. djetetu brinula protustranka, dijete u toj životnoj dobi nije moglo stvoriti vezu sa zemljom u kojoj živi.

18. Kako mlt. dijete stranka, niti protustranka koja je za vrijeme boravka u [adresa] skrbila o djetetu, nisu stvorili potrebnu vezu s [adresa] niti su u istoj proveli dovoljno vremena da bi se moglo govoriti o postojanju posebne veze, ovaj drugostupanjski sud prihvaća stajalište suda prvog stupnja da mlt. dijete nema uobičajeno boravište u [adresa], te da slijedom toga nisu ispunjeni primjenu Konvencije, i to na temelju odredbi čl. 3. i 4. Konvencije.

19. Slijedom navedenog, kako je uobičajeno boravište mlt. djeteta stranaka u Republici Hrvatskoj to se u konkretnom slučaju, niti po shvaćanju ovoga suda ne radi o institutu međunarodne otmice djece otmice djece.

20. Kako u konkretnom slučaju mlt. dijete nije protupravno odvedeno ili zadržano na teritoriju neke druge države potpisnice Konvencije, izvan svog uobičajenog boravišta koje dijete ima u [adresa], već se dijete nalazi u RH sa majkom, uz što iz stanja spisa proizlazi da je između stranaka u tijeku postupak radi donošenja odluke o roditeljskoj skrbi, to i prema ocjeni ovoga drugostupanjskog suda nije bilo mjesta prihvaćanju prijedloga u smislu navedene Konvencije.

21. Slijedom iznesenog, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

22. Trošak odgovora na žalbu nije bio potreban pa stoga protustranci nije priznat (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 10. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić