Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-158/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću koje čine sutkinje tog suda Ksenija Jakovčević, predsjednica vijeća, Jadranka Matić, članica vijeća i sutkinja izvjestiteljica i Lidija Bošnjaković, članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Bićanić, odvjetnik iz Ogulina, protiv tuženika SJ iz [adresa], vlasnika obrta [obrt] [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Franjo Šebijan, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina iz Varaždina, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Sava osiguranje d.d., Podružnica Hrvatska, Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB: 45237012600, radi naknade štete, odlučujući o žalba tuženika i umješača na strani tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj Pr-115/2023-32 od 9. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj Pr-115/2023-32 od 9. siječnja 2025. u dijelu pod točkama I. do III. izreke i predmet se u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te se ostavlja da se o troškovima nastalim žaliteljima u žalbenoj fazi postupka odluči konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju 5.474,81 eura sa zateznim kamatama tekućim od 07. lipnja 2023. do isplate (točka I. izreke), naloženo je tuženiku platiti tužitelju 919,11 eura sa zateznim kamatama tekućim od 10. siječnja 2025. do isplate (točka II. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.253,94 eura sa zateznim kamatama tekućim od 10. siječnja 2025. do isplate (točka III. izreke) i odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u ostalom dijelu (točka IV. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude, u dijelu pod točkama I. do III. izreke, žale se tuženik i umješač, oboje pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Tuženik predlaže da žalbeni sud ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i zahtjeva naknadu troška žalbe, dok umješač predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u skladu s navodima žalbe ili, podredno, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupanja na ponovno suđenje te traži naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Žalbe su osnovane.

4. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju trpi kao posljedicu zadobivenih ozljeda na radu.

5. Sud prvog stupnja tužbeni je zahtjev djelomično prihvatio uz obrazloženje da je za štetu isključivo odgovoran tuženik sukladno čl. 1063. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO), jer da tuženik nije dokazao da postoji doprinos tužitelja, dok je visinu, do koje tužbeni zahtjev smatra osnovanim, sud utemeljio na čl. 19. st. 2., čl. 1046. i čl. 1100. tog Zakona. Obrazlože da okolnosti konkretnog slučaja (način nastanka štetnog događaja, vrsta liječenja, duljina i jačina pretrpljenih bolova i straha i postotak smanjenja životne aktivnosti) opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade štete u iznosu od 5.474,81 eura, sa zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe sukladno čl. 1103. ZOO-a.

5.1. Također, sud je, po slobodnoj ocjeni, tužitelju dosudio iznos od 595,80 eura na ime nenovčane imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoć i njegom, sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate, pozivom na odredbe iz čl. 1086. i čl. 1103. ZOO-a, a dosudio je tužitelju i troškove koje je imao vezano uz liječenje, također po slobodnoj ocjeni, u iznosu od 323,31 eura sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude od isplate, pozivom na čl. 1093. st. 2. i čl. 1103. ZOO-a.

6. Ispitujući pobijanu odluku ovaj je sud osnovanim ocijenio navode žalbe kojima se ukazuje da presuda ne sadrži valjane i jasne razloge o odlučnim činjenicama (čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a), kao i navode žalbe da činjenično stanje nije potpuno utvrđeno (čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a), slijedom čega nije moguće ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava.

7. Tuženici su tijekom postupka osporili svoju odgovornost za štetu koju tužitelj tvrdi da trpi. Sud je taj prigovor otklonio kao neosnovan uz obrazloženje da je tužitelj u trenutku nastanka štetnog događaja radio kod tuženika kao sjekač na šumskom terenu, da djelatnost tuženika predstavlja opasnu djelatnost pa da stoga postoji objektivna odgovornost tuženika za štetu, a da tuženik nije dokazao da postoji doprinos tužitelja (točka 10 obrazloženja). Uz to je obrazložio i da nije provodio dokaz vještačenjem po vještaku zaštite na radu jer da je tužitelj osporio da je potpisao zapisnik o osposobljenosti za rad na siguran način i jer nije proveden inspekcijski nadzor nakon štetnog događaja, jer da isti nije niti prijavljen.

8. U vezi takvog obrazloženja sudu valja, prije svega, ukazati na to da je čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (Nar. nov. broj 71/14., 118/14.,154/14., 94/18. i 96/18. , dalje: ZZR), propisano da se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječu od rada i da poslodavac za njih odgovara po načelu objektivne odgovornosti, dok je st. 2. istog članka određeno da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

8.1. Također, odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku određena je i odredbom čl. 111. Zakona o radu (Nar. nov. broj. 93/14., 127/17., 98/19,151722., 64/23., dalje: ZR) koji u st. 1. propisuje da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom da je poslodavac dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

8.2. Poslodavac koji odgovara prema kriteriju uzročnosti (objektivna ili kauzalna odgovornost) može se te odgovornosti osloboditi pod pretpostavkom iz odredbe članka 25. stavak 2. ZZR-a i podredno pod pretpostavkama iz odredbe članka 1067. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO). Ovim je propisima iznimno, u točno određenim slučajevima, dopušteno oslobađanje poslodavca od objektivne odgovornosti. Iz sadržaja odredbe članka 25. stavak 2. ZZR-a proizlazi kako se poslodavac može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti u tri slučaja i to: a) ako je šteta nastala zbog više sile, b) ako je riječ o namjeri ili krajnjoj nepažnji radnika i c) ako je šteta nastala namjerom ili nepažnjom treće osobe, na što poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Poslodavac se neće moći pozivati na ekskulpacijske razloge ako je šteta posljedica obične nepažnje radnika ili treće osobe. Pri tome valja napomenuti da budući je članak 25. ZZR-a poseban (specijalan) propis, pravo poslodavca na oslobađanje od objektivne odgovornosti u konkretnom slučaju mora se prvenstveno prosuđivati kroz primjenu tog propisa, a tek podredno, zbog primjene načela lex specialis derogat legi generali, primjenjivati će se odredbe članka 1067. ZOO-a kao opći propis.

8.3. Slijedom toga, sud je bio dužan utvrditi i obrazložiti zbog čega (ne)postoje pretpostavke da se tuženika djelomično ili u cijelosti ekskulpira od odgovornosti za štetu koju tužitelj trpi u smislu gore rečenog. Činjenica postojanja objektivne odgovornosti poslodavaca nije sama po sebi razlog za neosnovanost prigovora doprinosa odnosno prigovora isključive odgovornosti radnika za štetu koju trpi radi ozljede na radu, a za navod da tuženik nije dokazao da postoji doprinos ili isključiva odgovornost tužitelja šteti koju trpi sud nije u obrazloženju naveo ni na temelju kojih je dokaza koje činjenice u tom dijelu utvrdio niti je dao jasne i valjane razloge za takav, općeniti zaključak.

9. Dakle sud je propustio, a bio je dužan, ocijeniti na koji se način dogodio sam štetni događaj, je li tom prilikom tužitelj na sebi imao svu propisanu opremu, je li u obavljanu svojeg radnog zadatka primijenio dužnu pažnju koju bi primijenio svaki prosječan radnika i je li osposobljen za rad na siguran način te je s obzirom na činjenice koje je utvrdio u vezi toga bio dužan, jasnim razlozima, odgovoriti na (ne)osnovanost prigovora koji je glede odgovornosti istaknuo tuženik kao poslodavac. Također, sud je u presudi naveo da nije provodi vještačenje po vještaku zaštite na radu (iako je na pripremnom ročištu odredio provođenje tog dokaznog prijedloga predloženog po tuženiku), jer da nije proveden inspekcijski nadzor niti je štetni događaj prijavljen (iako ne provođenje inspekcijskog nadzora nije samo po sebi dokaz da osposobljavanje za rad na siguran način nije provedeno niti razlog da se ne provede predloženo vještačenja) i jer da je tužitelj osporio da je na zapisniku o osposobljenosti za rad na siguran način njegov potpis, pri tome zanemarujući da tužitelj za tu svoju činjeničnu tvrdnju nije predložio provođenje niti jednog dokaza.

10. Slijedom toga ovaj sud ne može ispitati pravilnost odluke suda o neosnovanosti ovog prigovora jer su počinjene povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a i iz čl. 354. st. 2. točka 11. toga Zakona.

11. Osim toga umješač pravilno navodi da je tuženik prigovorio nalazu i mišljenju liječnika medicinske struke (podnesak tuženika od 03. rujna 2024.), a da se od vještaka nije zatražilo očitovanje na taj prigovor, već je sud taj prigovor paušalno otklonio uz navođenje da je vještak imao na raspolaganju svu dokumentaciju pa i zdravstveni karton tužitelja.

11.1. Točno je da je vještak naveo da je imao u vidu svu dokumentaciju, dakle, i zdravstveni karton koji je priložen na sticku i nalazi se u spisu. Međutim, točno je i da vještak nije odgovorio proizlazi li iz tog kartona da je tužitelj i ranije imao sličnih ozljeda i ako je od kakvog su utjecaja na ocjenu vještaka glede posljedica ozljeđivanja tužitelja danu u nalazu i mišljenju, u kojem smislu je prigovoreno njegovu nalazu i mišljenju. Slijedom toga osnovano se navodima žalbe umješača ukazuje i na postojanje povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 260. i 261. ZPP-a.

12. Zbog svega rečenog je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja na temelju čl. 369. st. 1. ZPP-a.

13. U ponovnom suđenju sud će otkloniti nedostatke i povrede na koje ukazano ovim drugostupanjskim rješenjem te će donijeti novu odluku koju će ovaj sud, u slučaju žalbe, moći ispitati.

14. Odluka o troškovima zavisi o konačnom uspjehu stranaka u postupku, koji za sada nije poznat, pa je stoga i ukinuta na temelju čl. 380. točka 3. ZPP-a.

15. Odluka o zahtjevu stranaka za naknadu troška žalbe temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu 10. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević