Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-184/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OCĐF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Iva Živanić Štambuk, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika OC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojega zastupa punomoćnica Eleonora Katić, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-1355/2022-20 od 11. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 10. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-1355/2022-20 od 11. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je presuđeno:

"I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica OCĐF OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnica u ½ dijela, stana u [adresa], koji je upisan u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u zk ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] z.k. č. br. [katastarska čestica] u naravi ulična kuća popisni broj 1567 i dvorišna kuća, dvorište i vrt u [adresa], površine 144,9 čhv, odnosno 521 m2, s kojim dijelom je povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine, etaža 6. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6) četverosobni stan sa nusprostorijama u II (drugom) kat ulične zgrade, što je tuženi OC OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan priznati te dozvoliti da se izvrši zemljišnoknjižni prijenos opisanog stana sa imena tuženika OC OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime tužiteljice OCĐF OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Nalaže se tuženiku OC OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici OCĐF OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 50.000,00 USD, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku OC OIB: [osobni identifikacijski broj] da naknadi tužiteljici OCĐF OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročeni trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II/ Odbija se podredno postavljeni tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku OC OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici OCĐF OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos koji će se utvrditi provođenjem vještačenja na ime ulaganja u stan u [adresa], u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

III/ Svaka stranka snosi svoj trošak."

2. Protiv prvostupanjske presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitne povrede odredbe parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava (čl. 353. st. 1. t. 1. i t. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje i prihvaćanje tužbenoga zahtjeva ili za ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

2.1. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio njenu osnovanost i predložio odbijanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP koji žaliteljica ističe bez ikakvih argumenata, sadržajem navoda osporava činjenična utvrđenja a ne ističe ikakve nedostatke presude koje ima u vidu citirana zakonska odredba.

5. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene dok navodima žalbe tužiteljica iznosi svoje proizvoljne tvrdnje, koje nemaju podlogu u provedenim dokazima, dijelom i proturječe njenom iskazu i pojedinim nespornim činjenicama.

6. Tužbeni zahtjev temelji se na tvrdnji tužiteljice da je 16. siječnja 2014. sklopila brak s tuženikom u kojem je rođeno dijete, neposredno prije sklapanja braka stranke su živjele zajedno u [adresa], odlučili su nastaviti zajednički život u Hrvatskoj te je 21. studenoga 2013. sklopljen ugovor o kupoprodaji stana u [adresa]. Ugovor je sklopljen na ime tuženika i upisan kao njegovo vlasništvo. Stan je bio u dotrajalom i zapuštenom stanju zbog čega nije bio useljiv već je bilo potrebno izvesti opsežne građevinske radove u koje su utrošena znatna sredstva, radovi su izvedeni u razdoblju od konca 2014. do listopada 2017. nakon čega su zajednički uselili u stan.

7. Tužiteljica tvrdi da stan predstavlja bračnu stečevinu, tvrdi je u predmetni stan uložila svoju vlastitu imovinu, naime imala je 50.000,00 USD koji iznos je predala tuženiku, on je njime raspolagao i odbija joj vratiti taj iznos koji predstavlja njenu vlastitu imovinu.

8. U ovom postupku nisu sporne sljedeće činjenice:

- brak stranaka je sklopljen 16. siječnja 2014. u [adresa],

- prethodni brak tužiteljice razveden je odlukom nadležnog suda u [adresa] 18. rujna 2013.,

- tuženik je 21. studenoga 2013. sklopio kao kupac ugovor o kupoprodaji predmetnog stana u [adresa] i upisan je kao vlasnik stana,

- ugovorom o darovanju od 24. svibnja 2016. tuženik je isti stan darovao mlt. sinu RC, rođenom **.**.2014. u braku stranaka, u čije je ima ugovor potpisala tužiteljica kao majka i zakonska zastupnica.

9. Prema navodu tuženika koji tužiteljica nije osporila (list 143. spisa) stranke su bile u emotivnoj vezi od svibnja 2013., upoznali su se u [adresa] gdje su oboje radili, no živjeli su odvojeno, tuženik u unajmljenom stanu a tužiteljica s kćerima iz prethodnog braka, tužiteljica se u ljeto 2013. vratila u [adresa] a tuženik je ostao u [adresa] do završetka mandata 21. veljače 2014. Imajući u vidu sve navedene činjenice prvostupanjski sud je utvrdio da stranke nisu zajedno živjele sve do dolaska u Hrvatsku te nisu osnovane tvrdnje tužiteljice o ostvarenoj izvanbračnoj zajednici u smislu odredbe čl. 11. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, dalje: ObZ 2015) odnosno odredbe čl. 3. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 61/11 - dalje: ObZ 2003).

10. Pored navedenog, tužiteljica je u iskazu tijekom postupka potvrdila da je tuženik predmetni stan kupio od svojih sredstava i također je na posebno pitanje odgovorila da je za renovaciju stana utrošen tuženikov novac.

11. Kako je dakle tuženik vlastitim sredstvima stekao predmetni stan prije sklapanja braka stranaka i prije početka njihovog zajedničkog života, nije riječ o bračnoj stečevini u smislu odredbe čl. 36. ObZ 2015 (čl. 248. ObZ 2003) već je to prema odredbi čl. 39. ObZ 2015 (isto čl. 253. st. 1. ObZ 2003) njegova posebna imovina te je pravilnom primjenom materijalnoga prava odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje suvlasništva tužiteljice.

12. Nadalje, među strankama nije sporno da je tužiteljica prilikom sklapanja braka imala vlastitu ušteđevinu od 50.000 dolara, taj je iznos položen na račun tuženika i tužiteljica je do 2018. imala punomoć za raspolaganje na svim tuženikovom računima, tuženik je dio iznosa od 50.000 dolara uložio u jedan fond, kao oblik vezane štednje. Tužiteljica je o namjeni iznosa ušteđevine koji je unijela u brak iskazivala proturječno, tvrdeći istovremeno i da je uložen u stjecanje stana i da ga je dala na "čuvanje" tuženiku (list 224. spisa) dok je tuženik tvrdio da je bila riječ o "mirazu odnosno doprinosu našem zajedničkom životu". Temeljem svih provedenih dokaza i nespornih činjenica prvostupanjski sud je utvrdio kao logično da novac nije predan tuženiku na čuvanje već je bio namijenjen i korišten i za podmirenje redovitih životnih troškova jer tužiteljica po dolasku u Hrvatsku nije radila i ostvarivala druge prihode, s njom je doselila i njena tada mlt. kći, nakon rođenja zajedničkog djeteta od tuženikove plaće je trebalo uzdržavati dvoje odraslih i dvoje djece, u tim okolnostima nelogično je da bi sve životne troškove bio dužan snositi tuženik, uz to je tužiteljici cijelo vrijeme novac bio dostupan, do 2018. imala je punomoć po svim računima tuženika, u vrijeme vođenja ovoga postupka još uvijek je imala punomoć i za raspolaganje udjelima u dolarskom fondu, tuženik je u svom iskazu na ročištu 8. listopada 2024. izjavio da još uvijek ima punomoć za fondove, što ona nije osporila. Pored toga, utvrđeno je da je tuženik 2018., kada su već bili dovršeni radovi na uređenju predmetnog stana, otišao na diplomatski mandat u [adresa] i slao novac obitelji za sve troškove.

13. Kako iz navedenog proizlazi da je ušteđevina tužiteljice bila namijenjena i korištena za zajedničke troškove života a tužiteljica nije dokazala da bi tuženik neovlašteno zadržao za sebe makar dio toga iznosa (i o kojem bi se iznosu uopće radilo) pravilnom primjenom materijalnoga prava je odbijen i njen zahtjev za isplatu iznosa od 50.000,00 USD. Žalbeni navodi kojima tužiteljica ističe svoj doprinos obiteljskoj zajednici brigom o kućanstvu i djeci odnose se na nove činjenice (čl. 365. st. 2. ZPP) jer u tom smislu tijekom postupka nije iznosila određene tvrdnje i predlagala dokaze.

14. Obzirom na nespornu činjenicu (prema iskazu same tužiteljice) da je tuženik vlastitim sredstvima kupio i uredio predmetni stan, pravilnom primjenom materijalnoga prava je pod točkom III. izreke odbijen i podredni zahtjev.

15. Odluku o parničnom trošku žaliteljica ne osporava konkretnim žalbenim razlozima.

16. Slijedom izloženog, kako nisu osnovani žalbeni razlozi a ne postoje niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 10. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić