Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-597/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Mireli Mijoč Kramar, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, Đorđićeva 15, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-56/2025-17 od 29. rujna 2025., dana 10. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-56/2025-17 od 29. rujna 2025. pod točkom I. i IV. izreke.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 430,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 21. listopada 2024. te iznos od 70,00 eura sa zateznom kamatom od 29. rujna 2025. do isplate, u roku 15 dana. Pod točkom II. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva na isplatu zateznih kamata na nesporno plaćeni iznos od 1.170,00 eura od 21. listopada 2024. do 3. prosinca 2024. kao neosnovan. Pod točkom III. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatom zateznih kamata na iznos od 70,00 eura tekućim od 21. listopada 2024. do 28. rujna 2025. te na iznos od 1.170,00 od 21. listopada 2024. do 3. prosinca 2024. kao neosnovan. Pod točkom IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 987,50 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. rujna 2025. do isplate, u roku od 15 dana.
2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava kao zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti, podredno ukinuti. Traži trošak sudske pristojbe na žalbu.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet spora u žalbenoj fazi odlučivanja je zahtjev tužiteljice za naknadu štete koja joj je nastala na radu kod poslodavca Belje Plus d.o.o. s kojim je tuženik imao sklopljen ugovor o osiguranju.
5. Kako se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1320,00 eura, radi se o sporu male vrijednosti na temelju odredbe čl. 458. st. 1. ZPP pa se presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3.(čl. 467. st. 1. ZPP). Stoga ovaj sud nije ovlašten cijeniti žalbene navode koji svojim sadržajem odgovaraju žalbenim razlozima relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
6. Prvostupanjski sud je, u odnosu na ožalbeni dio, utvrdio:
- da je tužiteljica 25. ožujka 2024. zadobila ozljedu na radu kod poslodavca Belje Plus d.o.o. na [adresa] prilikom prenošenja sredstva za namakanje papaka krava (Dellta supreme –kiselina) u PVC kanti iz spremnika prema kadicama u koje je trebala usipati sredstva kada se poskliznula i prolila dio navedenog sredstva po svojoj lijevoj nozi,
- da je tužiteljica podnijela tuženiku odštetni zahtjev dana 21. listopada 2024., a tuženik joj je isplatio na ime naknade štete dana 3. prosinca 2024. iznos od 1.170,00 eura,
- da je nesporna pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja i da je navedena ozljeda priznata od strane HZZO kao ozljeda na radu,
- da je radi utvrđivanja visine potraživanja sud proveo medicinsko vještačenje po vještaku Igoru Stipančiću koji je u svom nalazu i mišljenju od 21. lipnja 2025. utvrdio da je u štetnom događaju tužiteljica zadobila korozivnu ozljedu kože lijeve potkoljenice,
- da je ozljeda utvrđena na dan štetnog događaja, nakon inicijalnog pregleda specijalista bez daljnjih pregleda tužiteljica je provodila previjanje do sanacije ozljede kože,
- da uzročno posljedična veza između štetnog događaja kako ga opisuje tužiteljica, zadobivene ozljede te provedenog liječenja postoji,
- da je završetak liječenja bio oko 10 dana od štetnog događaja,
- da trajnih posljedica zadobivenih ozljeda nema,
- da je tužiteljica zbog zadobivene ozljede trpjela bol i strah te trebala tuđu pomoć zbog privremene nesposobnosti obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti,
- da je bol jakog intenziteta trpjela do 1 dan, srednjeg do 2 dana, a manjeg još do 5-6 dana sveukupno,
- da je strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja bio intenzivan i kratkotrajan, tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta je imala 1 dan, srednjeg 1 dan i manjeg do 4 dana sveukupno,
- da joj je tuđa pomoć bila potrebna u trajanju od 10 dana 2 h na dan zbog mirovanja tj otežanog hoda, stajanja i obavljanja osnovnih životnih aktivnosti (nabava i pripremanje hrane…),
- da stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka te je sud isti u cijelosti prihvatio kao stručnu pomoć u dokazivanju tužiteljičinih tegoba budući da je isti sačinjen jasno, stručno i obrazloženom u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije,
- da imajući u vidu utvrđene relevantne okolnosti u smislu odredbe članka 1100. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO), da je kod tužiteljice došlo do povrede prava osobnosti te da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade, po ocjeni prvostupanjskog suda u iznosu od 1.600,00 eura,
- da temeljem čl. 1095. st. 2. ZOO tužiteljica ima pravo na naknadu nenovčane imovinske štete na ime tuđe pomoći njege, a obzirom na opseg potrebne tuđe pomoći njege u vezi štetnog događaja, time da cijena jednog sata iznosi 3,50 eura po satu za 20 sati dosuđeno 70,00 eura,
- da s obzirom da je tužiteljici isplaćen nesporan iznos od 1.170,00 eura to je prvostupanjski sud dosudio daljnji iznos od 500,00 eura i to s osnova neimovinske štete 430,00 eura sa zateznom kamatom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno 21. listopada 2024., a s osnova imovinske štete 70,00 eura sa kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude.
7. Odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO propisano je da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema stavku 2. istog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
8. Pri tome treba navesti da kriteriji, odnosno kvalifikatorne okolnosti po kojima se utvrđuje pravo na isplatu pravične novčane naknade i njezina visina nisu samostalan niti pravno obvezujući pojedinačno određen oblik neimovinske štete već kvalifikatorne okolnosti koje prema odredbi čl. 1100. ZOO zajedno s ostalim okolnostima slučaja utječu na ocjenu suda u kojoj mjeri je pravo osobnosti povrijeđeno.
9. Cijeneći u postupku utvrđene kvalifikatorne okolnosti o kojima ovisi odluka o visini naknade neimovinske štete, i to okolnosti samoga slučaja, jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli i straha, jačinu i trajanje posljedica, kao i značenje povrijeđenog dobra i cilj kojemu služi ta naknada na način da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, po utvrđenju ovoga suda prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02 i pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. utvrdio tužiteljici primjeren iznos pravične novčane naknade u ukupnom iznosu od 1.600,00 eura, pa je mirnom postupku isplaćenog iznosa dosudio i dalnji iznos od 430,00 eura. Pri čemu Orijentacijski kriteriji nisu matematička formula koja automatizmom služi za izračunavanja pravične novčane naknade. Suprotni žalbeni navodi tuženika nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u navedenom dijelu.
10. Nadalje, provedenim vještačenjem utvrđeno je da je za vrijeme liječenja kod kuće tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć za održavanje osobne higijene, nabavke, pripremanja hrane i za uobičajene kućanske poslove i to kroz 10 dana 2 h, ukupno 20 sati, a kako nije sporno da su takvu pomoć tužiteljici pružali ukućani, pravilnom primjenom čl. 223. ZPP u vezi s čl. 1095. ZOO utvrđen je kao osnovan i daljnji iznos od 70,00 eura s tim da isti iznos tuženik žalbom posebno ne osporava.
11. Tuženik u žalbi ne iznosi relevantne razloge za drugačiju ocjenu utvrđenih okolnosti u konkretnom slučaju, već ocjenjuje pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, međutim takvim navodima žalbe ne dovodi s uspjehom u sumnju osnovanost pobijane presude.
12. Odluka o parničnom trošku pravilna je i zakonita kako u osnovi tako i u visini ( čl. 155. st. 1. i čl. 154. st. 5. ZPP), time da tuženik određeno niti ne prigovara broju i vrstama radnji za koje je tužiteljici dosuđen trošak, a sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
13. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.
14. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP).
U Zagrebu 10. veljače 2026.
Sutkinja:
Mirela Mijoč Kramar
